Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-86/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika P. D. iz K. N., OIB: ...., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva iz L. - V. & P. d.o.o. iz S., protiv tuženika – protutužitelja 1. D. Ž. – D. iz K. N., OIB: ..., 2. V. Ž. iz Z., OIB: ...., 3.T. Ž. – G. iz Z., OIB: ..., 4. V. N. iz Z., OIB: ...., 5. I. Ž. iz Z., OIB: ..., 6. D. Ž. iz K. N., OIB: ..., svi zastupani po punomoćniku M. V., odvjetniku iz S., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, prestanka uznemiravanja i predaje u posjed, rješavajući žalbu tužitelja – protutuženika, izjavljenu protiv presude O. suda u Splitu poslovni broj P- 1260/2018-34 od 28. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja – protutuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1260/2018-34 od 28. listopada 2021. potvrđuje u točki I, točki II podstavak 2) i točki III izreke.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja – protutuženika preinačuje se citirana presuda u točki II postavak 1) izreke i sudi:

Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja koji glasi:

"1) Dužan je tuženik P. D. pok. A., OIB: .... u roku od 15 dana prestati uznemiravati vlasnička prava tužitelja svakim korištenjem njihovih nekretnina označenih kao čest. zem. 166/1 i 166/3, sve Z.U.512, K.O. K. S. uključujući i korištenje na tim nekretninama izgrađenog betonskog pomoćnog objekta - spreme za alat, kao i izvođenje građevinskih i drugih radova na susjednom pomoćnom objektu nekadašnjeg svinjca i držanje svojih stvari, te se ubuduće kloniti svakog takvog i/ili sličnog uznemiravanja vlasničkih prava tužitelja na predmetnim nekretninama."

III Odbija se zahtjev tužitelja – protutuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika P. D. (dalje tužitelj) protiv tuženika – protutužitelja D. Ž. - D., V. Ž., T. Ž. – G., V. N., I. Ž. i D. Ž. (dalje tuženici) kojim je zatraženo utvrđenje da je tužitelj suvlasnik nekretnina označenih kao čest. zem. 166/1, čest. zem. 166/3, obje upisane u zk. ul. 512, k.o. K. S. za idealni dio koji odgovara dijelu od 61/144 cjeline, i to onog dijela koji je prikazan u nalazu i identifikaciji sudskog vještaka M. M. od listopada 2020. označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-JK-L-M-N-O-P-R-S-T-

U-V-Z-AA-AB-AC-AD-AE-AF-AGAH-AI-AJ-AK-AL-AM-AN-AOAP-A, koji nalaz i identifikacija čine sastavni dio presude te da je tužitelj ovlašten temeljem ove presude zatražiti upis prava suvlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu uz istodobni izbris toga prava sa imena tuženika (točka I izreke).

2. Prihvaćen je tužbeni zahtjev tuženika da je tužitelj dužan prestati uznemiravati vlasnička prava tužitelja svakim korištenjem njihovih nekretnina označenih kao čest. zem. 166/1 i 166/3, upisane u zk. ul. 512, k.o. K. S., uključujući i korištenje na tim nekretninama izgrađenog betonskog pomoćnog objekta - spreme za alat, kao i izvođenje građevinskih i drugih radova na susjednom pomoćnom objektu nekadašnjeg svinjca i držanje svojih stvari, te se ubuduće kloniti svakog takvog i/ili sličnog uznemiravanja vlasničkih prava tužitelja na predmetnim nekretninama (točka II podstavak 1). Podstavkom 2) ove točke izreke tužitelj je obvezan predati tuženicima u isključivi posjed nekretnine označene kao čest. zem. 166/1 i 166/3, obje upisane u zk. ul. 512, k.o. K. S., uključujući i predaju ključa betonskog pomoćnog objekta - spreme za alat, kao i predaju susjednog pomoćnog objekta nekadašnjeg svinjca, sve slobodno od osoba i stvari tužitelja.

3. Tužitelj je obvezan tuženicima solidarno naknaditi troškove postupka u iznosu od 7.073,46 eur/53.295,00 kn[1] sa zakonskim zateznim kamatama (točka III izreke).

