REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička ulica 2, 52440 Poreč
Posl.br. 31 P Ob-21/2019-67
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo po sucu mr. sc. Marčeli Štefanuti u pravnoj stvari tužiteljice A. K. iz R., D. B. br. 11, OIB: , zastupane po punomoćnici I. R. H., odvjetnici iz R.,
protiv prvotuženika E. H. R. iz Z., H. 3, OIB: , zastupanog po punomoćnici I. O., odvjetnici iz U. i drugotuženice M. B. (ranije K.), s prebivalištem u S.
R., S. 40, 90880 S. O.:, zastupane po L. L.
A. punomoćnici iz O. društva S. i partneri, odvjetnicima u R.,
uz sudjelovanje umješača na strani tuženika N. R. iz Š., B. I. M. 23, zastupane po punomoćniku mr.sc. S. P., odvjetniku u
Z., radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice i utvrđenja izvanbračne stečevine, nakon zaključene glavne rasprave dana 08. veljače 2024. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice, punomoćnice prvotuženika, punomoćnice drugotužene, dana 19. ožujka 2024. godine,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je između tužiteljice A. K. iz R., D. B. br. 11, OIB: i sada pok. I. R., iz R., D. B. 11, OIB: postojala izvanbračna zajednica koja je započela 1988. g. i kontinuirano trajala do 26. listopada 2016. kada je prestala smrću I. R., sa svim učincima životne zajednice neudate žene i neoženjenog muškarca koji proizlaze iz izvanbračne zajednice, a time i prava na nasljeđivanje iza pok. I. R., kao nasljednice prvog nasljednog reda.
II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
Utvrđuje se da je imovina i to:
-k.č. 11266/1 P., T. S. pov. 689 m2, dvorište pov. 5m2, dvorište pov. 6 m2, dvorište pov. 6 m2, dvorište pov. 10 m2, zgrada mješovite uporabe pov. 662 m2, 28.Suvlasnički dio:6435/217395 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-28) s kojim je povezano pravo vlasništva na stanu na 3. katu u ulazu M na jugoistočnoj strani zgrade, koji se sastoji od hodnika, kupaonice, kuhinje, blagavaonice, dnevnog boravka, lođe, spavaće sobe i balkona, ukupne tlocrtne površine 63,34 m2, odnosno ukupne korisne površine 62,08 m2, obojan svijetlo zelenom bojom u Etažnom elaboratu zgrade kao posebni dio nekretnine označen slovom „E-28“. Posebnom dijelu „E-28“ pripada spremište „E-28- S“ u suterenu u ulazu G istočno ukupne tlocrtne površine 4,54 m2, odnosno ukupne korisne površine 2,27 m2 obojano istom bojom. Ukupna tlocrtna površina posebnog dijela „E-28“ sa pripatkom „E-28-S“ iznosi 67,88 m2, a ukupna korisna površina iznosi 64,35 m2, sve obojano svijetlo zelenom bojom u Etažnom elaboratu zgrade, upisano u zk.ul. 5172 etažno vlasništvo s određenim omjerima k.o. P..
- Kuća pop. br. 4111 u R. u ulici D. B. 11, garaža i dvorište, sve na k.č. 8458/8 upisana u zk. ul. 5885 k.o. R.,
- 126/576 dijela k.č. 8458/7 pašnjak, upisan u zk. ul. 5828 k.o. R.,
izvanbračna stečevina tužiteljice K. A. i pok. R. I. rođenog 19.
svibnja 1938., a preminulog 26. listopada 2016. i njihovo suvlasništvo, svakoga u ½ dijela slijedom čega se utvrđuje da u ostavinu iza pok. R. I. ne ulazi ½ dijela predmetne imovine koji suvlasnički udio predstavlja udio tužiteljice K. A. u navedenoj izvanbračnoj stečevini te njezino vlasništvo, pa se ovlašćuje tužiteljica da temeljem ove presude po njezinoj pravomoćnosti, u zemljišnoj knjizi koja se kod O. suda u P., zk. odjela R. za k.o. R. i O. suda u P. zk. odjela P. za k.o. P. izvrši uknjižba prava suvlasništva u ½ dijela predmetnih nekretnina u svoju korist, a što su tuženici dužni trpjeti.
III Utvrđuje se da je imovina i to:
- 50/576 dijela k.č. 8458/7 pašnjak, upisan u zk. ul. 5828 k.o. R. - osobni automobil Toyota Corolla 1.6 VVT-1, boja: srebrna s efektom, br. šasije:
JTNBV56EX0J001852, br. reg. oznake, izvanbračna stečevina tužiteljice
K. A. i pok. R. I. rođenog 19. svibnja 1938., a preminulog 26.
listopada 2016. i njihovo suvlasništvo, svakoga u ½ dijela slijedom čega se utvrđuje da u ostavinu iza pok. R. I. ne ulazi ½ dijela imovine opisane u ovoj točki već taj suvlasnički udio predstavlja udio tužiteljice K. A. u izvanbračnoj stečevini te njezino vlasništvo, pa se ovlašćuje tužiteljica da temeljem ove presude po njezinoj pravomoćnosti ishodi u zemljišnoj knjizi koja se kod Općinskog suda u Puli, zk. odjela R. uknjižbu prava suvlasništva u ½ dijela nekretnine opisane u ovoj točki u svoju korist, a što su tuženici dužni trpjeti, te u registru vozila koji se vodi kod MUP RH, PP R. ishodi upis vlasništva u ½ dijela na osobnom automobilu, a što su tuženici dužni trpjeti.
IV Svaka strana snosi svoj trošak.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je dana 18. rujna 2017. godine podnijela tužbu protiv tuženika kojom traži da se utvrdi da je između nje i sada pok. I. R. postojala izvanbračna zajednica od 1988. i koja je kontinuirano trajala do njegove smrti 26. listopada 2016., a time da je stekla i pravo na nasljeđivanje iza njega kao nasljednica prvog nasljednog reda. Zatim traži da se utvrdi da imovina iza ostavitelja i to stan u P. (detaljno opisan u t. II izreke presude), kuća u R. (detaljno opisana u t. II izreke presude), suvlasnički dio od 176/576 k.č. 8458/7 k.o. R. i osobni automobil (opisan u t. III izreke presude) predstavlja izvanbračnu stečevinu tužiteljice i sada pok.
I. R. svakoga u ½ dijela te da ½ dijela navedene imovine ne ulazi u ostavinu iza pok. I. R.. Tužiteljica traži ovlaštenje da se na temelju pravomoćne presude upiše kao suvlasnica u ½ dijela sve navedene imovine iza pok. I. R.. U tužbi navodi da se iza pok. I. R. vodi ostavinski postupak kod
Općinskog suda u P., S. službe u R., pod posl. br. O-2672/2016. U tijeku tog ostavinskog postupka da je istakla da se ostavinska imovina ostavitelja samo formalno vodi upisana na njegovo ime u cijelosti, međutim da se radi o zajedničkoj imovini ostavitelja i nje jer da je stečena za vrijeme trajanja njihove izvanbračne zajednice pa slijedom toga da ½ dijela te imovine ne ulazi u ostavinu iza pok. I. R.. Prvotuženik da je sin i zakonski nasljednik iza pok. I. R., rođen u
braku sa N. R., a koji brak je razveden presudom O. suda u P.
pod posl. br. P-302/85 od 22. ožujka 1985. Prvotuženik je u ostavinskom postupku osporio da bi tužiteljica bila u izvanbračnoj zajednici sa njegovim ocem kao i da bi ostavinska imovina bila izvanbračna stečevina tužiteljice i pok. I. R., svakog u ½ dijela. Drugotuženica da se u ostavinskom postupku predstavila kao izvanbračna kćerka ostavitelja te da je priložila rodni list Matičnog ureda iz S. R. te da je osporila postojanje izvanbračne zajednice između tužiteljice i ostavitelja. Tužiteljica dalje navodi da nije imala saznanja o drugotuženici jer da joj ostavitelj nije nikada o tome govorio. Neovisno o tome što ju ostavinski sud nije uputio u parnicu, tužiteljica je podnijela predmetnu tužbu. Dalje navodi da je rođena 07. travnja 1944., da nikada formalno nije bila u braku, ali da je od 1988. pa do smrti I. R. s njim živjela u izvanbračnoj zajednici. Ona i sada pok. I. R. da su živjeli zajedno najprije u P., a od početka 2000. g. kada je I. R. otišao u mirovinu da su preselili u R. u obiteljsku kuću na adresi D. B. 11. Između njih da je postojala životna, emotivna i ekonomska zajednica punih 28 godina, sve do njegove smrti 26. listopada 2016. Imali su zajedničku policu životnog osiguranja koju su zaključili 01. studenog 1997. sa Croatia osiguranjem d.d. i policu životnog osiguranja koju je ugovorilo poduzeće I. d.d. P. za svog djelatnika I. R.,
u kojoj polici se kao korisnik za slučaj smrti osiguranika navode tužiteljica i prvotuženik kao zakonski nasljednici. Nadalje, navodi da je kao najmodavac zaključila ugovor sa poduzećem K. E. T. dana 29. ožujka 1989., predmet kojeg je bilo
uređenje međusobnih prava i obveza u iznajmljivanju smještajnih kapaciteta u turizmu i to u predmetnoj obiteljskoj kući u R. gdje ona i danas živi. Dalje ističe da je u ostavinskom postupku kao ostavinska imovina iza pok. Ivana Radetića konstatirana imovina i to zaostaci mirovine, telefonski priključak, predmetni osobni automobil i predmetne nekretnine, sve u cijelosti. Međutim, tužiteljica tvrdi da je I. R. bio nositelj stanarskog prava na stanu u P. kojeg je dobio na korištenje 1967. od poslodavca I. P., da su u tom stanu ona i I. R. živjeli zajedno od
kraja 1980.-tih godina do 2000. kada su preselili u kuću u R., da su taj stan otkupili 1992. na ime I. R., zajedničkim sredstvima supružnika s time da je tužiteljica podigla i svoju deviznu ušteđevinu, a sve kako bi se ostvario i dodatni popust za jednokratnu deviznu uplatu cijene stana. Stan da su temeljito uredili i preuredili i opremili novim namještajem i pokućstvom. U odnosu na kuću u R. ističe da je I. R. bio suvlasnik u 1/3 dijela predmetne nekretnine, a njegova majka J.
R. da je bila suvlasnica u 2/3 dijela te da su I. i J. na nekretnini izgradili obiteljsku kuću. J. R. da je svojih 2/3 dijela temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 25. srpnja 1983. prenijela u vlasništvo sinu I. R., koji je kao vlasnik nekretnine u cijelosti upisan 1996. Godine 1986. da je investitorima I. R. i J. R. izdana uporabna dozvola za stambenu zgradu. Kuća u
R. da je bila izgrađena u skladu s građevinskom dozvolom, ali da nije bila opremljena pa da su je tužiteljica i I. R. zajednički opremali kako bi ju stavili u funkciju za stanovanje i iznajmljivanje. Tužiteljica i I. R. da su odlučili živjeti u
P. sve dok I. R. ne ode u mirovinu pa im je zajednička namjera bila iznajmljivati kuću u turističkoj sezoni. 1989. godine da se kuća počela iznajmljivati i sve obveze vezano za iznajmljivanje da je preuzela tužiteljica. Prizemlje i kat kuće da je predstavljalo jednu stambenu jedinicu sa unutarnjom komunikacijom pa su odlučili temeljito izmijeniti objekt s namjerom da se bave iznajmljivanjem i turizmom. U tom smislu su prvi kat pretvorili u dva zasebna apartmana kao dva samostalna posebna dijela tako da je u prizemlju bila jedna samostalna funkcionalna jedinica, a na katu dvije. U prizemlju iza garaže da je izgrađena nadstrešnica na dvije krovne vode, na katu da je lođa pretvorena u zatvoreni prostor, terasa da je zatvorena i pretvorena u dio kuhinje s blagovaonicom i dio kupaonice, te da je od novo zatvorenog dijela izgrađena nenatkrivena terasa i sve to da su legalizirali. Nadalje tvrdi da su kompletno renovirali krov zgrade, da je u kuću uvedeno centralno grijanje sa kotlovnicom, da je ožbukana i popločena neuređena i nedovršena garaža, da su izradili željeznu ogradu i portun, da su promijenjeni podovi, dotrajala vanjska stolarija, preuređena kuhinja i kupatila i sve opremljeno novim namještajem i potrebnim uređajima. Sve investicije i ulaganja da su radili zajednički tužiteljica i I. R. s ciljem da izmijene identitet prijašnje nekretnine te da se stvori nova stvar u suvlasništvu supružnika u jednakim dijelovima. Zajednička volja i namjera nje i I. R. da je bila da si povećaju okućnicu te da su otkupili suvlasnički dio od 50/576 dijela k.č. 8458/7 k.o. R., pa iako I. R. dolazi upisan formalno kao suvlasnik u 176/576 dijela, da se radi o imovini koja je zajedno stečena za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice kao i predmetno vozilo marke T. C..
2. U odgovoru na tužbu prvotuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Osporava da bi između tužiteljice i sada pok. I. R. postojala izvanbračna zajednica. Ističe da tužiteljica nije nikada imala prijavljenu adresu na kojoj je bio prijavljen i I. R.. Prvotuženik smatra da je tužiteljica bila samo pomoćnik njegovom ocu I. te da je preuzela brigu oko iznajmljivanja te da je tužiteljici htio primjereno zahvaliti i zato da je između tužiteljice i K. E.-turizam bio sklopljen ugovor, ali samo na razdoblje od 6 mjeseci. Ističe da je njegov otac bio direktor poduzeća I. P., da je kao direktor prema tadašnjim propisima imao puno pravo na sklapanje police životnog osiguranja o trošku poduzeća, da su troškovi životnog osiguranja rukovodeće osobe predstavljali direktni trošak poduzeća i knjiženjem da su smanjivali osnovicu za podmirenje poreza. Prvotuženik se poziva na Zakon o braku i porodičnim odnosima, zatim na obiteljski zakon iz 2003. a sve zato jer da je potrebno utvrditi vrijeme stjecanja predmetne imovine. Nadalje se poziva i na Zakon o stambenim odnosima iz 1985. i Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo iz 1991., a sve glede predmetnog stana u Pazinu. Dalje ističe da dokaz – nalog za knjiženje kojeg tužiteljica prilaže uz tužbu kao dokaz da je ona svoje novce podigla za isplatu predmetnog stana u Pazinu, da se taj nalog ne odnosi na kupnju predmetnog stana budući da je predmetni stan plaćen 06. listopada 1992., a da se nalog kojeg prilaže tužiteljica odnosi na plaćanje 13. listopada 1992. i koji je niži od iznosa kupoprodajne cijene predmetnog stana. U odnosu na kuću u R. osporava tvrdnje tužiteljice da kuća nije bila opremljena za stanovanje i iznajmljivanje budući da nije logično da bi se ranije kuća iznajmljivala više od 10 godina. Prvotuženik tvrdi da se prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem ne može steći vlasništvo odnosno suvlasništvo na predmetnoj kući kako to tvrdi tužiteljica. I. R. je isključivi vlasnik kuće u R. postao temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim između njega i njegove majke J. R. od 25. srpnja 1983. i u vrijeme stjecanja kuća je bila u jednakim gabaritima i približno jednakoj građevinsko- uporabnoj kondiciji kao što je i danas. Svi naknadno vršeni radovi na saniranju krova, bojanju, zamjeni stolarije, funkcionalnom pregrađivanju, bojanju zidova ili zamjeni podova da se mogu smatrati samo redovitim investicijskim održavanjem objekta koji je u vrijeme, koje ističe tužiteljica, bio star cirka 20 godina, pa stoga i potrebit određenih intervencija koje tužiteljica opisuje u tužbi. Konačno tužiteljica da nije dokazala postojanje izvanbračne zajednice pa posljedično tome ni o preostaloj imovini kao izvanbračnoj stečevini.
