REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 362/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Č. iz V., …, OIB …, kojega zastupa punomoćnica B. T., odvjetnica u V., protiv tuženice … d.d. Z., …, OIB …, koju zastupa punomoćnica M. R., odvjetnica u Odvjetničkom društvu K. i P. u Zagrebu, radi ništetnosti, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž- 780/2022-3 od 27. travnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P-245/2020-26 od 22. ožujka 2022., u sjednici održanoj 20. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženice, ukida se presuda Županijskog suda u Sisku broj Gž-780/2022-3 od 27. travnja 2023. i presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P-245/2020-26 od 22. ožujka 2022., kao i odluka o troškovima postupka, pa se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

"I/ Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 2. i čl. 3.4. Ugovora o kreditu broj 5140230452-69000030287/2007 od 10. kolovoza 2007. godine, sklopljen između tužitelja I. Č. iz V., …, OIB … kao korisnika kredita novčanog iznosa 36.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama i prednika tužene A. B. d.d., …, Z., OIB … kao kreditora, u dijelu kojim se glavnica kredita i otplata anuiteta vežu za valutu švicarskog franka (CHF) te ista za ugovorne strane od početka zasnivanja obveznopravnog odnosa ne proizvodi nikakve pravne učinke.

II/ Nalaže se tuženiku A. B. d.d., …, Z. O. … da tužitelju I. Č. iz V., …, OIB … s osnova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe kojima se glavnica kredita i otplata anuiteta vežu za valutu švicarskog franka (CHF) isplati novčani iznos od 42.771,21 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na svako mjesečni preplaćeni iznos počev od izvršene uplate do dana povrata, po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine zakonsku zateznu kamatu prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena,a od 01.08.2015. godine pa do isplate, zakonsku zateznu kamatu koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kako slijedi: na iznos od 20,47 kuna od 31.03.2008. godine do isplate, na iznos od 60,21 kuna od 30.04.2008. godine do isplate, na iznos od 53,11 kuna od 31.05.2008. godine do isplate, na iznos od 178,81 kuna od 30.11.2008. godine do isplate, na iznos od 45,34 kuna od 31.12.2008. godine do isplate, na iznos od 70,19 kuna od 31.01.2009. godine do isplate, na iznos od 96,12 kuna od 28.02.2009. godine do isplate, na iznos od 153,05 kuna od 31.03.2009. godine do isplate, na iznos od 81,98 kuna od 30.04.2009. godine do isplate, na iznos od 22,56 kuna od 31.05.2009. godine do isplate, na iznos od 1,87 kuna od 30.09.2009. godine do isplate, na iznos od 341,56 kuna od 30.04.2010. godine do isplate, na iznos od 425,89 kuna od 31.05.2010. godine do isplate, na iznos od 137,42 kuna od 30.06.2010. godine do isplate, na iznos od 308,53 kuna od 31.07.2010. godine do isplate, na iznos od 247,91 kuna od 31.08.2010. godine do isplate, na iznos od 452,73 kuna od 30.09.2010. godine do isplate, na iznos od 361,30 kuna od 31.10.2010. godine do isplate, na iznos od 298,97 kuna od 30.11.2010. godine do isplate, na iznos od 462,84 kuna od 31.12.2010. godine do isplate, na iznos od 575,07 kuna od 31.01.2011. godine do isplate, na iznos od 505,44 kuna od 29.02.2011. godine do isplate, na iznos od 547,56 kuna od 31.03.2011. godine do isplate, na iznos od 476,42 kuna od 30.04.2011. godine do isplate, na iznos od 495,12 kuna od 31.05.2011. godine do isplate, na iznos od 671,50 kuna od 30.06.2011. godine do isplate, na iznos od 700,67 kuna od 31.07.2011. godine do isplate, na iznos od 897,29 kuna od 31.08.2011. godine do isplate, na iznos od 850,46 kuna od 30.09.2011. godine do isplate, na iznos od 757,56 kuna od 31.10.2011. godine do isplate, na iznos od 746,46 kuna od 30.11.2011. godine do isplate, na iznos od 752,60 kuna od 31.12.2011. godine do isplate, na iznos od 785,06 kuna od 31.01.2012. godine do isplate, na iznos od 838,36 kuna od 28.02.2012. godine do isplate, na iznos od 868,80 kuna od 31.03.2012. godine do isplate, na iznos od 828,87 kuna od 30.04.2012. godine do isplate, na iznos od 854,28 kuna od 31.05.2012. godine do isplate, na iznos od 872,66 kuna od 30.06.2012. godine do isplate, na iznos od 871,46 kuna od 31.07.2012. godine do isplate, na iznos od 872,98 kuna od 31.08.2012. godine do isplate, na iznos od 867,53 kuna od 30.09.2012. godine do isplate, na iznos od 845,02 kuna od 31.10.2012. godine do isplate, na iznos od 886,96 kuna od 30.11.2012. godine do isplate, na iznos od 917,48 kuna od 31.12.2012. godine do isplate, na iznos od 915,44 kuna od 31.01.2013. godine do isplate, na iznos od 863,67 kuna od 28.02.2013. godine do isplate, na iznos od 930,20 kuna od 31.03.2013. godine do isplate, na iznos od 932,26 kuna od 30.04.2013. godine do isplate, na iznos od 931,44 kuna od 31.05.2013. godine do isplate, na iznos od 881,83 kuna od 30.06.2013. godine do isplate, na iznos od 859,16 kuna od 31.07.2013. godine do isplate, na iznos od 893,69 kuna od 31.08.2013. godine do isplate, na iznos od 920,25 kuna od 30.09.2013. godine do isplate, na iznos od 939,50 kuna od 31.10.2013. godine do isplate, na iznos od 952,09 kuna od 30.11.2013. godine do isplate, na iznos od 1.043,40 kuna od 31.12.2013. godine do isplate, na iznos od 1.002,85 kuna od 31.01.2014. godine do isplate, na iznos od 1.032,62 kuna od 28.02.2014. godine do isplate, na iznos od 1.067,96 kuna od 31.03.2014. godine do isplate, na iznos od 1.060,49 kuna od 30.04.2014. godine do isplate, na iznos od 1.053,38 kuna od 31.05.2014. godine do isplate, na iznos od 1.045,29 kuna od 30.06.2014. godine do isplate, na iznos od 1.072,98 kuna od 31.07.2014. godine do isplate, na iznos od 1.102,00 kuna od 31.08.2014. godine do isplate, na iznos od 1.164,24 kuna od 30.09.2014. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku A. B. d.d., …, Zagreb OIB … da tužitelju I. Č. iz V., …, OIB …, naknadi parnični trošak u iznosu od 10.437,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 22. ožujka 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine dana refinanciranja trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 6.562,50 kn.".

