Poslovni broj: UsI-1440/2023-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog Suda Vlahu Bassegli Gozze te Andreji Fortunić kao zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja E. o. d.d., u Z., OIB: …, koje zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., protiv tuženika Hrvatske agencije u Z., OIB: …, radi nadzora osiguravajućih društava, 20. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se točka 3.1. izreke rješenja Republike Hrvatske, Hrvatske agencije, KLASA: UP/I-974-08/21-01/02, URBROJ: 326-01-50-51-511-23-65, od 24. ožujka 2023.

II U preostalom dijelu tužbeni zahtjev se odbija.

III Svaka strana snosi svoje troškove u ovom upravnom sporu.

Obrazloženje

1. Točkom 1. izreke osporenog rješenja oglašena je ništavom točka 1. podtočka 1.2. izreke ranijeg rješenja tuženika, doneseno radi otklanjanja nezakonitosti u odnosu na proces izdvajanja poslova određivanja iznosa pričuve za sudske štete te se točkom 3. izreke osporenog rješenja tužitelju, u odnosu na poslove određivanja iznosa pričuve za naknade štete koje se potražuju u sudskim postupcima, a radi otklanjanja nezakonitosti daju sljedeći nalozi. U točki 3.1. izreke nalaže se tužitelju da bez odgode prestane, na odvjetničko društvo G. & p., izdvajati poslove određivanja iznosa pričuve za naknade šteta koje se potražuju u sudskim postupcima, sve do uspostave valjanog pravnog osnova za izdvajanje tih poslova te se tužitelju u tom smislu nalaže dostava dokaza o provedbi izdanih naloga. Točkom 3.2. izreke nalaže se tužitelju da bez odgode, a najkasnije do 28. travnja 2023., ustroji sustav upravljanja koji će biti usklađen s Zakonom o osiguranju i Delegiranom uredbom Komisije EU 2015/35 od 10. listopada 2014., o dopuni Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja, tako da uspostavi valjan pravni osnov za izdvajanje poslova određivanja iznosa pričuve za naknade štete koje se potražuju u sudskim postupcima na način da te poslove obavlja samostalno, tako da bude isključivi i jedini nositelj tog posla te da sveobuhvatno i učinkovito upravlja i nadzire navedeni posao na način da jasno propiše linije ovlasti djelatnika Društva, koji će biti zaduženi za određivanje iznosa pričuve za naknade štete koje se potražuju u sudskim postupcima te da tim djelatnicima osigura da u svakom trenutku, bez odgode i u potpunosti budu na raspolaganju svi podatci i parametri na temelju kojih je moguće dati najbolju stručnu procjenu iznosa visine pričuve za naknadu štete koje se potražuju u sudskim postupcima. I u ovom dijelu tužitelju se nalaže dostava dokaza o provedbi izdanog naloga.

