Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 81 Gž-3832/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Antonija Mihaljevića iz Zagreba, Lokvarska ulica 7, OIB: 23441026714, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice podnesene protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2130/2020-182 od 5. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2130/2020-182 od 5. rujna 2023. u t. I i III izreke.

II Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

"I. Nalaže se Republici Hrvatskoj da isplati tužitelju Antoniju Mihaljeviću iznos od 2.067.364,27 EUR (=15.576.556,09 kn po fiksnom tečaju 1 EUR = 7,53450 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. studenog 1998. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 306.802,24 EUR (=2.311.601,48 kn), u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 214.267,44 EUR (=1.614.398,03 kn), kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 92.905,96 EUR (=699.999,96 kn), kao neosnovan."

2.Protiv dijela navedene presude u t. I i III izreke žalbu je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka specificiran kao u žalbi.

3.U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio osnovanost žalbenih navoda te je predložio odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

4.Žalba tuženice je neosnovana.

5.Ispitujući pobijani dio presude u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, kao ni ostale na koje ukazuje žalitelj, pa tako niti onu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je izreka jasna i razumljiva, navedeni su svi razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega je pobijani dio presude moguće ispitati.

Materijalno pravo je također pravilno primijenjeno.

6.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete za koju tvrdi da mu je nanesena nezakonitim radom suca u obnašanju sudačke dužnosti.

7.Između stranaka nije sporno da je tužitelj ovršni prijedlog podnio sudu 23. studenog 1998., da je sud rješenje o ovrsi donio 4. svibnja 1999., dakle, nakon nešto više od pet mjeseci od podnošenja prijedloga za ovrhu, da je protiv rješenja o ovrsi dužnik podnio žalbu Županijskom sudu u Zagrebu koji je svoju odluku poslovni broj Gž- 2036/03 donio 13. srpnja 2004.

8.Također nije sporno da je nad dužnikom Glumina bankom d.d. 6. travnja 1999. podnesen prijedlog radi otvaranja stečajnog postupka, da je stečajni postupak otvoren 30. travnja 1999. te da je za isplatu naloga s računa Glumina banke d.d., osim potpisa ovlaštene osobe Banke, bio potreban i potpis jednog od predstavnika Hrvatske narodne banke.

9.Isto tako je nesporno da je u siječnju 1999. privremenim upraviteljem Glumina banke od strane Hrvatske narodne banke imenovan Branko Gladović.

10.Sporno je da li je prvostupanjski sud u predmetu poslovni broj Ovrpl-3053/98 postupao nezakonito ili nepravilno jer rješenje o ovrsi nije donio u kraćem roku te da li je upravo zbog tog propusta suda tužitelju nanesena šteta jer se nije mogao naplatiti od Glumina banke koja je u međuvremenu otišla u stečaj.

11.Sporna je i visina štete.

12.U postupku pred prvostupanjskim sudom su utvrđene slijedeće odlučne činjenice:

- da je presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5728/98 od 22. rujna 1998. naloženo Glumina Banci d.d. Zagreb platiti tužitelju 4.090.698,53 DEM sa zateznim kamatama te naknaditi troškove parničnog postupka,

- da Glumina Banka d.d. Zagreb nije ispunila svoju obvezu temeljem naprijed citirane presude, slijedom čega je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu, koji je zaprimljen kod prvostupanjskog suda 23. studenog 1998. pod poslovnim brojem Ovrpl-3053/98,

- da je 24. studenog 1998. ovrhovoditelj od strane ovršnog suda u naprijed označenom ovršnom predmetu opomenut na plaćanje pristojbe, da pristojbu nije platio radi čega je ponovno putem svog punomoćnika pozvan na plaćanje pristojbe 15. veljače 1999.,

- da je ovrhovoditelj dostavio ovršnom sudu dokaz o plaćenoj pristojbe 3. svibnja 1999., nakon čega je 4. svibnja 1999. doneseno rješenje o ovrsi,

- da je rješenjem ovršnog suda od 28. svibnja 1999. prekinuta ovrha određena rješenjem o ovrsi od 4. svibnja 1999. te je ovrhovoditelj upućen svoju tražbinu prijaviti u stečajnom postupku,