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 2844/2023-2 od 3. listopada 2023. tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-780/2022-3 od 27. travnja 2023. zbog pravnog pitanja:

"Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003), odluka suda kojom je utvrđeno da je odredba potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredba o vezivanju glavnice kredita za valutu CHF) nepoštena, odnosno ništetna, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja i obaviještenosti potrošača o značenju navedene odredbe prije sklapanja ugovora?".

3. Tuženica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, zbog pravnog pitanja zbog kojeg je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje sudu prvog stupnja, a tužiteljicu obvezati da joj nadoknadi trošak postupka.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao potrošača za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli (sadržanih u odredbama čl. 2. i čl. 3.4. ugovora o kreditu sklopljenog 10. kolovoza 2007.), te zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na ime preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti spornih ugovornih odredbi.

8. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa s pripadajućim zateznim kamatama, na temelju odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje ZOO/05), čl.1111. ZOO i čl. 1115. ZOO u vezi s odredbama čl. 96. st. 1. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/07, 79/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP/07) i čl. 99. ZZP/07 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, te odredbi Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, kojim je u čl. 118. propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

8.1. Prema ocjeni sudova sporne odredbe su ništetne jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo, a iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Pritom su se sudovi, primjenom odredbe čl. 502.c ZPP, pozvali na pravne učinke odluka iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., kao i presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. te je utvrđeno da je među ostalim bankama i tuženica u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora banke nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, pa je time postupljeno protivno odredbi čl. 96. st. 1. ZZP/07 i čl. 97. ZZP/07, te suprotno odredbama ZOO/05.

9. Tuženica u reviziji, obrazlažući razloge važnosti za postavljeno pravno pitanje navodi da su sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 81. ZZP/03 (pravilno čl. 96. ZZP/07 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora) kad su zaključili da tužitelju nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama spornog ugovora jer ta odredba nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu niti u ovom pojedinačnom postupku. Naime, tuženica je predlagala izvođenje dokaza saslušanjem djelatnice tuženice, na okolnost pojedinačnog pregovaranja odnosno na okolnost da je tužitelju u postupku sklapanja ugovora o kreditu davala odgovarajuće obavijesti o sadržaju spornih ugovorih odredbi. Sudovi su izvođenje tog dokaznog prijedloga ocijenili nepotrebnim, te su odluku utemeljili na odlukama donesenim u kolektivnom sporu.

10. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st. 2. istog članka). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4. istog članka). Isto je propisano odredbom čl. 96. st. 1., 2., 3. i 4. ZZP/07 koji se primjenjuje u ovoj parnici s obzirom na dan sklapanja ugovora o kreditu.

11. Po ocjeni ovog suda, na temelju odredbe čl. 81. st. 4. ZZP/03 odnosno čl. 96. st. 4. ZZP/07, neovisno o utvrđenjima sudova u odlukama o zaštiti potrošača donesenim u kolektivnim sporovima, tuženici (trgovcu) je dopušteno, u pojedinačnom sporu dokazivati da se o spornim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo. Kada tuženici ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinačnim potrošačkim sporovima (koja nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu), temeljila na pravnoj presumpciji koja u nijednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženim bankama nije omogućeno dokazivanje o protivnom (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.).

12. Stoga odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:

Protivan je, odredbi čl. 81. ZZP/03 ( jednako kao i odredbi čl. 96. ZZP/07) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda, prema kojem se o odredbama potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredaba o valutnoj klauzuli u CHF ugovora o kreditu) nije pojedinačno pregovaralo, ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedokinje koju je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja i obaviještenosti potrošača o značenju sporne ugovorne odredbe.

13. Iz navedenog proizlazi da su sud prvog stupnja i sud drugog stupnja, pogrešno primijenili odredbu čl. 81. st. 4. ZZP/03 (odnosno odredbu čl. 96. st. 4. ZZP/07) i postupili protivno načelu procesne ravnopravnosti stranaka kad su neosnovano odbili dokazni prijedlog tuženice za saslušanje djelatnice banke na okolnost pojedinačnog pregovaranja, te su na taj način tuženicu onemogućili u raspravljanju.

14. Stoga su obje nižestupanjske presude ukinute i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP.

15. U ponovljenom postupku sudovi će uvažavajući pravno shvaćanje revizijskog suda o postavljenom pravnom pitanju, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu te o zahtjevima stranaka za naknadu parničnih troškova.

16. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 20. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić, v.r.