Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-305/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika P. M., OIB …, iz L., zastupanog po punomoćnici J. V. P., odvjetnici u Z., protiv tuženice-protutužiteljice T. M., OIB … iz Z., zastupane po punomoćnici T. T. K., odvjetnici u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-251/2021-53 od 31. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 19. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja-protutuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-251/2021-53 od 31. ožujka 2023., u pobijanom dijelu pod toč. II., zatim u dijelu toč. V. kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 2.280,53 EUR[1] /17182,64 kn, zatim pod toč. VI. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 1.277,34 EUR/9.624,16 kn, te pod toč. VIII. izreke.

II. Odbija se žalba tuženice-protutužiteljice kao neosnovana i potvrđuje ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. I., te u dijelu toč. VII. izreke kojim je odbijen protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice za isplatu iznosa od 4.687,42 EUR/35317,36 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i zahtjev za utvrđenjem da vozilo marke VW Sharon, registarskih oznaka ZG 7966-DP čini bračnu stečevinu tužitelja i tuženice, svakog u ½ suvlasničkog dijela.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob- 251/2021-53 od 31. ožujka 2023., u odluci o zateznim kamatama u pobijanom dijelu pod toč. V. izreke kojim je naloženo tužitelju da plati tuženoj zatezne kamate tekuće od 15. prosinca 2019. do isplate na dosuđeni iznos glavnice od 2.280,53 EUR/17182,64 kn, te pod toč. VI. izreke kojom je naloženo tužitelju da plati tuženoj zatezne kamate tekuće od 4. prosinca 2020. do isplate na dosuđeni iznos glavnice od 1.277,34 EUR/9.624,16 kn, te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Nalaže se tuženici platiti tužitelju iznos od 5.502,23 EUR/41456,56 kuna, iznos od 17,34 EUR/130,67 kn, sve sa zateznom kamatom tekućom od 4. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 26.171,61 EUR/197.190,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom, za isplatom iznosa od 81,73 EUR/615,77 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom i zahtjev za isplatom zatezne kamate na iznose dosuđene stavkom I. izvan dosuđenog razdoblja.

III. Utvrđuje se da nekretnina, koja je kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb, upisana u zk. ul. 20070, k.o. Z. O., z. č. br. 1787/4, suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo E-63, u naravi dvosoban stan broj 1b u prizemlju površine 55,87 m2, …, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi čini bračnu stečevinu tužitelja i tuženice, svakog u ½ suvlasničkog dijela, što je tužitelj dužan priznati i izdati tuženici ispravu podobnu za upis prava suvlasništva nad opisanom nekretninom u ½ suvlasničkog dijela jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda, sve u roku 15 dana.

IV. Utvrđuje se da je nekretnina, koja je kod Općinskog suda u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižni odjel Velika Gorica, k.o. L., upisana u zk. ul. 2985, kat. čestica broj 1376, u naravi … u L., dvorište i oranica … u L., pov. 1259 čhv i kat. čest. br. 1377 u L., kuća broj 17, dvije zgrade i dvorište u L. pov 132 čhv, ukupne površine 1391 čhv, čini bračnu stečevinu tužitelja i tuženice, svakog u ½ suvlasničkog dijela, što je tužitelj dužan priznati i izdati tuženici ispravu podobnu za upis prava suvlasništva nad opisanom nekretninom u ½ suvlasničkog dijela, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda, sve u roku 15 dana.

V. Nalaže se tužitelju platiti tuženici iznos od 2.280,53 EUR/17182,64 kune sa zateznom kamatom tekućom od 15. prosinca 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

VI. Nalaže se tužitelju platiti tuženici iznos od 1.277,34 EUR/9.624,16 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 4. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

VII. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 4.687,42 EUR/35317,36 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom i zahtjev za isplatom zatezne kamate na iznos dosuđen u stavku V. i VI. izvan dosuđenog razdoblja i tužbeni zahtjev za utvrđenjem da vozilo marke VW Sharan, registarskih oznaka ZG 7966-DP, čini bračnu stečevinu tužitelja i tuženice, svakog u ½ suvlasničkog dijela.

VIII. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 4.260,40 EUR/32100,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, u roku 15 dana."

