REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3025/2018-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića član vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. M., iz P., OIB ..., zastupan po L. M. odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. K., R. M. B. i L. M. iz P., protiv tuženika R. A. d.d. iz Z., OIB ..., zastupan po J. G. odvjetniku iz Odvjetničkog društva G. & G. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-943/2018- 2 od 19. travnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama poslovni broj P- 3557/2015-27 od 21. prosinca 2017. koja je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-3557/2015-33 od 26. siječnja 2018., u sjednici održanoj 20. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-943/2018-2 od 19. travnja 2018. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama poslovni broj P- 3557/2015-27 od 21. prosinca 2017. u toč. III. I IV. izreke, kao i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama poslovni broj P-3557/2015- 27 od 21. prosinca 2017. u toč. III. I IV. izreke, te se za navedeno predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnost odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u članku 2. točka 1. ugovora o kreditu broj 112-50- 2660008 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 10. veljače 2005., a koja glasi: „...u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora.“ pa stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana. (toč. I. izreke). Nadalje, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 864,74 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno pod toč. II. u izreke prvostupanjske presude, dok je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.934,61 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u toč. III. izreke prvostupanjske presude. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (toč. IV. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženika, i potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem nije uspio u postupku podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže prihvatiti reviziju, preinačiti drugostupanjsku presudu te prvostupanjsku presudu u toč. III. i IV. na način da se usvoji i preostali dio tužbenog zahtjeva i naloži tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka.
4. Tužitelj je u reviziji postavio sljedeće pitanje:
„Od kojeg trenutka počinje teći zastara za povrat onoga što se dalo na temelju ništetnog pravnog posla - od trenutka kada je ništetni ugovor/ugovorna odredba sklopljen(a) ili od trenutka kada se ugovor/ugovorna odredba utvrdi(la) ništetnom?“.
5. Tužitelj kao razloge važnosti ističe odluku Vrhovnog suda Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. navodeći da je njome već zauzeto stajalište glede zastare individualnih restitucijskih zahtjeva koji proizlaze iz ništetnih ugovora i kojom je revizijski sud u pogledu postavljenog pitanja odbio reviziju tuženika uz obrazloženje da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu kolektivne tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (u konkretnom slučaju to je trenutak donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.). Poziva se i na odluke Županijskog suda u Puli Gž-1382/2017 od 5. veljače 2018., Županijskog suda u Osijeku Gž- 1161/2017 od 5. travnja 2018. Županijskog suda u Rijeci Gž-666/13, te više odluka općinskih sudova, navodeći da je u svim tim odlukama prigovor zastare ocijenjen kao neosnovan uz obrazloženje da zastarijevanje prava na isplatu novčanog iznosa ne može početi teći dok se ugovor odnosno ugovorna odredba ne utvrdi ništetnim.
6. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška sastava odgovora na reviziju.
7. Kroz postavljeno pitanje tužitelj problematizira početak tijeka zastare u postupcima u kojima potrošači zahtijevaju povrat onoga što je tuženik od njih primio na temelju nepoštene ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope, te ovaj sud smatra da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.
8. Ovaj sud sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP ispituje zakonitost pobijane presude samo u granicama pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena revizija, te revizijske navode izvan toga ne može uzeti u razmatranje niti se upuštati u ocjenu njihove osnovanosti.
9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 10. veljače 2005., i to one koja je u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača utvrđena nepoštenom i odnosi se na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa stečenih bez osnove zbog ništenosti ugovorne odredbe. Dakle, ovdje se radi o individualnoj restitucijskoj parnici koja je uslijedila nakon pružene kolektivne zaštite potrošačima u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu u ugovorima o kreditu tuženika u razdoblju od 20. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.
10. Prvostupanjski sud utvrđuje ništetnost odredbe ugovora u dijelu u kojem je definiran način promjene stope ugovorne kamate kao promjenjive sukladno odluci banke te posljedično tome nalaže isplatu preplaćenog iznosa stečenog bez osnove zbog ništetnosti navedene odredbe, s tim da je djelomično prihvaćen zahtjev za isplatu iznosa od 864,74 kn, dok je preostali dio zahtjeva za isplatu iznosa od 1.934,61 kn odbijen jer je prihvaćen prigovor zastare za iznose koji dospijevaju prije 30. travnja 2010.
11. Drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke, kada prihvaća stav prvostupanjskog suda o nastupu zastare, navodi da podnošenje tzv. kolektivne tužbe iz čl. 502. a ZPP ne prekida zastaru za konkretno potraživanje, pa tako ni predmetno. Stav drugostupanjskog suda je da zastarni rok od 5 godina počinje teći od sklapanja ništetnog pravnog posla, no kako se u konkretnom slučaju radi o iznosima koje je tužitelj isplaćivao sukcesivno da tada zastarni rok počinje teći za svaku od tih isplata od dana kada je nastupila i završava istekom 5 godina od tog dana, te kako je tužba podnesena u svibnju 2015. unutar zastarnog roka su svi iznosi koje je tužitelj isplatio od svibnja 2010. i na te iznose tužitelj ima pravo na povrat od tuženika.
12. Navedeno shvaćanje nije pravilno.
13. Presudom u predmetu Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo pravno shvaćanje glede zastare vezano za pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a prema kojem pokretanjem takvog postupka dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.
14. Prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
15. S obzirom na pogrešan pravni pristup nižestupanjskih sudova, a kako nema uvjeta za preinaku, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP odlučiti kao u izreci pod toč. I.
16. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 20. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
