Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-50/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sande Janković i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Buge Mrzljak Stenzel, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČL i optuženog ŠL, zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog ČL i optuženog ŠL, podnesenima protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 22. studenog 2023., broj K-10/2021., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2024. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog ČL i njegovih branitelja, odvjetnika Gašpara Lujaka i Dragana Pištala i optuženog ŠL i njegovih branitelja, odvjetnika Selima Šabanovića u zamjeni za odvjetnika Ivana Ljubičića i odvjetnika Juraja Krsnika,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženog ČL i optuženog ŠL kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Dubrovniku optuženi ČL i optuženi ŠL proglašeni su krivima zbog kaznenog djela protiv života i tijela-ubojstva, iz članka 110. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci presude, za koje su osuđeni temeljem članka 110. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od 17 (sedamnaest) godina svaki, u koju je temeljem članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to optuženom ĆL od 18. rujna 2020. u 02,05 sati do 20. svibnja 2022., te od 28. srpnja 2022. pa nadalje, a optuženom ŠL od 17. rujna 2020. u 22,50 sati do 20. svibnja 2022., te od 03. kolovoza 2022. pa nadalje.

2. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženom ČL je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogi koja može trajati najdulje 3 (tri) godine.

3. Na temelju članka 148. stavaka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), optuženi ČL i optuženi ŠL oslobođeni su djelomično obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08., te nagrade i nužnih izdataka postavljenih branitelja, dok su obvezani na platež paušalne svote temeljem odredbe članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08., a koja se za svakog od njih utvrđuje u iznosu od 2.000,00 kuna koju su obvezni platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe.

4. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio optuženi ČL, po branitelju Gašparu Lujaku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08., s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

4.1. U žalbi podnesenoj po branitelju Draganu Pištalu optuženi ČL žali se bez posebno označenih žalbenih osnova, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže "…oslonom na odredbu članka 476. stavak 1. točka 11. ZKP/08…" presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4.2. Budući da se obje žalbe optuženog Maria Umičevića sadržajno poklapaju i međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedna žalba.

5. Optuženi ŠL žali se po branitelju Ivanu Ljubičiću, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe.

6. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

7. O sjednici drugostupanjskog vijeća na njihovo traženje obaviješteni su optuženi ČL i njegovi branitelji, odvjetnici Gašpar Lujak i Dragan Pištalo, optuženi ŠL i njegovi branitelji, odvjetnici Ivan Ljubičić i Juraj Krsnik te državni odvjetnik. Prisutnost optuženih ČL i ŠL na sjednici vijeća osigurana je u smislu članka 475. stavka 7. ZKP/08. uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (audio-video uređaj), dok su sjednici prisustvovali branitelji optuženog ČL, odvjetnik Gašpar Lujak i Dragan Pištalo i branitelji optuženog ŠL, odvjetnik Selim Šabanović u zamjeni za odvjetnika Ivana Ljubičića i odvjetnik Juraj Krsnik.

8. Državni odvjetnik, iako uredno pozvan, nije pristupio na sjednicu vijeća, pa je ista održana u njegovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08.

9. Žalbe nisu osnovane.

10. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. optuženici ČL i ŠL navode da je izreka presude proturječna njezinim razlozima, a oni koji su izneseni "…da nisu dostatni a niti relevantni…" za dokazanost odlučnih činjenica, posebno u odnosu na zaključak suda da su postupali dogovorno i zajednički. Navedeno argumentiraju ponavljanjem navoda njihovih obrana da je "…optuženika mogla usmrtiti samo jedna osoba, da su sve ozljede nastale u kratkom vremenskom razdoblju moguće jednim predmetom, da je oštećenik zadobio tri ubodne rane vrata, što su po žaliteljima odlučne činjenice koje nije moguće obrazložiti…", pa su u tom pravcu izostali razlozi o odlučnim činjenicama, a i izreka presude je posljedično proturječna obrazloženju. Na izloženi način po ocjeni oba optuženika izreka presude je u proturječnosti s obrazloženjem, (točke 40., 42., 43., stranice 22-23 presude), a istovremeno je i činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Žalbom se sugerira da iz ovog proizlazi i znatna proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza svjedokinje ĐL iz istrage (zapisnik o ispitivanju ĐL u ŽDO Dubrovnik, broj Kis-DO-25/2020. od 20. listopada 2020., list 300-302 spisa) i s rasprave održane 5. listopada 2022. (zapisnik s rasprave, list 866-869), a u odnosu na okolnost da je na mjestu počinjenja kaznenog djela bila prisutna treća osoba. Žalitelj ČL navodi još da "…nedostaju ona obrazloženja svih dokaza koji izvan svake razumne sumnje potvrđuju inkriminaciju…", što čini presudu manjkavom i pravno neodrživom. Navedeno se sadržajno odnosi na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i članka 468. stavka 2. ZKP/08.