3. U odgovoru na tužbu drugotuženica u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te se u cijelosti pridružila navodima iz odgovora na tužbu prvotuženika. Drugotuženica ističe da je kćerka pok. I. R., da je ta činjenica upisana u
njezin rodni list koji je javna isprava i ima presumpciju istinitosti i zato da joj pripadaju sva zakonska prava na nasljeđivanje iza pok. oca I. R. pa tako i osporavati pravo tužiteljice. Pok. I. R. da nikada svojoj obitelji, tuženicima, nije prezentirao tužiteljicu kao svoju izvanbračnu suprugu, da se nisu družili, da se I. R. i tužiteljica nisu družili sa drugotuženicom kao bračni drugovi te da nije bilo obiteljskih ručkova, izleta, posjeta i slično. Drugotuženica da nikada nije bila u stanu tužiteljice u Pazinu niti su ikada razgovarale kao da je tužiteljica supruga oca drugotuženice. Dalje navodi da je drugotuženica sa svojom majkom, na poziv I. R., bila u posjetu ocu 1988. sa namjerom da se trajno dosele u Jugoslaviju i tada nisu upoznale tužiteljicu niti je tada tužiteljica bila u vezi sa pok. I. R.. U dokaz toj tvrdnji priložila je fotografiju drugotuženice ispred kuće u
R. 1988. Drugotuženica da je sredinom 1990-tih godina ponovno posjetila oca, ali ni tada da joj otac nije govorio da ima suprugu. Drugotuženica, osporava postojanje izvanbračne zajednice između njezinog oca i tužiteljice kao i da bi predmetna imovina predstavljala njihovu izvanbračnu stečevinu budući da je predmetnu imovinu njezin otac stekao vlastitim sredstvima. U odnosu na stan u Pazinu drugotuženica navodi iste činjenice koje je naveo i prvotuženik u odgovoru na tužbu. U odnosu na kuću u Rovinju navodi također da je 1988. (a što da proizlazi iz fotografije iz 1988.) kuća u Rovinju bila u cijelosti dovršena i opremljena te da i eventualne izmjene nisu izvršene u tolikoj mjeri da bi tužiteljici pripadalo bilo kakvo vlasničko pravo na predmetnoj nekretnini. Dalje navodi da je Ivan Radetić k.č. 8458/8 k.o. Rovinj tj. nekretninu na kojoj je izgrađena kuća, stekao 1978. kada je nekretnina bila pašnjak, da je predmetna nekretnina postala društveno vlasništvo 1978. i da je I. R. tada dobio pravo korištenja zemljišta u svrhu izgradnje stambene zgrade, da je 1979. suvlasnik prava korištenja 2/3 dijela postala njegova majka R. J., da je njegova majka preminula i to pravo u 2/3 dijela prenijela na I. R. 1996., da je društveno vlasništvo brisano 1997. i da je tada provedena promjena kulture nekretnine u kuća, dvorište, garaža te da je od 1978. pa nadalje I. R. dizao kredite radi izgradnje kuće. I. R. da je sa majkom J. R. 1983. zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim se ona obvezala nakon svoje smrti prepisati mu u vlasništvo 2/3 nekretnine k.č.br. 8458/8 k.o. R. kao i vlasništvo stambenog objekta podignutog na toj katastarskoj čestici. Iz navedenog da proizlazi da je već 1983. postojao objekat, da je 1986. i dovršen budući da je 1986. izdana uporabna dozvola. Dakle, predmetna nekretnina na kojoj je kuća u Rovinju da ne može biti zajednički stečena imovina tužiteljice i I. R. već da je posebna imovina pok. I. R.. Dalje navodi da ako su sredstva za bilo kakve radove (a što drugotuženica osporava) došla od iznajmljivanja nekretnine koja je bila samovlasništvo I. R. i koju je stekao kao posebnu imovinu, tada da su i plodovi njegova posebna imovina, a ne izvanbračna stečevina. U odnosu na k.č. 8458/7 k.o. R. drugotuženica također osporava da bi predmetna nekretnina predstavljala izvanbračnu stečevinu budući da je nekretninu I. R. stekao još 1977. u ¼ dijela zatim da je 1978. sa ostalim suvlasnicima postao suvlasnik u 21/96 dijela, a koja nekretnina da je 1982. postala društveno vlasništvo. Suvlasnički dio od 50/576 dijela da je stečen 2007. ali kao posebna imovina Ivana Radetića, kao i osobni automobil.
4. Umješač N. R. je na ročištu 23. studenog 2018. prijavila miješanje u ovom predmetu na strani tuženika jer da kao bivša supruga pok. I. R. ima pravni interes da se umiješa u postupak, a sve zato jer se pred O. sudom u
P., S. služba u P. vodi parnični postupak povodom njezine tužbe radi utvrđenja bračne stečevine, a koju tužbu je podnijela protiv tužiteljice A. K. i tuženika E. H. R. i M. K. (sada B.). Sud je
procesnim rješenjem od 23. studenog 2018. prihvatio stupanje N. R. u ovu parnicu kao umješača na strani tuženika. Umješač se u cijelosti pridružio navodima prvo i drugotuženika.
5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: policu osiguranja života (9-10), u ugovor br. 42/89 PS (11), u ugovor br. 135/92 o kupoprodaji stana (12-13), u aneks ugovora o kupoprodaji (14), u interni nalog za knjiženje (15), u ugovor o doživotnom uzdržavanju (16), u rješenje o izdanoj dozvoli za upotrebu (17), u rješenje Z-1037/96 (18), u rješenje o izvedenom stanju (19-20), u izvadak iz položenih ugovora (21), u izvadak iz zemljišne knjige (22-23), u knjižicu vozila (24), u aneks ugovora (37), u rodni list, izvadak iz matice rođenih, sa prijevodom (55-65), u zapisnik Općinskog suda u Pazinu R-II 25/88 od 13. travnja 1988. (66), u fotografije (67), u izvadak iz knjige položenih ugovora (68, 70), u ugovor br. 168/92 o kupoprodaji stana (71-74), u aneks ugovora o kupoprodaji (75-77), u fotografije (78-79), u preslik zemljišne knjige zk. ul. 5885 i 5828 k.o. Rovinj (80-90), u dijelove štedne knjižice (99-100), u punomoć (101), u kartice žiro računa (102), u pisma (103-105), u suglasnost (106), u rješenje (107), u zapisnik sastavljen kod Općinskog suda u Pazinu pod br. 7 Su-713/82-2 od 01. veljače 1983., u fotografije (109-111), u sanitarnu suglasnost (112), u pisma (116-129), u fotografije (130-132), u Presudu sa prijevodom Okružnog suda Bratislava – okolica u Bratislavi (133-139), izvršen je očevid na nekretnini koja je u naravi kuća u Rovinju u prisutnosti mjerničnog i graditeljskog vještaka, izvršen je uvid u nalaz i mišljenje građevinskog vještaka (249-324) i očitovanje i dopunu vještaka (338-339, 340-341, 356-357), izvršen je uvid u projekt izrađen od Urbanističko – projektnog zavoda Istra Urbis 72 iz 1977. (priložen spisu), u izvadak iz zemljišne knjige (363-364), te je saslušan vještak graditeljske struke, saslušani su svjedoci Đ. L., M. E.,
S. F., R. R., A. R., M. L., M. B., B. C.,
J. B., L. U., J. K., M. V., S. M.,
G. D. te tužiteljica i prvo i drugotuženici kao parnične stranke.
4.1. D. dokazi nisu provedeni jer je iz provedenih dokaza činjenično stanje dostatno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.
5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.
6. Predmet odlučivanja u ovoj pravnoj stvari je:
- da li je između tužiteljice i I. R. postojala izvanbračna zajednica od 1988.
godine do 26. listopada 2016. godine tj. do smrti I. R., pa posljedično tome
da li tužiteljica ima pravo na nasljedstvo iza pok. I. R. kao izvanbračna
supruga,
- da li imovina (stan u P. u ulici T. slobode 1, nekretnina u R. na kojoj je izgrađena obiteljska kuća sa okućnicom, te utuženi suvlasnički dio druge nekretnine također u k.o. R. i osobni automobil predstavljaju izvanbračnu stečevinu tužiteljice i I. R.,
- da li je tužiteljica po osnovi izvanbračne stečevine suvlasnica u ½ dijela navedene imovine i posljedično tome da ½ dijela navedene imovine ne predstavlja ostavinsku imovinu I. R.,
- da li je tužiteljica ovlaštena upisati se kao suvlasnica u ½ dijela navedene imovine.
7. Izvanbračna zajednica sukladno Obiteljskom zakonu, a to je zajednica koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka između neudane žene i neoženjenog muškarca, stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju primjenjuju odredbe kao za bračnu zajednicu, a vezano za imovinske odnose, osobne odnose i dr. izvanbračnih supružnika.
7.1. Iz provedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljica bila neudana žena, a Ivan Radetić neoženjeni muškarac u razdoblju u kojem tužiteljica traži utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice, a to je u razdoblju od 1988. do 2016. godine.
8. U odnosu na okolnosti da su tužiteljica i sada pok. I. R. bili u izvanbračnoj zajednici od 1988. do smrti I. R. (2016.) tužiteljica je predložila veći broj svjedoka.
9. Svjedok Đ. L. (rođen 1952., liječnik) iskazao je da je tužiteljica njegova pacijentica već 40 godina, a I. R. da je bio njegov pacijent od 2009. i to na inicijativu tužiteljice, da mu je poznato da je tužiteljica živjela sa I. R. najprije u P., a kasnije u R. (zajedno oko 20 godina), da je I.
R. dovozio tužiteljicu na pregled, da je I. R. imao sina, da je tužiteljica radila kao odgojiteljica u vrtiću, da se sa njima nije privatno družio, da nema saznanja o stjecanju predmetnog stana u P., da je I. R. 2011. bio obolio od karcinoma pluća, da se tužiteljica brinula o njemu, da ne zna koja je bila adresa tužiteljice u liječničkom kartonu te da sa njima nije razgovarao o njihovom odnosu.
9.1. Sud je poklonio vjeru iskazu tog svjedoka jer je iskazivao ono što je znao iz neposrednog saznanja i jer je njegov iskaz jasan i objektivan (nije u krvnom srodstvu sa strankama i nema interesa za predmet spora).
9.2. Iz iskaza navedenog svjedoka sud je utvrdio da su tužiteljica i I. R. živjeli zajedno najprije u P., zatim u R. oko 20 godina, da je tužiteljica brinula o I. R., kada je bio obolio od karcinoma pluća, da je I. R. dovozio
tužiteljicu na pregled kod liječnika. Svjedok nema nikakvih saznanja o stjecanju imovine predmetnog stana u Pazinu i dr..
10. Svjedok M. E. (rođena 1944., susjeda dok su tužiteljica i I. R. živjeli u P. na T. slobode 1) iskazala je da je živjela u stanu iznad stana u kojem su u P. na T. slobode 1 od 1991., živjeli tužiteljica i I. R.,
tužiteljica da je doselila u stan kod I. R., a oni da su zajedno od 1988. Od 1991. do 2000. da su živjeli u P. na T. slobode, kao muž i žena, a 2000. godine da su preselili živjeti u R.. I. R. da je ranije bio oženjen i imao sina.
Svjedokinja je iskazala da je posjećivala tužiteljicu i I. R. otprilike jednom do dva puta mjesečno dok su živjeli u P., da je pokupljala za troškove vode u zgradi, da su znali popiti kavu, ali da o privatnim stvarima i o planovima tužiteljice i I. R. za R. nisu razgovarali. Svjedokinja je iskazala da je tužiteljica otkupila stan u neboderu. Nema saznanja od kojih sredstava je otkupljen stan na adresi T. slobode 1 u kojem su živjeli tužiteljica i I. R.. Negdje između 1991. i 1993. da su se otkupljivali stanovi. Stan u P. na adresi T. slobode 1 da su tužiteljica i I. R. zajedno opremali. O godinama i onome što je iskazivala vezano za opremanje da zna po pričanju tužiteljice.
10.1. Sud je poklonio vjeru iskazu te svjedokinje jer je iskazivala što joj je poznato iz neposrednog saznanja, a za ono što nije imala neposredna saznanja iskazala je da to zna iz pričanja tužiteljice. Zato je iskaz te svjedokinje jasan i logičan. 10.2. Iz iskaza navedene svjedokinje sud je utvrdio da su tužiteljica i I. R. živjeli zajedno od 1991. do 2000. u P. na adresi T. slobode 1, kao muž
i žena, a nakon toga da su otišli živjeti u R., da su tužiteljica i I. R. zajedno od 1988., da je tužiteljica živjela u svom stanu u P., u neboderu, a da je I. R. živio i u svom stanu i kod tužiteljice u stanu u neboderu. Nadalje, iz iskaza te svjedokinje sud nije utvrdio iz kojih sredstava bi bio kupljen stan na kojem je I. R. imao stanarsko pravo, tj. stan na T. slobode 1 u P..
11. Svjedok S. F. (rođena 1952.) nesrodna sa strankama iskazala je da su tužiteljica i ona radile zajedno u dječjem vrtiću od 1971. do 1998. tj. do godine kada je tužiteljica išla u mirovinu. Tužiteljica da je živjela u stanu u neboderu, zatim u stanu na T. slobode 1, sve u P., a zatim u R.. Svjedokinja nema saznanja kakvo je bilo financijsko stanje tužiteljice i I. R.. Tužiteljica da joj je pričala da su
I. R. i ona zajedno renovirali stan (u P. na T. slobode 1) poslije 1990-
tih godina i održavali kuću u R., da su dogradili balkon na kući u R..
