Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1044/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. o. d.d., Z., OIB: ...., protiv tuženice A. M. iz Z., OIB: ...., radi isplate, rješavajući žalbu tuženice izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 137 P-13153/19-33 od 14. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

Uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 137 P-13153/19-33 od 14. rujna 2023. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je s danom podnošenja ove tužbe sudu prestala obveza tužitelju C. o. d.d., Z., OIB: ... za plaćanje mjesečne rente tuženoj A. M. iz Z., OIB: ... po osnovu izgubljene zarade u iznosu od 134,00 eur / 1.009,60 kn, utvrđene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu oznake Pn-766/85-20 od 6. prosinca 1990. godine, presudom i rješenjem Okružnog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-429/92-2 od 4. veljače 1992. godine, presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1173/93 od 15. veljače 2000, godine i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovno broj Gž-6541/00-2 od 19. studenog 2002. godine.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 134,32 eur / 1.012,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana objave presude pa sve do isplate po općoj stopi."

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je s danom podnošenja tužbe sudu prestala obveza tužitelju C. o. d.d. za plaćanje mjesečne rente tuženici po osnovi izgubljene zarade u iznosu od 134,00 eur/1.009,60 kn[1] utvrđene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu oznake Pn-766/85-20 od 6. prosinca 1990., presudom i rješenjem Okružnog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 429/92-2 od 4. veljače 1992., presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1173/93 od 15. veljače 2000. i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6541/00-2 od 19. studenog 2002. (točka I. izreke). Tuženica je obvezana nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 134,32 eur/1.012,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana objave presude do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv citirane presude žali se tuženica, ne navodeći određene žalbene razloge, predlažući da se presuda "poništi".

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka.

6. Međutim, donošenjem citirane presude sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da s danom podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 5. prosinca 2019. prestane obveza tužitelja na plaćanje mjesečne rente tuženici po osnovi izgubljene zarade u iznosu od 134,00 eur/1.009,60 kn, utvrđene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu oznake Pn-766/85-20 od 6. prosinca 1990., presudom i rješenjem Okružnog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-429/92-2 od 4. veljače 1992., presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1173/93 od 15. veljače 2000. i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6541/00-2 od 19. studenog 2002.

8. Činjenične navode tužbe tužitelj temelji na tvrdnji da je tuženica rođena 2. veljače 1951. te da je pravo na starosnu mirovinu stekla 2. veljače 2016. kada je navršila 65 godina života, pa da je navršenjem 65 godina života i stjecanjem prava na punu starosnu mirovinu kod tužitelja došlo do znatnije promjene okolnosti pod kojima je renta za izgubljenu zaradu dosuđena te da više nema razloga za njezinu isplatu, odnosno daljnja isplata rente za izgubljenu zaradu u iznosu od 1.009,60 kn mjesečno predstavlja za tuženicu stjecanje nepripadne koristi. Poziva se na odredbu čl. 1096. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO).

9. Prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća činjenične navode tužbe, dodatkom da je iz rješenja HZMO razvidno da se tuženica nalazi u starosnoj mirovini, a ne u invalidskoj mirovini, jer su se ispunili uvjeti za odlazak tuženice u starosnu mirovinu, s obzirom na njezinu dob, iz kojih razloga sud prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja te donosi pobijanu presudu.

10. Odredbom čl. 1096. ZOO-a propisano je da sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika sniziti ili ukinuti ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke.

11. Dakle, za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na ukidanje rente potrebno je utvrditi je li sud koji je odlučivao o pravu na rentu imao na umu neku okolnost koja se znatnije promijenila i ima utjecaja na daljnje postojanje rente ili tu okolnost nije imao na umu.

12. Ocjena je ovoga suda da nastupanje pretpostavki za odlazak u starosnu mirovinu (65 godina života i 15 godina mirovinskog staža) samo za sebe nema utjecaja na ispunjenje pretpostavki za ukidanje rente zbog izgubljene zarade, već je uz tu činjenicu potrebno utvrditi je li i nakon nastupanja pretpostavki za starosnu mirovinu došlo do znatnije promjene okolnosti glede gubitka zarade ili ne.

13. Stranka koja je u štetnom događaju pretrpjela štetu gubitkom zarade ne može doći u povoljniju pravnu situaciju od situacije kakva bi bila da štetnog događaja nije ni bilo.

14. U ovom slučaju, ona činjenica koja bi mogla biti od značaja je pitanje je li tuženici nakon što je ostvarila starosnu mirovinu došlo do npr. umanjenja imovinske štete, a što bi bilo moguće utvrditi uspoređivanjem visine mirovine koju tuženica prima s visinom starosne mirovine koju bi ostvarila da nije bilo štetnog događaja.

15. Međutim, budući da tužitelj na tu okolnost uopće nije predlagao ikakve dokaze, niti prema tome dokazao u postupku, a teret tog dokaza bio je na tužitelju, pravilnom je primjenom materijalnog prava pobijanu presudu valjalo preinačiti i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

16. U odnosu na žalbene navode tuženice kojima ističe da traži povećanje naknade za tuđu pomoć i liječenje, "te isplati razliku između bolovanja, a onda i prijevremene mirovine i plaće koju sam primala prije pogoršanja ozljede i prijevremene mirovine" za odgovoriti je da se ne može isticati u žalbenom postupku, već kao samostalan tužbeni zahtjev.

17. Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja preinačena i na temelju odredbe iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

18. Istovremeno je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen, budući da nije uspio u postupku.

U Rijeci 20. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović, v.r.