2. Osporavajući zakonitost točke 3.1 i 3.2 izreke navedenog rješenja, tužitelj u svojoj tužbi navodi kako je pogrešno stajalište tužene da bi tužitelj poslove određivanja pričuva za štete koje se vode u sudskim postupcima povjerio G. & P. odvjetničkom društvu d.o.o. Ističe da već ima uspostavljen jasan i učinkovit proces oblikovanja pričuva za prijavljene štete te da uredno ispunjava sve svoje obveze sukladno odredbama Zakona o osiguranju. Konstataciju sadržanu u osporenom rješenju da bi očitovanje Odvjetničkog društva G. & P. od 28. listopada 2022., bio dokaz da je tužitelj izdvojio predmetne poslove, jer se u predmetnom očitovanju navodi „povodom vašeg traženja za sklapanjem Ugovora o izdvajanju poslova određivanja iznosa pričuve za sudske štete..." smatra neutemeljenom i izvađenom iz konteksta. Pojašnjavajući svoju tvrdnju navodi kako mu je točkom 1.2. izreke ranijeg rješenja (a koju točku tuženik osporenim rješenjem oglašava ništavom), naloženo da sa navedenim odvjetničkim društvom zaključi ugovor o izdvajanju poslova. Budući da nikada nije izdvojio predmetni posao na spomenuto Odvjetničko društvo to je i uslijedio odgovor koji tužena sada tumači potpuno izvan konteksta. Mišljenja je da tuženiku u jednoj fazi nadzora eventualno nisu bili jasni poslovni procesi tužitelja, radi čega je tužitelj tijekom ovoga postupka nadzora, ali i nakon donošenja ranijeg rješenja, izradilo i dostavio akte na koje ukazuje i ovom tužbom, iz kojih je vidljivo da su konstatacije tužene neutemeljene. Opisujući sadržaj svojih akata koje naziva Naputak 21 i 22 tužitelj navodi kako je jasno predvidio odnosno propisao i sustav kontrole i unaprjeđenja postupka određivanja pričuva u procesu obrade štete pri čemu je odredio osobe, djelatnike tužitelja, koji su dužni predmetnu kontrolu provoditi, uz jasno propisane ovlasti i odgovornosti djelatnika uključenih u proces određivanje pričuve. U odnosu na navodno izdvajanje poslova odvjetničkom društvu G. & p. navodi da okolnost da to društvo i tužitelj predmetni prijedlog za eventualnu promjenu pričuve komunikacijski obavljaju putem informatičkog programa Odvjetničkog društva naziva „Themis“ i informatičkog programa tužitelja naziva „SIZIF“, nikako ne znači da se radi o preuzimanju podataka u pogledu visina pričuva. Naime, Odvjetničko društvo je moglo svoj prijedlog poslati tužitelju i putem e-maila ili pismom putem pošte, no, u današnje vrijeme razvoja računalne tehnologije doista ne postoji razlog zbog kojeg bi komunikacija koja se obavlja putem informatičkog programa trebala biti okolnost koja ukazuje da u odnosu Odvjetničkog društva i tužitelja postoji bilo što više nego što se to navodi u Naputku/22. Mišljenja je kako je tuženik poništavanjem rješenja i izdavanjem opisanih naloga prekoračio granice svojih ovlasti, jer je subjektu nadzora, odnosno tužitelju, odredio njegov strateški cilj i to u vrlo uskom segmentu-određivanju pričuva šteta u sudskim predmetima, a što je nadležnost Uprave i Nadzornog odbora Društva, čime je po njegovom mišljenju postupio protivno članku 94. Zakona o osiguranju kojim je normirano da sustav upravljanja rizicima obuhvaća strategije uspostavlja Društvo, a ne regulator. Predlaže Sudu da poništi osporeno rješenje te mu naknadi troškove ovog upravnog spora.