Svjedokinji je poznato da je I. R. radio u I., da tužiteljica i I. R. nisu imali zajedničke djece, da je tužiteljica bila kupila svoj stan u neboderu. Svjedokinja nije razgovarala sa tužiteljicom vezano za otkup stana na T. slobode 1 u P. i ne zna na koga glasi taj stan niti da li je taj stan otkupljen.
11.1. Sud je poklonio vjeru iskazu te svjedokinje jer je iskazivala ono što zna i ono što joj je pričala tužiteljica te je iz iskaza te svjedokinje utvrđeno da su tužiteljica i I. R. živjeli zajedno od 1988. do smrti I. R., u kontinuitetu, ali vezano za stjecanje predmetne imovine nema saznanja.
12. Svjedok R. R. (rođen 1958., bratić prvotuženika) iskazao je da je
I. R. bio njegov stric, da su se često posjećivali i u P. i u R. i I. R. da je također dolazio kod njega. I. R. da je živio u P. na adresi
T. slobode, sa njim da je živjela tužiteljica od 1989. kontinuirano do smrti kao muž i žena, da su I. R. i tužiteljica zajedno dolazili i posjećivali ga kao i on njih i u P. i u R.. I. R. da je u R. preselio nakon odlaska u mirovinu, da su se posjećivali dva puta mjesečno, te prilikom krštenja, pričesti, blagdana, Velike Gospe, Božića i dr. I. R. da je uvijek dolazio sa tužiteljicom. I. R. da je ranije bio oženjen i da je imao jednog sina, prvotuženika. Tužiteljica i I. R. da su živjeli u R. na adresi D. B. i zna da je to kuća od pok. I.
R.. I stan u P. na adresi T. slobode da je bio od I. R.. Svjedok
nema nikakvih saznanja vezanih za financije I. R. i tužiteljice. I. R. da je radio u I., a tužiteljica u vrtiću. Stan u P. da su obnavljali, mijenjali namještaj. Na kući u R. da su radili fasadu, uređivali okoliš, mijenjali podove, krov, stolariju, obnavljali apartmane, zatvorili dio terase u apartman, mijenjali namještaj, ali svjedok ne zna koje godine su se ti radovi izvodili, samo zna da se nešto od toga radilo prije nego su preselili u R., a nešto nakon toga. U K. da su tužiteljica i I. R. dolazili zajedno, da ih je uvijek vidio zajedno, da su sve radili zajedno, da je tužiteljica plaćala račune, da su zajedno dolazili u K. obrađivati jednu parcelu i sadili povrće. Tužiteljica da je cijelo razdoblje bila uz I. R. pogotovo kada je bio bolestan te da je tužiteljica platila trošak sprovoda kao i izradu nadgrobnog spomenika. Svjedok je dalje iskazao da je za drugotuženicu prvi puta čuo otprilike dva do tri mjeseca prije smrti I. R., kada ga je ona nazvala i predstavila se imenom i prezimenom rekavši da je kćerka od I. R.. Nakon jednog ročišta
iza smrti I. R. drugotuženica da je bila kod njih u K. gdje on živi. Vezano za određene fotografije u spisu (na listu 109-111) iskazao je da su na istima I. R., tužiteljica, njegova kćerka S. koja je rođena 1983. i rodbina i prijatelji. Na fotografijama na kojima je vidljiva kuća u Rovinju iskazao je da je prikazan prednji dio kuće I. R. u R. (fotografija na listu 67). Vezano za stan u P.
iskazao je da je tužiteljica doselila kod I. R. u taj stan, da se u njemu moglo živjeti ali da su tužiteljica i I. R. obnovili namještaj, a stari namještaj dovezli kod svjedoka u K.. Dalje je iskazao da je kuću u R. gradio I. R. u vrijeme kada je on (svjedok) bio u JNA vojsci 1977. do 1978. Prema procjeni svjedoka kuća u R. je u istim gabaritima osim što se nadogradila jedna terasa, a unutar kuće preuredilo za apartmane. Svjedoku je poznato da je tužiteljica otkupila stan u neboderu u P.. Kada je I. R. umro obavijestio je majku prvotuženika
N. R..
12.1. Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka jer je iskazivao o onome što je znao iz neposrednog saznanja, govorio je razumljivo, sigurno. Iz iskaza tog svjedoka sud je utvrdio da su tužiteljica i I. R. živjeli zajedno najmanje od 1989. pa do smrti
I. R., kao bračni ili izvanbračni partneri. Ali iz iskaza tog svjedoka nije utvrđeno vezano za stjecanje stvarnih prava (na nekretninama) konkretno na kući u R. od strane tužiteljice jer je svjedok iskazao da je kuća u R. građena 1977.
do 1978., u istim gabaritima osim što je nadograđena jedna terasa i unutar kuće dograđivano za apartmane.
13. Svjedok A. R. (rođena 1960. godine) iskazala je da je tužiteljicu upoznala 1989. godine, da su tužiteljica i I. R. živjeli zajedno najprije u P.
u stanu, a zatim u R., da ih je stalno viđala zajedno, da su se družili za fešte i blagdane, da je I. R. tužiteljicu predstavio "to je moja A.". Svjedokinja ne
zna do koje godine su živjeli u P., a od kada u R., da su njezina djeca odlazila kod tužiteljice i I. R. u R. na odmor, da su se međusobno posjećivali.
Svjedokinja ne zna tko je vlasnik stana u P. ni kuće u R.. U stanu u P.
gdje su tužiteljica i I. R. živjeli da je promijenjen namještaj. A na kući u R. da su napravili novi krov, novu fasadu, adaptirali terasu, ali ne zna koje godine. Tužiteljica da se brinula o I. R., da je jako vrijedna, radoholičarka. Jednom prilikom je svjedokinja pitala I. R. kome će ostaviti svoju imovinu, a on da je odgovorio "onome tko mi zadnji dadne žlicu vode". I. R. da je za sina
(prvotuženika) rekao "ako on mene ne želi čuti, ne želim ni ja njega", a to da je rekao u vrijeme kada je bio bolestan. Drugotuženica da je zvala otprilike 2-3 mjeseca prije smrti pok. I. R., te da im se predstavila kao kćerka I. R. i tada su prvi puta saznali za postojanje drugotuženice. Tužiteljica da je platila sprovod za I. R., napravila nadgrobni spomenik, da su tužiteljica i I. R. vodili zajedničko domaćinstvo i zajednički upravljali imovinom, ali o financijama sa njima da nije pričala. Tužiteljica da je kupila svoj stan u neboderu u Pazinu, a tužiteljica i I. R. da su zajedno kupili stan na T. slobode u P., a to (za stan na T.
slobode u P.) zaključuje jer da su u njemu zajedno živjeli. Nije joj poznato kojim novcima je kupljen predmetni stan u P., niti joj je poznato kolike prihode su imali tužiteljica i prvotuženik.
13.1. Iz iskaza te svjedokinje proizlazi da su tužiteljica i I. R. živjeli zajedno kao muž i žena najmanje od 1989. godine pa sve do smrti I. R., da su u svemu zajednički radili i brinuli o kućanstvu. Za stjecanje predmetnog stana u P., samo pretpostavlja da su ga zajedno kupili, ali nema saznanja o načinu stjecanja odnosno plaćanja kupoprodajne cijene.
14. Svjedok M. L. (rođen 1960. godine i nesrodan sa strankama)
iskazao je da je sa I. R. samo jednom razgovarao, da se tom prilikom
I. R. raspitivao za adaptaciju terase u R., ali u konačnici taj svjedok da nije izvodio nikakve radove na kući u R..
14.1. Iz iskaza navedenog svjedoka utvrđeno je da on ne zna ništa vezano za činjenice i okolnosti koje su odlučne za meritum ove pravne stvari.
15. Svjedokinja M. B. (rođena 1947. godine) iskazala je da je tužiteljicu upoznala 1987. ili 1988. godine, da je susjeda u R. tužiteljici i I. R. od 2000. godine pa na dalje kontinuirano, da su tužiteljica i I. R. živjeli zajedno do smrti I. R., da su adaptirali kuću, da je I. R. kuću u R. počeo
graditi 1976. ili 1977. godine, da je, kada je upoznala tužiteljicu, kuća u R. već bila izgrađena i dovršena prema projektu, da su tužiteljica i I. R. vršili rekonstrukciju kuće i to na katu na način da su napravili dva apartmana, jedan apartman da je napravljen iznad postojeće terase, da su nadogradili novu terasu, da su se svjedokinja i tužiteljica i I. R. međusobno družili, slavili rođendane,
obilazili za npr. sprovode i sl. Svjedokinja zna da I. R. ima sina, ne zna ništa o financijama tužiteljice i I. R. i kojim sredstvima su adaptirali kuću. Poznato joj je da je I. R. imao stan u P., gdje su on i tužiteljica živjeli prije nego što su počeli živjeli u R.. Za drugotuženu nije znala. I. R. da je kuću u R. iznajmljivao i prije nego je tužiteljica došla u R., najprije da su se iznajmljivale sobe, a kasnije iza 1990 godina da su iznajmljivali apartmane. Tužiteljica da je više bila angažirana za iznajmljivanje jer je čistila, prala, peglala, farbala, dočekivala goste. Prilikom adaptacije kuće da su promijenili podove i postavili novi parket i laminat, a u prizemlju kuće da su stavili novu kuhinju, kupaonu, u blagovaonici pločice, ogradu.
15.1. Iz iskaza te svjedokinje sud je utvrdio da su tužiteljica i I. R. živjeli zajedno najmanje od 2000. godine pa do smrti I. R., da su se ponašali kao muž i žena, da je kuća u R. već bila izgrađena i dovršena prema projektu prije nego je upoznala tužiteljicu, a za vrijeme kada je tužiteljica živjela sa I. R. da su izvršili adaptaciju na kući kako je naprijed opisano u sastavu njezinog iskaza.
16. Svjedokinja B. C. (rođena 1944. godine, susjeda tužiteljice i I. R. u R.) iskazala je da su tužiteljica i I. R. živjeli zajedno u R. u predmetnoj kući do smrti I. R., da je tužiteljicu upoznala 1989. ili 1990.
godine, a I. R. da je upoznala 1977. godine. Prije nego su počeli živjeti u predmetnoj kući tužiteljica i I. R. da su dolazili zajedno vikendom u R.. U kući u R. da su mijenjali podove, postavili parket, novo kupatilo, novu kuhinju, centralno grijanje, mijenjali krov, uredili fasadu, unutar kuće na katu napravili apartman te da su se bavili turizmom. Prije tužiteljice I. R. da je sam iznajmljivao sobe,
a nakon što je tužiteljica došla s njim živjeti u R., da su zajedno iznajmljivali apartmane. Svjedokinja nema saznanja o prihodima koje su tužiteljica i I. R. imali.
16.1. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da je predmetna kuća u R. bila dovršena, prije nego je tužiteljica došla živjeti s I. R. u R., da su se iznajmljivale sobe, a nakon što je tužiteljica došla u R. da su u kući izvođeni radovi koje je decidirano opisala, te da su kasnije iznajmljivali apartmane.
17. Svjedok J. B. (rođen 1944. godine), iskazao je da je tužiteljicu viđao od kraja 1980-ih godina, da je on 1995. godine odselio iz ulice gdje je prije živio kao susjed u R., da je on, I. R. i još dva prijatelja 1975. ili 1976. godine kupili jednu parcelu u R., da su se podjeli, da je I. R. počeo graditi kuću 1977.
ili 1978. godine, da je u kuću uselio 1984. ili 1985. godine, kada je kuća bila dovršena tj. i fasada je bila napravljena. Za gradnju kuće svo četvoro prijatelja su digli kredite. U kući da je I. R. napravio apartman na način da je pokrio postojeću terasu,
napravio sanitarni čvor i kuhinju. Prije napravljenog apartman I. R. da je iznajmljivao kuću. Svjedoku je poznato da je I. R. imao sina, za drugotuženicu nije znao. Tužiteljica i I. R. da su živjeli kao muž i žena (svjedok je mislio da su vjenčani), da su se držali pod ruku, viđao ih je zajedno u banci, pošti, ulici. Tužiteljica da je radila na iznajmljivanju.
17.1. Iz iskaza tog svjedoka proizlazi da su tužiteljica i I. R. živjeli zajedno, ali nije utvrđeno točno od koje godine, da je I. R. počeo graditi kuću 1977. ili 1978. godine, a 1984. ili 1985. godine je bila dovršena tj. bila je i fasada na kući.
18. Svjedok L. Ž. (rođen 1950. godine, nesrodan sa strankama),
iskazao je da tužiteljicu poznaje kao družicu I. R. od 1988. godine, da ih je doživljavao kao par, da su radovi na kući (preuređenja na katu) u R. započeti krajem 1989. godine ili 1990. godine, da je I. R. naručio radove, da su napravljena dva apartmana, a vjerojatno da je bila prisutna i tužiteljica. Tužiteljica i I. a krajem 1990.-ih
godina da su preselili u R da su u
vrijeme kada su tužiteljica i I. R. ali
ne zna kojim sredstvima su plaćeni radovi koji su izvođeni na kući u R da su vršili zajedno preuređenje prostora na katu kuće u
R., napravivši dva apartmana, ali ne zna tko je financirao te radove.
19. Svjedok J. K. (rođen 1952. godine, ujak drugotuženice) iskazao je da je I. R. vidio nekoliko puta, da ga je upoznao preko svoje sestre (majke drugotuženice), da se u tadašnjoj Č. vodio postupak radi utvrđivanja
očinstva, u kojem postupku je I. R. priznao drugotuženicu za svoju kćerku,
da je presudom odlučeno i da I. R. plaća uzdržavanje za kćerku, drugotuženu
i sve to da je bilo 1986. godine. I nakon toga da su I. R. i majka drugotuženice
i drugotuženica nastavili održavati kontakte, da je I. R. dolazio u S.,
pa tako npr. i u travnju 1987. godine kada je donio drugotuženici hrvatsku slikovnicu i hrvatsku slovaricu kako bi učila osnove hrvatskog jezika, da je I. R. htio da drugotužena započne prvi razred osnovne škole u H. i da s njome dođe i majka, da se na kraju to nije i ostvarilo, da su I. R. i drugotuženica kontaktirali i pismima i posjetima kada je I. R. dolazio u S. ili drugotužena na odmor
u R. na ljetovanje kod svog oca, da je svjedok sa svojom obitelji i drugotuženicom 1990. godine ljetovao u R. kod I. R. u kući dva tjedna, da je tada vidio tužiteljicu, da je svjedok sa I. R. kontaktirao i razgovarao kao sa
šogorom.
19.1. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je I. R. priznao drugotuženu za svoju kćerku, da je I. R. održavao kontakte sa drugotuženicom i njezinom majkom i nakon priznanja očinstva 1986. godine, da je 1990. godine tužiteljica bila u kući u R. sa I. R., ali svjedok nije ispitivao što bi ona bila I. R..
