Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3838/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja G. B. iz P., OIB… i II. tužitelja O. Č. iz P., OIB…, obojica zastupani po punomoćniku N. K., odvjetniku u Z., protiv I. tuženika O. b. P. iz P., OIB…, zastupanog po punomoćniku E. S., odvjetniku u P. i II. tuženika K. b. c. iz Z., OIB…, te umješača na strani tuženika C. o. d.d. iz Z., OIB:…, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i I. tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2395/2019- 81 od 19. travnja 2023., u sjednici vijeća držanoj dana 19. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba I. tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2395/2019-81 od 19. travnja 2023., u pobijanom dijelu pod toč. I., II. i V. izreke.

II. Odbija se žalba I. i II. tužitelja kao neosnovana i potvrđuje ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. IV. izreke.

III. Preinačava se ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. III. izreke i u dijelu toč. V. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev I. i II. tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, i u tom dijelu sudi:

Nalaže se I. tuženiku O. b. P. iz P. naknaditi I. tužitelju G. B. i II. tužitelju O. Č. nadoknaditi neimovinsku štetu u daljnjem iznosu od 8.626,99 EUR[1] /65.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva 25. veljače 2016. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Nalaže se I. tuženiku O. b. P. iz P. naknaditi I. tužitelju G. B. i II. tužitelju O. Č. imovinsku štetu u daljnjem iznosu od 37,16 EUR/280,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. travnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi određenoj koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Nalaže se I. tuženiku O. b. P. iz P. naknaditi I. i II. tužiteljima i daljnji iznos parničnog troška u iznosu 2.684,51 EUR/20.226,44 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. ožujka 2024. do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se I. tuženiku O. b. P. u P. naknaditi I. i II. tužiteljima trošak sastava žalbe u iznosu od 310,93 EUR/2.342,75 kn, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev I. tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je I. tuženiku naknaditi I. i II. tužiteljima neimovinsku štetu u iznosu od 17.917,57 EUR/134.999,93 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 2016. do isplate (toč. I. izreke) i imovinsku štetu u iznosu od 185,81 EUR/1.400,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. travnja 2023. do isplate (toč. II. izreke). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva I. i II. tužitelja za naknadom daljnjeg iznosa neimovinske štete u iznosu od 8.626,99 EUR/65.000,00 kn i imovinsku štetu u iznosu od 37,16 EUR/280,00 kn (toč. III. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev I. i II. tužitelja da im II. tuženik Klinički bolnički centar Zagreb naknadi neimovinsku štetu u iznosu od 26.544,56 EUR/200.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva 25. veljače 2016. do isplate i imovinsku štetu u iznosu od 222,97 EUR/1.680,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate (toč. IV. izreke). Naloženo je I. tuženiku naknaditi I. i II. tužiteljima parnični trošak u iznosu od 7.403,42 EUR/55.781,07 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja 19. travnja 2023. do isplate (toč. V. izreke).

2. Protiv dosuđujućeg dijela navedene presude pod toč. I., II. i V. izreke žalbu je podnio I. tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Tužitelji istu presudu pobijaju u odbijajućem dijelu pod toč. III., IV. i dijelu toč. V. izreke kojim nije prihvaćen njihov zahtjev za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa iz svih žalbenih razloga, uz prijedlog da se presuda u odnosu na I. tuženika preinači u skladu s navodima žalbe, a u odnosu na II. tuženika ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

4. U odgovoru na žalbu I. tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda tužitelja, bez određenog prijedloga u pogledu sadržaja žalbe. Traži trošak sastava toga odgovora.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok je žalba I. tuženika neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev I. i. II. tužitelja da im tuženici solidarno naknade štetu zbog pogrešno postavljene dijagnoze karcinoma i nepotrebne operacije odstranjenja lijeve dojke i limfnih čvorova lijeve ruke njihovoj majci D. B., koja je kao tužiteljica tijekom ove parnice umrla, a čiji su oni zakonski nasljednici.

