Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 23 Gž Ovr-509/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Tihani Mariji Miladin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja C. osiguranje d.d., Z., V. …, OIB: …, protiv prvoovršenika Z. P. iz M., … (ranije iz O., …), OIB: … i drugoovršenice D. P. (i kao ovršenica iza pok. G. P.) iz M., … (ranije iz O., …), OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku I. J., odvjetniku iz O., radi ovrhe na nekretninama ovršenika, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-1891/2014-63 od 4. ožujka 2024. godine, dana 20. ožujka 2024. godine

r i j e š i o je

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-1891/2014-63 od 4. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

„Odgađa se ovrha u ovom predmetu do pravomoćnog okončanja parnice radi proglašenja ove ovrhe nedopuštenom, koja se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem: P-9165/23 (ranije broj: P-11432/2019).“

2. Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene odredaba ovršnog zakona, uz prijedlog da se prvostupanjsko rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sud na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje prvostupanjskog suda, kao i postupak koji mu je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP), u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20- dalje: OZ), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u svezi sa čl. 381. ZPP. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijano rješenje sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, stoga je iste moguće ispitati.

5. Sud prvog stupnja potpuno je i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

6. U ovome je predmetu prvostupanjski sud donio rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-1891/2014-2 od 24. srpnja 2014. kojim je odredio predloženu ovrhu na nekretninama ovršenika (kč. br. 10982/12 upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Osijeku zk. ul. 15448 k.o. O.) zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednost nekretnine te njenom prodajom, te je isto tako određen trošak ovrhovoditelja u iznosu od 5.000,00 kuna i naloženo ovršenicima taj iznos naknaditi ovrhovoditelju.

7. Rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1891/2014-2 od 24. srpnja 2014. doneseno je povodom prijedloga ovrhovoditelja za ovrhu na nekretninama ovršenika temeljem ovršne isprave – Ugovora o kreditu br. … od 28. rujna 2006. solemniziranog kod javnog bilježnika M. B. iz O. pod brojem OU-1990/06, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 147.730,50 CHF u kunskoj protuvrijednosti sa zateznom kamatom i troškova ovršnog postupka sa zateznom kamatom.

8. Podneskom od 25. listopada 2023. ovršenici su predložili odgodu predmetne ovrhe navodeći da su pokrenuli postupak pod poslovnim brojem P-11432/2019 pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog ništetnih odredbi sadržanih u ovršnoj ispravi, u kojem će se utvrditi da je tražbina ovrhovoditelja niža od navedene u ovršnom prijedlogu, a tijekom postupka ukazuju i da je predmetna nekretnina jedina nekretnina u njihovu vlasništvu u kojoj žive sa obitelji.

9. Odredbom čl. 115. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje u tekstu: Ustav) propisano je da sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava, dok je odredbom čl. 141. c. st. 2. Ustava propisano da se pravni akti i odluke koje je Republika Hrvatska prihvatila u institucijama Europske unije primjenjuju u Republici Hrvatskoj u skladu s pravnom stečevinom Europske unije.

10. Praksom Suda Europske unije uspostavljeno je načelo nadređenosti prava Unije, kojim se osigurava da se pravo Unije ne može ukinuti ili izmijeniti nacionalnim pravom i da u slučaju sukoba ima prednost pred nacionalnim pravom (C.v. E. broj C- 6/64), te načelo izravne primjenjivosti prava Europske unije, zbog čega su njegove odredbe potpuno i ujednačeno primjenjive u svim državama članicama (V. G.en L.broj C-26/62).

11. Odlukom Suda Europske Unije, povodom zahtjeva za prethodnu odluku, koji se predmet vodio pod brojem C-407/18, radi tumačenja Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, utvrđeno je da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onog iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača, bilo po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu Direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

12. U postupku donošenja prethodne odluke u predmetu K. – A.bank d.d. predmet nacionalnog postupka bio je gotovo istovjetan predmetnom ovršnom - bankarska institucija kao ovrhovoditelj pokrenula je protiv ovršenika kao korisnika kredita ovršni postupak na temelju ugovora o kreditu koji je sklopljen u obliku javnobilježničkog akta. Ovršenik je prigovorio ništetnosti odredbi tako sklopljenog ugovora o kreditu.

13. Ovrha je strogo formalni postupak, pa tako odredbe OZ ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o kreditu sklopljenog u obliku javnobilježničkog akta, i po toj osnovi odgodi ovrhu. Iz navedenog proizlazi da je nacionalna odredba OZ-a čini nemogućom odnosno pretjerano teškom primjenu prava Europske unije.

14. Kako je Sud Europske Unije zaključio da u procesnoj situaciji u kojoj sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ne može provoditi kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o kreditu koji je sklopljen u obliku javnobilježničkog akta između trgovca i potrošača i koji predstavlja ovršnu ispravu temeljem koje se ovrha provodi, već tu kontrolu tek naknadno i eventualno može učiniti parnični sud kojem se ovršenik već obratio tužbom radi utvrđivanja ništetnosti takvih nepoštenih odredbi, i da je vjerojatno da će prodaja nekretnine biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku kojom se eventualno utvrđuje ništetnost te odredbe kao nepoštene, a šteta koji bi ovršenik kao potrošač u tom slučaju pretrpio svakako je nenadoknadiva jer bi ovršenici izgubili nekretninu u kojoj žive s obitelji.