20. Svjedok M. V. (rođen 1946. godine) nesrodan i nije u svađi sa
strankama iskazao je da su I. R. i on radili zajedno u I. u P.,
I. R. da je počeo raditi u I. kao direktor otprilike 1972. godine i da je bio direktor pet mandata. Svjedok je u I. prestao raditi 1996. godine. Sa
Ivanom Radetićem bio je u jako dobrim odnosima, oboje su bili lovci, zajedno odlazili u lov, te se privatno družili u stanu i kod svjedoka i u stanu I. R.. Svjedok poznaje tužiteljicu, a sa I. R. ju je počeo viđati 1982. ili 1983. godine
kada ju je viđao kod I. u stanu. Ona da je u stanu kod I. R. spremala
marende ili ručkove i svjedok ih je doživljavao kao muža i ženu. Najprije da su živjeli u P. dok nisu napravili kuću u R., ali ne zna kada je završena kuća u R.,
niti kada su preselili u R.. Svjedok je kod njih u R. bio više puta. Uglavnom vikendom, uređivao im je okoliš i svaku puta je bila prisutna i tužiteljica. Unutar kuće radio im je centralno grijanje, ali samo kao ispomoć, a ne kao glavni radnik. To da je moglo biti oko 1985. ili 1986. godine, s obzirom na protek vremena nije točno siguran. Svjedok se ne sjeća kada je kupljen automobil Toyota Corola, samo zna da su imali taj auto. Svjedok zna da je I. R. imao sina (prvotuženika) jer je kao dijete dolazio kod oca u I.. Svjedok nije znao da je I. R. imao kćerku
(drugotuženicu). O kupnji predmetnog stana svjedok nema nikakvih saznanja. O kući u R. iskazao je da su je vjerojatno izgradili I. R. i tužiteljica zajedno.
20.1. Iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da su tužiteljica i I. R. živjeli zajedno više od 25 godina, kao muž i žena, da kad god je dolazio kod njih u posjetu u R. da su bili zajedno. S obzirom na protek vremena svjedok, kako je i sam iskazao nije se mogao sjetiti točnih godina, budući da iz njegovog iskaza proizlazi da su tužiteljica i I. R. zajedno izgradili kuću u R., a u ukupnosti svih provedenih dokaza utvrđeno je da je kuća u R. već bila izgrađena kada su tužiteljica i I. R. počeli živjeti zajedno.
21. Svjedok S. M., rođen 1958. godine, iskazao je da poznaje tužiteljicu i prvotuženika. Tužiteljicu i I. R. je upoznao 1996. godine u
R. kada je živio u njihovoj neposrednoj blizini i uvijek ih je sretao. Stekao je dojam da su muž i žena. Dok je I. R. bio živ češće im je odlazio u posjetu. Kod
I. R. i tužiteljice im je pomagao u kuhinji i sobi postaviti panel parket, zatim neke druge lakše poslove npr. nasaditi motiku, ugraditi pećnicu i slično. Kada ih je upoznao I. R. je vozio auto F., a kasnije auto T..
21.1. Iz iskaza svjedoka proizlazi da su tužiteljica i I. R. živjeli zajedno kao muž i žena najmanje 20 godina, da su u vrijeme zajedničkog života kupili auto T.. O drugim relevantnim činjenicama vezanim za utvrđenje bračne stečevine svjedok nije iskazivao. Dakle, iz iskaza tog svjedoka nije utvrđeno ništa vezano za bračnu stečevinu između tužiteljice i I. R., a koja se odnosi na stjecanje nekretnina.
22. Svjedok G. D., rođen 1945. godine, susjed tužiteljici u R.,
iskazao je da je radio u I. i dok je radio da je i živio u I., ali da je povremeno, ljeti, dolazio u R. gdje mu je živjela supruga. Nakon odlaska u mirovinu u R. borave od svibnja do listopada, a posljednje dvije godine (od 2022. godine) je stalno u R.. Kuću u kojoj živi i kuću u kojoj živi tužiteljica da dijeli samo zidić. Svoju kuću počeo je graditi 1974. godine, a u nju uselio 1985. godine. A I. R. da je u svoju kuću uselio mnogo prije njega. Tužiteljicu da je upoznao 1987. ili 1988. godine. On je bio uvjerenja da su tužiteljica i I. R. muž i žena, jer je imao u mobitelu memoriran broj tužiteljice kao A. R.. Dalje je iskazao da su tužiteljica i I. R. počeli živjeti zajedno u R. 1987. ili 1988. godine. U kući u R. da su promijenili jedan dio na način da je nad jednom terasom nadograđena soba, da su napravili malu loggiu sa potpornim stupom, promijenili krov, stolariju, postavili klima uređaj. Ne zna da li su iznajmljivali nešto u kući. Imali su prijatelje koji su svako ljeto boravili u kući, ali ne zna da li su bili po osnovi prijateljstva ili su plaćali. Svjedok zna da su tužiteljica i I. R. imali auto, ali ne sjeća se koje marke. Svjedok zna da je I. R. imao sina, da su tužiteljica i I. R. živjeli zajedno u R. do
smrti I. R., da je tužiteljica imala strpljenja sa Ivanom jer da je u posljednje vrijeme (par mjeseci pred smrt) dosta zaboravljao i imao problema psihičkih naravi.
22.1. Iz iskaza tog svjedoka proizlazi da su tužiteljica i I. R. živjeli zajedno u R. u kući koja je predmet ove pravne stvari, da je I. R. u kuću
u R. uselio dosta prije 1985. godine, da su I. R. i tužiteljica vršili adaptaciju kuće u R. (napravili komplet novi krov, nad jednom terasom dogradili sobu, napravili novu fasadu, promijenili stolariju, postavili klima uređaj).
23. Tužiteljica (rođena 1944. godine) iskazala je da je I. R. upoznala 1963. godine kada je bila mlada djevojka, da su se družili, da se I. R. kasnije oženio, a potom i razveo, da su tužiteljica i I. R. počeli živjeti zajedno 1988.
godine u njezinom stanu u P., u neboderu, a od 1991. godine da su zajedno živjeli u stanu I. R. u P., u ulici T. slobode, jer je on imao veći stan. Vikendom da su odlazili u R. jer je u R. bila obiteljska kuća od I. R..
I. R. je radio kao direktor P., a pred mirovinu je radio u G. P.
kao načelnik Odjela za privredu, u mirovinu je otišao 1999. godine, a ona da je radila u vrtiću kao odgajateljica i zamjenica direktorice vrtića, a u mirovinu da je išla 1998. godine. U obiteljskoj kući u R. da su izvršili veću preinaku, na katu kuće napravili dva apartmana za iznajmljivanje, novi krov, novu fasadu, renovirali prizemlje, promijenili cijevi u kuhinji, vani izvršili popločavanje. 1990.-tih godina da su kupili novo vozilo F. S.. Majka I. R. da je umrla 1991. godine i dok je bila živa da
su I. R. i njegova majka iznajmljivali sobe u kući u R.. Dalje je iskazala da je ona svoj stan u P. u neboderu iznajmljivala kada je počela živjeti sa I. R. u njegovom stanu na T. slobode u P.. Kada je počela živjeti sa
I. R. da je imala nešto ušteđevine. Tužiteljica se ne sjeća koliku plaću je imala ona, a koliku I. R., a on da je imao nešto veću plaću od nje. 1991. ili 1992. godine ona da je kupila dionice od tvrtke V.. 2000. godine preselili su živjeti u R., otprilike godinu dana da su po 15 dana bili u R., a 15 dana u P., a nakon toga da su stalno živjeli u R.. Prvotuženik da je dolazio kod svog oca dok su još živjeli u P. kada je prvotuženik bio u 4. razredu medicinske škole u Š.. Preko ljeta da je prvotuženik boravio kod oca u R., te da ga je ona vodila na more i brinula o njemu dok je bio kod njih. Kasnije da je prvotuženik dolazio i sa djevojkom, I. R. da je plaćao uzdržavanje odnosno i ona i I. R. da
su uplaćivali novac za uzdržavanje prvotuženika. Zadnjih 10 do 15 godina prvotuženik da nije dolazio kod oca, jer da nisu uopće komunicirali. Kada je I. R. bio bolestan prvotuženik da je bio samo jednom. Dalje je iskazala da se ne sjeća koliko je I. R. imao ušteđevine kada su počeli živjeti zajedno, oboje da su imali kredite i zato da veće ušteđevine nije bilo ni kod jednog od njih. Prije nego su počeli živjeti zajedno I. R. da je dvije godine ranije iznajmljivao sobe na katu kuće u
R.. Ona je otišla u punu mirovinu i sada da joj mirovina iznosi 4.200,00 kn (557,00 eura), a I. R. da je otišao u prijevremenu mirovinu i njegova mirovina da je iznosila cca 500,00 kn više (623,00 eura). Prije 1988. godine ni ona ni I. R. da nisu imali kredite, kredite da su podigli nakon što su počeli živjeti zajedno za uređenje stana I. R. na T. slobode u P. jer da taj stan nije bio
namješten. Stanove u P. da su kupili svaki svoj koje su imali na korištenje, najprije da su kupili stan od I. R. na način da su zajedno skupili novce, a nakon toga je ona kupila stan u neboderu sa novcima koje je dobila od svoje sestre u iznosu od 5.500,00 dem (jer se odrekla nasljedstva u korist sestre). Nakon kupnje stanova u Pazinu nisu ih međusobno podijelili. Sredstva za kupnju stanova i za kupnju dionica (od tvrtke V.) da su imali jer su i ona i I. R. radili i bavili se turizmom, a turizmom da su počeli baviti od 1988. godine. Njezin stan u P. je bio jednosobni od 40 m2, a stan od I. R. trosoban od 56 m2. Tek kada su preselili u stan
na T. slobode da su krenuli sa uređenjem stana. J. K. je upoznala
kao turista kada je bio sa svojom obitelji i drugotuženom u R. na ljetovanju. Dalje je iskazala da je nakon smrti I. R. vidjela njegovu izjavu kojom on poziva
M. K. i njezinu majku na more u R., a ta izjava da je napisana
zato jer stanovnici iz istočnih zemalja nisu mogli dolaziti bez garancije u H. i takve izjave da su se pisale i za R. i te izjave da su glasile kao da se radi o osobama u srodstvu. Dalje tvrdi da I. R. nije plaćao uzdržavanje za drugotuženu, jer da je, ona da bi za to znala. Također, joj nije poznato da je I. R. pisao pisma i razglednice drugotuženoj, a niti da ih je dobivao. Od kad su I. R. i ona zajedno on da nije imao namjeru zasnovati obitelj sa nekom drugom ženom. U trenutku smrti I. R. da nije imao novaca na računu, osim što je ostalo mirovine, a sa novcima koje su dobivali od iznajmljivanja da je kupila grobno mjesto i platila troškove sprovoda. Kad je bio bolestan I. R. ona mu je kupila poseban krevet, madrac i drugo potrebno i jedino ona je skrbila o njemu. Nakon smrti I. R. odjavila je prestanak djelatnosti iznajmljivanja i nije se bavila turizmom.
23.1. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da su I. R. i ona živjeli zajedno od 1988. godine, najprije u njezinom stanu u P. u neboderu do 1991. ili 1992. i nakon toga preselili u njegov stan u P., na T. slobode, a 2000.-te da su preselili u R. gdje su zajedno živjeli do njegove smrti 2016. godine, da ona nije imala saznanja o drugotuženici, da je za vrijeme zajednice života sa I. R. ona otkupila svoj stan i kupila dionice od tvrtke V., a zajednički da su otkupili njegov stan (na stanovima je postojalo stanarsko pravo za svakog od njih ponaosob), da su stan na T. slobode u P. opremili novim namještajem, da su u obiteljskoj kući u R. napravili apartmane za iznajmljivanje, a ranije da su bile sobe, da su napravili novi krov, novu fasadu, renovirali prizemlje, promijenili cijevi u kuhinji, vani izvršili popločavanje, 1990.-tih godina kupili novo vozilo.
23.2. Sud nije poklonio vjeru iskazu tužiteljice da su stan u P. na T. slobode zajednički kupili odnosno da su taj stan kupili i njezinim sredstvima budući da je iz ostalih provedenih dokaza utvrđeno da je ona iste godine kada je I. R. otkupio stan u P. na T. slobode i ona otkupila svoj stan u neboderu i platila ga nekoliko dana kasnije o čemu je u spisu i materijalni dokaz na listu 15, a tužiteljica je taj materijalni dokaz priložila uz tužbu kao dokaz da je ona taj iznos podigla sa svog računa za kupnju stana na kojem je I. R. imao stanarsko pravo u P. na
T. slobode. Naime, I. R. je platio kupoprodajnu cijenu za svoj stan 06.
listopada 1992., a tužiteljica je platila kupoprodajnu cijenu za svoj stan 13. listopada 1992. godine. Sud nije poklonio vjeru tužiteljici u tom djelu jer je iskazala da je ona kupila i dionice od tvrtke V., a sama je iskazala da "nisu baš imali neke ušteđevine" kada su počeli živjeti zajedno. Glede kuće u R. iz iskaza tužiteljice utvrđeno je koje radove su izvodili u kući, te da su se u predmetnoj kući i prije nego je tužiteljica počela živjeti sa I. R. iznajmljivale sobe.