7. U provedenom prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, a nije povrijeđena niti odredba iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuju žalitelji, jer presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

8. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

9. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi:

- da je pok. majka tužitelja D. B. bila liječena na odjelu interne medicine I. tuženika u razdoblju od 28.6.2015. do 22.7.2015. zbog dekompenzirane hepatalne ciroze jetre i da joj je tijekom provođenja pretraga dijagnosticiran rak lijeve dojke (carcinoma mammae lateris sinistri), odnosno tumorska promjena radi koje je bila učinjena mamografija, UZV dojki, core biopsija i imunohisokemija;

- da je prednici tužitelja 6.7.2015. kod I. tuženika učinjena core biopsija lezije supramamilarno lijevo, kojom prilikom je patolog dr. I. K. imunohistokemijskom analizom utvrdio da tumorske stanice pokazuju ekspresiju EP i PR u intenzitetu +++, dok je ekspresija HER 2 neg. 0, proliferacijski indeks određen pomoću Ki 67 je oko 2% do 3%, te je postavio dijagnozu karcinoma lijeve dojke;

- da je u Otpusnom pismu I. tuženika od 23.7.2015. indicirano da se učini operativni zahvat tumora lijeve dojke i to mastektomiju lijevo i evakuaciju axile lijevo;

- da je prednica tužitelja 7.8.2015. premještena u Zavod za g. KBC Z. zbog osnovne bolesti – citoze jetre, gdje je liječena do 8.9.2015., te joj je 20.8.2015. učinjen operativni zahvat odstranjenja lijeve dojke i limfnih čvorova lijeve ruke (mastektomija);

- da je patohistološki nalaz tkiva recesirane dojke pokazao da nema tumorskog tkiva, zbog čega je zatražen i materijal koji je bio uzet predoperativno kod I. tuženika, no tkivno invazivnog karcinoma nije nađeno;

- da je patolog I. K., koji je sačinio patohistološki nalaz 6.7.2015. iskazao da je tkivo uzeto biopsijom bilo obrađeno hemalaum heozim metodom, koja predstavlja osnovnu obradu tkiva za patohistološku analizu i da je na osnovi utvrđenih morfoloških promjena zaključio da se radi o karcinomu lijeve dojke, time da I. tuženik u vrijeme izrade spornog patohistološkog nalaza nije imao u opremi odjela potrebnu imunohistokemijsku dijagnostiku za finu procjenu invazivne komponente tumora, tzv. markere P-63, a iglena biopsija ne predstavlja "zlatni standard" u dijagnostici tumora dojke, jer su cilindri dojke dobiveni iglenom biopsijom u pravilu vrlo oskudan materijal, te se oko 40% dijagnoza nakon iglene biopsije ne poklapa se s konačnom patohistološkom dijagnozom;

- da se u slučaju sumnje u karcinom radi potvrde dijagnoze provodi dodatna imunohostološka obradu, time da ukoliko bolnica ne raspolaže dodatnim metodama dijagnosticiranja tumora poput markera P-63 (što je ovdje bio slučaj), da se materijal šalje na konzultaciju u neku od kliničkih bolnica koje raspolažu takvih širim metodama za dijagnosticiranje tumora;

- da je dr. J. R. J., patolog kod II. tuženika, analizom tkiva nakon provedenog operativnog zahvata odstranjenja lijeve dojke i limfnih čvorova lijeve ruke prednice tužitelja utvrdila da u dostavljenom uzorku nije bilo tumora, te je potom zatražila i provela reviziju uzoraka iz O. b. P. i dodatnom imunohistokemijskom obradom (bojenjem) utvrdila da uzorak ima dobroćudne lezije, jednako kao i uzorak nakon operativnog zahvata, s tim da dobroćudna lezija po svojoj strukturi i izgledu nalikuje invazivnom karcinomu i stoga ju je moguće zamijeniti, zbog čega je radi potvrde dijagnoze trebalo učiniti i dodatnu obradu markerima;

- da je svjedok dr. M. D. iskazao kako je Tim za dojke na KBC Z. na temelju medicinske dokumentacije iz vanjske ustanove (O. b. P.) donio odluku o provođenju radikalnog kirurškog zahvata odstranjenja lijeve dojke (mastektomija);

- da je provedenim medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima patologu prof. dr. B. K. i onkologu dr. L. B.-O. i na temelju njihovih usmenih očitovanja utvrđeno da je patolog O. b. P. na temelju standardnog dijagnostičkog postupka pogrešno postavio lažno pozitivnu inicijalnu dijagnozu prednici tužitelja na temelju dobroćudnih promjena koje se dijagnostički mogu zamijeniti s karcinomom zbog malog uzorka iglene biopsije, koje pogreške nastaju zbog ograničene količine materijala i njegove kvalitete, te da iz patohistološkog nalaza koji je I. tuženik dostavio II. tuženiku nije bilo vidljivo da bi dijagnoza karcinoma bila postavljena na temelju rezultata nedostatne imunohistokemijske obrade, jer se u slučaju dvojbene dijagnoze karcinoma pored standardne obrade provodi i dodatna imunohistokemijska analiza na način da se materijal dostavlja u neku od kliničkih bolnica koje imaju dodatne markere (npr. marker P-63) kojima se može razlučiti pseudo invaziju od invazivnog karcinoma;