10.1. Optuženici u obje žalbe ističu da postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i samih tih isprava čime upiru na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Uporište za takav stav žalitelji nalaze u tome što iz iskaza svjedokinje pred državnim odvjetnikom (zapisnik o ispitivanju svjedokinje ĐL od 20. listopada 2020., list 300-302) proizlazi, da je izričito navela da je dana 17. rujna 2020. oko 04.00 sata zvala policiju, jer su na terasi kuće ŠL bile četiri osobe i to: ML, AL (oštećeni op.a), jedna osoba za koju su joj kasnije u policiji rekli da je ČL te još jedna njoj nepoznata osoba, dok iz obrazloženja presude (točka 40.) proizlazi da je svjedokinja na raspravi "…spomenula još jednu osobu koju je tada vidjela sa ŠL na terasi….", a što ne proizlazi iz sadržaja njezinog iskaza kod državnog odvjetnika.

10.2. Prije svega, treba reći da se ovdje ne radi o proturječnosti između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprave i same te isprave budući da je evidentno svjedokinja ĐL iskazujući na raspravi, nakon što je konstatirano da iskazuje suglasno kao na zapisniku (list 300-302), dopunila svoj iskaz pojašnjavajući koje je sve osobe vidjela na terasi optuženog ŠL u trenutku kada je prijavljivala buku i galamu policiji u ranim jutarnjim satima (04:00 sata ujutro) te opisala detaljnije četvrtu osobu koju je vidjela uz optuženike i oštećenika (zapisnik s rasprave od 5. listopada 2022., list 866-869 spisa). Optuženici kroz ovaj prigovor u biti prigovaraju pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, što će biti razloženo u nastavku obrazloženja ove odluke i time opet ponavljaju teze svojih obrana o "…postojanju treće odnosno četvrte osobe uz optuženike…" kao mogućeg počinitelja kaznenog djela (žalba ML, točka IV).

10.3. Nadalje, nisu u pravu žalitelji kada tvrde da su u presudi izostali razlozi o odlučnoj činjenici, odnosno postojanju njihove zajedničke odluke i zajedničkog sudjelovanja u počinjenju kaznenog djela. Suprotno tome, prvostupanjski sud upravo u dijelovima obrazloženja problematiziranih žalbama obojice optuženika, na temelju svestrane i sveobuhvatne analize njihovih obrana u kontekstu provedenih personalnih i objektivnih dokaza dostatno i pravilno, bez proturječnosti, obrazlaže sve odlučne okolnosti kojima argumentira da su optuženici postupali kao supočinitelji kaznenog djela iz članka 110. KZ/11.

10.4. Optuženi ŠL u žalbi nadalje tvrdi, da je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. u vezi s člankom 459. stavkom 5. ZKP/08. ostvarena time što su u pobijanoj presudi izostali razlozi o mogućoj drugačijoj pravnoj oznaci sudjelovanja optuženog ŠL u počinjenju djela u smislu primjene odredbe članka 36. stavaka 1. i 2. KZ/11., odnosno obrazloženja, je li taj optuženik zaista supočinitelj ili bi se eventualno radilo o pomaganju u počinjenju kaznenog djela ili o nekom drugom kaznenom djelu (iz članka 303. KZ/11.).

10.5. Međutim, žalitelju treba ukazati da je pobijanom presudom proglašen krivim da je u svojstvu supočinitelja počinio kazneno djelo iz članka 110. KZ/11., a kako mu je to potvrđenom optužnicom bilo i stavljeno na teret. Prvostupanjski sud je o ovim odlučnim činjenicama iznio razloge, a nije bio u obvezi iznositi razloge o nekim drugim mogućim varijantama za koje obrana smatra da su relevantne, ali se ne odnose na odlučne činjenice.

10.6. Ispitujući pobijanu presudu u pravcu istaknutih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 3. ZKP/08., a koje žalitelj sadržajno obrazlaže, drugostupanjski sud ocjenjuje da u konkretnoj procesnoj situaciji nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 2. ZKP/08. na koje upire žalitelj.