24. Prvotuženik (rođen 1970. godine u Š.) je iskazao da je tužiteljicu prvi puta vidio u R. kada ju je otac predstavio kao gospođu koja mu kuha, pere i vodi apartmane. Ne sjeća se da li ju je i prije toga vidio. Za drugotuženicu od pokojnog oca nije nikada čuo, za nju je saznao prvi puta nakon očeve smrti i to kod javnog bilježnika. Sa ocem je imao u redu odnose. Otac ga je volio na svoj način. 2010. godine kad se svjedok ženio da se želio vjenčati u R. i zamolio oca da vidi kako bi organizirali vjenčanje, što je otac i prihvatio, ali za 15-tak dana otac da je promijenio mišljenje rekavši mu da to možda nije zgodno i da je bio protiv toga. Dalje je iskazao da ga je to šokiralo i jako ga pogodilo i da se naljutio na oca "do groba" kako se kaže. Tri godine nakon toga se nisu čuli i nakon te 2010. godine da nije nikada bio ni u kući u R., ni u stanu u P.. Majka da je vršila na njega pritisak da ponovno uspostavi kontakt s ocem i zbog toga da je posjetio oca kada je saznao da je bio bolestan. Nakon toga, da su se on i otac par puta viđali, ali izvan kuće, da su zajedno šetali po parku hotela Eden (u Rovinju) i par puta da su se čuli. Sa ocem da je živio do svoje 4.-te godine. Za smrt oca saznao je 24 sata prije sahrane. Kod oca je boravio svake godine, a otac je dolazio u Š. gdje je prvotuženik živio sa majkom. Otac da je počeo graditi kuću u R. 1977. godine, a 1985. godine da ju je počeo iznajmljivati, tada samo sobe. Oko 1990. do 1991. godine otac da se sa susjedom B. odlučio za adaptaciju kuće i uređenje dva apartmana. Sa svojom majkom svjedok je dolazio kod svog oca do 1985. godine, a nakon razvoda da je dolazio sam. Kada je u početku dolazio kod oca, dolazio je kod njega u stan u P. i otac da je tada uvijek bio sam, nikada nije zatekao i tužiteljicu. Vjerojatno 1989. godine, kada je maturirao da je bio zadnji puta u Istri dok nije započeo Domovinski rat. Ponovno je počeo dolaziti krajem 1990-tih godina, uglavnom u proljeće dva do tri dana do 2001. ili 2002. godine. A kasnije kada je počeo raditi nije dolazio tako često. Poslovno je dolazio u Istru od 2002. do 2010. godine i tada je navratio kod oca u R. i oca je znao zateći i samog. Otac da, ispred njega, nije nikada zagrlio niti poljubio tužiteljicu, niti napravio bilo kakvu gestu kojom bi pokazao da bi ona bila njegova žena. Oca nije nikada pitao koliko plaća tužiteljicu. Otac da je od 1968. do 1991. godine bio direktor Istraplastike, otac da je volio život i žene i često da ga je upoznavao sa raznim ženama i predstavljao ih kao svoje prijateljice. Kuća u R. da je već 1982. ili 1983. godine bila u funkciji, da je imala struju, vodu, kuhinju, da se moglo prespavati, a već 1985. godine da su došli i turisti u nju. U izgradnju te kuće u R. novac da su ulagali njegov otac i majka. Majka da je dala novac za nabavku građevnog materijala, za fasadu kuće. Sobe u kući u R. da su se iznajmljivale do kraja 1980-tih godina dok nije napravljena adaptacija i četiri sezone krajem 1980-tih godina da su bile jako dobre sezone. Nakon što je otac prestao raditi u P. (1991.) da je dvije godine radio u općini, a zatim opet da je radio u I. kao pomoćnik direktora. Njegova plaća da je bila veća od neke prosječne plaće krajem 1980-tih godina, a po pričanju oca, otac da je primao oko 3.000,00 dem u protuvrijednosti. Prvotuženik nema saznanja da bi njegov otac živio sa tužiteljicom u njezinom stanu. 1989. godine, u njegovu stanu (na T. slobode u P.), da je bio stari namještaj od vjenčanja njegovih roditelja i taj namještaj da je bio do 1990. godine. Poznato mu je da je tužiteljica imala stan u P. (kod autobusne stanice u neboderu) i rodbinu u J., jer mu je to otac rekao. Otac da mu se požalio da nije zadovoljan (sa tužiteljicom), a na to da je ocu rekao neka si nađe drugu osobu. Tužiteljica da je spavala u kući u Rovinju, ali on da nije vidio da li otac i tužiteljica spavaju u istoj sobi. Otac mu je plaćao alimentaciju za studij i poslije studija mu je slao novac do oko 2003. godine. I nakon što se zaposlio otac da mu je neko vrijeme nastavio slati novac. Kada je bio u vojsci otac ga je posjetio sa svojim rođakom R.. Za vrijeme bolesti oca, po pričanju drugih, zna da je o ocu brinula tužiteljica, nekoliko mjeseci prije smrti, a ranije otac da je bio samostalan. On je imao djevojku T. sa kojom je bio kod oca dva ili tri dana i ta djevojka da je iz kurtoazije poslala čestitku na ime njegovog oca i A.. Na kući u R. prvi zahvat da je napravljen kada su se napravili apartmani, a drugi zahvat da je bio kada je promijenjen crijep na krovu i obojana fasada negdje nakon 2001. godine.
24.1. Iz iskaza prvotuženika proizlazi da on nema saznanja da bi tužiteljica i njegov otac živjeli kao izvanbračni partneri, niti da bi bilo što od ostavinske imovine iza njegovog oca predstavljalo izvanbračnu stečevinu stranaka. Dakle, iz iskaza proizlazi da je tužiteljica živjela sa Ivanom Radetićem, ali kao osoba koja mu samo pomaže u pranju, kuhanju i poslovima vezanima za iznajmljivanje.
25. Drugotuženica (rođena 1981. godine u S.) je iskazala da je I. R. njezin otac, da ga poznaje od rođenja, da joj nije dolazio na rođendan, ali da je nju i njezinu majku često posjećivao u S. kada je dolazio ili privatno ili poslovno. Otac da je htio da ona pohađa školu u Hrvatskoj i da ona i majka presele u Hrvatsku. Drugotuženica je na ročištu kada je saslušana (13. lipnja 2019.) predočila slovaricu i udžbenik hrvatskog jezika I, II i III, te je iskazala da joj je te knjige donio njezin otac. Sa majkom je bila kod oca u R. kada je imala tri ili četiri godine, na kući da su bile cigle, u kući da se još nije moglo stanovati, pa da su ona i njezina majka bile smještene u drugoj kući. Nakon toga, da su ona i majka dolazile svake dvije godine, po dva do tri tjedna te da su bile u kući oca. Dolazile su do početka 90- tih godina. Kada je počeo rat, majka više nije dolazila, ali je dolazila ona sama kod oca. Jednom je bila i sa svojim ujakom Joakimom i njegovom obitelji, zatim je bila i sa drugom rodbinom, prijateljima, dečkom, poznanicima, te da je dolazila svake godine i boravila u kući svog oca. Dok je studirala da je bila po tjedan ili dva, a kada se zaposlila da je bila tri do četiri dana. Kada je dolazila bila je smještena u apartmanima na katu. Kada je dolazila viđala je tužiteljicu, ali otac joj nije nikada službeno predstavio tužiteljicu. Oca je pitala da li se s tužiteljicom oženio ili planira oženiti, a otac da je odgovorio da se nije oženio sa tužiteljicom i da ne planira. Nije joj poznato gdje je tužiteljica spavala. Kada je dolazila kod oca zajedno su ručali, večerali, tužiteljica je kuhala. Dalje je iskazala da je tužiteljica znala da je ona kćerka od I. R..
I. R. da je bio u kontaktu sa njezinom majkom do prve polovice 1990.-tih godina, da im je slao pisma (priložena u spisu), da je pisao da ih jako voli, da ih želi vidjeti, da misli na njih, da sprema novac za drugotuženicu, da mu je jako teško, da mu fale. Otac da joj je redovito plaćao uzdržavanje, da joj je novac davao na ruke svaki puta kada bi došla kod njega. Zadnji puta novac da joj je dao 2 godine prije njegove smrti, a da joj je dao i novac za auto. Sa financijama nikada nije bilo problema. Zna da je otac bolovao od raka pluća od 2010. do 2011. godine i da se nakon operacije oporavio. Oca je posjetila u srpnju 2016. godine i vidjela da nije baš najbolje, posjetila ga je i krajem kolovoza ili početkom rujna. R. R. da joj je rekao da će joj javiti ako bude promjena vezano za zdravstveno stanje oca. O smrti oca obavijestila ju je tužiteljica. Otac da je tužiteljicu oslovljavao sa "djevica A.". Ispred tužiteljice ocu da se obraćala sa "tata". Otac ju je priznao za kćer u dobi od 4 ili 5 godina.
25.1. Iz iskaza drugotuženice proizlazi da je tužiteljica znala da je drugotuženica kćerka Ivana Radetića, da su ona i njezina majka posjećivale I. R. do početka 1990.-tih godina i tom prilikom boravile u R. u predmetnoj kući, dakle da je kuća već bila izgrađena.
26. Uvidom u policu osiguranja života sklopljenu 01. rujna 1998. s trajanjem do 01. rujna 2003. za osiguranika I. R. razvidno je da su za slučaj smrti kao korisnici navedeni upravo tužiteljica i sin I. R. ovdje prvotuženik dok je iz police zaključene 01. studenog 1997. s trajanjem do 01. studenog 2002. razvidno da su istu sklopili tužiteljica i pok. I. R. kao osiguranici pri čemu je ugovoren korisnik za slučaj smrti preživjeli osiguranik. Kad se navedene isprave dovedu u vezu sa činjenicama utvrđenim iskazima saslušanih svjedoka M. B., J. B.,
B. C., L. U., E. M., Đ. L., S. F., R.
R., A. R., M. V., S. M. i G. D.,
te tužiteljice jasno je da su tužiteljica i pok. I. R. živjeli kao supružnici, da su brinuli i skrbili jedno za drugo, pomagali se, zajedno radili, zajednički ulagali i planirali, zajedno slavili, družili se, posjećivali prijatelje i rodbinu, slagali se te su svi imenovani svjedoci susjedi, prijatelji i rodbina na njih gledali kao na muža i ženu. Životno je logično da se pored živuće djece, kao korisnik police osiguranja života za slučaj smrti osiguranika ne navode kućne pomoćnice, spremačice niti prijateljice, već osobe koje su za osiguranika najbliže i koje na taj način želi dodatno zaštititi i osigurati u slučaju najgoreg. Da je između tužiteljice i pok. I. R. postojalo povjerenje kao među supružnicima govori i činjenica da je pok. I. R. bio opunomoćenik na računu tužiteljice u Riječkoj banci kako to proizlazi iz preslika štedne knjižice tužiteljice na list 99 spisa te je tužiteljica bila opunomoćenika na računu pok. I. R. u R. banci (list 100), kasnije u E. banci (list 101) te na žiro računu I. R. u
Istarskoj kreditnoj banci (list 102). Životno je logično očekivati da se tužiteljica i pok. I. R. ne bi međusobno opunomoćili za raspolaganje sredstvima na računima da njihova veza nije bila trajna i ozbiljna, a zasigurno I. R. tužiteljicu ne bi opunomoćio za raspolaganjem sredstvima na trima svojim računima da je tužiteljicu smatrao tek kućnom pomoćnicom. Pored toga i činjenica da je upravo tužiteljica sa poduzećem Kvarner Express zaključila ugovor za iznajmljivanje kapaciteta u kućnoj radinosti za sezonu 1989. za kuću I. R. u R. na adresi D. B. 11
ukazuje da je I. R. u tužiteljicu kao svoju vanbračnu družicu imao puno povjerenje, da su zajednički radili (jer je tužiteljica na sebe preuzela obveze rada sa turistima dok je I. R. još bio u radnom odnosu), da su zajedno štedjeli, planirali te investirali kao što to čine bračni drugovi i to sve od 1988. pa do smrti I. R. 2016. te je upravo i isključivo tužiteljica bila podrška, pratnja i pomoć pok. I. R. za vrijeme njegove bolesti od 2011., pa do smrti u listopadu 2016.
27. Uvidom u Ugovor sklopljen između tužiteljice i Kvarner express Yugoslavia od 29. ožujka 1989. godine predmet kojeg je iznajmljivanje dvije dvokrevetne sobe u obiteljskoj kući II a kategorije za razdoblje od 01. svibnja 1989. do 31. listopada 1989. proizlazi da je isti sklopljen upravo sa tužiteljicom označen na adresi R., D.
B. 11 i da su se tada iznajmljivale sobe.
28. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji stana (12) u kojem su stranke Općina P. zastupana po Fondu u stambeno komunalnoj oblasti kao prodavatelj i I. R. kao kupac, utvrđeno je da je Ugovor sklopljen 28. rujna 1992. godine, te da je I. R. kupio stan sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade u zgradi u
P., T. slobode 1, na trećem katu, površine 62,27 m2 koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, terase i drvarnice za kupoprodajnu cijenu od 2.039.947 HRD ili 9.106,91 dem. Čl. 3. Ugovora je ugovoreno ako se iznos kupoprodajne cijene jednokratno uplati, u roku 8 dana, da ostvaruje popust od 30% i u tom slučaju da kupac plaća 6.374,83 dem. Ugovor je potvrđen od strane Općinskog sekretarijata za poslove uprave 05. listopada 1992. godine.
28.1. Uvidom u Aneks Ugovoru o kupoprodaji, a koji Aneks je sklopljen 26. ožujka 1993. godine, utvrđeno je da je između stranaka izvršena kupnja stana te da je cijena stana plaćena jednokratnom uplatom dana 06. listopada 1992. godine. Aneks je sastavljen za potrebe radi polaganja Ugovora u Knjigu položenih ugovora i radi uknjižbe stana.
28.2. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je predmetni stan u P. na T. S. 1
otkupljen 1992. godine na ime I. R., zajedničkim sredstvima supružnika te
da je tužiteljica podigla i svoju deviznu ušteđevinu kako bi se ostvario i dodatni popust za jednokratnu deviznu uplatu cijene stana i kao dokaz je priložila interni nalog za knjiženje Riječke banke d.d. od 13. listopada 1992. godine.
28.3. Iz priloženog internog naloga za knjiženje (15) utvrđeno je da je datiran 13. listopada 1992. godine kod Riječke banke d.d., da je tužiteljica sa označenom adresom J. D. 9, P. sa svog računa broj 7-050-10274-3 podigla 10.000,00
ats i 710.210,86 itl. protuvrijednost u dinarima, a što odgovara iznosu od ukupno 5.662,00 dem te da je izvršena konverzija valute radi kupovine stana. Iz navedenog proizlazi da je izvršena konverzija valute radi kupovine stana, izvršena 8 dana nakon što je aneksom Ugovora o kupoprodaji potvrđeno da je plaćena jednokratna uplata za stan I. R. i to 06. listopada 1992. godine.
29. Dakle, tužiteljica je kao dokaz da je i svojim novčanim sredstvima sudjelovala u otkupu stana I. R. priložila interni nalog za knjiženje datiran
13. listopada 1992. godine, tj. 8 dana nakon što je stan I. R. već bio plaćen,
a iz Aneksa ugovoru o kupnji stana, sklopljen između Općine P. i tužiteljice (list 71-73 i 75-77), nesporno je utvrđeno da je i tužiteljica otkupila svoj stan te da je isplatila kupoprodajnu cijenu dana 13. listopada 1992. godine u iznosu od 5.201,31 dem.
30. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji stana (71-73) u kojem su stranke Općina P. zastupana po Fondu u stambeno komunalnoj oblasti kao prodavatelj i A.
K. kao kupac, utvrđeno je da je Ugovor sklopljen 09. listopada 1992. godine, da je A. K. kupila stan sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade u zgradi u P., J. D. 9, na prvom katu, površine 40,06 m2 koji se sastoji od sobe,
kuhinje, kupaonice, hodnika, lođe i drvarnice za kupoprodajnu cijenu od 1.850.181.00 HRD. Čl. 3. Ugovora je ugovoreno ako se iznos kupoprodajne cijene jednokratno uplati, u roku 8 dana, da ostvaruje popust od 30% i u tom slučaju da kupac plaća 5.201,31 dem. Ugovor je potvrđen od strane Općinskog sekretarijata za poslove uprave 13. listopada 1992. godine.