4. Protiv citirane presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati, a protutužbeni zahtjev odbije, podredno ukine, uz obvezu tuženika na naknadu parničnog troška.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Nisu osnovani žalbeni navodi da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, budući da je odlučujući koje će činjenice uzeti kao dokazane sud prvog stupnja postupio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

8. Nije počinjena ni bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 219. i čl. 221. ZPP-a, prema kojim odredbama je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, koje pravilo o teretu dokazivanja je prvostupanjski sud pravilno primijenio, budući da je u konkretnom slučaju na tužitelju bio teret dokaza vezanih uz tužbeni zahtjev, a na tuženicima teret dokaza u odnosu na protutužbeni zahtjev. 9. Nadalje, nije počinjena ni apsolutno bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječeni, te je presudu moguće ispitati.

10. Nije počinjena ni neka druga apsolutno bitna povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava suvlasništva nekretnina označenih kao čest. zem. 166/1 i 166/3, obje upisane u zk. ul. 512, k.o. K. S. i to u idealnom dijelu od 61/144, a koji dio je u nalazu i identifikaciji sudskog vještaka označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-JK-L-M-N-O-P-R-S-T-U-V-Z-AA-AB- AC-AD-AE-AF-AGAH-AI-AJ-AK-AL-AM-AN-AOAP-A.

12. Protutužbenim zahtjevom tuženici su, pak, zatražili da tužitelj prestane uznemiravati njihova vlasnička prava korištenjem predmetnih nekretnina, uključujući i korištenje na tim nekretninama izgrađenog betonskog pomoćnog objekta – spreme za alat, kao i izvođenje građevinskih i drugih radova na susjedom pomoćnom objektu nekadašnjeg svinjca i držanja svojih stvari, da se ubuduće kolni takvog i/ili sličnog uznemiravanja vlasničkih prava tužitelja na predmetnim nekretninama, te su istovremeno zatražili da im tužitelj preda u isključivi posjed nekretnine označene kao čest. zem. 166/1 i 166/3, obje upisane u zk. ul. 512, k.o. K. S. uključujući i predaju ključa betonskog pomoćnog objekta – spreme za alat i susjednog pomoćnog objekta nekadašnjeg svinjca, sve slobodno od osoba i stvari tužitelja.

13. U provedenom je postupku utvrđeno:

-da su u zemljišnoj knjizi kao vlasnici predmetnih nekretnina upisani sada pok. S. Ž. pok. I. za 69/144 dijela, sada pok. A. (A.) Ž. pok. I. za 6/144 dijela, te tuženici I. Ž. pok. B., D. D. pok. B. i D. Ž., svatko za po 23/144 dijela;

-da su A. (A.) Ž., B. Ž. (otac tužitelja I. Ž. i D. Ž.-D., a djed tužitelja D. Ž.), S. Ž. i I. Ž. (otac tužitelja T. Ž.-G., V. Ž. i V. N.) bili braća;

-da su rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, poslovni broj O- 2053/92 od 17. rujna 1993. iza smrti sada pok. A. (A.) Ž. njegovim nasljednicima proglašena braća ostavitelja – sada pok. B. Ž., sada pok. S. Ž. i sada pok. I. Ž., a koji su naslijeđenu imovinu podijelili na način da su nekretnine pripale sada pok. B. Ž. i sada pok. S. Ž. na jednake dijelove;

-da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Kaštel Lukšiću poslovni broj O-59/01 od 16. srpnja 2001., iza smrti pok. B. Ž. njegov dio predmetnih nekretnina pripao nasljednicima R. Ž. ud. B. (supruzi), te djeci I. Ž., D. Ž.-D. i unuku mljt. D. Ž., svakom za po ¼ dijela;

-da su Ugovorom o diobi suvlasničke zajednice od 1. listopada 2001., zaključenim između S. Ž., R. Ž. te tužitelja I. Ž., D. Ž. – D. i D. Ž., sada pok. S. Ž. pripale u samovlasništvo predmetne nekretnine - čest. zem. 166/1 i 166/3, k.o. K. S., da bi iza smrti sada pok. S. Ž., kao stvarnog vlasnika navedenih nekretnina, tužitelji bili proglašeni njegovim nasljednicima pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću poslovni broj O-49/03 od 5. studenoga 2008., svatko od nasljednika u 1/6 dijela;