2. Protiv dijela navedene presude pod toč. II., V., VI. i VIII. izreke žalbu je podnio tužitelj-protutuženik (dalje u tekstu: tužitelj) iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine,", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22-dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženica-protutužiteljica (dalje u tekstu: tuženica) istu presudu žalbom pobija u dijelu pod toč. I. i VII. izreke iz svih žalbenih razloga i predlaže njezino preinačenje u skladu s navodima žalbe, ili ukidanje i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbe.

4. U odgovorima na žalbe stranke osporavaju osnovanost žalbenih navoda suprotne strane i predlažu žalbu druge strane odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova tih odgovora.

5. Žalba tužitelja je neosnovana, dok je žalba tuženice djelomično osnovana.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu polovine dijela otplaćenih iznosa rata kredita za stan i troškova održavanja okućnice za nekretnini u suvlasništvu stranaka, te protutužbeni zahtjev tuženice za utvrđenje suvlasništva na nekretninama i vozilu, te za isplatu polovine vrijednosti prodanog vozila, kao i plaćenih troškova zajedničke pričuve i komunalne naknade za stan i kuću u suvlasništvu stranaka, sve s osnova bračne stečevine.

7. Osim u dijelu odluke o zateznim kamatama pod toč. V. i VI. izreke pobijane presude, u kojemu je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, u preostalom dijelu presude, kao i postupku koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

7.1. Točka I. izreke, na koju u žalbi ukazuje tuženica jasna je i razumljiva, te sadrži jasne novčane iznose koje je tuženica dužna isplatiti tužitelju, a i obrazloženje presude, izuzev u odnosu na zatezne kamate dosuđene u toč. V. i VI. izreke, sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

7.2. Na daljnji žalbeni navod tuženice da joj je u toč. I. izreke naloženo plaćanje iznosa od 5.502,23 EUR/41456,56 kn na ime polovine dijela kredita, dok je u toč. 18.1. obrazloženja dopunskim financijskim vještačenjem utvrđeno da je u razdoblju od veljače do studenog 2020. plaćeno ukupno 41.456,56 kn, odnosno 5.563,08 EUR, valja odgovoriti da je financijski vještak R. v. d.o.o. učinio pogrešku prilikom pretvaranja kunskog iznosa od 41.456,56 kn u valutu EUR, kada je naveo iznos od 5.563,08 EUR, umjesto iznosa od 5.502,23 EUR/41456,56 kn, koji je pravilno utvrdio i dosudio prvostupanjski sud.

7.3. Isto tako, pobijana presuda ima razloge u odnosu na odbijajući dio presude pod toč. VII. izreke, jer je sud prvog stupnja odlučujući o dijelu protutužbenog zahtjeva za isplatu s osnova polovine vrijednosti vozila u toč. 19.2. obrazloženja jasno naveo dosuđujući dio koji je utvrdio na temelju provedenog prometnog vještačenja, dok je preostali više zatraženi iznos od onog utvrđenog nalazom i mišljenjem prometnog vještaka odbio kao neosnovan.

8. Prilikom donošenja pobijane presude nije prekoračen tužbeni zahtjev i nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, na koju ukazuje tužitelj, jer je prvostupanjski sud odlučivao u granicama postavljenog tužbenog i protutužbenog zahtjeva.

9. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP utvrdio sve odlučne činjenice od kojih zavisi zakonitost presuđenja u ovoj pravnoj stvari.