30.1. Uvidom u Aneks Ugovoru o kupoprodaji, a koji Aneks je sklopljen 05. travnja 1993. godine, utvrđeno je da je između stranaka izvršena kupnja stana te da je cijena stana plaćena jednokratnom uplatom dana 13. listopada 1992. godine. Aneks je sastavljen za potrebe radi polaganja Ugovora u Knjigu položenih ugovora i radi uknjižbe stana.
30.2. Iz navedenog Ugovora o kupoprodaji stana te aneksa ugovoru sud zaključuje da je tužiteljica interni nalog za knjiženje (na listu 15), a kojeg je priložila kao dokaz da je ta sredstva utrošila za kupnju stana od I. R., da zapravo predmetni interni nalog za knjiženje sa lista 15 se zapravo odnosi na dokaz da su ta sredstva utrošena za otkup upravo njezinog stana (stana u neboderu). Sukladno navedenom, a i iz izvatka iz knjige položenih ugovora za stan tužiteljice u ulici J. D. u P., u neboderu proizlazi da je tužiteljica internim nalogom za knjiženje (15) platila svoj stan, a ne stan I. R. na T. slobode.
31. S. obzirom na činjenicu da su tužiteljica i I. R. imali stanarsko pravo, svatko na svom stanu, da je u to vrijeme prema Zakonu o stambenim odnosima (čl. 60.), odnosno Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (čl. 1.) prema kojima nitko nije mogao koristiti dva ili više stanova niti kupiti više od jednog stana, pa zato ni tužiteljica nije imala pravo otkupiti stan I. R. kada je već imala stanarsko pravo na svom stanu, a svoj stan je i otkupila.
32. Sud nije poklonio vjeru tvrdnji tužiteljice da je ona svojim novčanim sredstvima pomogla I. R. otkupiti stan iz razloga jer za tu njezinu tvrdnju
ona je priložila jedino interni nalog za knjiženje od 13. listopada 1992. godine, a koji se prema materijalnim dokazima u spisu (interni nalog za knjiženje te ugovor i aneks ugovora u kojima je stranka tužiteljica) nesporno odnosi za otkup njezina stana, a ne stana I. R.. Drugih dokaza ni materijalnih ni personalnih tužiteljica za otkup stana na T. slobode u P. nije predložila ni predočila sudu.
33. Uvidom u preslik zemljišnoknjižnog uloška 5885 k.o. R. utvrđeno je da u istome dolazi upisana k.č. 8458/8 k.o. R. ranije kao pašnjak sa površinom od 484 m2, a sada kao kuća u R., ulica D. B. 11 sa površinom sa 127 m2, garaža sa 30 m2 i dvorište sa 327 m2. Temeljem prijavnog lista ureda za katastarsko geodetske poslove ispostava R. te pravomoćne dozvole za upotrebu od 03. lipnja 1986., izmijenjena je kultura sa pašnjak na kuća, garaža i dvorište. Do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (01.01.1997.) predmetna nekretnina se vodila u zemljišnim knjigama uknjižena na Radetić Ivana kao društveno vlasništvo, a nakon stupanja na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV) uknjiženo je brisanje društvenog vlasništva te je istovremeno uknjiženo pravo vlasništva u korist I. R..
34. Uvidom u preslik zemljišno knjižnog uloška 5828 k.o. R. utvrđeno je da u istome dolazi upisana k.č. 8458/7 k.o. pašnjak, ranije površine od 3.000 m2, a prema sadašnjem stanju površine od 971 m2. Temeljem prijavnog lista Uprave za katastar i geodetske poslove, Općine R. izvršena je parcelacija na nekoliko katastarskih čestica te je k.č. 8458/7 k.o. R. dobila novu površinu, u konačnici površinu od 971 m2. K.č. 8458/7 k.o. R. kada je bila sa površinom od 3.000 m2 bila je upisana u suvlasništvu od kojih je I. R. bio upisan u 21/96 djela (još 1978. godine).
35. Uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju (16) sastavljen kod Općinskog suda u P. 25. srpnja 1983. godine pod posl.br. R-I-67/83 utvrđeno je da je isti sastavljen pred sucem između I. R. kao davatelja uzdržavanja i njegove majke J. R. kao primateljice uzdržavanja, kojim se I. R. obvezao uzdržavati svoju majku, a ona mu, u znak zahvalnosti, po svojoj smrti, prenijeti u vlasništvo svoje nekretnine na području k.o. R., i to upisane u z.k.ul. 5885 k.o. R., a koje se sastoje od prava korištenja na k.č. 8458/8, kao i vlasništvo stambenog objekta podignutog na toj katastarskoj čestici, a sve u suvlasništvu od 2/3 dijela. U Ugovoru se navodi da građevinska katastarska čestica 8458/8 ima površinu od 484 m2, da je na istoj podignuta obiteljska zgrada prema građevinskoj dozvoli od 1977. godine, te izmjene dozvole od 1979. godine.
35.1. Iz predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju nesporno je utvrđeno da je u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora 25. srpnja 1983. godine na k.č. 8458/8 već bila izgrađena obiteljska kuća sukladno građevinskoj dozvoli od 1977. godine, te izmjeni od 1979. godine.
36. Uvidom u Rješenje Općinskog komiteta za urbanizam, građevinarstvo, stambene i komunalne poslove od 03. lipnja 1986. godine (17) utvrđeno je da je I. R. izdana dozvola za upotrebu stambene zgrade izgrađene na k.č. 8458/8 k.o. R., te da je tom objektu dan i popisni broj 4111, kao i kućni broj 11 u ulici D. B. u R.. U obrazloženju navedenog Rješenja navodi se da su
I. R. i J. podnijeli zahtjev za izdavanje dozvole za upotrebu građevinskog objekta sagrađenog sukladno građevinskoj dozvoli, da je prije izdavanja dozvole za upotrebu izvršen tehnički pregled 02. lipnja 1986. godine, te da je utvrđeno da je građevinski objekt izveden sukladno sa građevinskom dozvolom i prema odobrenom projektu te da odgovara predviđenoj kvaliteti, standardima i tehničkim uputama.
36.1. Iz navedenog Rješenja odnosno dozvole za upotrebu nesporno proizlazi da je 02. lipnja 1986. godine obiteljska kuća sagrađena na k.č. 8458/8 k.o. R., bila za upotrebu tj. da je ispunjavala sve uvjete da se može upotrebljavati.
37. Uvidom u Rješenje Zemljišnoknjižnog odjela u R. od 22. listopada 1996. godine (18) utvrđeno je da je na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 25. srpnja 1983. godine i smrtnog lista izdanog 01. travnja 1994. godine iza pok. J. R. dozvoljena uknjižba prijenosa 2/3 dijela k.č. 8458/8 k.o. R. sa imena J. R. u korist I. R..
38. Uvidom u Rješenje o izvedenom stanju izdanim od strane Upravnog odjela za prostorno planiranje, zaštitu okoliša i izdavanje akata od 23. ožujka 2016. godine (list 19-20) utvrđeno je da je povodom zahtjeva Ivana Radetića donijeto Rješenje o izvedenom stanju kojim se ozakonjuje dovršena rekonstruirana poluugrađena manje zahtjevna stambena zgrada (dogradnja stambene zgrade), dvostrešnog kosog krova, visine zgrade 7,01 m i ukupne visine zgrade 9,69 m (do tjemena) tlocrtne bruto površine sa garažom cca 167,00 m2, katnosti Po plus P +1 (podrum, prizemlje, kat) sa tri stambene jedinice, izgrađene na k.č.br. 8458/8 k.o. Rovinj u ulici D. Biondi 11 u Rovinju, prikazana u Geodetskom snimku broj 159/14 od 10.12.2014. izrađenom po A. d.o.o. R. i u snimci izvedenog stanja broj 62/14 iz prosinca 2014.
izrađenoj po M. S. d.o.o. R..
39. Uvidom u izvadak iz Knjige položenih ugovora (21) utvrđeno je da u z.k.ul. 723 podul.br. 827 na dan 14. rujna 2017. godine je bila upisana zgrada u P. sagrađena na T. slobode 1, na k.č.br. 1009-zgr. u kojoj je trosoban stan na trećem katu koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, terase i drvarnice, ukupne površine od 62,27 m2 upisan u vlasništvu R. I..
39.1. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (363-364) utvrđeno je da u z.k.ul. 5172 etažnog vlasništva s određenim omjerima k.o. P. na dan 05. prosinca 2023. godine u odnosu na suvlasnički udio pod rednim brojem 28 dolazi upisan suvlasnički dio: 6435/217395 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-28) za k.č. 11266/1 P., T. slobode, a kao vlasnik na tom suvlasničkom dijelu dolazi upisano etažno vlasništvo s kojim je povezano pravo vlasništva na stanu na trećem katu u ulazu M na jugoistočnoj strani zgrade, koji se sastoji od hodnika, kupaonice, kuhinje, blagavaonice, dnevnog boravka loggie, spavaće sobe i balkona, ukupne tlocrtne površine 63,34 m2 odnosno ukupne korisne površine 62,08 m2 obojan svijetlozelenom bojom u etažnom elaboratu zgrade kao posebni dio nekretnine označen slovom "E-28". Posebnom dijelu "E-28" pripada spremište "E-28-S" u suterenu u ulazu G istočno ukupne tlocrtne površine 4,54 m2, odnosno ukupne korisne površine 2,27 m2 obojano istom bojom. Ukupna tlocrtna površina posebnog dijela "E-28" sa pripatkom "E-28-S" iznosi 67,88 m2, a ukupna korisna površina iznosi 64,35 m2, sve obojano svijetlozelenom bojom u etažnom elaboratu zgrade, u korist Radetić Ivana.
39.2. Zbog povezivanja Knjige položenih ugovora broj 827 k.o. Pazin sa glavnom knjigom, te provedenim etažiranjem predmetne zgrade, predmetni stan u k.o. Pazin sada dolazi upisan kao posebni dio zgrade sagrađene na k.č. 11266/1 k.o. Pazin, te je nesporno da stan opisan u točki 46. i 46.1. obrazloženja je jedan te isti stan odnosno stan koji je u tužbi bio opisan kao stan (pod točkom 46. obrazloženja i stan u točki II izreke ove Presude opisan pod točkom 46.1. obrazloženja).
40. Uvidom u rodni list sa prijevodom (55-60) i u izvadak iz matice rođenih sa prijevodom (61-65) utvrđeno je da je drugotuženica upisana sa datumom rođenja 27. ožujka 1981. godine, te da su njezini roditelji otac I. R. i majka M.
K..
41. Uvidom u zapisnik sastavljen kod Općinskog suda u Pazinu 13. travnja 1988. godine (66) utvrđeno je da je I. R. pred sucem i sudskim zapisničarem dao izjavu da poziva svoju kćerku M. K. rođenu 27. ožujka 1981.
godine i njezinu majku M. K. rođenu 25. kolovoza 1946. godine koje su nastanjene u Č., na ljetni godišnji odmor u trajanju od mjesec dana, na njegov trošak jer da posjeduje kuću u R..
42. Uvidom u suglasnost za ukop od 27. listopada 2016. godine i Rješenje O. T. od 02. studenog 2016. godine, utvrđeno je da je dozvoljen ukop pok.
I. R. u grobno mjesto "24" na novom groblju K. za dan 28. listopada 2016. godine, te da je tužiteljici dodijeljeno na trajno korištenje upravo predmetno grobno mjesto, te da je tužiteljica uplatila godišnju grobnu naknadu i naknadu za grobno mjesto na groblju K..
43. Uvidom u pisma koje je drugotuženica priložila u spis (116-129), te fotografije (130-132) utvrđeno je da je I. R. u kolovozu 1991., u listopadu 1984., u studenom 1993., u prosincu 1993., u prosincu 1996., u prosincu 1997., u ožujku 1998., u prosincu 1998., u prosincu 2013., pisao drugotuženici pisma i slao čestitke, te se oslovljavao kao tata I..
43.1. Iz navedenih pisama i čestitki proizlazi da je I. R. održavao kontakte sa drugotuženicom, kao sa svojom kćerkom, te ju je pozivao da dođe kod njega u R., te joj dao do znanja da za nju odvaja novac koji će joj dati prilikom susreta. Majku drugotuženice je umiljato oslovljavao kao G. (i to i u vrijeme kada je živio sa tužiteljicom – npr. 02. kolovoza 1991. – list 116-117, 13. studenog 1993. – list 119-120).
44. Stan u P. u ulici T. slobode 1 je stan na kojem je I. R. imao stanarsko pravo i kojeg je na temelju Ugovora o kupoprodaji otkupio 28. rujna 1992. godine i platio kupoprodajnu cijenu u iznosu od 6.374,83 dem dana 06. listopada 1992. godine. Predmetni stan, pod uvjetima pod kojim je kupljen, je prema tadašnjim propisima, mogao otkupiti onaj tko je imao stanarsko pravo na tom stanu. Dakle, predmetni stan je kupljen 1992. godine. U vrijeme stjecanja predmetnog stana na snazi je bio Zakon o braku i porodičnim odnosima (NN 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, dalje: ZBPO) koji je (i sa daljnjim izmjenama) bio na snazi do 30. lipnja 1999. godine koji je u čl. 277. (čl. 271. st. 1. i 2.) propisivao da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina. Imovina koju je jedan bračni drug imao u času sklapanja braka ostaje njegova posebna imovina, kao i da je njegova posebna imovina ona imovina koju tijekom bračne zajednice stekne po nekoj drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.).
44.1. Sukladno čl. 287. (čl. 281.) ZBPO-a kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. U slučaju spora, prema ZBPO-u sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju bračne imovine pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog bračnog druga, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i obitelji, brizi oko odgoja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanjem zajedničke imovine.
