1                            Poslovni broj: 10 Gž-236/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Franke Zenić, predsjednice vijeće, Željka Đerđa, člana vijeća i suca izvjestitelja i Eugena Škunce, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice O. b. H. d.d., OIB: …, S., …, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku L. B., odvjetniku u O. d. H. i p. d.o.o., Z., …, protiv tuženika: 1) A. D. B., OIB: …, S., … i 2) J. D., OIB: …, S., …, zastupanih po punomoćniku I. K., odvjetniku iz S., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice O. b. H. d.d. protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-1011/2018 od 13. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 6. prosinca 2023.,

 

 

p r e s u d i o     j e

 

              Odbija se žalba tužiteljice O. b. H. d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-1011/2018 od 13. listopada 2021.

 

Obrazloženje

 

1.              Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. P. iz S. pod poslovnim brojem Ovrv-13669/17. od 28. prosinca 2017. sljedećeg sadržaja:

 

Nalaže se tuženicima A. D. B., OIB: … i J. D., OIB: …, iza pok. M. B. da tužitelju u roku od 8 dana solidarno namire tražbinu u iznosu od 112.806,57 kuna zajedno sa zateznim kamatama, a koje teku:

- na iznos od 20.238,61 kuna od 7. lipnja 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno članku 29.  stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05. i 78/05.)

- na iznos od 92.567,96 kuna od dana podnošenja ovršnog prijedloga pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno članku 29.  stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05. i 78/05.).

 

II. Nalaže se tužitelju u roku od 8 dana naknaditi tuženicima trošak postupka u iznosu od 22.677,50 kuna.

 

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 3.667,50 kuna, zahtjev se odbija kao neosnovan."

 

2.              Protiv citirane presude žalbu je izjavila tužiteljica O. b. H. d.d. (dalje … d.d.) iz svih žalbenih razloga ukazujući da su ona, kao kreditor i pok. M. B. kao korisnik kredita 11. prosinca 1998. sklopili Ugovor o kreditu kojim su u članku 9. i 10. ugovorili da će korisnik kredita za osiguranje svih tražbina banke nastalih iz kredita, između ostalog prenijeti vlasništvo na nekretnini, a člankom 19. da je M. B. neopozivo izjavio i ovlastio banku da radi ostvarenja naplate svih tražbina može tražiti i provesti prisilnu ovrhu na bilo kojoj njegovoj imovini, pa žaliteljica ukazuje da je tim člankom dana suglasnost da se radi naplate svih tražbina iz kredita mogu tražiti i provesti prisilno na bilo kojoj njegovoj imovini temeljem članka 178. Ovršnog Zakona iz 1996., čime takva isprava ima učinak rješenja o ovrsi, a time i potraživanja iz istoga zastarijevaju za 10 godina, pa ukazuje da je pogrešno prvostupanjski sud, unatoč svome utvrđenju u točki 22 obrazloženja, zaključio da zatezne kamate zastaruju u roku od 3 godine. Ukazuje na odredbu članka 379. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima iz 1991. koji određuje zastarni rok od 10 godina, a koji se odnosi i na zadužnicu iz članka 178. Ovršnog zakona koja ima status ovršne isprave, pa smatra da zastara predmetnog potraživanja nije nastupila. Ukazuje da posljedično pogrešnoj odluci o glavnoj stvari pogrešna i odluka o parničnom trošku, pa predlaže pobijanu presudu preinačiti i održati na snazi platni nalog, u protivnom istu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3.              Na žalbu nije odgovoreno.

 

4.              Žalba nije osnovana.

 

5.               Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje ZPP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 70/19.),

niti je pogrešno primijenio materijalno pravo, na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP. 

 

6.              Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na utvrđenjima:

 

6.1.              da je tužiteljica, ranije ovrhovoditeljica O. d.d., ovršnim prijedlogom, na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga od 6. lipnja 2017., protiv tuženika, ranije ovršenika pod 1. A. D. B. i 2. J. D. kao nasljednika pok. M. B. pokrenula ovršni postupak radi naplate iznosa od 112.806,57 kuna, sada 14.972,00 EUR;

 

6.2.              da je rješenjem javnog bilježnika M. P. iz S., pod poslovnim brojem Ovrv-13669/17. od 28. prosinca 2017., određena predložena ovrha, protiv kojeg rješenja su, ovdje tuženici pod 1. A. D. B. i 2. J. D. izjavili prigovor, sada odgovor na tužbu, ukazujući da je novčana obveza djeljiva pa se oni ne mogu smatrali solidarnim dužnicima, da se radi o potraživanju temeljem izvatka iz poslovnih knjiga osnovom ugovora o kredita iz 1998., po kojem ne postoji dug po glavnici, koja je glavnica isplaćena 19. prosinca 2012., već po osnovi zateznih kamata, troškova i naknadi iz tog kredita, pa ističu prigovor zastare;

 

