Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 4 Gž-3918/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis kao predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb kao članice vijeća i izvjestiteljice te Ane Gradišek kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja M. P. iz S., OIB: …, i 2. tužiteljice T. J. iz S., OIB: …, koje zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u S., protiv 1. tuženice D. K. iz S., OIB: …, i 2. tuženice M. A. M. iz S., OIB: …, koje zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u S., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi 1. i 2. tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Psp- 82/2014-86 od 5. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 1. tužitelja M. P. i 2. tužiteljice T. J. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Psp-82/2014-86 od 5. rujna 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I – Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj pod 1. M. P. suvlasnik za 649/18361 idealna dijela, a tužiteljica pod 2. T. J. suvlasnik za 324/18361 dijela čest.zem. 2672/1 ZU 546 KO K. pa se ovlašćuju tužitelji pod 1. i 2. da samo na temelju ove presude a bez daljnjeg pitanja i sudjelovanja tužene pod 1. i tužene pod 2. mogu u zemljišnim knjigama za KO K. na svoje ime upisati pravo vlasništva za gore navedeni idealni dio uz istodobno brisanje tog prava sa imena tužene pod 1. K. D. za 487/18361 dijela te sa imena tužene pod 2. M. A. M. za 486/18361 idealna dijela i to sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Utvrđuje se da je tužitelj pod 1. M. P. suvlasnik za 58/1011 idealna dijela, a tužiteljica pod 2. T. J. suvlasnik za 29/1011 dijela čest.zem. 2673 ZU 547 KO K. pa se ovlašćuju tužitelji pod 1. i 2. da samo na temelju ove presude a bez daljnjeg pitanja i sudjelovanja tužene pod 1. i tužene pod 2. mogu u zemljišnim knjigama za KO K. na svoje ime upisati pravo vlasništva za gore navedeni idealni dio uz istodobno brisanje tog prava sa imena tužene pod 1. K. D. za 43/1011 dijela te sa imena tužene pod 2. M. A. M. za 44/1011 idealna dijela i to sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Utvrđuje se da je tužitelj pod 1. M. P. suvlasnik za 11/126 idealna dijela, a tužiteljica pod 2. T. J. suvlasnik za 5/126 dijela čest.zem. 2674 ZU 548 KO K. pa se ovlašćuju tužitelji pod 1. i 2. da samo na temelju ove presude a bez daljnjeg pitanja i sudjelovanja tužene pod 1. i tužene pod 2. mogu u zemljišnim knjigama za KO K. na svoje ime upisati pravo vlasništva za gore navedeni idealni dio uz istodobno brisanje tog prava sa imena tužene pod 1. K. D. za 8/126 dijela te sa imena tužene pod 2. M. A. M. za 8/126 idealna dijela i to sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV. Utvrđuje se da je tužitelj pod 1. M. P. suvlasnik za 111/1881 idealna dijela, a tužiteljica pod 2. T. J. suvlasnik za 56/1881 dijela čest.zem. 2675 ZU 549 KO K. pa se ovlašćuju tužitelji pod 1. i 2. da samo na temelju ove presude a bez daljnjeg pitanja i sudjelovanja tužene pod 1. i tužene pod 2. mogu u zemljišnim knjigama za KO K. na svoje ime upisati pravo vlasništva za gore navedeni idealni dio uz istodobno brisanje tog prava sa imena tužene pod 1. K. D. za 84/1881 dijela te sa imena tužene pod 2. M. A. M. za 83/1881 idealna dijela i to sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

V. Dužne su tužene pod 1. i 2. solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljima pod 1. i 2. troškove parničnog postupka uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja se određuje u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta prije tekućeg polugodišta uvećana za 5 postotnih poena."

II – Nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 9.249,12 EUR (69.687,50 kuna)."

2. Protiv prvostupanjske presude žale se 1. i 2. tužitelji (dalje: tužitelji) ne navodeći određeno žalbene razloge s prijedlogom, preinačiti prvostupanjsku presudu a podredno ju ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 4. srpnja 2023. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga (list 213 spisa), sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su suvlasnici nekretnina i to čest.zem. 2672/1, 2673, 2674 i 2675 upisanih u k.o. K. koje su stekli nasljeđivanjem iza pok. majke R. P. a 1. tuženik i iza pok. M. Š.1 koje su njihove prednice naslijedile iza smrti svojeg oca, pok. M. Š.2 umrlog … a 1. i 2. tuženice (dalje: tuženice) su provele pojedinačni ispravni postupak u kojemu su se uknjižile kao suvlasnice tih nekretnina te tako izostavili tužitelje koji su njihovi suvlasnici u udjelima označenim u tužbenom zahtjevu.

