Poslovni broj: Usž-481/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća, te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice N. J., koju zastupa opunomoćenica J. G., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2943/21-6 od 7. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 20. ožujka 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2943/21-6 od 7. prosinca 2022.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-224-02/17-01/21, urbroj: 511-01-203-21-23 od 16. travnja 2021. (točke I. izreke). U točki II. izreke te presude odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21 – dalje: ZUS).
Dalje u žalbi ponavlja da je zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo podnijela s osnove članka 10. Zakona o hrvatskom državljanstvu, a da je u vrijeme podnošenja tog zahtjeva, 7. lipnja 2016. ispunjavala sve zakonom propisane pretpostavke, odnosno bila je u braku s hrvatskim državljaninom D. J. i imala je odobren stalni boravak u Republici Hrvatskoj te je živjela na području Republike Hrvatske. Tužiteljica dodaje i da je još 10. srpnja 2010. sklopila brak sa hrvatskim državljaninom, a da je u času podnošenja zahtjeva u braku bila pet godina i jedanaest mjeseci. Dodaje i da je brak tužiteljice pravomoćno razveden tek u kolovozu 2018., pri čemu pobliže navodi i obrazlaže razloge koji su doveli do razvoda braka. Tužiteljica ističe i da je u navedenom braku rođeno zajedničko mlt. dijete K. J., a da tuženik, a ni prvostupanjski sud kod donošenja odluke nisu ocijenili osobne i obiteljske okolnosti konkretnog slučaja. Smatra da je nadležno tijelo bilo dužno o podnesenom zahtjevu odlučiti u primjerenom roku, a da naknadno promijenjene okolnosti vezano uz zakonom propisanih pretpostavki, ne mogu biti od utjecaja za ocjenu osnovanosti zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo.
Tužiteljica, osim bitne povrede pravila sudskog postupka, upire i na pogrešno utvrđeno činjenično stanje te pogrešnu primjenu materijalnog propisa, a što je dovelo i do donošenja nezakonite prvostupanjske presude. Predlaže da ovaj Sud poništi presudu od 7. prosinca 2022. i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti.
3. U odgovoru na žalbu tuženik u bitnom ostaje kod razloga već navedenih u osporenom rješenju, pri čemu dodaje i da su svi relevantni razlozi za odbijanje zahtjeva tužiteljice za primitak u hrvatsko državljanstvo navedeni te valjano i dostatno obrazloženi. Tuženik predlaže da se žalba tužiteljice odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužiteljica zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo s osnove članka 10. Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", 53/91., 28/92., 113/93., 130/11., 110/15. i 102/19.) podnijela 7. lipnja 2016.
6. Odredba članka 10. Zakona o hrvatskom državljanstvu propisuje da stranac, koji je u braku s hrvatskim državljaninom i kojem je odobren stalni boravak i živi na području Republike Hrvatske, može prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 1. – 4. tog Zakona.
7. Dakle, stranac koji traži stjecanje hrvatskog državljanstva s osnove brake s hrvatskim državljaninom mora imati odobren stalni boravak i živjeti na području Republike Hrvatske, odnosno ispunjavati pretpostavke iz točke 3. stavka 1. članka 8. Zakona o hrvatskom državljanstvu.
8. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je brak tužiteljice s D. J., hrvatskim državljaninom, s kojim je bila u braku od 2010., pravomoćno razveden 20. kolovoza 2018. Također je tijekom provedenog postupka utvrđeno da je tužiteljici u 2016. odobren stalni boravak u Republici Hrvatskoj, ali da više u Republici Hrvatskoj ne živi, niti ima prijavljenu adresu. U prilog tome su službene bilješke koje prileže spisu od 6. lipnja 2019. i 28. listopada 2020., a iz evidencije nadzora državne granice proizlazi da je tužiteljice područje Republike Hrvatske napustila 30. prosinca 2018.
9. Prema ocjeni ovog Suda, postupak prije donošenja pobijane presude proveden je sukladno odredbama ZUS-a, odnosno prvostupanjski sud nije počinio povrede koje bi u smislu članka 66. stavka 2. ZUS-a utjecale na donošenje pravilne i zakonite odluke. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja u postupku koji je prethodio donošenju tuženikovog rješenja, kao i na temelju činjenica utvrđenih tijekom upravnog spora, sud je osnovano zaključio da tužiteljica ne ispunjava pretpostavke za primitak u hrvatsko državljanstvo propisane u članku 10. Zakona o hrvatskom državljanstvu.
Naime, pretpostavke propisane u članku 10. Zakona o hrvatskom državljanstvu moraju biti skupno ispunjene da bi tužiteljica prirođenjem mogla steći hrvatsko državljanstvo, a propisani uvjeti trebaju biti ispunjeni i u trenutku donošenja pobijanog rješenja.
10. Stoga, žalbeni navodi tužiteljice da je u trenutku podnošenja zahtjeva ispunjavala sve propisane uvjete u članku 10. Zakona o hrvatskom državljanstvu nisu odlučni za drugačiji ishod ovog postupka, s obzirom da su u međuvremenu, do donošenja pobijanog rješenja propisani uvjeti prestali postojati.
11. U osvrtu na žalbeni navod vezano uz dugotrajnost upravnog postupka, valja reći da je tužiteljica, osim prestanka braka s hrvatskim državljaninom, prestala ispunjavati i druge zakonom propisane uvjete, odnosno utvrđeno je da više ne živi u Republici Hrvatskoj, a što je daljnji uvjet za stjecanje hrvatskog državljanstva na temelju članka 10. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Stoga, bez obzira što je tužiteljica u vrijeme podnošenja zahtjeva ispunjavala zakonom propisane uvjete, u međuvremenu su se okolnosti promijenile na način da je brak tužiteljice s hrvatskim državljaninom pravomoćno razveden, a utvrđeno je i da tužiteljica više ne živi u Republici Hrvatskoj, a niti u Republici Hrvatskoj ima prijavljenu adresu, iz čega proizlazi da ne ispunjava niti uvjete iz članka 8. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu.
12. Stoga, ovaj Sud ocjenjuje da dugotrajnost vođenja upravnog postupka sam za sebe u konkretnom slučaju nije za tužiteljicu imao štetne posljedice, jer su se tijekom tog postupka promijenile okolnosti od kojih ovisi i ocjena je li tužiteljica ispunjava propisane pretpostavke za primitak u hrvatsko državljanstvo s osnove navedene zakonske odredbe, a koje su djelomično nastale zbog postupanja tužiteljice, odnosno njezine namjere da više ne živi u Republici Hrvatskoj.
13. Slijedom iznesenog, prvostupanjski sud je nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a, pravilno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, utvrdivši da je pravilna ocjena tuženika da tužiteljica ne ispunjava zakonom propisane uvjete za primitak u hrvatsko državljanstvo.
14. Stoga, ovaj Sud ocjenjuje da u okolnostima konkretnog slučaja postupanjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, a prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev tužiteljice odbio pozivom na odredbu članka 57. stavka 1. ZUS-a, s time da je u obrazloženju pobijane presude naveo valjane, dostatne i relevantne razloge na kojima je utemeljio odluku.
15. Kako tužiteljica žalbenim navodima nije s uspjehom osporila pravilnost i zakonitost pobijane presude, to je ovaj Sud na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 20. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća
Ante Galić, v.r.