- da prema ocjeni vještaka II. tuženik nije imao obvezu prije operacije provoditi dodatnu imunohistokemijsku analizu radi provjere dijagnoze tumora koja je postavljena u O. b. P., jer je patohistološki nalaz te bolnice pravovaljani službeni dokument;

- da je medicinskim vještačenjem po vještacima prim. dr. sc. Z. P., specijalisti opće kirurgije, subspecijalisti plastične i rekonstruktivne kirurgije i prim. dr. G. M., specijalistu psihijatrije i njihovim usuglašenim mišljenjima utvrđeno da je prednica tužitelja, koja se liječila zbog uznapredovale ciroze jetre, zbog nepotrebno učinjene ljevostrane mastektomije (MRM) i sentinel biopsije limfnog čvora (SNLB) trpjela fizičke boli i strah jačine i intenziteta navedenog u nalazu i mišljenju, te da je kod nje zbog pogrešnog odstranjenja lijeve dojke i njezina gubitka, zatim zaostalih tegoba u lijevom ramenu, oticanja lijeve ruke, fizičkog defekta u području lijeve prsne regije i psihičkih problema u vidu poremećaja prilagodbe (F432) došlo do smanjenja životnih aktivnosti u ukupnom omjeru od 23%, te do teškog naruženja u vidu velikog ožiljka u lijevoj prsnoj regiji na mjestu odstranjenja dojke i da joj je za vrijeme liječenja kod kuće bila potrebna tuđa pomoć i njega od ukupno 56 sati.

10. Slijedom utvrđenja da je odstranjenje lijeve dojke i limfnih čvorova lijeve ruke kod prednice tužitelja posljedica pogrešno postavljene lažno pozitivne patohistološke dijagnoze karcinoma lijeve dojke od strane I. tuženika, koja je dobivene na malom uzroku iglene biopsije, koja ne predstavlja "zlatni standard" u dijagnozi tumora dojke, jer može dovesti do lažno pozitivne dijagnoze (a što se u konkretnom slučaju i dogodilo), a da I. tuženik u to vrijeme nije imao potrebnu imunohistokemijsku dijagnostiku za finu procjenu invazivne komponente tumora, zbog čega je postojeći materijal iglene biopsije trebao dostaviti radi konzultacije nekoj od kliničkih bolnica koja raspolaže širim dijagnostičkim metodama, kako bi se nedvojbeno utvrdilo je li riječ o dobroćudnim promjenama ili invazivnom tumoru, prvostupanjski sud zaključuje da je I. tuženik odgovoran za štetu koja je prednici tužitelja nastala pogrešnom dijagnozom i nepotrebnim odstranjenjem lijeve dojke i limfnih čvorova lijeve ruke, te je pozivom na odredbe čl. 19., 1045., 1046., 1100. i 1095. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21., 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) djelomično prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na I. tuženika i dosudio tužiteljima kao zakonskim nasljednicima pok. D. B. naknadu neimovinske štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 17.917,57 EUR/134.999,93 kn, te imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 185,81 EUR/1.400,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama, dok je preostali zahtijevani iznos neimovinske i imovinske štete u odnosu na toga tuženika odbijen kao neosnovan. Ujedno je sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev u odnosu na II. tuženika, ocijenivši da u njegovu postupanju nema krivnje u smislu odredbe čl. 1045. ZOO, jer je u cijelosti slijedio standardne smjernice dijagnostike i liječenja karcinoma dojke, te je u skladu s dijagnozom karcinoma lijeve dojke koju je prethodno utvrdio I. tuženik, proveo operativni zahvat bez ikakvih propusta.

11. Pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 1045. ZOO odlučivao o odgovornosti tuženika za štetu. Navedena odredba propisuje da onaj tko drugome uzrokuje štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

12. Na građanskopravnu odgovornost liječnika primjenjuje se opća odredba o odgovornosti propisana Zakonom o obveznim odnosima koja određuje da je sudionik u obveznom odnosu i u izvršavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti dužan postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, odnosno s pažnjom dobrog stručnjaka. Navedeno znači da je liječnik dužan postupati s povećanom pažnjom. Liječnička odgovornost se prosuđuje prema pravilima subjektivne presumirane odgovornosti, a o njoj se radi kada je za nastanak odgovornosti za štetu potrebna, osim općih pretpostavki za štetu, još i krivnja štetnika kao posebna pretpostavka. Tuženik (bolnica) u ovakvim sporovima mora dokazati da nije kriv, odnosno da je prilikom pružanja zdravstvene usluge postupao lege artis. Krivnja postoji kad je štetnik, zdravstveni radnik, prouzročio štetu namjerno ili s nepažnjom. S nepažnjom postupa onaj koji ne upotrijebi potreban stupanj pažnje, dakle onu pažnju koju bi upotrijebio prosječan, dobar liječnik. Predmnijeva se obična nepažnja, kao najblaži oblik i stupanj krivnje štetnika.

13. Liječnik je dužan postupati lege artis prema pravilima struke i primjenjivati stručna znanja i općepoznata medicinska dostignuća, a ako postupa protivno pravilima struke, contra lege artis, on čini liječničku pogrešku. Odgovornost postoji ako je pogreška prilikom liječenja nastupila zbog nestručnog, nepažljivog i nepropisnog rada zdravstvenog radnika.

14. U konkretnom slučaju riječ je o pogrešnoj dijagnostici, te je pravilna ocjena suda prvog stupanja da je bila riječ o liječničkoj pogrešci od strane I. tuženika, koji je postavio pogrešnu lažno pozitivnu dijagnozu karcinoma lijeve dojke, na temelju malog uzorka iglene biopsije, premda je znao da iglena biopsija ne predstavlja „zlatni standard“ u dijagnostici tumora dojke, obzirom da su cilindri dojke dobiveni iglenom biopsijom u pravilu vrlo oskudan materijal, te dobroćudne lezije po svojoj strukturi i izgledu nalikuju invazivnom karcinomu i moguće ih je moguće zamijeniti. Stoga je radi potvrde dijagnoze karcinoma bilo potrebno učiniti i dodatnu imunohistokemijsku obradu markerima kako bi se razlučilo pseudo invaziju od invazivnog karcinoma, a što u konkretnom slučaju nije učinjeno.

15. Neosnovano I. tuženik žalbom otklanja svoju odgovornost, navodeći da je u svemu postupao onako kako je trebalo, jer je provedenim medicinskim vještačenjem i usmenim očitovanjima vještaka dr. B. K. i dr. L. B. O. nedvojbeno utvrđeno da je I. tuženik prednici tužitelja postavio pogrešnu (lažno pozitivnu) dijagnozu karcinoma lijeve dojke i da je II. tuženik nakon provedenog operativnog zahvata odstranjenja lijeve dojke i limfnih čvorova lijeve ruke prednice tužitelja patološkom analizom tkiva utvrdio da u dostavljenom uzorku nije bilo tumora, a i revizijom uzoraka iz O. b. P. dodatnom imunohistokemijskom obradom (bojenjem) također je utvrđeno da uzorak ima dobroćudne lezije, jednako kao i uzorak nakon operativnog zahvata. Kako se dobroćudne lezije mogu dijagnostički zamijeniti s karcinomom, jer nalikuju invazivnom karcinomu, I. tuženik je nakon provođenja osnovne, smjernicama predviđene standardne imunohistokemijske obrade, bio dužan postupati s naročitom pažnjom, jer je upravo o pravilnoj dijagnozi ovisilo hoće li se poduzimati operativni zahvat na dojci ili ne. Kako nije poslao materijal u neki od kliničkih centara koji raspolaže širom dijagnostičkom obradom za dijagnosticiranje tumora od opreme (marker P-63), kako bi sa sigurnošću utvrdio je li riječ o invazivnom karcinomu, a sam u takvom finom opremom nije raspolagao, to postoji njegova krivnja za štetu koja je nepotrebnim odstranjivanjem dojke nastala prednici tužitelja.