10. Između stranaka nije sporno da je faktična bračna zajednica stranaka prekinuta 2018., a brak razveden 2020. i da su stranke tijekom trajanja braka stekle dvosobni stan broj 1b u …, površine 58,87 m2 upisan u zk. ul. 20070 k.o. Z. o., z. č. br. 1787/, te kuću u L. upisanu u zk. ul. br. 2985, kat. čest. 1376, u naravi … u L., dvorište i oranica površine 1259 čhv i kat. čest. br. 1377 u L., kuća broj 17, dvije zgrade i dvorište u L. površine 132 čhv, koje nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu stranaka u jednakim dijelovima. Nije sporno da je tužitelj nakon prekida bračne zajednice ostao u posjedu vozila marke VW Sharan, reg. oznaka ZG-7966-DP, proizvedenog 2011., koji je 2019. prodao u razbijenom stanju, kao i da je tuženica s djecom nakon prekida bračne zajednice nastavili živjeti u stanu, dok tužitelj od tada živi u zajedničkoj kući u L.. Nije sporno da tuženica nije platila polovinu iznosa kredita za stan u suvlasništvu stranaka, no da je plaćala zajedničku pričuvu za stan. 11. U stadiju žalbe i dalje je sporna osnovanost i visina zahtjeva tužitelja za isplatu polovine troškova održavanja nekretnine u L. koji se odnose na košenje i čišćenje okućnice, visina iznosa kredita koji je podmirio za stan i pravo na zateznu kamatu, te osnovanost protutužbenog zahtjeva za isplatu polovine vrijednosti vozila prodanog u oštećenom stanju nakon prometne nezgode i visina plaćenih troškova zajedničke pričuve.

12. U postupku je prvostupanjski sud utvrdio:

-da je tužitelj u utuženom razdoblju od 15.2.2018. do 15.11.2020. otplaćivao kredit za stan u …, u Z., koji je u suvlasništvu stranaka i platio ukupno 11.125,38 EUR/82912,88 kn;

-da je tuženica u utuženom razdoblju od veljače 2018. do kolovoza 2022. plaćala pričuvu za stan u …, te da od tužitelja potražuje polovinu plaćenih iznosa u ukupnom iznosu od 1.277,34 EUR/9.624,16 kn;

-da vozilo VW Sharon, reg. oznaka ZG-7966-DP, koje su stranke stekle za vrijeme braka predstavlja suvlasništvo stranaka po osnovi bračne stečevine u jednakim dijelovima, koje je nakon prestanka bračne zajednice ostalo u posjedu tužitelja, koji je upravljajući tim vozilom skrivio prometnu nezgodu na kojemu je nastala totalna šteta;

-da je prometnim vještačenjem utvrđeno da je vrijednost vozila u trenutku prestanka bračne zajednice iznosila 4.561,06 EUR/34365,27 kn, a tužitelj ga je 1.2.2019. prodao u karamboliranom stanju za iznos od 663,61 EUR/5.000,00 kn;

-da je tužitelj nakon prekida bračne zajednice zadržao u posjedu vozilo i njime upravljao bez njezine suglasnosti tuženice i da je odgovoran za prometnu nezgodu u kojoj je na vozilu nastala totalna šteta;

-da je tužitelj u razdoblju od srpnja do prosinca 2020. za nekretninu u L. platio komunalnu naknadu i naknadu za održavanje voda u ukupnom iznosu od 34,69 EUR/261,35 kn;

-da je tužitelj sam održavao okućnicu kuće u L. u kojoj živi na način da je kosio travu, te sadio i održavao voćke.

13. Slijedom utvrđenja da kredit za stan koji nakon prestanka bračne zajednice otplaćuje tužitelj predstavlja dug bračne stečevine, čiji su obveznici obje stranke, kao suvlasnici stana u jednakim dijelovima, sukladno odredbi čl. 44. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 103/15, 98/19 i 47/20 – dalje: ObZ), prvostupanjski sud je prihvatio dio tužbenog zahtjeva tužitelja da mu tuženica isplati polovinu plaćenih iznosa kredita za utuženo razdoblje. Nadalje je prihvatio i zahtjev tuženice za isplatu polovine iznosa plaćenih troškova komunalne naknade i naknade za uređenje voda od strane tuženice kao suvlasnice nekretnine, jer se u smislu odredbe čl. 38. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17) svi troškovi i tereti cijele stvari dijele između suvlasnika razmjerno veličini njezinog suvlasničkog dijela, dok je odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu troškova s osnova održavanja nekretnine s obrazloženjem da taj trošak tužitelju nije nastao, jer je sam održavao nekretninu i nije plaćao trećim osobama troškove održavanja za koje traži naknadu.