10.7. Protivno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, te o razlozima zbog kojih je optuženom ĆL izrečena sigurnosna mjera, kao i sveobuhvatnu analizu i ocjenu vjerodostojnosti provedenih personalnih dokaza, posebno iskaza svjedoka ĐL i FL. Također, prvostupanjski sud dostatno i jasno razlaže razloge zbog kojih obrane obojice optuženika smatra neistinitima i neuvjerljivima, dok s druge strane prihvaća iskaze svjedoka VL, SL, GL i NL koji, iako nemaju neposrednih saznanja, međusobno potpuno suglasno i bez proturječja iskazuju o svim odlučnim okolnostima koje su prethodile i slijedile kaznenom djelu te na temelju sadržaja tih dokaza izvodi pravilne zaključke o dinamici inkriminiranog događaja kao i kaznenoj odgovornosti obojice optuženika kao supočinitelja inkriminiranog im kaznenog djela. Konačno, svi navedeni razlozi u presudi su jasni i argumentirani i utemeljeni na rezultatima cjelovite i pravilne ocjene izvedenih dokaza.

11. Optuženici smatraju da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer je po njihovom mišljenju svjedokinja ĐL navela da je na mjestu počinjenja kaznenog djela bila prisutna treća osoba za koju optuženici navode da nije isključena kao počinitelj, čime sugeriraju da nisu kazneno odgovorni za ubojstvo oštećenika.

11.1. Suprotno tome, prvostupanjski sud je analizom iskaza svjedokinje ĐL pravilno zaključio o identitetu obojice žalitelja kao počinitelja, jer svjedoci suglasno iskazuju o tome da su u inkriminirano vrijeme na mjestu zločina viđeni samo optuženici (optuženi ŠL oko 17:15 odlazi u donji dio kuće, a optuženi ČL odlazi na kat gdje leži oštećenik), o čemu također iskazuje svjedokinja IL, a što optuženici u žalbama ignoriraju selektivno prezentirajući sadržaj tog iskaza. Naime, prvostupanjski sud pravilno otklanja manju nedosljednost o prisustvu treće, odnosno četvrte osobe na mjestu događaja, budući da iz cjelovitog sadržaja iskaza proizlazi da je svjedokinja prvi puta optuženike prijavila zbog galame dana 17. rujna 2020 u 04:00 sati ujutro, dakle oko dvanaest sati prije inkriminiranog im ubojstva te zbog toga prvostupanjski sud pravilno zaključuje da to nije od utjecaja na utvrđeno činjenično stanje, a posebno i s obzirom na sadržaj svih drugih dokaza što je argumentirano obrazloženo.

11.2. Optuženici ČL i ŠL u žalbama kritiziraju zaključke prvostupanjskog suda suprotne onima iznesenim u njihovim obranama i analiziraju ocjenu provedenih dokaza osporavajući ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući da je prvostupanjski sud nekritički otklonio njihove obrane.

11.3. Optuženici se tijekom istrage brane šutnjom. Na raspravi optuženi ČL iznosi detaljnu obranu na početku dokaznog postupka ("…radi se o sadržajnom iskazu koji je vremenski trajao nekoliko sati….", žalba, stranica 2 peti odlomak), kojim ekskulpira optuženog ŠL. Istovremeno iznosi najsitnije detalje ubojstva u skladu sa rezultatima nekih od provedenih vještačenja, tako da i sam drugostupanjski sud čitanjem takve obrane stječe dojam da je taj optuženik osobno sudjelovao u događaju koji opisuje, iako on tvrdi da je to učinila neka treća nepoznata osoba. Dapače, za ubojstvo je teretio KL, brata optuženog ŠL pa kada je u dokaznom postupku otklonjena takva mogućnost, odustaje od takve obrane i mijenja je na način da sada uvodi novu treću osobu kao počinitelja, što je i osnovna teza izjavljene žalbe u pogledu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11.4. Nasuprot tome, optuženi ŠL izravno tereti optuženog ČL za počinjenje inkriminiranog im kaznenog djela i navodi da nije bio u spornom apartmanu i na terasi tempore criminis, već je pripremao ručak pa došao na terasu kada je optuženi ČL izašao iz apartmana krvavih nogu, čime ujedno sugerira da je optuženi ČL iznio tijelo oštećenika na terasu, što je suprotno rezultatima ključnog biološkog i kontaktnog vještačenja.