3. Tuženik, u svom odgovoru, navodi kako je 24. ožujka 2023. po službenoj dužnosti, proveo postupak neposrednog nadzora nad poslovanjem tužitelja u dijelu koji se odnosi na pričuve za prijavljene štete, pričuve za nastale, a neprijavljene štete i troškove obrade šteta u pričuvi šteta za vrstu osiguranja 10. - Osiguranje od odgovornosti za upotrebu motornih vozila. Polazeći od činjenica utvrđenih u postupku nadzora, kao i od očitovanja odvjetničkog društva G. & P. d.o.o., od 28. listopada 2022., a kojim očitovanjem je navedeno da to društvo ne želi ugovoriti vođenje izdvojenih poslova, naložio je tužitelju da bez odgode prestane sa izdvajanjem poslova određivanja iznosa pričuve za naknade štete koje se potražuju sudskim postupcima, kao i da ustroji sustav upravljanja u kojem će predmetne poslove obavljati samostalno, pri čemu je specificirano što je sve nužno za uspostavu takvog sustava. Ukazuje da izricanje nadzornih mjera prema tužitelju ima za cilj osiguranje zakonitosti poslovanja na tržištu osiguranja, te u konačnici očuvanje njegove financijske stabilnosti. S tim u vezi dodaje kako ej tužitelj društvo za osiguranje iz Republike Hrvatske koje zauzima značajnu poziciju na tržištu osiguranja u Republici Hrvatskoj, pri čemu je gotovo dominantan u segmentu neživotnog osiguranja. Ističe da su društva za osiguranje iznimno bitni sudionici u funkcioniranju financijskog tržišta svake države, kao i da je njihovo poslovanje izloženo različitim rizicima, iz kojeg razloga je zakonodavni okvir regulacije strog i zahtjeva od društava za osiguranje uspostavu odgovarajućeg sustava upravljanja. Ukazuje kako su rizici nedostatnih tehničkih pričuva (kao dio operativnog rizika), jedni su od najvažnijih rizika kojima su izložena osiguravajuća društva. Slijedom te okolnosti i imajući u vidu smisao ovakvog zakonskog uređenja, a kako bi društvo za osiguranje moglo pravovremeno i kvalitetno ispuniti svoje obveze te s obzirom na činjenicu da u postupku likvidacije šteta gotovo uvijek sudjeluje više osoba, nužno je da unutar društva za osiguranje bude uspostavljen adekvatan i djelotvoran sustav upravljanja u odnosu na organizaciju procesa oblikovanja pričuva šteta sa jasnim linijama odgovornosti, rokovima za obavljanje pojedinih zadataka i zadacima svih osoba u lancu. Kako bi se moglo pratiti postupa li društvo za osiguranje u skladu sa zakonskim obvezama, ZOS zahtjeva da sustav upravljanja mora u cijelosti biti dokumentiran kao i da postoji uspostavljen adekvatan sustav unutarnje kontrole i nadzora višeg rukovodstva kojim bi se uočile manjkavosti u sustavu i neujednačeno postupanje te sanirali propusti (članak 97. Zakona o osiguranju). Posebno ističe kako je u postupku nadzora utvrđeno je da je tužitelj poslove određivanja pričuva za naknadu štete koja se potražuju u sudskim postupcima nezakonito izdvojio na treću osobu tj. na odvjetničko društvo G. & P. d.o.o., a što je dopušteno isključivo pod striktnim uvjetima propisanim odredbama članka 104. Zakona o osiguranju te mjerodavnim propisima Europske unije te da o tom izdvajanju nije obavijestio tuženika kao nadzorno tijelo. Navodi kako je utvrdio da je tužitelj izdvojio predmetne poslove na osnovi činjenica da u procesu obrade šteta i određivanja iznosa pričuve za naknade štete koja se potražuju u sudskim postupcima, sudske postupke za tužitelja vodi odvjetničko društvo G. & P. d.o.o., a koje odvjetničko društvo za evidentiranje činjenica koristi sustav „Themis", koji je povezan sa sustavom tužitelja „SIZIF" i koji sustavi se tijekom noći automatski sinkroniziraju (tj. podaci u „SIZIF-u" ažuriraju se podacima koje je odvjetnik unio u „Themis"). Tako povezani sustavi omogućuju da se parametri za izračun kamata unose u sustav „Themis" koji ih automatski računa, bez da je vidljivo da tužitelj provodi bilo kakve kontrole ispravnosti izračuna kamata u ,,Themis-u“. Navodi i kako je na temelju obuhvaćenog uzorka šteta (73) vidljivo je da je nakon primitka parnične tužbe odvjetničko društvo određivalo, odnosno mijenjalo, iznos pričuve za naknade šteta koja se potražuje u sudskim postupcima te da nisu vidljive bilo kakve korekcije, kontrole ili izmjene od strane tužitelja. Smatra i kako je nedostatak kontrole tužitelja nad određivanjem pričuva vidljiv i iz činjenice da se po primitku tužbe cjelokupni spis štete predaje odvjetničkom društvu, bez da tužitelj raspolaže dokumentacijom na temelju koje bi mogao provjeriti je li iznos pričuve unesen od strane odvjetničkog društva doista ispravno određen. Ističe i kako je tužitelj u svojim internim procedurama propustio odrediti pretpostavke i kriterije koji se uzimaju u obzir prilikom utvrđivanja iznosa pričuva za naknade šteta koja se potražuje u sudskim postupcima pojedinačnom procjenom, a sve kako bi se mogla obaviti kontrola vjerodostojnosti procjene iznosa pričuva za tu naknadu šteta. Isto tako ukazuje kako tužitelj nije raspolagao evidencijama, bilješkama, obrazloženim analizama ili odlukama, iz kojih bi se moglo utvrditi na temelju kojih činjenica, događaja ili okolnosti su izmijenjeni iznosi pričuva u pojedinim štetama. Stoga smatra kako se iz opisanog može zaključiti kako su se poslovi određivanja pričuva za naknadu šteta koje se potražuju u sudskim postupcima, izdvojili na odvjetničko društvo G. & P. d.o.o., pri čemu tužitelj o toj okolnosti nije obavijestio tuženika, iako mu je to bila zakonska obveza. Slijedom utvrđenog stanja i u svrhu usklađenja poslovanja tužitelja s propisima koji reguliraju osiguranje osnovanim smatra svoj nalog sadržan u osporenom rješenju, a kojim traži od tužitelja da u okviru sustava upravljanja rizicima i sustava unutarnjih kontrola poduzme mjere kojima bi svoje poslovanje uskladio s pozitivnim propisima. U odnosu na navode tužbe ukazuje kako je netočno da naknadno izmijenjeni interni akti tužitelja (npr. „Naputak o procesu oblikovanja pričuve za prijavljene štete i nastale štete po ugovorima o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u RH“ i dr.) potvrđuju da je donošenje pobijanog Rješenja nezakonito. Smatra da je sama činjenica da je tužitelj po sastavljanju zapisnika mijenjao i dorađivao svoje vlastite interne akte u vezi sporne problematike, evidentna potvrda da su ispravno utvrđene nezakonitosti u poslovanju tužitelja, te da je donošenje nadzorne mjere bilo opravdano. Nadalje, smatra da naknadno donošenje predmetnih internih akata ne pretpostavlja, samo po sebi, da tužitelj iste primjenjuje u praksi tj. da nije riječ o pukom pro forma „udovoljavanju" nedostatcima utvrđenim u postupku nadzora. Pojašnjavajući svoj stav ukazuje da je nadzorom utvrđeno da tužitelj ne raspolaže dokazima o provedenim provjerama odnosno kontrolama iznosa sudske pričuve upisanih od strane odvjetničkog društva, jer tijekom nadzora i nakon donošenja prvog rješenja, tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz o postupanju po uspostavljenim nalozima. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev i na snazi u cijelosti ostavi osporeno rješenje.