14. Odlučujući o protutužbenom zahtjevu i utvrdivši na temelju provedenih dokaza da nekretnine opisane u toč. III. i IV. izreke (stan i kuća u L.) koje su stečene radom za vrijeme trajanja bračne zajednice predstavljaju bračnu stečevinu stranaka u jednakim dijelovima (čl. 248. i 249. ObZ), prvostupanjski sud je prihvatio protutužbeni zahtjev tuženice za utvrđenje da je suvlasnica u ½ dijela navedenih nekretnina, zatim zahtjev da joj tužitelj isplati polovicu plaćenih iznosa pričuve za stan u utuženom razdoblju razmjerno njegovom suvlasničkom dijelu (čl. 38. st. 2. ZV i 1119. ZOO) i za isplatu polovine vrijednosti vozila dobivene kupoprodajom vozila temeljem suvlasništva na vozilu i razlike između prodane cijene vozila i vrijednosti njezina suvlasničkog dijela prema vrijednosti vozila na dan prekida bračne zajednice primjenom odredbi čl. 37. st. 3. i 28. ObZ i čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), dok je odbio kao neosnovan zahtjev tuženice za utvrđenje da vozilo predstavlja bračnu stečevinu, jer je vozilo prodano prije podnošenja tužbe i od tada je u vlasništvu trećih osoba. Slijedom prednjih utvrđenja presudio je kao u izreci pobijane presude.

15. Utvrđenja prvostupanjskog suda, izuzev u dijelu odluke o zateznim kamatama pod toč. VI. i VII. izreke, kao i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća u cijelosti i ovaj sud.

16. Pravilno je pobijanom presudom naloženo tužitelju da tuženici na ime polovine njezinog suvlasničkog dijela vozila isplati iznos od 2.280,53 EUR/17182,64 kn, što je polovina tržne vrijednosti vozila stranaka na dan prestanka faktične bračne zajednice (18.2.2018.), koja je iznosila 4.561,06 EUR/34365,27 kn. Žalbeni navodi tužitelja da je visina vrijednosti vozila pogrešno utvrđena, jer je kilometraža vozila prilikom vještačenja ostala nepoznata, u direktnoj su suprotnosti s njegovim iskazom danim na ročištu 29.4.2022., gdje je naveo da je vozilo u trenutku prekida bračne zajednice 2018. imalo prijeđenih 380.000 km, koje podatke je prometni vještak i uzeo u obzir prilikom vještačenja, a oni su logični, jer je vozilo prilikom kupnja 2014. godine imalo kilometražu 330.000 km.

17. Prometni vještak u svom je usmenom očitovanju detaljno obrazložio svoja utvrđenja iznijeta u pisanom nalazu i mišljenju, te u cijelosti otklonio sve prigovore stranaka. Osnovano je stoga sud taj nalaz i mišljenje prihvatio kao vjerodostojan i izrađen u skladu s pravilima struke, kao i njegovu detaljnu argumentaciju u pogledu parametara kojima se rukovodio kod obračuna i polazišne kilometraže vozila.

18. Svoje utvrđenje da je tužitelj odgovoran za prometnu nezgodu u kojoj je vozilo pretrpjelo totalnu štetu, sud prvog stupnja temelji upravo na iskazu samog tužitelja (list 147 spisa), te dakle nije riječ o proizvoljnim utvrđenjima suda, kako to u žalbi navodi tužitelj. Budući da tuženica s osnova bračne stečevine ima pravo na isplatu svog suvlasničkog dijela u visini polovine vrijednosti vozila u trenutku prekida bračne zajednice, pravilno je naloženo tužitelju da joj isplati iznos od 2.280,53 EUR/17182,63 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je preostali zatraženi iznos po tom osnovu pravilno odbijen kao neosnovan. Iz tih se razloga žalba tuženice u tom pobijanom odbijajućem dijelu ukazuje neosnovanom.

19. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi čl. 299. ZPP, zbog toga što je sud prvog stupnja nakon zaključenja prethodnog postupka zatražio od G. podatke o plaćenim iznosima pričuve za ožujak 2019. i kolovoz i prosinca 2020., a koje plaćanje je tužitelj osporio tuženoj. Riječ je o dokazu koji je prije održavanja pripremnog ročišta po potrebi predložila tuženica, a kako je ona tijekom postupka (list 82-84 spisa) dostavila preslike spornih uplata kao dokaz da ih je platila, koji su podudarni s podacima koje je sudu dostavio G. (list 199-206 spisa), to prvostupanjski sud svoju odluku u pogledu tih plaćenih iznosa pričuve stan za navedene mjesece nije temeljio isključivo na pribavljenim podacima G.-a od 30.11.2022. (list 199-206 spisa), niti je u tom dijelu prekoračen tužbeni zahtjev, kako to pogrešno tvrdi tužitelj. 20. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova održavanja nekretnine u L. (košenje trave i održavanje voćki i stabala) u zatraženom iznosu od 26.171,61 EUR/197.190,00 kn, jer mu taj trošak nije niti nastao, obzirom da je sam održavao nekretninu i nije plaćao treće osobe za taj rad. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, na pravilnost i zakonitost pobijane presude nemaju utjecaja žalbeni navodi tužitelja da je u podnesku od 2.8.2022. jasno opisao nekretninu i dokazao njezinu kvadraturu i da je dostavio tržišni cjenik Z. h., Podružnica Z., na temelju kojega je postavio svoj zahtjev.

21. Suprotno žalbenim navodima tuženice, uz valjane je razloge odbijen dio protutužbenog zahtjeva za utvrđenje da vozilo čini bračnu stečevinu stranaka, svaki u ½ suvlasničkog dijela, obzirom da je u vrijeme podnošenja tužbe vlasnik vozila već bila treća osoba, kojoj je tužitelj prodao, pa tuženica jedino ostvaruje pravo na isplatu polovine kupoprodajne cijene i razlike do polovine vrijednosti vozila na dan prestanka bračne zajednice, kako joj je to i dosuđeno pobijanom presudom.

22. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, te u tom dijelu nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi čl. 157. i 329. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tužitelj. Nije u pravu tužitelj da je priznao tužbeni zahtjev u odnosu na suvlasništvo stana i kuće u L., već je samo učinio nespornim da su te nekretnine stečene tijekom braka. Nije stoga bilo uvjeta za primjenu odredbe čl. 329. ZPP i donošenje djelomične presude u tom dijelu, niti je prilikom odlučivanja o troškovima postupka bilo mjesta primjeni odredbe čl. 157. ZPP, već je sud prvog stupnja konačni uspjeh stranaka u sporu pravilno cijenio sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP na način da je od utvrđenog postotka tuženice kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu (80%), oduzeo postotak uspjeha tužitelja (20%) i obvezao tužitelja da tuženoj za parnične radnje pravilno utvrđene pobijanom presudom naknadi parnični trošak u omjeri od 60%, odnosno iznos od 4.687,42 EUR/35317,36 kn.

23. Međutim, u pravu je tuženica da se pobijana presuda u odluci o zateznim kamatama na dosuđene iznose glavnice pod toč. V. i VI. izreke ne može ispitati. Ovo iz razloga jer je prvostupanjski sud na dosuđeni iznos glavnice pod toč. V. izreke koji se odnosi na isplatu polovine vrijednosti vozila tuženoj dosudio zatezne kamate od 15. prosinca 2019. do isplate, ne dajući za takvu svoju odluku baš nikakve razloge. Ujedno je odluka o tijeku zateznih kamata na dosuđenI iznos polovine pričuve u toč.

VI. izreke nejasna, jer sud prvog stupnja u točki 19.4 obrazloženja navodi da tuženica ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja tužbe i dosuđuje joj zatezne kamate od 4. prosinca 2020., tj. od dana kada je tužitelj podnio tužbu, premda je tuženica protutužbeni zahtjev za isplatu pričuve postavila u podnesku od 11. siječnja 2021. Stoga je u tom pobijanom dijelu žalbu tuženice valjalo prihvatiti i temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP pobijanu presudu ukinuti u odluci o zateznim kamatama na dosuđene iznose glavnice dosuđene u točkama V. i VI. izreke i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

24. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i 369. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude i rješenja.

25. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka i ponovno odlučiti o dijelu protutužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatezne kamate na dosuđene iznose glavnice dosuđene pod toč. VI. i VII. izreke, dajući za svoja utvrđenja jasne i neproturječne razloge.

26. Odluka u vezi troškova postupka nastalih u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku (čl. 166. st. 4. ZPP).

U Zagrebu, 19. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš, v.r.