45. Oba tuženika osporavaju da je tužiteljica doprinijela u stjecanju predmetnog stana u P.. Tužiteljica je, na svoju tvrdnju da je, svojim sredstvima doprinijela u stjecanju predmetnog stana u P., dostavila interni nalog za knjiženje od Riječke banke d.d. (15) da je iznosima navedenim u tom internom nalogu sa svojim vlastitim sredstvima doprinijela kupnji predmetnog stana. Međutim, u ukupnosti provedenih dokaza, među kojima je Ugovor o kupoprodaji stana od 28. rujna 1992. godine u kojem je kupac I. R. te Aneksa tom Ugovoru, nesporno je utvrđeno da je I. R. platio kupoprodajnu cijenu 06. listopada 1992. godine. Zatim je nesporno utvrđeno da iz Ugovora o kupoprodaji stana od 09. listopada 1992. godine i Aneksa tom Ugovoru da je tužiteljica otkupila svoj stan u P. u ulici J. D. 9 – u neboderu i da je platila kupoprodajnu cijenu 13. listopada 1992. godine, tj. istog datuma na koji glasi i interni nalog za knjiženje na listu 15, a za kojeg tužiteljica tvrdi da je iznos iz tog naloga podignut i plaćen za stan I. R.. Dakle, na temelju takvog utvrđenja sud nije poklonio vjeru ni navodu ni iskazu tužiteljice da bi ona doprinijela kupnji stana I. R. na kojem je samo on imao stanarsko pravo. Tužiteljica se u odnosu na stjecanje predmetnog stana nije pozivala na druge činjenice, osim da je u to vrijeme živjela sa I. R., ali nije dokazala svoj doprinos u stjecanju vlasništva na tom stanu. Tužiteljica je, prema njezinoj tvrdnji i iskazu svjedoka susjeda predmetnog stana u P., sudjelovala samo u kupnji novog namještaja u tom stanu kao i pomoći I. R. i u zajedničkom domaćinstvu,
međutim u odnosu na to nije ostvaren uvjet i stjecanja stvarnog prava na predmetnom stanu, tj. prava suvlasništva u ½ dijela.
46. Sud samo na temelju navoda i iskaza tužiteljice i svjedoka koji su iskazivali vezano za predmetni stan u P. nije mogao sa stupnjem izvjesnosti formirati uvjerenje da je tužiteljica svojim doprinosom doprinijela stjecanju vlasništva na predmetnom stanu u P. jer je u isto vrijeme i ona kupila stan na kojem je ona imala stanarsko pravo u P. u neboderu i platila kupoprodajnu cijenu predmetnog stana, a tada je i kupila dionice Valalte, a iskazala je da nije imala neke ušteđevine. Tužiteljica je u spis priložila i preslike štedne knjižice međutim iz istih nije vidljivo koliko je ona novaca imala na štednoj knjižici u vrijeme stjecanja predmetnog stana u P., budući da se preslici štedne knjižice odnose na razdoblje 1996., 2002. do 2004. godine, a ne za ranije razdoblje, tj. za 1992. godinu.
47. Sud prihvaća iskaz tužiteljice i svjedoka koji su iskazivali da je tužiteljica bila vrijedna, da je bila zaposlena u dječjem vrtiću, da je brinula o I. R., da je vodila brigu o domaćinstvu. To je tužiteljici priznato kroz postojanje izvanbračne zajednice između nje i I. R., međutim na temelju materijalnih dokaza u spisu, a vezano za kupnju stana u P. u ulici T. slobode 1 od strane I. R., u odnosu na vrijednost njezinog doprinosa, kupnje novog namještaja i briga o domaćinstvu i o I. R., ono nije takvog razmjera da bi tužiteljici mogao biti priznat stvarno pravni zahtjev tj. suvlasništvo u 1/2 dijela na predmetnom stanu u P., a sve s obzirom na činjenicu da je u to vrijeme bio na snazi ZBPO, kao i činjenicu da tuženici osporavaju tužiteljici da je ona doprinijela stjecanju tog stana, u kojem slučaju je teret dokaza na tužiteljici, a iz provedenih dokaza koje je sama tužiteljica predložila, nije utvrđen tužiteljičin doprinos u stjecanju prava vlasništva na predmetnom stanu u P..
48. U odnosu na nekretninu k.č. 8458/8 k.o. R. nesporno je utvrđeno da se radi o nekretnini na kojoj je već bila izgrađena kuća u R. 1983. godine, u vlasništvu I. R. u 1/3 dijela, a J. R. (majke I. R.) u 2/3
dijela, te da je temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju J. R. svoj suvlasnički dio darovala sinu I. R.. Provedenim dokazima nije utvrđeno da
bi tužiteljica uz I. R. uzdržavala J. R.. Prije nego su tužiteljica
i I. R. počeli živjeti zajedno predmetna kuća sa okućnicom u R. bila je izgrađena, ista se iznajmljivala tako što su turistima iznajmljivane sobe, iz čega nesporno proizlazi da je predmetna kuća sa okućnicom bila uporabna za te potrebe. Da je predmetna kuća sa okućnicom u Rovinju bila dovršena i podobna za uporabu nesporno je utvrđeno i iz rješenja nadležnog tijela koji je 03. lipnja 1986. godine izdao dozvolu za upotrebu stambene zgrade sagrađene na k.č. 8458/8 k.o. R..
49. Iz iskaza tužiteljice i većine svjedoka, te iz Rješenja o izvedenom stanju kao i iz nalaza i mišljenja vještaka (a kojem je temelj bio upravo pokazivanje na licu mjesta od strane tužiteljice što je na predmetnoj kući napravljeno u vrijeme kada su tužiteljica i I. R. živjeli u izvanbračnoj zajednici) nesporno je utvrđeno da su na predmetnoj kući u R. u vrijeme postojanja izvanbračne zajednice između tužiteljice i I. R. izvršeni upravo oni radovi i u onoj vrijednosti kako je navedeno i utvrđeno iz nalaza i mišljenja vještaka, a koji nalaz i mišljenje vještaka je tužiteljica prihvatila.
50. U postupku je provedeno vještačenje po vještaku mjerničke struke, radi identifikacije k.č. 8458/8 k.o. R. i po vještaku graditeljske struke na okolnosti izvedenih radova na kući u R. u razdoblju od 1988. godine pa do smrti Ivana Radetića.
50.1. Prilikom očevida lica mjesta 07. lipnja 2021. godine vještak mjerničke struke iskazao je da je k.č. 8458/5 k.o. R. u katastru opisana kao kuća – C., garaža – C. i dvorište ukupne površine 484 m2. U naravi da je kuća koja se sastoji od prizemlja i kata, garaže i dvorišta na južnoj strani katastarske čestice i na sjevernoj strani katastarske čestice, te dijelom na zapadu i na istoku, u ulici D. B. broj 11. Na zapadu i sjeverozapadu da je jednim dijelom definirana
zidom, a drugi dio prema jugu da nije definiran i da izgleda drugačije od prikazanog na katastarskom planu. Na sjeveru da je definirana ogradnim zidom i zajedničkim zidom garaže koji se nalazi na predmetnoj katastarskoj čestici i na susjednoj k.č. 8458/9. Južna i jugoistočna granica predmetne k.č. da je definirana ogradnim zidom koji joj pripada.
51. Prilikom očevida lica mjesta u prisutnosti tužiteljice osobno i njezinog punomoćnika, te punomoćnika prvotuženika i drugotužene osobno i njezinog punomoćnika i punomoćnika umješača, te vještaka mjerničke i graditeljske struke, tužiteljica je na poziv suca da pokaže radove izvedene na nekretnini, a koje su opisane u tužbi, pokazala u kući na katu apartman s lijeve strane stubišta koji se sastoji od kuhinje i dnevnog boravka, sobe i kupatila u kojem je postojeći hodnik pregrađen prema kuhinji i prema ostatku hodnika, te da su postojeće dvije sobe prenamijenjene u apartman. Zatim da su postavljeni podovi - parket u dnevnom boravku, sobama i hodniku, te promijenjeni prozori. Zatim je pokazala apartman sa desne strane stubišta, te izjavila da je loggia zatvorena i prenamijenjena u malu sobu, da je napravljen pregradni zid prema ostatku hodnika i postavljena vrata. Zatim da je sagrađen pregradni zid koji da je od ranije postojeću sobu odvojio od hodnika, te da su postavljeni podovi, laminat i promijenjeni prozori. Postojeća terasa da je zatvorena i prenamijenjena u kuhinju i kupatilo. Zatim da je promijenjen pokrov na krovu, na hodniku postavljena lamperija, postavljena instalacija za centralno grijanje u cijeloj kući. U prizemlju u kuhinji da je kompletno zamijenjen odvod vode i na novo postavljene pločice, a u prostoru dnevnog boravka da su skinute pločice i postavljen parket. Na terasi pokazala je dva kamena stupa koji su napravljeni kada i terasa te ogradni zid oko terase. Izvedeno je žbukanje fasade kompletne kuće. U prizemlju da je renovirano kupatilo u podrumu kotlovnica u kojoj je postavljena peć za centralno grijanje. Garaža da je ožbukana s južne strane, popločena, postavljena lamperija, zatim galerija sa sjeverne strane, te popločena na ulazu u garažu s južne strane odnosno sa ulice. Zatim da su postavljena metalna ograda na ranije postojećem zidu. Na spremištu iza garaže da je postavljena metalna konstrukcija za pokrov, a u dvorištu konstrukcija za pergolu. Tom prilikom je tužiteljica u spis predala projekt za gradnju kuće iz 1984. godine.
52. Vještak graditeljske struke je pozvan da izradi nalaz i mišljenje na način da se očituje o stanju građevine izrađene prema odobrenom izvedbenom projektu, te da usporedi sa sadašnjim stanjem, da procjeni vrijednost nekretnine prije izvedenih radova pokazanih po tužiteljici i vrijednost nekretnine nakon izvedenih radova na način da posebno iskaže vrijednost po tužiteljici pokazanih naknadno izvedenih radova na nekretnini te vrijednost tih radova sa uključenom amortizacijom. Vještak je izradio pisani nalaz i mišljenje na temelju sve raspoložive dokumentacije u spisu. Detaljno je opisao zatečeno stanje zgrada prema stanju na dan očevida 15. veljače 2023. godine, sa geometrijskim veličinama zgrade kao i sa geometrijskim veličinama zgrade na dan očevida uključivo sa radovima pokazanim od tužiteljice, vanjsko uređenje okućnice i planski status nekretnine, opremljenost, prometnu povezanost i dr.. Uz ostalo, vještak je izvršio procjenu tržne vrijednosti nekretnine k.č. 8458/8 k.o. Rovinj za stanje prije izvršene rekonstrukcije objekta, procjenu stambene zgrade za stanje nakon izvođenja utuženih radova na dan očevida. Zaključno je dao mišljenje i zaključak da prema projektiranom stanju prije izvođenja utuženih radovima kuće je uključivo sa garažom imala cca 322,99 m2 podnih površina prostorija, a nakon izvođenja radova cca 348,81 m2 podnih površina prostorija, dakle da se radi o razlici od cca 25,82 m2 (kako je vidljivo na stranicama 12 do 15 nalaza vještaka). Tržna vrijednost nekretnine k.č. 8458/8 k.o. Rovinj za stanje prije izvršene rekonstrukcije objekta (zaokružena vrijednost) iznosi 620.000,00 eura. Tržna vrijednost nekretnine k.č. 8458/8 k.o. Rovinj za stanje nakon izvršene rekonstrukcije objekta (zaokružena vrijednost) iznosi 730.000,00 eura. Vrijednost ulaganja iskazanih po tužiteljici na dan izrade nalaza iznose 101.620,15 eura. A vrijednost ulaganja iskazanih po tužiteljici na dan izrade nalaza umanjen za amortizaciju iznosi 48.269,57 eura.
52.1. Na prijedlog tužiteljice vještak je dopunio nalaz i mišljenje podneskom od 08. listopada 2023. godine se očitovao da je izgradnja zgrade na predmetnoj nekretnini započeta temeljem odobrenja za građenje od 28. listopada 1977. godine i izvedenog projekta broj 1168/17 od rujna 1977. godine, da je zgrada prema tim dokumentima projektirana te je izvedena kao jedna obiteljska (sa jednom stambenom jedinicom), a rješenje o izvedenom stanju od 23. ožujka 2016. godine da je ozakonjena sa tri stambene jedinice. Vještak ističe da zgrada nije izmijenila identitet ali je povećala broj stambenih jedinica sa jedne na dvije. Zaključno ističe da je izvođenje utuženih radova obiteljska kuća sa jednom stambenom jedinicom rekonstruirana u obiteljsku kuću sa tri stambene jedinice činjenicom da se prema PPUG Rovinja i apartmani koji nemaju odvojene priključke na komunalnu infrastrukturu naselja smatraju stambenim jedinicama. Rekonstrukcija objekta u pretežitom dijelu izvršena je unutar postojećih gabarita zgrade. Izvan gabarita ranijeg tlocrta zgrade izgrađena je samo natkrivena terasa na katu uz kuhinju u sjeverozapadnom dijelu tlocrta zgrade.
52.2. Vještak se i usmeno očitovao na pisani nalaz i mišljenje, te dodatno očitovanje, te je iskazao da u cijelosti ostaje pri danom pisanom nalazu i mišljenju i svemu što je u ovom predmetu tijekom postupka iznio. Istakao je da je nalaz izradio prema navodima tužiteljice i pokazanome na licu mjesta, te da na licu mjesta nitko nije osporavao kada je pokazivan predmet spora. Radovima koje je opisao u nalazu i mišljenju kako je već iznio da je stvorena nova uporabna cjelina kako je to i navedeno u Rješenju o izvedenom stanju. Ustraje kod iznijetog u pisanom nalazu i mišljenju da nekretnina nije promijenila identitet jer je i prije i nakon izvršenih radova zgrada stambena obiteljska zgrada prema prostornom planu Grada Rovinja. Izvan prijašnjih gabarita da su u vrlo malom dijelu sjeverozapadnog dijela zgrade uređeni prostori prijašnje terase, te na mjestu gdje je bio krov iznad ulaza da je napravljena jedna prostorija. Sve ostalo da je rađeno unutar gabarita, a sve izvan gabarita da je napravljeno samo na mjestu prijašnje loggie.
53. Tužiteljica je prihvatila nalaz i mišljenje građevinskog vještaka (podneskom od 04. listopada 2023. godine).
54. Drugotuženica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka u odnosu na visinu ulaganja koju vještak procjenjuje na iznos od 101.620,15 eura tijekom godina, odnosno na iznos od 48.269,57 eura nakon amortizacije. Ističe da ako se uzme vrijednost nekretnine od 730.000,00 eura i ulaganja od maksimalno 101.620,15 eura da je jasno da visina ulaganja iznosi cca 14% vrijednosti nekretnine, a ako se uzme iznos amortizacije tada vrijednost ulaganja da iznosi manje od 7%. S obzirom na taj omjer ulaganja i vrijednosti nekretnine (u konačnici 3,5%) tužiteljici da ne pripada stvarno pravni zahtjev za suvlasništvo na predmetnoj nekretnini, (a niti obvezno pravni zahtjev).
55. Sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju, te iskazu vještaka graditeljske struke jer su jasni, razumljivi, objektivni i sastavljeni u skladu sa pravilima struke.