4. Sud je 13. ožujka 2024. održao usmenu i javnu raspravu zaključenu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i u prisutnosti opunomoćenika tuženika čime je strankama, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), omogućeno izjašnjavanje o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid te je izvršio uvid u spis tuženika i u priložene isprave.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. U ovom predmetu nije sporno kako je tuženik proveo postupak nadzora nad poslovanjem tužitelja u dijelu koji se odnosi na pričuve za prijavljene štete te da je u tom postupanju zauzeo stav da je tužitelj posao određivanja iznosa pričuva za naknade šteta koje se potražuju u sudskim postupcima, izdvojio na odvjetničko društvo G. & P. d.o.o., te da o tom izdvajanju nije obavijestio tuženika u smislu članka 104. stavka 6. Zakona o osiguranju, niti da je ispunio svoje obveze u smislu članka 4. stavka 1. Pravilnika o dokumentaciji za izdvajanje poslova ili funkcija društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje. Temeljem ovog zaključka tuženik je prvotno donio rješenje KLASA: UP/I 974-08/21-01/02, URBROJ: 326-01-50-51-511- 22-45 od 31. kolovoza 2022. te je tim rješenjem u točki 1. podtočka 1.2. izreke naložio tužitelju da s pravnom osobom na koju je izdvojilo predmetne poslove (odvjetničkim društvom G. & P. d.o.o.) sklopi odgovarajući ugovor u skladu s odredbama Zakon o osiguranju. Nije sporno da je odvjetničko društvo G. & P. d.o.o. odbilo sklopiti ugovor o izdvajanju predmetnih poslova s tužiteljem te da je, iz razloga što je izrečena nadzorna mjera uključivala postupanje treće osobe koja nije bila stranka ranijeg nadzornog postupka, navedena točka izreke oglašena ništavom. Iz ovog razloga doneseno je osporeno rješenje koje, po mišljenju tuženika, u cijelosti određuje nadzorne mjere upravo tužitelju kao stranci u postupku.

8. Sukladno opisanom stanju Sud nalazi kako je nadzorna mjera, izrečena u točki 3.1 izreke osporenog rješenja, utemeljena upravo na stavu da je tužitelj posao određivanja iznosa pričuva za naknade šteta koje se potražuju u sudskim postupcima izdvojio na odvjetničko društvo G. & P. d.o.o. Taj stav tuženik smatra dokazanim temeljem okolnosti da u procesu obrade šteta i određivanja iznosa pričuve za naknade šteta koja se potražuju u sudskim postupcima, sudske postupke za tužitelja vodi odvjetničko društvo G. & P. d.o.o. te da to odvjetničko društvo i tužitelj imaju sinkronizirane sustave koji omogućuju i automatski izračun kamata, bez da je vidljivo da je tužitelj nakon unosa podataka od strane treće osobe provodio bilo kakvu korekciju, kontrolu ili izmjenu. Nadalje tuženik svoj stav temelji i u okolnosti da je nedostatak kontrole tužitelja nad određivanjem pričuva vidljiv i iz činjenice da se po primitku tužbe cjelokupni spis štete predaje odvjetničkom društvu, bez da tužitelj raspolaže svom dokumentacijom na temelju koje bi mogao provjeriti je li iznos pričuve unesen od strane odvjetničkog društva doista ispravno određen.