6.3              da je rješenjem suda prvog stupnja broj Povrv-1011/18. od 12. kolovoza 2019. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika M. P. broj Ovrv-13669/17. i postupak se nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga;

 

6.4.              da su rješenjem o nasljeđivanju broj O-2567/13., UPP/OS-91/13. od 2. listopada 2013. pok. M. B. pok. J. naslijedili A. D. B. pok. C., J. B. pok. Cvite i mldb. M. R. B. pok. C. za po 1/3 dijela;

 

6.5.              da prema izvatku iz poslovnih knjiga od 6. lipnja 2017. tužiteljica O. b. d.d. ima potraživanje na temelju ugovora o kreditu broj 075062 (903 EUR 00/000016006534017 prema M. B. (korisnik kredita) i Ć. A. (jamac) u ukupnom iznosu od 20.238,61 kuna;

 

6.6.              da je 11. prosinca 1998. između S. b. d.d. kao vjerovnika i M. B. kao korisnika kredita, sklopljen Ugovor o kreditu broj 60-06-53401-7 kojim je odobren kredit u iznosu od 50.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja, kamatom od 10% godišnje i rokom otplate od 15 godina u mjesečnim anuitetima u iznosu od 524,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a na dan dospijeća, uz sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine u naravi pašnjak u ukupnoj površini 908 m2 na čest. zem. …, z.u. … k.o. O. sa pravom ovrhe radi prisilne naplate bilo koje tražbine iz Ugovora na toj nekretenini;

 

6.7.              da su ugovorne stranke utvrdile vrijednost nekretnine koja je predmet osiguranja u kunskoj protuvrijednosti od 100.000,00 DEM;

 

6.8.              da su Aneksom Ugovora broj 60-06-53401-7, uz sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 9. listopada 2001., utvrdili da će na ime povrata iznosa kredita u skladu s odredbama članka 279. u svezi članka 274. i 275. Ovršnog zakona o korist vjerovnika kao predlagatelja osiguranja prenijeti vlasništvo dužnika na nekretnini čest. zem. …, … i …, sve z.u. … k.o. O., čija je tržišna vrijednost procijenjena na iznos od 50.000,00 DEM, te da dospjele obveze po navedenom kreditu na dan zaključenja aneksa iznose 34.106,72 kuna kao i da je dužnik zatražio suglasnost da proda dio nekretnine koja je predmet osiguranja čime bi podmirio dospjele obveze te smanjio dio glavnog duga;

 

6.9.              da je na nekretninama označenim kao čest. zem. … površine 415 m2, čest. zem. … površine 405 i čest. zem. … površine 88 m2 kao vlasnik za cijelo upisan M. B. sin J., a na nekretnini označenoj kao čest. zem. … površine 250 m2 kao vlasnik za cijelo upisan M. A. pok. D., uz napomenu da je pod poslovnim brojem Z-616/98. zaprimljena pravomoćna presuda ovog suda pod poslovnim brojem P-635/97. kojom je priznato pravo vlasništva M. B. sinu J. na čest. zem. …;

 

6.10.              da je, prema izvatku iz poslovnih knjiga od 20. lipnja 2011. dug po ugovoru o kreditu broj 60-06-53401-7 od 11. prosinca 1998. zaključenog između S. b. d.d. i M. B. na dan 31. svibnja 2011. iznosio ukupno 290.981,03 kuna i to glavnica 145.323,15 kuna, redovna kamata 55.199,48 kuna, zatezna kamata 90.458,40 kuna te troškovi opomene u iznosu od 2.080,00 kuna;

 

6.11.              da je prednica tužiteljice O. B. d.d., kao prodavateljica, kroz usmenu javnu dražbu, provedenom kod javnog bilježnika P. Ž. iz T. pod poslovnim brojem OU-128/12., Ugovorom o kupoprodaji od 10. prosinca 2012. M. B., kao kupcu prodala za cijelo nekretninu kat. čest. …, ½ dijela kat. čest. …, te 1/3 dijela kat. čest. …, sve k.o. O. za ukupnu kupoprodajnu cijenu u protuvrijednosti od 27.000,00 EUR, te izdala brisovnicu za brisanje zabilježbe osiguranja tražbine u iznosu od 50.000,00 DEM i sporednih tražbina, pa prvostupanjski sud utvrđuje, a što nije bilo niti sporno među strankama, da je prodajom založenih nekretnina po Ugovoru iz 2012. namiren u cijelosti dug po osnovi glavnice iz Ugovora, kao i da su, nakon smrti ranijeg dužnika M. B., kao njegovi nasljednici proglašeni ovdje tuženici pod 1) A. D. B. i 2. J. D., koji su istaknuli prigovor zastare, a za koji prvostupanjski sud utvrđuje da je osnovan iz razloga što je glavnica po kreditu namirena 2012. prodajom nekretnina M. B., a kamata po toj glavnici je, tek nakon namirenja glavnice postala samostalna tražbina, a u Ugovoru o kreditu, koji je bio ovršna isprava po kojim je namirena glavnica prodajom nekretnina, zatezna kamata nije bila glavna već sporedna (povremena) tražbina, pa se na istu ne može primjenjivati rok zastare od 10 godina prema odredbi članka 233. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05. i 41/08. – ZOO/05), već prema odredbi članka 226. stavak 1. ZOO/05 ista zastarijeva za 3 godine, pa prvostupanjski sud zaključuje da, i kada se uzme da je zastara bila prekinuta javnobilježničkim prodajom, a koji postupak je završen 21. studenog 2012, a prijedlog za ovrhu, temeljem vjerodostojne isprave, je podnesen 28. prosinca 2017., prvostupanjski sud zaključuje da je tražbina zastarjela i da je prigovor zastare osnovan, te ukida predmetni platni nalog, a odluku o troškovima postupka donosi temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - dalje Tarife).