7. Između stranaka nije sporno da je M. Š.2 pok. M. 24. travnja 2014. bio upisan u Katastru kao posjednik predmetnih nekretnina koje nose naziv "R. d." te da su ga naslijedile kćeri M. Š.1 i R. P., svaka u 3/24 dijela, sinovi I. i A. Š. u omjeru od 5/24 dijela te sin J. Š. u omjeru od 8/24 dijela sukladno rješenju o nasljeđivanju prvostupanjskog suda posl.br. O-809/85 od 12. studenog 1986. gdje ostavinsku imovinu nisu predstavljale predmetne nekretnine.

8. Također nije sporno da su M. Š.1 pok. M. naslijedili braća A. i I. Š., sestre I. Č. i M. M. te nećak M. Š. pok. J. i 1. tužitelj u omjeru od 4/28 dijela a R. P. 1. tužitelj u omjeru od 2/3 dijela i 2. tužiteljica u omjeru od 1/3 dijela dok su A. Š. pok. M. naslijedile tuženice na jednake dijelove.

9. Prvostupanjski sud ocjenom provedenih dokaza odbija tužbeni zahtjev ocjenjujući kako je pok. M. Š.2 usmeno darovao i predao u posjed predmetne nekretnine svojim sinovima s time, da je sin M. Š.2 , I. Š. svoj darovani dio darovao ocu tuženica pok. A. zbog čega za darovanje nije od značaja poslovna sposobnost M. Š.1 jer je za ugovor o darovanju odlučna sposobnost darodavca i daroprimca sklopiti takav ugovor dok, glede zdravstvenog stanja darovatelja M. Š.2 tužitelji nisu dokazali da bi u vrijeme izvršenog darovanja bio nesposoban za rasuđivanje i sklapanje takvog ugovora pa stoga zaključuje da tužitelji nisu nasljeđivanjem iza svoje majke i tetke M. Š.1 , mogli naslijediti predmetne nekretnine.

10. Uvidom u aktualno zemljišnoknjižne izvatke moguće je utvrditi da je na k.č.br. 2672/1 upisano, u zk.ul. 546 k.o. K. 1. tuženica upisana u omjeru od 3500/18361 dijela kao i 2. tuženica dok je na suvlasničkom dijelu od 2361/18361 upisana D. M., na dijelu od 4500/18361 D. Š. kao i I. Š. u istom suvlasničkom omjeru. Na k.č.br. 2673 upisanoj u zk.ul. 547 k.o. K. je 1. tuženica upisana u omjeru od 305/1011 dijela, 2. tuženica u omjeru od 306/1011 dijela a D. M. u omjeru od 400/1011 dijela a na k.č.br. 2674 su 1. i 2. tuženice upisane svaka u omjeru od 63/126 dijela dok su na k.č.br. 2675 suvlasnicima upisane 1. i 2. tuženice svaka u omjeru od 600/1881 dijela, D. M. u omjeru od 400/1881 dijela, D. Š. u omjeru od 141/1881 dijela te I. Š. u omjeru od 140/1881 dijela a tužitelji ovom tužbom traže suvlasnička prava samo na dijelovima nekretnina na kojima su suvlasnicima upisane tuženice.

11. Za stjecanje prava vlasništva na temelju nasljeđivanja, pokraj općih pretpostavki treba postojati pravni temelj stjecanja što je nasljeđivanje a potom da stvar predstavlja ostavinu ostavitelja, kada se pravo vlasništva stječe u trenutku ostaviteljeve smrti i na njega po sili zakona prelazi imovina umrle osobe čime postaje njegovo nasljedstvo prema odredbi čl. 129. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15. i 14/19) odnosno, odredbi čl. 135. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 52/71, 47/78, 71/91, 37/94, 56/00 i 48/03).

12. Provedenim dokazima je međutim utvrđeno da u trenutku smrti prednica tužitelja one nisu bile suvlasnice predmetnih nekretnina a, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, da bi tužitelji stekli suvlasništvo derivativnim načinom izvodeći svoje pravo vlasništva iz prava svog prethodnika, pravni prednik mora biti vlasnik nekretnina.

13. Između stranaka nije sporno da je ostavina pok. M. Š.2 raspoređena pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju od 12. studenog 1986. i predmetne nekretnine nisu predstavljale njegovu ostavinu.