9. Razmatrajući navedene okolnosti Sud ne nalazi odlučan dokaz temeljem kojeg bi se utvrđenje tuženika činilo točnim. Naime, okolnost da sudske postupke za tužitelja vodi odvjetničko društvo G. & P. d.o.o., ukazuje na postojanje odnosa zastupanja u sudskim predmetima, a ne na izdvajanje dijela poslovanja. Isto tako ni način komunikacije između zastupnika i zastupanog, kao i automatizam izračuna kamata ne ukazuje na izdvajanje poslovanja, kao što na tu okolnost ne ukazuje ni propuštanje naknadne kontrolira unosa iznosa šteta koje odvjetničko društvo unosi u sinkronizirani sustav. Sud smatra da nedostatak kontrole unesenih podataka automatizmom ne znači dodjeljivanje poslova, već može biti rezultat povjerenja u treću osobu, ili točnije pretpostavljeno način poslovanja tužitelja koji ne udovoljava standardima tuženika. Pri ovome Sud napominje i kako je iz razloga ne udovoljavanja tim standardima i uspostavljena točka 3.2. izreke osporenog rješenja.

10. Člankom 9. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.), propisano je da koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

11. Ono što je za ocjenu navedenog relevantno je da je tuženik u postupcima koje provodi po službenoj dužnosti, obvezan učiniti vjerojatnom činjenicu na kojoj temelji svoju odluku. Takvo utvrđenje mora imati veći stupanj vjerojatnosti od suprotnog, odnosno od onog što tvrdi stranka protiv koje se postupak vodi. Slijedom naprijed navedenog Sud smatra kako u ovom predmetu nije dokazano da bi tužitelj svoje poslovanje prenio na drugo društvo. U obrazlaganju svog zaključka Sud navodi kako okolnost da u Okvirnom ugovoru o zastupanju i pravnoj pomoći od 21. siječnja 2008., nisu utvrđena međusobna prava i obveze u odnosu na procjenu i određivanje iznosa pričuve sudske naknade štete, odnosno kontrola odgovornosti ovlaštene osobe, rokovi, međusobno izvještavanje o događajima i okolnostima u povodu kojih je nužno provjeriti i ažurirati pričuvu, dokazuje upravo nepostojanje izdvajanja poslovanja, kao i što na isti način okolnost da odvjetničko društvo odbija zahtjev za sklapanje ugovora u tom smislu, ukazuje na njegovo nepostojanje.

12. Trebalo je stoga temeljem članka 58. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, a s obzirom da priroda stvari to dopušta, u dijelu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti točku 3.1. izreke pobijane odluke. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

13. Suprotno tome i u odnosu na točku 3.2. izreke osporenog rješenja Sud navodi kako slijedi.

14. Člankom 92. stavkom 1. Zakona o osiguranju (Narodne novine, broj 30/15., 112/18., 63/20., 133/20. i 151/22. – u daljnjem tekstu Zakon), propisano je da je društvo za osiguranje dužno uspostaviti i provoditi djelotvoran i pouzdan sustav upravljanja uzimajući u obzir prirodu, opseg i složenost poslova društva za osiguranje koji osigurava upravljanje poslovima pažnjom dobrog stručnjaka te koji obuhvaća: odgovarajuću preglednu organizacijsku strukturu s jasno definiranim, preglednim i dosljednim linijama ovlasti i odgovornosti, uspostavljenu na način da se izbjegne sukob interesa; učinkovit sustav kojim se osigurava prijenos informacija; strategije, pisana pravila, postupke i procedure za upravljanje rizicima; razumne mjere kako bi osiguralo kontinuirano i redovito obavljanje djelatnosti društva za osiguranje, uključujući i stvaranje planova za slučaj nepredviđenih okolnosti. S tim ciljem društvo za osiguranje upotrebljava primjerene i proporcionalne sustave, izvore i postupke.