-da su nasljednici citiranim rješenjem o nasljeđivanju suglasno utvrdili da je ostavitelj sada pok. S. Ž. legatom prepustio u vlasništvo čest. zem. 592/3, k.o. K. N. zvan B. " za ½ vlasništva P. D., ovdje tužitelju, na ime njegove naknade za pomoć ostavitelju u vrijeme starosti i bolesti;

-da su V. Ž., T. Ž.- G., V. N., I. Ž. i D. D. u svojstvu darovatelja 15. lipnja 2004. sklopili sa ovdje tužiteljem P. D. kao obdarenikom Ugovor o darovanju motornog vozila marke "Hyundai" tip Atos 1.0 OMPI GLS, registarske oznake ...., a koje vozilo su darovatelji prethodno stekli rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u K. L.., poslovni broj O-49/03.

14. Slijedom izloženog, te cijeneći da se sada pok. S. Ž. bavio poljoprivredom, da se radilo o osobi poodmakle životne dobi (rođen 18. studenog 1918.,umro 11. veljače 2003.), koji je zbog toga angažirao susjede kako bi mu pomogli u obradi zemlje, maslinika, vinove loze, pomoći u kući i drugo, pa su tako na spornoj nekretnini, između ostalih, u više navrata godinama bili angažirani radnici J. Ž., o čemu je iskazivao njegov sin M. Ž., te tužitelj, koji je kao bliski susjed S. Ž. pomagao i kada bi ovaj bio bolestan, da su prednici tuženika za tu pomoć plaćali naknadu, te je tako kao naknadu za pomoć tužitelj dobio zemljište zvano B. T. a tuženici tužitelju nakon smrti S. Ž. darovali i vozilo marke "Hyundai", vlasništvo S. Ž., sud prvog stupnja ne nalazi da bi volja pravnog prednika tuženika S. Ž. bila darovati spornu nekretninu tužitelju. Stoga utvrđuje da tužitelj nije dokazao pravo suvlasništva na predmetnim nekretninama, iz kojih razloga tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

15. Naprotiv, sud utvrđuje da tužitelj bespravno uznemirava tuženike u izvršavanju njihovih ovlasti na navedenim nekretninama, na način da iste koristi za ubiranje plodova, koristi betonski pomoćni objekt – spremu za alat, izvodi građevinske radove i drugo, iz kojih razloga protutužbeni zahtjev za prestankom uznemiravanja vlasničkih prava tuženika, kao i za predajom im u isključivi posjed predmetnih nekretnina prihvaća u cijelosti osnovanim.

16. Ovaj sud prihvaća pravilnim utvrđenje suda prvog stupnja da tužitelj nije dokazao da bi, kako to tvrdi činjeničnim navodima tužbe, pravnim poslom sklopljenim sa sada pok. S. Ž. stekao vlasništv predmetnih nekretnina.

16.1. Naime, tužitelj, na kojem je bio teret dokaza da bi prijepor stekao temeljem pravnog posla sklopljenog sa S. Ž., navedeno nije argumentirao, posebno, o kakvom bi se to pravnom poslu radilo i ukoliko bi isti bio sklopljen koje bi bile zapreke uknjižbi prava vlasništva osnovom takvog pravnog posla. Ovo sve tim više, dovodeći u vezu iskaz tužitelja da "predmetnu nekretninu radim negdje od 1989. god. i odmah nakon godinu - dvije dana S. mi je dao tu nekretninu, a on je umro mislim 2003. god.", dok su predmetne nekretnine pripale S. Ž. u samovlasništvo Ugovorom o diobi suvlasničke zajednice od 1. listopada 2001. Naprotiv, pravilno je utvrđeno da su tuženici zemljišnoknjižni i stvarni vlasnici prijepora, što je tužitelju koji je bio susjed i mještanin sa S. Ž. dobro poznato, a pomažući sada pok. S. Ž. u vrijeme starosti i bolesti, tužitelju je u ostavinskom postupku vođenom iza S. Ž. osnovom legata pripao dio zemljišta – ½ dijela suvlasništva nekretnine zvane B. ", te su mu tuženici darovali i osobni automobil marke Hyundai koji su naslijedili iza S. Ž.. Iako je tužitelj u svom iskazu naveo da ne zna je li iza S. Ž. vođena ostavinska rasprava, niti da bi u istoj sudjelovao, očigledno je znao kada je S. Ž. umro, da mu je iza smrti imenovanog pripalo suvlasništvo na zemljištu zvanom B. T." te da mu je darovan i osobni automobil koji je bio vlasništvo S. Ž., a do kojeg stjecanja navedene nekretnine i darovanja je došlo 2004., u koje vrijeme, u odnosu na prijepor, tuženicima nije ukazivao na postojanje ikakvog pravnog posla sa sada pok. S. Ž. i da bi bio vlasnikom istog, već to čini protekom više od desetljeća, podnošenjem tužbe u ovoj pravnoj stvari 2018., osnovanost kojeg zahtjeva nema objektivnog uporišta u provedenom dokaznom postupku.