- da je rješenje o ovrsi doneseno 4. svibnja 1999. postalo pravomoćno odlukom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-2036/03 od 13. srpnja 2004, dok ga je tužitelj zaprimio 28. srpnja 2004,

- da je u skladu s odlukom Hrvatske narodne banke od 1. srpnja 1998. (list 303 spisa) za izdavanje naloga za plaćanje s računa Glumina Banke d.d. bilo potrebno, osim potpisa ovlaštene osobe Banke i potpis jednog od predstavnika Hrvatske narodne banke,

- da je u siječnju 1999. Branko Gladović imenovan privremenim upraviteljem Glumina Banke d.d. od strane Hrvatske narodne banke,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Zrinka Ručevića i Vlatke Sakar (usuglašenih na ročištu od 12. listopada 2015.) proizlazi kako je na računu Glumina banke d.d. u razdoblju od podnošenja sudu prijedloga za ovrhu 13. studenog 1998. do otvaranja stečajnog postupka 30. travnja 1999. bilo dovoljno sredstava kojima bi mogao biti podmiren dug prema tužitelju koji je utvrđen presudom poslovni broj P-5782/98 od 22. rujna 1998. te da u spornom razdoblju nije bilo ni jedne ovršne isprave koja je čekala u redosljedu naplate,

-da iz nalaza i mišljenja vještakinje Ljerke Živković ( 1282-1243, 1247-1315, 1396 i 1424-1426 soisa) proizlazi također kako je u razdoblju od podnošenja prijedloga za ovrhu do otvaranja stečajnog postupka na računu Glumina banke d.d. bilo dovoljno sredstava za naplatu potraživanja tužitelja i nije bilo nikakvih drugih rješenja o ovrsi koja su čekala naplatu.

13.Na temelju utvrđenih činjenica sud prvog stupnja je zaključio da je ovršni sud postupio suprotno odredbi čl. 13. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96 i 29/99. – dalje: OZ) jer rješenje o ovrsi nije donio sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, hitno i po redosljedu zaprimanja te da je takvo postupanje suda u direktnoj uzročno posljedičnoj vezi sa štetom tužitelja jer iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako je na računu Glumina Banke bilo novčanih sredstava, pa bi, da je rješenje o ovrsi doneseno sukladno OZ, tražbina tužitelja bila namirena.

14.Po stavu ovoga suda, zaključak prvostupanjskog suda je pravilan.

15.Odredbom čl. 13. tada važećeg OZ je propisano da je u ovršnom postupku i postupku osiguranja sud dužan postupati hitno te da je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda tražbine ili posebne okolnosti ne zahtijevaju da se postupi drugačije.

16.Nadalje je odredbom čl. 9. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 74/95 i 57/96 - dalje ZSP) bilo propisano da sud neće postupati u predmetima u kojima nije plaćena pristojba na podnesak kojim se pokreće postupak. Međutim, st. 2. citiranog članka navedenog ZSP je bilo propisano da iznimno od odredbe st. 1. čl. 9., sud će postupati u onim sudskim predmetima u kojima nisu plaćene propisane pristojbe na akt kojim se pokreće postupak, ako je zakonom propisana hitnost rješavanja.

17.Upravo je odredbom čl. 13. tada važećeg OZ propisana hitnost u postupanju suda u rješavanju ovršnih predmeta, pa prema tome za donošenje rješenja o ovrsi nije bila od odlučnog utjecaja okolnost da ovrhovoditelj nije platio propisanu pristojbu (čl. 9. st. 1. ZSP).

18.Vezano za dužnost suda za hitno postupanje o ovršnim postupcima te s tim u vezi i žalbene navode tuženice i pozivanje na odluku Ustavnog suda i tamo zauzet stav o nerazumno dugom postupku, treba reći kako se navedena odluka ne može primijeniti, a niti uspoređivati u konkretnom slučaju jer je u toj odluci Ustavnog suda zauzet stav oko razumnog roka trajanja sudskog parničnog postupka zbog smetanja posjeda koji, doduše, također spada u hitne postupke.