11.5. Slijedom iznesenog opravdano prvostupanjski sud nije povjerovao obranama optuženika, smatrajući da inkriminirani događaj "…neistinito i neuvjerljivo opisuju…." (obrazloženje stranica 22, točka 38.), pa je takve obrane cijenio očito objektivno neprihvatljivima i neistinitima, zbog njihove potpune međusobne neusklađenosti i što su u pogledu dinamike događaja u suprotnosti sa uvjerljivim i logičnim iskazima svjedoka koji su u suglasju međusobno i sa rezultatima provedenih vještačenja. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prilično je nelogično da se obojica optuženika u istrazi brane šutnjom, na što po zakonu u potpunosti imaju pravo i ne mogu snositi posljedice iz načina svoje obrane, no optuženici trebaju imati u vidu da je sud ovlašten s jednakom pažnjom ispitivati i utvrđivati činjenice koje terete optuženike i koje im idu u korist, pa u tom kontekstu ima pravo analizirati obrane optuženika koje su iznosili u istrazi kada su se branili šutnjom i obrane koje su kasnije iznijeli na raspravi te takve obrane ocijeniti konfrontirajući ih sa svim drugim dokazima, dakle upravo onako kako ih u konkretnom slučaju pravilno cijeni prvostupanjski sud.

12. Pobijajući u cijelosti utvrđeno činjenično stanje, obojica žalitelja osporavaju rezultate provedenih bioloških, kontaktnih i sudskomedicinskog vještačenja i navode da izostanak materijalnih tragova na predmetima pronađenima na mjestu događaja, tragova papilarnih linija optuženika, otisaka prstiju i dlanova i negativni rezultati DNA analize, isključuju obojicu optuženika kao počinitelje inkriminiranog im kaznenog djela ubojstva na način kako je to opisano u činjeničnom opisu presude, odnosno da su dogovorno i zajednički lišili života oštećenika.

12.1. Međutim, suprotno prigovorima obojice žalitelja, izostanak materijalnih tragova u vidu negativnih rezultata DNA analize, otisaka dlanova i papilarnih linija na predmetima pronađenima na mjestu događaja i tijelu oštećenika, nije bilo od utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

12.2. Neosnovano optuženici u žalbama prigovaraju rezultatu po njima spornog rezultata biološkog i kontaktnog vještačenja (zapisnik o vještačenju Centra za forenzična ispitivanja istraživanja i vještačenja "BL" Klasa: NK-235-01/20- 02/6863, URBROJ: 511-01-01-113-20-16, list 362-371 spisa), kojim je utvrđena prisutnost tekstilnih vlakana s odjeće oštećenog AL na obojici optuženika (na njihovoj odjeći i ispod noktiju optuženih ČL i ŠL.)

12.3. Naime, vještačenjem dvije majice pronađene uz tijelo oštećenika (tragovi broj 20.1. i 20.2.) pronađeno je i izdvojeno ukupno 10 tekstilnih vlakana koja su podudarna tekstilnim vlaknima iz sastava materijala odjeće optuženog ŠL (omot 49.1. i 50.1.) te ukupno 50 tekstilnih vlakana kojih su ispitana svojstva jednaka svojstvima iz dostavljene odjeće optuženog ČL (omot 57.1. i 58.1.). Na dostavljenim kratkim hlačama oštećenika (omot 61.) pronađena su i izdvojena 4 tekstilna vlakna podudarna sa izdvojenim tekstilnim vlaknima sa hlača optuženog ŠL (omot 50.1.) i 46 tekstilnih vlakana podudarnih sa vlaknima odjeće optuženog ČL. Nadalje, na noktima lijeve ruke optuženog ŠL pronađeno je i izdvojeno jedno tekstilno vlakno čija svojstva su podudarna tekstilnim vlaknima iz sastava materijala dostavljenih kratkih hlača oštećenika, dok su na noktima desne ruke optuženog ČL pronađena i izdvojena tri tekstina vlakna kojih su ispitana svojstva jednaka pojedinim tekstilnim vlaknima iz materijala kratkih hlača oštećenika. Istovremeno, na noktima oštećenika nisu pronađena tekstilna vlakna iz odjeće optuženika. Prema tome, neosnovano obojica optuženika žalbenom argumentacijom osporavaju opisane materijalne tragove koji ih izravno povezuju sa počinjenjem inkriminiranog im kaznenog djela te na temelju tih rezultata prvostupanjski sud izvodi pravilne zaključke o dinamici zadavanja ozljeda i mehanizmu njihova nastanka, što je potkrijepljeno i drugim podupirućim dokazima (rezultati sudsko medicinskog vještačenja).