16.2. Stoga je cijeneći u postupku utvrđeni slijed stjecanja i nasljeđivanja prijepora u obitelji Ž. sud prvog stupnja pravilno utvrdio da su tuženici, većina kojih živi u Z., iza smrti S. Ž. tužitelju predložili, a jer je njihov susjed, da obrađuje dio sporne nekretnine, uz protuuslugu, što je on i činio uzimajući sa tog zemljišta ostvarene plodove, osim kada bi tuženici došli iz Z. te uzeli nešto grožđa za osobne potrebe, kako je to iskazao tuženik I. Ž., što potvrđuje da je predmetno zemljište tužitelju dano na korištenje do opoziva.

16.3. Na drugačiji zaključak ne upućuju ni iskazi svjedoka A. B. koji je naveo da je bio u društvu sa tužiteljem i pok. S. koji bi u priči rekao "ta zemlja će ionako biti tvoja", misleći na tužitelja, svjedoka A. P. da koliko je imenovanom poznato pok. S. je uvijek govorio da će ta zemlja biti tužiteljeva, svjedoka N. R. da se pričalo da bi S. poslije svoje smrti tu zemlju ostavio tužitelju, međutim, imenovani svjedok da to osobno od sada pok. S. nije čuo, jer tim iskazima nije dokazano postojanje ikakvog pravnog posla koji bi tužitelj sklopio sa sada pok. S. Ž.. Iskazi svjedoka M. Ž., B. Č. i I. D. pravilno su cijenjeni u prilog utvrđenju da je otac svjedoka M. Ž., J. Ž. godinama radio na predmetnom zemljištu kada bi ga pozvali S. ili njegov brat B., koji bi mu za taj posao platili naknadu, čime su na navedenom zemljištu neupitno izvršavali svoja vlasnička prava.

17. Pravilno je prihvaćen protutužbeni zahtjev da tužitelj preda tuženicima u isključivi posjed predmetne nekretnine, kao i ključ betonskog pomoćnog objekta – spreme za alat i susjednog pomoćnog objekta nekadašnjeg svinjca, sve slobodno od osoba i stvari tužitelja s obzirom na utvrđeni isključivi posjed tužitelja na prijeporu (držanje ključa pomoćnog objekta, kokoši i slično).

18. Međutim, nije bilo osnove istovremeno prihvatiti protutužbeni zahtjev u dijelu kojim je zatraženo da tužitelj prestane uznemiravati vlasnička prava tuženika korištenjem predmetnih nekretnina, kako je to pobliže opisano točkom II podstavak 1) izreke citirane presude.

19. Naime, vlasništvo može biti povrijeđeno oduzimanjem posjeda ili uznemiravanjem te u takvoj situaciji vlasnik zaštitu svojeg prava vlasništva može ostvariti putem dvije vrste pravih vlasničkih tužbi, rei vindicatio i actio negatoria.