15. Slijedom iznesenog, kako načelo usklađenog tumačenja zahtijeva da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti, uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje da bi se zajamčila puna učinkovitost Direktive Vijeća 93/13/EEZ i da bi se došlo do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njome nastoji postići, stav je suda prvog stupnja da će se tom zahtjevu udovoljiti prihvaćanjem prijedloga ovršenika za odgodu predmetne ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodi pod brojem P-9165/23 radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj … od 28. rujna 2006., koji u ovom predmetu predstavlja ovršnu ispravu temeljem koje je određena ovrha.

16. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 65. st. 1. t. 4. OZ-a, a imajući na umu sadržaj odluke Suda Europske Unije, povodom Zahtjeva za prethodnu odluku, koji se predmet vodio pod brojem C-407/18, odlučeno je kao u izreci prvostupanjskog rješenja.

17. Odluku prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

18. Naime, u postupku donošenja prethodne odluke koji je rezultirao donošenjem presude broj C-407/18 u predmetu K. c/a A.B. d.d., činjenični supstrat nacionalnog postupka bio je gotovo istovjetan predmetnom-ovrhovoditelj, bankarska institucija inicirala je protiv korisnika kredita ovršni postupak na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta a u odnosu na čije odredbe je ovršenik prigovarao (djelomičnoj) ništetnosti. Sud Europske unije je, u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhe, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi čl. 65. stav. 1. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ) pa je zaključio da u procesnoj situaciji, kada sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ne može provoditi kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o hipotekarnom kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača, a koji u obliku javnobilježničkog akta predstavlja ovršnu ispravu, već navedeno tek naknadno i eventualno može učiniti parnični sud kojemu se potrošač obrati tužbom za utvrđivanje ništetnosti takvih nepoštenih odredbi, i da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku kojom se eventualno utvrđuje ništetnost te odredbe kao nepoštene, a šteta koju bi potrošač u tom slučaju i ostvario, no á posteriori, da bi kao vid pravne zaštite bila nepotpuna i nedovoljna i ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe.

19. Obzirom da je Sud EU u presudi broj C-407/18 dakle utvrdio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu, to je evidentno da u istovjetnoj činjeničnoj i materijalno-pravnoj situaciji vezuje i prvostupanjski sud, a kako načelo usklađenog tumačenja zahtijeva da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti, uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje da bi se zajamčila puna učinkovitost predmetne direktive i da bi se došlo do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njome nastoji postići, ocjena je ovoga suda da će navedenom zahtjevu biti udovoljeno određivanjem odgode ovrhe do pravomoćnog okončanja parnice radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora ne temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi.

20. Za dodati je da je dana 11. ožujka 2022. na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske održan sastanak predstavnika Građanskih odjela županijskih sudova radi razmatranja spornih pravnih pitanja koja se odnose na drugostupanjsko sudovanje. Jedno od spornih pitanja koje je razmatrano, odnosilo se na obvezu ovršnog suda da u postupku ovrhe na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu, po službenoj dužnosti provjeri nepoštenost ugovornih odredbi.

U vezi navedenog pitanja na sastanku je donesen slijedeći zaključak: „U ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemniziraneprivatne isprave i sl.) a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.“

Ovaj zaključak ističe se iz razloga jer ukazuje na značaj prava potrošača u današnjem društvu, odnosno jer ukazuje na potrebu što šire zaštite prava potrošača, a u skladu s takvim trendom zaštite jest i zaključak o potrebi odgode ovrhe u kojoj se ovrha provodi na nekretnini u kojoj ovršenik živi u situaciji kada ovršenik istovremeno vodi postupak radi utvrđenja ništetnosti dijela ili cijelog ugovora o kreditu temeljem kojega je ovrhovoditelj zasnovao založno pravo temeljem kojega i provodi ovrhu na ovršenikovoj nekretnini u kojoj živi.

21. Neosnovano žalitelj smatra da nisu ispunjeni razlozi za odgodu ovrhe jer su prava iz ugovora o kreditu prešla na ovrhovoditelja na temelju ugovora o ustupu potraživanja sklopljenog s bankom, te da se radi toga na ovrhovoditelja ne mogu primijeniti utvrđenja u kolektivnom sporu niti ovršenici imaju status potrošača u odnosu na ovrhovoditelja.

22. Ovrha je u ovom predmetu određena na temelju ugovora o kreditu koji su ovršenici sklopili s Privrednom bankom. Predmetni ugovor o kreditu je potrošački ugovor te bi u slučaju da sud u parničnom postupku utvrdi da su pojedine odredbe tog ugovora ništetne jer sadrže nepoštene ugovorne odredbe na štetu potrošača, provođenjem ovrhe na nekretninama ovršenika, ovršenicima nastala nadoknadiva ili teško nadoknadive štete. U tom smislu Sud Europske unije u odluci C-407/18 jasno navodi da bi pravna zaštita koju bi potrošač ostvario nakon što je njihova jedina nekretnina prodana, bila nepotpuno, nedovoljno i neučinkovito sredstvo zaštite protiv korištenja nepoštene odredbe.

23. Slijedom svega navedenoga, primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu, 20. ožujka 2024.

Sudac:

Tihana Marija Miladin