12.4. Optuženi ŠL navodi u žalbi, da je do prijenosa tekstilnih vlakana moglo doći zbog toga što je dirao tijelo oštećenika dok je ležalo na terasi, ali i zbog toga što su živjeli zajedno od 2018., a i družili se neposredno prije njegove smrti. No međutim, ovi žalbeni prigovori nemaju uporišta u rezultatu dokaznog postupka. Nije sporno da su predmet vještačenja bili odjeća i nokti obojice optuženika izuzeti neposredno nakon inkriminiranog im događaja, da je tijelo oštećenika ležalo na terasi dulje vrijeme pokriveno "…nečim plavim…" (svjedokinja ĐL vidjela je tijelo oko 17 h, iskaz list 301), a na istom mjestu i u istom položaju viđeno je i oko 18:45 h (iskaz list 302), pa protivno žalbenim navodima proizlazi da su tekstilna vlakna sa njihove odjeće morala ostati na oštećeniku od ranije, konkretno prije nego što je tijelo oštećenika izneseno na terasu, jer po podacima u spisu proizlazi da je oštećenik ubijen u apartmanu, što nesporno proizlazi iz fotodokumentacije očevida (list 452-488, posebno F-20-F-26) te je tijelo naknadno izneseno na terasu, a svjedokinja ĐL je optuženog ŠL vidjela pored tijela kada je već bilo pokriveno (iskaz list 302 spisa), čime je onda isključena mogućnost naknadnog kontakta sa odjećom oštećenika nakon iznošenja tijela na terasu, što je i po ocjeni drugostupanjskog suda životno logično bez potrebe da se ta okolnost posebno dokazuje.

12.5. Nadalje, oba žalitelja osporavaju utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljena na rezultatu sudsko medicinskog vještačenja, smatrajući da nije dokazano da su oštećenika udarali u više navrata tupo tvrdim i oštrim predmetima u predjelu glave i vrata u cilju da ga liše života.

12.6. Iz rezultata obdukcije i sudsko medicinskog vještačenja (list 203-206, 571-572, 864 spisa) proizlazi, da je smrtonosna ozljeda penetrantna rana glave s prijelomom svoda lubanje i ozljedom mozga zadana udarcem "… tupo tvrdog sredstva okomito na površinu kože nekim jakim intenzitetom…", ovalne kontaktne plohe promjera do 1 cm što odgovara karakteristikama metalnih vrtlarskih škara pronađenih uz tijelo oštećenika (F-49-51, list 467-468, F-52-57, list 468-469). Vještak dopušta mogućnost da su i ostale ozljede (žalbama su problematizirane tri ubodne rane vrata) nastale "…predmetnim vrtlarskim škarama…" (list 572 spisa). Prema iskazu vještaka sve ozljede nastale su u kratkom vremenskom razdoblju. Iako optuženici zbog ovih utvrđenja osporavaju da bi upravo oni bili počinitelji smatrajući da je oštećenika mogla usmrtiti samo jedna osoba, a ne optuženici zajednički i dogovorno, treba reći da je takva žalbena argumentacija pogrešna.