20. Rei vindicatio prava je vlasnička tužba kojom se vlasnik štiti u slučaju oduzimanja posjeda. Ona se definira kao tužba vlasnika protiv osobe koja posjeduje njegovu stvar koju on, pozivajući se na svoje pravo vlasništva, koje može dokazati, traži od posjednika. Stoga je tužbeni zahtjev kod takve tužbe kondemnatoran i treba glasiti na predaju stvari u posjed, a može pri tome sadržavati i način povrata.

21. S druge strane, povreda prava vlasništva, osim oduzimanja iz posjeda, može biti učinjena i drugim radnjama treće osobe, kojima se vlasništvo ograničava, što uznemirava vlasnika u vršenju vlasničkih ovlaštenja. U tom slučaju vlasnik se štiti pravom vlasničkom tužbom za prestanak uznemiravanja ili negatorijskom tužbom (actio negatoria) kojom kao vlasnik - posjednik zahtijeva od osobe koja ga na bilo koji način, ali ne oduzimanjem posjeda, bespravno uznemirava u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlasti da prestane s uznemiravanjem.

22. Odredbom čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZV) propisano je ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

23. Prema odredbi stavka 2. toga članka da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. toga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

24. Iz sadržaja citirane odredbe, a koja uređuje vlasničku tužbu – actio negatoria razvidno je da ovu vlasničku tužbu podiže vlasnik ili pretpostavljeni vlasnik – posjednik, protiv svakog onog koji uznemirava njegovo pravo na bilo koji način, zahtijevajući da to uznemiravanje prestane, a koje uznemiravanje se može sastojati u svojatanju nekog prava koje mu ne pripada, ograničenju u fizičkom vršenju prava vlasništva i slično. Da bi uspio u svom zahtjevu, tužitelj mora dokazati: svoje vlasništvo ili kvalificirani posjed (pravni temelj i istiniti način svog stjecanja), dakle svoje pretpostavljeno vlasništvo te dokazati neosnovano uznemiravanje, pačanje, propuštanje neke dužne radnje, a koji su doveli do neosnovanog uznemiravanja.

25. Stoga, vlasnik ima pravo za zaštitu od uznemiravanja (čl. 167. st. 1. ZV) u slučaju kada je isti posjednik sporne stvari, konkretno sporne nekretnine ili spornog dijela nekretnine, pa ga treća osoba uznemirava u pravu vlasništva njegove stvari na drugi način, a ne oduzimanjem stvari. U slučaju ako vlasnik nije posjednik sporne stvari ili spornog dijela nekretnine, tada isti ne bi imao pravo na negatornu zaštitu, već vlasnik neposjednik štiti svoje vlasništvo pravom vlasničkom tužbom iz čl. 161. ZV-a (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1735/16-2 od 6. listopada 2020. i broj Rev-2930/2017-2 od 7. srpnja 2021.).

26. S obzirom da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da tuženici nisu u posjedu prijepora, to isti nemaju pravo na negatornu zaštitu, iz kojih razloga je pobijanu presudu u točki II podstavku 1) izreke valjalo preinačiti odbićem tog dijela tužbenog zahtjeva tuženika.

27. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, koja je s obzirom na ishod ovog žalbenog postupka utemeljena na odredbama iz čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, budući da zbog odbića navedenog dijela protutužbenog zahtjeva tuženika nisu nastali posebni troškovi, te iz kojih razloga je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

27.1. Pri tome, a u odnosu na žalbene navode tužitelja kojima ističe da odluka o trošku nije obrazložena, jer sud navodi kako tuženicima dosuđuje naknadu za svih osam ročišta, ne navodeći koja, te da je nekoliko ročišta odgođeno bez izvođenja dokaza, za odgovoriti je da je tuženicima pravilno priznata puna naknada za ukupno osam održanih ročišta u ovoj pravnoj stvari, i to za ročišta 12. rujna 2019., 26. rujna 2019. (u spojenom predmetu poslovni broj P- 2459/2019), 6. studenoga 2019., 5. veljače 2020., 6. ožujka 2020., 20. travnja 2021., 28. lipnja 2021. i 27. rujna 2021., jer se na istima raspravljalo, a da tužitelj ne precizira za koja ročišta tuženicima ne bi pripadala potpuna naknada tog troška.

28. Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP- a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci 20. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović, v.r.