56. Iz nalaza i mišljenja vještaka nesporno je utvrđeno da je prije izvođenja utuženih radova na nekretnini k.č. 8458/8 k.o. R. postojala već izgrađena kuća sa garažom, ukupne površine cca 322,99 m2 podnih površina prostorija, a nakon izvođenja radova cca 348,81 m2 podnih površina (dakle, cca 25,82 m2 više), da je tržna vrijednost k.č. 8458/8 k.o. R. prije izvršene rekonstrukcije objekta iznosila (zaokruženo) 620.000,00 eura, da tržna vrijednost k.č. 8458/8 k.o. R. nakon izvršene rekonstrukcije objekta iznosi (zaokruženo) 730.000,00 eura, da vrijednost ulaganja iskazanih po tužiteljici na dan izrade nalaza iznosi 101.620,15 eura, umanjeno za amortizaciju 48.269,57 eura, da je nakon rekonstrukcije obiteljska kuća rekonstruirana sa tri stambene jedinice, da je rekonstrukcija objekta u pretežitom dijelu izvršena unutar postojećih gabarita zgrade (izvan gabarita da je izgrađena samo natkrivena terasa na katu uz kuhinju u sjeverozapadnom dijelu tlocrta zgrade), te konačno da zgrada nije izmijenila identitet, samo je povećan broj stambenih jedinica.
57. Nekretnina te izgradnja kuće na nekretnini k.č.br. 8458/8 k.o. R. stečena je u vrijeme kada je na snazi bio Zakon o braku i porodičnim odnosima. O tome je već obrazloženo u ranijim točkama.
58. Zakon o braku i porodičnim odnosima važio je do 30. lipnja 1999. godine, a od 01. srpnja 1999. godine se počeo primjenjivati Obiteljski zakon (NN 162/98, dalje: ObZ). U čl. 252. ObZ-a propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Prema čl. 253. ObZ-a bračni drugovi su suvlasnici bračne stečevine u jednakim dijelovima, osim ako nisu drukčije ugovorili. U čl. 257. ObZ-a propisano je da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka postaje njegova vlastita imovina, te da je vlastita imovina i imovina koju bračni drug za vrijeme trajanja braka nije stekao radom, već na nekom drugom pravnom temelju kao na primjer nasljeđivanje i darovanje. Iste odredbe sadržane su u čl. 248., 249. st. 1. i čl. 253. Obiteljskog zakona (NN 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11) koji je bio na snazi od 22. srpnja 2003. godine do 01. studenog 2015. godine.
59. Prema odredbi čl. 247. ObZ-a/03 bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine (čl. 248.). Bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije dogovorili (čl. 249. st. 1.). Prema odredbi čl. 253. imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina, a vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u čl. 248. ObZ-a.
60. Na temelju provedenih dokaza nesporno je utvrđeno da je I. R. stekao pravo vlasništva na k.č. 8458/8 k.o. R. i na kojoj je izgrađena kuća i za koju je izdana uporabna dozvola i u kojoj su se iznajmljivale sobe turistima, prije nego što su tužiteljica i I. R. počeli živjeti zajedno.
61. Nesporno je utvrđeno da, kada su tužiteljica i I. R. živjeli zajedno,
da su na predmetnoj nekretnini na kojoj je već bila izgrađena kuća u R. izvođeni svi oni radovi koji su naprijed opisani i koje je vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju naveo, i procijenio, nesporno je da je u odnosu na podne površine povećana površina za cca 25,82 m2 (prije izvođenja utuženih radova podna površina je iznosila 322,99 m2, a nakon izvođenja radova podna površina iznosi 348,81 m2). Prije izvršene rekonstrukcije objekta tržna vrijednost k.č.br. 8458/8 iznosila je 620.000,00 eura, nakon izvršene rekonstrukcije tržna vrijednost iznosi 730.000,00 eura. Vrijednost ulaganja u vrijeme izvanbračne zajednice tužiteljice i Ivana Radetića iznosi 101.620,15 eura, a uključujući amortizaciju 48.269,57 eura. Navedenom rekonstrukcijom zgrada nije izmijenila identitet, već je samo unutar postojeće zgrade povećan broj stambenih jedinica. Obzirom na vrijednost predmetne nekretnine, te vrijednosti ulaganja izvršenih na predmetnoj nekretnini za vrijeme postojanje izvanbračne zajednice između tužiteljice i I. R. proizlazi da visina ulaganja u postocima iznosi 14%, a uzevši u obzir amortizaciju ta ulaganja iznose 7%. Vrijednost ulaganja koja su vršena za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice tužiteljice i I. R. odnosno radovi koji su izvođeni na predmetnoj nekretnini ne ispunjavaju pretpostavke da bi tužiteljici pripadao i stvarno pravni zahtjev po osnovi izvanbračne zajednice, na predmetnoj nekretnini. Nekretnina na kojoj je I. R. i izgradio kuću tj. koju je on stekao predstavljala je njegovu posebnu imovinu. Tužiteljica i I. R. nisu sklopili Ugovor o tome koliko iznosi njihov doprinos u povećanju vrijednosti predmetne nekretnine odnosno da bi tužiteljici pripadao i stvarno pravni zahtjev na predmetnoj nekretnini. S obzirom na veliki nesrazmjer uloženog u predmetnu nekretninu za vrijeme trajanja zajednice života između tužiteljice i Ivana Radetića, te ukupne vrijednosti predmetne nekretnini, tužiteljici po osnovi izvanbračne stečevine bi pripao obvezno pravni zahtjev, ali ne i stvarno pravni zahtjev na utvrđenje da joj po osnovi izvanbračne stečevine pripada pravo vlasništva u ½ dijela k.č. 8458/8 k.o. R.. Tužiteljica nije postavila obvezno pravni zahtjev u odnosu na tu nekretninu. Nesporno je da je kuća izgrađena na k.č.br. 8458/8 ranije predstavljala obiteljsku kuću, koja je bila jedna stambena jedinica, a da su na katu kuće umjesto ranijih soba napravljena dva apartmana (sa dogradnjom naprijed opisano), međutim samo ta činjenica ne predstavlja osnov da bi tužiteljici pripalo, po osnovi izvanbračne zajednice, ½ dijela cijele k.č.br. 8458/8, a sve s obzirom na činjenicu da je predmetna nekretnina sa izgrađenom kućom, prije početka izvanbračne zajednice, predstavljala u cijelosti posebnu imovinu Ivana Radetića. Temeljem činjenica navedenih u tužbi i tijekom postupka te predloženih i provedenih dokaza od strane tužiteljice apsolutno tužiteljica nije dokazala da joj po osnovi izvanbračne stečevine pripada ½ dijela predmetne nekretnine, a niti da bi taj udio bio manji u smislu stvarno pravnog vlasništva na predmetnoj nekretnini.
62. Kako je već naprijed navedeno sud odlučne činjenice utvrđuje sa stupnjem izvjesnosti, u smislu da uvjerenje suda o njima mora biti takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnosti i istinitost.
62.1. Sud sudi na temelju činjenične osnove na koju se poziva tužiteljica u protivnom prekoračuje tužbeni zahtjev. A na temelju provedenih dokaza sud, sa stupnjem izvjesnosti, nije formirao uvjerenje da je tužiteljica doprinijela u stjecanju vlasništva na predmetnoj nekretnini u suvlasničkom udjelu u ½ dijela, ali niti u manjem udjelu. Kako je već navedeno nesporno je postojanje izvanbračne zajednice, da je tužiteljica cijelo vrijeme izvanbračne zajednice bila ili zaposlena ili u mirovini tj. primala plaću i mirovinu, te da je i na taj način te doprinosom u radu u domaćinstvu i brizi o I. R. doprinijela, ali ne da joj pripada pravo i na stvarno pravni zahtjev kako to ovom tužbom potražuje, u odnosu na k.č. 8458/8 k.o. R..
63. U odnosu na nekretninu i to 176/576 dijela k.č. 8458/7 k.o. R., nesporno je utvrđeno da je I. R. k.č. 8458/7 k.o. R., u ¼ dijela (tadašnje katastarske čestice) stekao temeljem Kupoprodajnog ugovora od 12. svibnja 1977. godine, da je temeljem Diobnog ugovora od 27. rujna 1977. godine, postao suvlasnik u 21/96 dijela, da je 09. prosinca 1982. godine (Z-1234/82) predmetna nekretnina postala društveno vlasništvo. Dakle, u odnosu na taj suvlasnički dio Ivan Radetić je stekao suvlasništvo prije postojanja izvanbračne zajednice između tužiteljice i Ivana Radetića. Zato tužiteljica nema pravnog osnova pozivati se da je po osnovi izvanbračne stečevine stekla vlasništvo na tom dijelu k.č. 8458/7 (odnosno na 126/576 dijela, na koji suvlasnički dio je I. R. bio upisan prije postojanja izvanbračne zajednice njega i tužiteljice).
63.1. U odnosu na suvlasnički dio 50/576 k.č.br. 8458/7, utvrđeno je da je taj suvlasnički udio na ime I. R. stečen 2007. godine. U vrijeme stjecanja tog suvlasničkog dijela na snazi je bio Obiteljski zakon iz 2003. godine (NN 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 25/13, 05/15, dalje: ObZ/2003). Uređenje imovinskih odnosa bračnih drugova temelji se na načelima ravnopravnosti, obiteljske solidarnosti, zaštite autonomije volje stranaka. Načelo ravnopravnosti se očituje u tome da su bračni drugovi, ako ne dogovore drugačije suvlasnici u jednakim dijelovima u bračnoj stečevini. Obiteljska solidarnost se ogleda u tome što bez obzira na to što netko od njih dvoje možda ima manje prihode ili ih uopće nema, a drugi veće, oni solidarno sudjeluju u ostvarenju zajedničkog standarda. Zaštita autonomije volje stranaka pruža im mogućnost da sklope ugovor o uređenju svojih imovinskih odnosa na sadašnjoj ili budućoj imovini na način kako oni to smatraju prikladnim. ObZ/2003 definira bračnu stečevinu kao imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Bračni drugovi u tom su slučaju suvlasnici u jednakim dijelovima. Bračna stečevina stječe se u trenutku ostvarenja relevantnih činjenica koje određuju njezin sadržaj, a to su rad, trajanje bračne zajednice i predmet bračne stečevine. Rad može biti posredan ili neposredan, samostalan ili nesamostalan, a koji bračni drug stvori imovinu koja ima status bračne stečevine. Za postojanje bračne zajednice potrebna je volja bračnih drugova, a između tužiteljice i Ivana Radetića nesporno je postojala izvanbračna zajednica u vrijeme stjecanja 50/576 dijela k.č. 8458/7 k.o. R..
63.2. Bračnu stečevinu čine i stvari i prava, a među stvarima je svakako i predmetni osobni automobil T. C. koji je stečen 2008. godine, kada se primjenjivao ObZ/2003. Provedenim dokazima nije utvrđeno da bi predmetni automobil bio vlastita imovina I. R., a do tada su tužiteljica i on živjeli zajedno već 20 godina. Tuženici nisu dokazali da bi 50/576 dijela k.č. 8458/7 k.o. R. i osobni automobil T. C. predstavljali vlastitu imovinu I. R..
64. Između tužiteljice i I. R. nije postojao ugovor kojim bi regulirali izvanbračnu stečevinu. Budući da nisu ugovorili drugačije izvanbračna stečevina tj. 50/576 dijela k.č. 8458/7 k.o. R., u ½ dijela i osobni automobil T. C. u ½ dijela predstavljaju izvanbračnu stečevinu.
65. Za određenje izvanbračne stečevine bitno je u koje vrijeme je stečena imovina, koji se zakon (u odnosu na bračnu ili izvanbračnu stečevinu) primjenjivao u vrijeme stjecanja imovine i trajanje izvanbračne zajednice.
66. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da su tužiteljica i I. R. bili u izvanbračnoj zajednici od 1988. godine do 26. listopada 2006. godine, kada je ista prestala smrću I. R.. Zatim je utvrđeno da predmetni stan u P. i predmetna kuća u R., kao ni 126/576 dijela k.č. 8458/7 k.o. R. ne čine izvanbračnu stečevinu tužiteljice i I. R.. A provedenim dokazima utvrđeno
je da izvanbračnu stečevinu čini 50/576 dijela k.č. 8458/7 k.o. R. i osobni automobil T. C. tužiteljice i I. R. svakog u ½ dijela.
67. Temeljem odredbe čl. 221.a ZPP-a primjenom pravila o teretu dokazivanja u svjetlu tog instituta sud je mišljenja da je tužiteljica dokazala da je sa I. R. bila u izvanbračnoj zajednici od 1988. godine kontinuirano do smrti I. R. 26. listopada 2016. godine, koja zajednica ima učinke životne zajednice neudane žene i neoženjenog muškarca i posljedično tome da tužiteljica ima pravo na nasljeđivanje, kao izvanbračna supruga iza pok. I. R.. Tužiteljica nije dokazala da bi predmetni stan u P. i predmetna nekretnina na kojoj je izgrađena kuća u R. predstavljali izvanbračnu stečevinu nje i I. R. svakog u ½
dijela. U odnosu na suvlasnički dio od 126/576 dijela k.č. 8458/7 k.o. R. tužiteljica također nije dokazala da bi predstavljao izvanbračnu stečevinu. U odnosu na suvlasnički dio od 50/576 dijela k.č. 8458/7 k.o. R., kao i u odnosu na osobni automobil T. C. (što proizlazi iz prometne dozvole), koji su stečeni u vrijeme primjene ObZ-a/2003, tužiteljici je priznato da isto predstavlja izvanbračnu stečevinu, svakog u ½ dijela, a tuženici nisu dokazali da bi to predstavljalo posebnu imovinu I. R..
68. Sve stranke u postupku zahtijevale su naknadu troškova postupka.
68.1. S obzirom na navedeno, a uzimajući u obzir uspjehe stranaka u ovoj parnici, te nastale troškove sud je odredio da svaka strana snosi svoj trošak, temeljem odredbe čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku (SL SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, i NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23). (Tužiteljica je potraživala trošak u iznosu od 7.122,75 eura (a koji se odnose na zastupanje po punomoćniku za sastav tužbe, podnesaka, zastupanja na ročištima, za sudske pristojbe i troškove vještačenja), prvotuženik je potraživao trošak u iznosu od 7.031,25 eura (a koji se odnose na zastupanje po punomoćniku za sastav odgovora na tužbu, podnesaka i zastupanja na ročištima), a drugotuženica je potraživala trošak u iznosu od 8.125,00 eura (za zastupanje po punomoćniku za sastav odgovora na tužbu, sastav podnesaka i zastupanja na ročištima)).
69. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.
U Poreču - Parenzo, dana 19. ožujka 2024. godine.
S u t k i n j a:
mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.
DNA:
1. Pun. tužiteljice,
2. Pun. prvotuženika,
3. Pun. drugotuženika,
4. Pun. umješača.