13. Za zaključak o tome da optuženici postupaju kao supočinitelji nije odlučno tko je od njih dvojice faktično zadao smrtonosnu ozljedu u situaciji kada su samo njih dvojica u apartmanu sa oštećenikom. Prema tome, neovisno o tome tko je prvi udario oštećenika (a ta je ozljeda bila fatalna), kao i tko je od njih zadao ostale ozljede i kojim redoslijedom, nisu odlučne činjenice za procjenu o tome jesu li optuženici supočinitelji u ubojstvu. Upravo suprotno tome, prvostupanjski sud je pravilno polazeći od detaljne analize njihovih obrana i konfrontiranja sa drugim dokazima ispravno postavio težište na dokazanost i usklađenost njihova zajedničkog postupanja u okviru plana i zajedničkog dogovora o tome što će učiniti. Taj plan i dogovor proizlazi iz njihove zajedničke realizirane protupravne aktivnosti, jer je upravo njihovo zajedničko sudjelovanje u počinjenju djela determiniralo sve njihove konkretne naknadne postupke koji su usmjereni na premještanje tijela oštećenika iz unutrašnjosti apartmana na terasu i prethodno tome uklanjanje materijalnih tragova sa predmeta korištenih pri počinjenju djela i sa tijela oštećenika, što upravo potvrđuju negativni rezultati kontaktnih bioloških i DNA vještačenja, što je logično imajući u vidu da su obojica optuženika odlazili s mjesta zločina pa se vraćali (svjedokinja ĐL vidjela je svjedokinju EL da je otišla na kat kuće 10-15 minuta prije nego što je vidjela optuženog da izlazi iz stana kojeg koristi s majkom) kada je tijelo oštećenika već bilo pokriveno na terasi (svjedokinja ĐL, list 301, 866 spisa), što je ona vidjela i o čemu vrlo precizno iskazuje. Svi posredni svjedoci međusobno su suglasni o tome da su u inkriminirano vrijeme na terasi i u donjem dijelu kuće vidjeli samo kretanje optuženog ČL i optuženog ŠL što jasno upućuje na zaključak da su samo oni dvojica ili jedan od njih mogli pokriti tijelo nakon iznošenja na terasu. Nadalje, prvostupanjski sud na temelju iskaza svjedoka SL i GL pravilno utvrđuje da su u vrijeme dok je tijelo oštećenika bilo na terasi obojica optuženika zajedno odlazili vozilom u nepoznatom pravcu i vraćali se, a da nitko od njih dvojice nije reagirao da bi pozvao hitnu pomoć ili nekog drugog, iako je prethodno tome optuženi ŠL prišao oštećenom koji je ležao na terasi, potapšao ga po ramenu, na što ovaj nije reagirao (iskaz svjedokinje ĐL, list 301 op.a.).

13.1. Prema podacima u spisu proizlazi da su u dokaznom postupku provedena brojna i sveobuhvatna biološka,kontaktna i daktiloskopska vještačenja (obrazloženje presude, list 10 i 11 spisa), od kojih je samo jedno vještačenje dalo rezultate, što po ocjeni drugostupanjskog suda jasno potvrđuje da su optuženici nakon počinjenja kaznenog djela poduzeli sve potrebne radnje da uklone tragove zločina, što uostalom proizlazi iz sadržaja iskaza brojnih svjedoka susjeda pa i privilegirane svjedokinje EL, čiji iskaz prvostupanjski sud s pravom ocjenjuje pristranim i nevjerodostojnim, ali iz čijeg sadržaja djelomično proizlazi ono što je potvrđeno i drugim dokazima; da je optuženi ŠL zajedno s njom na policiju otišao tek oko 21 h navečer, a da je optuženi ČL uhićen naknadno, nakon što je pobjegao sa mjesta zločina. Prema tome, kada zajednički postupaju dvojica optuženika u počinjenju nekog kaznenog djela i iz postupanja je vidljivo da svaki hoće djelo kao svoje, a sam njihov aktivitet je rezultat dogovora i zajedničkog plana, koji se i realizira njihovom aktivnošću među njima postoji odnos supočiniteljstva, kako to ispravno utvrđuje prvostupanjski sud. Za odnos supočiniteljstva nije odlučno tko je od dvojice optuženika konkretno zadao fatalnu i druge ozljede oštećeniku u apartmanu, jer je upravo iz ukupnosti njihovih radnji jasno da su obojica tempore criminis bili svjesni da su ubili oštećenika, a sve njihove radnje neposredno nakon ubojstva i više sati nakon toga bile su usmjerene na prikrivanje tragova zločina, što uključuje detaljnu razradu plana i dogovora po kojem postupaju, čime je svaki od njih dvojice počinjenju kaznenog djela dao bitan doprinos.

14. Zaključno, ovaj drugostupanjski sud smatra da žalbenom argumentacijom utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda nisu dovedeni u pitanje, jer sud je pravilno utvrdio činjenično stanje, određeno je izložio koje činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, te konfrontirajući navode obrana obojice optuženika s objektivnim materijalnim i personalnim dokazima, pravilno obrane obojice optuženika otklonio kao nelogične, neuvjerljive i neistinite.