15. Člankom 97. stavkom 1. Zakona određeno je da je društvo za osiguranje dužno uspostaviti učinkovit sustav unutarnje kontrole koji uključuje najmanje administrativne i računovodstvene postupke, okvir unutarnje kontrole, primjerene sustave izvješćivanja na svim razinama društva za osiguranje te funkciju praćenja usklađenosti.

16. Člankom 190. stavkom 2. Zakona određeno je da je društvo za osiguranje dužno poslovne knjige i ostalu poslovnu dokumentaciju i evidencije voditi na način koji omogućuje, u bilo koje vrijeme, provjeru posluje li društvo za osiguranje u skladu s važećim propisima i standardima struke.

17. Sud nalazi kako je u ovom postupku utvrđeno da su sustavi komunikacije između tužitelja i odvjetničkog društva koje ga zastupa u sudskim predmetima naknada šteta automatizirani, kao i da se kamate automatski uračunavaju u sustavu tužitelja. Nije sporno da tijekom nadzora nije utvrđena niti jedna okolnost koja bi ukazivala da je tužitelj tijekom nadzora imao uređen sustav koji bi kontrolirao unos i obradu unesenih podataka, kao što nije utvrđeno ni da je tužitelj na bilo koji način mijenjao unesene podatke. Isto tako Sud ne nalazi da je u vrijeme provođenja nadzora tužitelj svojim internim procedurama odredio tražene pretpostavke i kriterije koji se uzimaju u obzir prilikom utvrđivanja iznosa pričuva za naknade šteta koja se potražuje u sudskim postupcima pojedinačnom procjenom, na način temeljem koje bi se mogla obaviti kontrola vjerodostojnosti procjene iznosa pričuva za naknadu šteta koja se potražuje u sudskim postupcima, iz članka 190. stavkom 2. Zakona, a u svezi s člancima 97. i 92. Zakona. Sud ne nalazi ni da bi u postupku bilo dokazano da tužitelj raspolaže evidencijama, bilješkama, obrazloženim analizama ili odlukama temeljem kojih je kontrolirao ili mijenjao iznose po trećoj osobi unesenih pričuva u pojedinim štetama.

18. Sukladno opisanoj situaciji i imajući na umu naprijed citirane odredbe Zakona, Sud je u cijelosti suglasan sa nalogom tuženika sadržanim u točci 3.2. izreke osporenog rješenja, a kojim se tužitelju daje nalog da ustroji sustav koji mu omogućuje točno određenje osoba koje poslove obavljaju, djelokrug njihovog poslovanja, kao i osmisli mjere po kojima će društvu svakodobno na raspolaganju biti podatci, parametri i podloge, koji mogu utjecati na najbolju stručnu procjenu iznosa visine pričuve za naknade štete koje se potražuju u sudskim postupcima.

19. U odnosu na prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka D. I. i D. B., odnosno za provođenje aktuarskog vještačenja, Sud navodi kako usmeni iskazi svjedoka o eventualnom postojanju sustava upravljanja i kontrole poslovanja, nemaju utjecaj na činjenicu kako nije utvrđeno njegovo postojanje na način da isti bude transparentno prikazan i dostupnom tijelima nadzora. Iz istog razloga Sud smatra kako takav nedostatak ne može biti nadomješten ni aktuarskim vještačenjem, niti je potpuno jasno što bi se tim vještačenjem trebalo točno utvrditi.

20. Budući da ni ostali prigovori sadržani u tužbi ne dovode do drukčijeg rješavanja Sud nalazi da u ovom dijelu nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Stoga je temeljem odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

21. S obzirom na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, specificiranog njegovim troškovnikom od 12. ožujka 2024. (list 8867 spisa), Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 79. Zakona o upravnim sporovima. Budući je sukladno stavku 4. tog članka Zakona propisano da ukoliko stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu te imajući na umu kako je osnovanim ocjenjen samo dio tužbenog zahtjeva i to u odnosu na jednu točku izreke, dok je za drugu zahtjev odbijen, Sud nalazi kako je tužitelj ostvario upravo polovičan uspjeh. Stoga je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

Zagreb, 20. ožujka 2024.

Sudac:

Vlaho Bassegli Gozze, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.