 

7.              Sa ovakvom ocjenom provedenih dokaza, utvrđenjima i zaključkom prvostupanjskog suda u cijelosti je suglasan i ovaj sud.

 

8.              Neosnovano se, po stavu ovog suda, tužiteljica O. b. d.d. se u žalbi poziva na odredbe članka 9., 10. i 19. Ugovora tvrdeći da je time dana suglasnost za naplatu u smislu članka 178. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96. – dalje OZ).

 

9.              Odredbom članka 178. stavak 1. OZ je propisano da dužnik može javnobilježnički ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni dio njegove plaće i da se isplati izravno vjerovniku, na način određen u toj ispravi, pa da takva isprava ima pravni učinak rješenja o ovrsi.

 

10.              No, iako jeste u člancima 9. i 10. Ugovora navedeno da dužnik M. B. za osiguranje tražbina iz tog Ugovora daje svoje, tamo navedene, nekretnine te da u članku 19. Ugovora daje izjavu da vjerovnik može radi naplate potraživanja iz tog Ugovora provesti prisilnu ovrhu na bilo kojoj njegovoj imovini, pa i u stavku 2. istog članka daje izjavu da, sukladno članku 178. OZ, može zaplijeniti dio plaće, mirovine ili drugog primanja, takva izjava, u pogledu zastare potraživanja dugovanja iz tog Ugovora, ima snagu unutar ovršne isprave odnosno Ugovora u ovsi pokrenutoj temeljem te ovršne isprave, no treba reći da je ovaj postupak pokrenut ovršnim prijedlogom na temelju vjerodostojne isprave odnosno izvoda iz poslovnih knjiga prednika ovdje tužiteljice O. b. d.d., pa se stoga ne može tužiteljica O. b. d.d. pozivati na zastaru potraživanja osnovom odredbe članka 379. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96. i 112/99. - dalje ZOO/91), kako to valjano utvrđuje i prvostupanjski sud.

 

11.              Dakle, pravilno je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju glede zastare zateznih kamata primijenio odredbu članka 226. stavak 1. ZOO/05, odnosno zastarni rok od 3 godine od dana kada su nesporno kamate, nakon isplate glavnice iz Ugovora prodajom nekretnina 2012. godine, postale samostalna tražbina, pa kada je ovaj ovršni postupak pokrenut za više od 5 godina od tog datuma, a temeljem vjerodostojne isprave, odnosno poslovnih knjiga tužiteljice O. b. d.d., to je valjano zaključio da je prigovor zastare osnovan.

 

12.              Tužiteljica O. b. d.d. u žalbi, iako to čini po prvi puta tijekom postupka, spominje postojanje zadužnice koju ne konkretizira niti daje valjane dokaze o postojanju iste, no radi svake sigurnosti, iako se takvi razlozi ne mogu isticati po prvi puta tek u žalbi, treba reći da postojanje takve zadužnice ne proizlazi iz sadržaja spisa, a niti bi se sadržaj i snaga iste mogla vidjeti u sadržaju ugovornog odnosa prednika stranaka, a u svakom slučaju ovaj ovršni postupak je pokrenut prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave odnosno poslovnih knjiga sada tužiteljice O. b. d.d., kako je to već i ranije obrazloženo.

 

13.               Tužiteljica O. b. d.d. je žalbom pobijala i odluku suda prvog stupnja o troškovima postupka, iako iz sadržaja žalbe ne proizlazi na koje troškove i iz kojeg konkretnog razloga se žali, a ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu ovaj drugostupanjski sud nije našao da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 154. stavak 1. ZPP, kada je troškove postupka dosudio tuženicima pod 1) A. D. i 2) J. D., a niti da im je dosudio trošak suprotno odredbi članka 155. ZPP ili u visini protivno odredbama Tarife.

 

14.               S obzirom da se nisu ispunili žalbeni razlozi tužiteljice O. b. d.d., a niti je ovaj sud našao razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, njenu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja, odnosno presuditi kao u izreci. 

 

 

U Zadru 6. prosinca 2023.

 

                            Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                                Franka Zenić, v.r.