16. Žalbeni navod I. tuženika da prema Zakonu o zaštiti prava pacijenata ("Narodne novine", 164/04) pacijent ima pravo na drugo mišljenje i da je II. tuženik kao bolnica koja je određena kao specijalist za određene vrste bolesti bio dužan prije određivanja daljnjeg liječenja provesti ostale imunohistokemijske postupke prije određivanja daljnjeg liječenja prednice tužitelja ne mogu se prihvatiti, jer je provedenim dokazima u postupku utvrđeno da je patohistološki nalaz zdravstvene ustanove službeni dokument i da ne postoji obveza druge zdravstvene ustanove za njegovom provjerom. Stoga II. tuženik, kod kojega je izvršen operativni zahvat, nije imao obvezu provjeravanja pravilnosti dijagnoze karcinoma postavljene kod I. tuženika, tim više što iz dostavljenog patohistološkog nalaza sačinjenog u O. b. P. nije bilo vidljivo da je dijagnoza karcinoma postavljena na temelju rezultata nedostatne imunohistokemijske obrade. Vezano za pravo pacijenta na drugo mišljenje, valja odgovoriti da to pravo nedvojbeno postoji, no da u bolnici II. tuženika drugo mišljenje nije bilo zatraženo, a medicinska dokumentacija koju je sačinio I. tuženik nije ukazivala da postoje neke sumnje u postavljenu dijagnozu.

17. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 1045. ZOO prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik odgovoran za štetu koju je prednica tužitelja pretrpjela uslijed pogrešno postavljene dijagnoze karcinoma lijeve dojke, te postoji direktna uzročno posljedična veza između pogrešno postavljene dijagnoze od strane I. tuženika i štete koju je majka tužitelja pretrpjela odstranjenjem zdrave lijeve dojke i limfnih čvorova lijeve ruke.

18. Žalitelji neosnovano prigovaraju u svojim žalbama nalazu i mišljenju vještaka dr. Z. P. i dr. G. M. u pogledu utvrđenog postotka smanjenja životnih aktivnosti prednice tužitelja, i to tužitelji koji smatraju da je taj postotak prenisko utvrđen i I. tuženik koji se potpuno pogrešno poziva na kriterije koji se zbog gubitka određenog organa primjenjuju kod ugovornog osiguranja, a koji ne dolaze do primjene u konkretnom slučaju. Prvostupanjski sud usmeno je saslušao vještake dr. P. i dr. M., na ročištu 23.1.2023., te su vještaci obrazložili svoja utvrđenja i usuglasili svoje nalaze u pogledu ocjene trajnog smanjenja životnih aktivnosti (ukupno 23%), a stranke na njihovo usmeno očitovanje nisu imale nikakvih primjedbi.

19. Imajući u vidu da je majci tužitelja u vrijeme dok se liječila kod I. tuženika od ozbiljne bolesti - uznapredovale hepatalne ciroze jetre, uslijed pogrešno postavljene dijagnoze karcinoma lijeve dojke nepotrebno amputirana lijeva dojka i limfni čvorovi lijeve ruke, što je za posljedicu imalo fizički defekt u području lijeve prsne regije, oticanje lijeve ruke, ograničenu pokretljivost u lijevom ramenu i psihičke probleme u vidu poremećaja razvoja prilagodbe (F43.2), te da je ista trpjela velike fizičke bolove i strah, da je kod nje došlo do smanjenja životne aktivnosti od 23% trajno i da je riječ o teškom naruženju zbog izrazite i nepotrebne deformacije njezina tijela, što je kod nje dovelo do teškog psihičkog stanja, ocjena je ovoga suda da je materijalno pravo iz odredbi čl. 19. i 1100. st. 1. i 2. djelomično pogrešno utvrđeno, jer je prednica tužitelja trpjela velike duševne boli zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te tužiteljima kao njezinim zakonskim nasljednicima na ime neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u cjelokupno zatraženom iznosu od 26.544,56 EUR/200,000,00 kn, a ne dosuđeni iznos od 17.917,57 EUR/134.999,93 EUR.

20. Iz navedenih razloga po žalbi tužitelja prvostupanjska presuda je djelomično preinačena temeljem odredbe čl. 373. t. 3. ZPP, te je I. tuženiku naloženo da tužiteljima naknadi i daljnji iznos naknade štete u iznosu od 8.626,99 EUR/65.000,00 kn zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva 25. veljače 2016. do isplate.