15. Unatoč tome što žalitelji ČL i ŠL u uvodnom dijelu žalbe ne ističu i ne obrazlažu žalbenu osnovu odluke o kazni, a žale se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je kao drugostupanjski sud, postupajući u skladu sa odredbom članka 478. ZKP/08. ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu te je utvrdio da žalbe zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri nisu osnovane.

15.1. Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni, utvrđeno je da je prvostupanjski sud iako šturo, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, dostatno utvrdio sve odlučne činjenice važne za proces individualizacije kazne na strani svakog od optuženika. Nakon toga prvostupanjski sud je izveo ispravno vrednovanje ovih olakotnih i otegotnih okolnosti dajući odgovarajući značaj svakoj od tako utvrđenih okolnosti.

16. Određujući vrstu i mjeru kazne, prvostupanjski sud je kao olakotno obojici optuženika cijenio smanjenu ubrojivost utvrđenu psihijatrijskim vještačenjem, a kao otegotno pravilno valorizirao višestruku osuđivanost obojice optuženika; tako u odnosu na optuženog ČL iz izvoda iz kaznene evidencije (list 102-104 spisa) proizlazi, da je višestruki povratnik u odnosu na različita kaznena djela (pretežito povezana sa zlouporabom opojnih droga i imovinska kaznena djela, krađe i teške krađe), a specijalni povratnik u odnosu na inkriminirano mu kazneno djelo, budući da je ranije osuđen za kazneno djelo teške tjelesne ozljede, dok je optuženi ŠL, između ostalih, osuđivan i za kaznena djela s elementima nasilja (izvod iz kaznene evidencije list 100-101 spisa). Navedeno već samo za sebe upućuje na zaključak o izrazitoj neusklađenosti ponašanja obojice optuženika sa opće prihvaćenim društvenim normama i izostanak odgojnog utjecaja ranije izrečenih kazni u smislu specijalne prevencije.

16.1. Tijekom postupka provedeno je sudsko-psihijatrijsko vještačenje za optuženog ČL (list 500-520) i optuženog ŠL (list 521-542 spisa), kojim je kod oba optuženika dijagnosticiran disocijalni poremećaj ličnosti karakteriziran nedostatkom empatije, latentnom agresivnošću, nižim pragom tolerancije na frustraciju, smanjenu kritičnost uz mogućnost impulzivnih i pretjeranih emocionalnih reakcija, što je u konkretnom slučaju povezano s njihovom nesporno utvrđenom intoksikacijom amfetaminom i drugim vrstama droga (optuženi ČL list 440-447, optuženi ŠL list 431-437 spisa) moglo utjecati na način njihova postupanja prema oštećeniku. Nadalje, kod optuženog ČL potvrđen je sindrom ovisnosti o opijatima (zlouporaba amfetamina, kanabisa, MDMA, diazepama i oksazepama), dok je optuženi ŠL na nivou zlouporabe sredstava ovisnosti (amfetamina i psihofarmaka).

16.2. Iako kaznena djela ubojstva po prirodi stvari uključuju brutalno, agresivno i okrutno postupanje, način i okolnosti počinjenja konkretnog kaznenog djela, s obzirom da je ubijen mlad čovjek (rođen 1991.) s kojim su bili u prijateljskim odnosima, brojnost zadanih ozljeda, upornost u iskazanoj kriminalnoj volji, izostanak empatije za žrtvu koju su ostavili bez pomoći i bilo kakve mogućnosti da preživi, doista značajno odstupaju od uobičajene brutalnosti svojstvene tim kaznenim djelima. Stoga je izrečena kazna od 17 (sedamnaest ) godina zatvora svakom od optuženika i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda primjerena za ostvarenje svrhe kažnjavanja u skladu sa zakonskom odredbom iz članka 41. KZ/11.

17. Imajući u vidu da je kod optuženog ČL psihijatrijskim vještačenjem potvrđeno da je počinjenje kaznenih djela povezano sa njegovom ovisnošću o ovisnosti o opijatima (zlouporaba amfetamina, kanabisa, MDMA, diazepama i oksazepama), a iz zaključnog nalaza i mišljenja Klinike za psihijatriju Vrapče, Zavoda za forenzičku psihijatriju, jasno proizlazi postojanje opasnosti od ponavljanja istovrsnih kaznenih djela, to je prvostupanjski sud primjenom članka 69. KZ/11. pravilno optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti-drogi.

18. S obzirom da žalbe optuženog ČL i optuženog ŠL nisu osnovane, a ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 19. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović