Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-123/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek - Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. S., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavka 1. i 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru broj Kzd-1/2024-10 od 29. veljače 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog T. S. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru broj Kzd-1/2024-10 od 29. veljače 2024., nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi T. S. proglašen krivim zbog pokušaja teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u svezi članka 158. stavka 1. i 5. KZ/11., te kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 1. i 3. KZ/11. i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, na temelju članka 127. stavka 4. u svezi članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika, iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženom T. S. uračunava se vrijeme lišenja slobode od 3. lipnja 2023. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi T. S. po branitelju, odvjetniku D. Ć., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da pobijano rješenje ukine.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog T. S. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene mjerama opreza, koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju očito upire žalitelj.
6. Protivno žalbenim tvrdnjama optuženog T. S., pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da na strani optuženika i nadalje postoji opasnost od ponavljanja djela na slobodi, pritom uzimajući u obzir način i okolnosti počinjenja kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. u svezi članka 158. stavka 1. i 5. KZ/11. i drugih, na štetu djeteta od sedam godina, a na način kako to proizlazi iz sadržaja nepravomoćne presude. Osim toga, iz nalaza i mišljenja vještaka dr. med. B. P., proizlazi da optuženik ima poteškoća u kontroli nagonskih potreba, kao dominantnih, poticajnih čimbenika u počinjenju kaznenog djela, pri čemu se ne može isključiti ni postojanje seksualnih sklonosti prema djeci. Povrh navedenog, vještak psihijatrijske struke ističe da je optuženik tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv, pa s obzirom na trajnost dijagnosticiranih psihičkih smetnji, skromni spektar strategija suočavanja s realitetnim poteškoćama, te životnu dob optuženika, vještak je mišljenja da postoji povećana vjerojatnost činjenja kaznenih djela u budućnosti te je predložio i izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja.
7. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da ukupnost utvrđenih okolnosti, unatoč neosuđivanosti optuženika, razboritom predvidivošću upućuje na opasnost da će optuženik ponoviti isto ili slično kazneno djelo. Zbog toga je osnovano protiv optuženika produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a svrha istražnog zatvora, imajući na umu značaj i karakter izloženih okolnosti, ne bi se mogla uspješno ostvariti mjerama opreza.
8. Protivno žalbenim navodima optuženika, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika, niti je osnovan žalbeni navod kojim se ističe da je došlo do povrede pretpostavke nedužnosti jer iz izričaja pobijanog rješenja jasno slijedi da je prvostupanjski sud o daljnjoj potrebi produljenja istražnog zatvora odlučio na temelju osnovane sumnje da je optuženik počinio terećena kaznena djela. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.
9. Konačno, valja napomenuti da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o opravdanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika vodio računa i o načelu razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. te je pazio da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom (članak 95. stavak 1. ZKP/08.). Uzevši u obzir vrijeme koje je optuženi T. S. do sada proveo u istražnom zatvoru od 9 (devet) mjeseci, te visinu kazne zatvora u trajanju od 4 godine i 6 mjeseci, na koju je nepravomoćno osuđen, nije povrijeđeno ni načelo razmjernosti te ni duljina vremena koje je taj optuženik do sada proveo u istražnom zatvoru ne opravdava njegovu zamjenu mjerama opreza, jer ne umanjuje opasnost od ponavljanja djela.
10. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 20. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić,v.r.