14. Pravilnom ocjenom provedenih dokaza s time, da je prvostupanjski sud jasno označio koje dokaze prihvaća a koje ne i zašto i to nakon iscrpno provedenog dokaznog postupka, je utvrđeno da je pok. M. Š.2 predmetne nekretnine darovao sinovima tako, da ih je besplatno ustupio uz činjenicu da su stupili u njihov posjed odnosno, da je darodavac izvršio pravu predaju što potvrđuje i sam tužitelj kada navodi da je ujak I. od svih njihovih starih kuća napravio kokošinjce, štale i slično te iskazao da mu je majka govorila "neka oni dijele a ona zna što je njezino" a u postupku je utvrđeno kako su i kćeri pok. M. dobile određene nekretnine.

15. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno zaključio da besplatno ustupanje učinjeno po M. Š.2 nije predstavljalo razvrgnuće suvlasništva s obzirom da u tomu nisu sudjelovali svi suvlasnici koji bi bili sposobni za rasuđivanje.

16. U odnosu na žalbeni navod glede uračunljivosti darodavca, pok. M. Š.2 , je uvidom u smrtovnicu moguće utvrditi da je u trenutku smrti (1985. godine) bio pod starateljstvom sina J. Š. radi bolesti međutim, tužitelji niti na koji način, kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud, nisu dokazali da bi u vrijeme učinjenog darovanja bio nesposoban za rasuđivanje niti je to moguće utvrditi iz iskaza saslušanih svjedoka a prema iskazu samog tužitelja koji je čuo da je izvršena "dioba" je moguće utvrditi da je to bilo 10 godina prije smrti pok. M. Š. 2

17. Za prosudbu valjanosti i učinaka ugovora o darovanju sklopljenih do 1. siječnja 2006. primjenjuju se odredbe paragrafa 938.-956. Općeg građanskog zakonika koji se kao pravna pravila primjenjivao na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donijetih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" br. 73/91 – dalje: OGZ) s obzirom da je ugovor o darovanju reguliran tek Zakonom o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15. i 29/18.- dalje ZOO). Prema tim odredbama OGZ je za sklapanje darovnih ugovora bila propisana pismena forma no prema odredbi paragrafa 943. OGZ ugovor o darovanju koji nije zaključen u pismenoj formi proizvodi pravne učinke ako je izvršena predaja stvari pa kako je provedenim dokazima utvrđeno da su predmetne nekretnine, koje su sinovi pok. M. stekli na temelju usmenog darovanja primili u posjed, nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji sadržajno iznose tužitelji.

18. Daljnji žalbeni navodi tužitelja svode se na vlastitu ocjenu provedenih dokaza što je isključiva ovlast prvostupanjskog suda koji je, suprotno navodima žalbe tužitelja ocijenio sve provedene dokaze i iskaze svjedoka sukladno odredbi čl. 8. ZPP te ocjenu prvostupanjskog suda tužitelji takvim žalbenim navodima ne mogu dovesti u sumnju.

19. I naposljetku, sadržaj pojedinačnog ispravnog postupka ne utječe na ova pravilna utvrđenja prvostupanjskog suda jer se u tom postupku odlučivalo o imovini tuženica i njihovih prednika s obzirom na prethodno izvršeno usmeno darovanje s pravom predajom i kojim zaključenjem pravnog posla su tuženice stekle osnovu za stjecanje prava suvlasništva.

20. Slijedom svega iznijetog s obzirom da tužitelji nisu dokazali kako su stekli suvlasništvo predmetnih nekretnina otvaranjem nasljedstva iza njihove majke odnosno, tetke, koje u trenutku otvaranja nasljedstva nisu bile njihove vlasnice, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke.

21. Odluka o parničnom trošku donijeta je pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP te prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 142/12, 107/15, 37/22

– dalje: Tarifa).

22. Odredbom Tbr. 50. Tarife je propisano kako vrijednost boda iznosi 15,00 kn sukladno Izmjeni Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 126/22), koja je stupila na snagu 5. studenog 2022.

23. S obzirom da se prema odredbi čl. 48. st. 3. Tarife primjenjuje Tarifa i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka kada tu odluku donosi sud a odluka je donijeta 5. rujna 2023., nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene odredbi Tarife glede vrijednosti boda pa je tako primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II. izreke pobijane prvostupanjske presude.

U Zagrebu 19. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća:

Andrina Raspor Flis, v.r.