21. Nadalje, osnovan je žalbeni navod tužitelja da je i u pogledu imovinske štete s osnova tuđe pomoći tužiteljima pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 1095. ZOO trebalo dosuditi ukupni zatraženi iznos od 222,97 EUR/1.680,00 kn, za 56 sati tuđe pomoći i njege prema zatraženoj satnici od 3,38 EUR/30,00 kn po jednom satu ove pomoći, jer je to visina satnice koja je vrijedila u vrijeme presuđenja za ovu vrstu usluga, a nedosuđeni iznos od 185,81 EUR/1.400,00 kn prema satnici od 3,21 EUR/25,00 kn.

22. Stoga je i u tom pobijanom dijelu žalbu tužitelja valjalo prihvatiti kao osnovanu i djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu po odredbi čl. 373. t. 3. ZPP, te naložiti I. tuženiku da na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege isplati tužiteljima i daljnji iznos od 37,16 EUR/280,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude 19. travnja 2023. do isplate.

23. Tužbeni zahtjev u odnosu na II. tuženika pravilno je odbijen kao neosnovan, jer je na temelju pogrešne dijagnoze karcinoma dojke koju je postavio I. tuženik, II. tuženik izvršio operativni zahvat odstranjenja lijeve dojke i limfnih čvorova lijeve ruke (mastektomija). Na žalbene navode tužitelja da je u postupku predlagao dopunsko saslušanje patologa dr. J. R. R., koja je vršila analizu tkiva nakon operativnog zahvata majke tužitelja na okolnost da li je u konkretnom slučaju bila potrebna imunohistokemijska obrada markerima za potvrdu invazije tumora, valja odgovoriti da je prvostupanjski sud u postupku saslušao ovu svjedokinju, a njezino dopunsko saslušanje sud nije mogao provesti zbog teške bolesti svjedokinje. Međutim, ova svjedokinja u svom je iskazu jasno navela da je iz uzorka uzetog nakon operacije prednice tužitelja i uzroka I. tuženika koji je analizirala u postupku revizije zaključila da nema tumora, a kako su dobroćudne lezije po svom obliku slične invazivnom karcinomu trebalo je učiniti dodatnu imunokistokemijsku obradu markerima, što je ujedno i zaključak liječnika vještaka dr. K. i dr. B.-O., koji su vještačili u ovom postupku.

24. Odluka o zateznim kamatama na neimovinsku štetu temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO, a na imovinsku štetu na odredbi čl. 1089. ZOO.

25. Slijedom navedenoga, primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i 373. t. 3. ZPP valjalo je presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.

26. Djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude izmijenjen je konačni uspjeh stranaka u sporu, zbog čega je temeljem odredbe čl. 154. st. 1., 155, i 166. st. 2. ZPP preinačena i odluka o troškovima postupka. Kako su tužitelji nakon preinačenja prvostupanjske presude u cijelosti uspjeli sa svojim tužbenim zahtjevom u odnosu na I. tuženika, to im za parnične radnje pravilno utvrđene prvostupanjskom presudom pripada parnični trošak u iznosu 8.389,09 EUR/63.207,49 kn, uvećano za troškove medicinskih vještačenja, očitovanja vještaka i sudske pristojbe na presudu u ukupnom iznosu od 1.698,84 EUR/12.800,00 kn, što čini trošak tužitelja u iznosu od 10.087,93 EUR/76.007,50 kn.

27. Kako je pobijanom presudom tužiteljima dosuđen parnični trošak u iznosu od 7.403,42 EUR/55.781,07 kn, valjalo je prvostupanjsku presudu preinačiti i u odluci o troškovima postupka, te naložiti I. tuženiku da tužiteljima naknadi i daljnji iznos parničnog troška od 2.684,51 EUR/20.226,44 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja ove drugostupanjske odluke 19. ožujka 2024. do isplate.

28. Tužiteljima koji su u žalbenom postupku uspjeli u cijelosti u odnosu na I. tuženika, dosuđen je trošak sastava žalbe u iznosu od 310,93 EUR/2.342,75 kn, po Tbr. 10./1. Tarife, dok im zatraženi trošak sudske pristojbe na žalbu nije priznat, jer iz stanja spisa ne proizlazi da su ovu pristojbu platili.

29. Odluka o zateznim kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st.

3. ZPP.

30. Odbijen je zahtjev I. tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu, jer navedena parnična radnja nije bila potrebna za postupak (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 19. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Jadranka Travaš, v.r.