Međutim, nije isto trajanje samog sudskog postupka i poduzimanje radnje ovršnog suda vezano za donošenje rješenja o ovrsi koje se obavljalo otiskivanjem i popunjavanjem štambilje suda, bez obrazloženja rješenja o ovrsi, za koju radnju je vremenski potrebno nekoliko minuta.

Upravo iz navedenog razloga nije za usporedbu nerazumno trajanje sudskog postupka u odnosu na rok za poduzimanje prve radnje ovršnog suda donošenjem rješenja o ovrsi, posebno kada se ima u vidu poštivanje odredbe čl. 13. tada važećeg OZ te odredbe čl. 9. st. 2. tada važećeg ZSP.

19.Stoga tužitelj kao ovrhovoditelj , po stavu ovog suda nije doprinio nastanku štete činjenicom što nije platio sudsku pristojbu odmah po sudskom pozivu za plaćanje jer navedeno nije pravna pretpostavka koja onemogućuje postupanje suda upravo slijedom prethodno citiranih zakonskih odredbi (čl. 13. OZ i čl. 9. st. 2. ZSP). To je razlog zbog kojeg se ne može prihvatiti tvrdnja žalitelja da bi za nepostupanje suda bilo odlučno plaćanje pristojbe pa nepostupanje suda zbog neplaćanja pristojbe u situaciji kada je između dana podnošenja prijedloga za ovrhu i dana otiskivanja štambilja na prijedlogu za ovrhu prošlo gotovo 6 mjeseci, ne može se smatrati zakonitim i pravilnim, što je u konačnici rezultiralo nastankom štete.

20.Nadalje je odredbom čl. 67. tada važećeg Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 3/94., 100/96. i 131/97, dalje ZS) propisano da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac građaninu ili pravnoj osobi svojim nezakonitim ili nepravilnim radom.

21.Za postojanje odgovornosti za štetu u smislu navedene zakonske odredbe moraju biti kumulativno ispunjene tri pravne pretpostavke:

1. nezakoniti ili nepravilni rad suca

2. postojanje štete koja je zbog toga nastala oštećenoj osobi i

3. postojanje uzročne veze između nezakonitog ili nepravilnog rada suca i nastale štete oštećenoj osobi, pri čemu je oštećena osoba dužna dokazati da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada suca, tj. da šteta ne bi nastala da takvog rada suca nije bilo.

22.Prema tome, vodeći računa o sadržaju navedene odredbe te polazeći od nespornih i utvrđenih činjenica, prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima tuženice, donio pravilnu i zakonitu odluku kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete jer iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi utvrđenim da tužitelju ne bi nastala šteta da je sud donio rješenje o ovrsi sukladno odredbi čl. 13. OZ, budući je vještačenjem utvrđeno kako je na računima Glumina banke d.d. bilo novčanih sredstava za naplatu tužiteljeve tražbine u razdoblju od podnošenje prijedloga za ovrhu pa do otvaranja stečajnog postupka nad Glumina bankom.

23.Također suprotno žalbenim navodima tuženice, po stavu ovoga suda, nalaz i mišljenje vještaka je izrađen po stručnim osobama, u skladu s pravilima struke, na temelju raspoložive relevantne dokumentacije i tim navodima nije dovedena u sumnju utvrđenja iz usuglašenog nalaza i mišljenja.

24.Da bi se tužitelj mogao naplatiti proizlazi i iz dodatno utvrđene činjenice da u tom razdoblju nije bilo ni jedne ovršne isprave u redosljedu naplate, a u konkretnom slučaju radilo se o provedbi rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave koje je sud bio ovlašten donijeti samo otiskivanjem štambilja na prijedlogu za ovrhu, bez obrazloženja, sukladno odredbi čl. 37. st. 3. OZ, pa bi dostavom nepravomoćnog rješenja o ovrsi banci kao ovršenikovom dužniku bila provedena pljenidba (čl. 152. st. 2. OZ), a ovrhovoditelj bi pljenidbom stekao založno pravo na ovršenikovoj tražbini (čl. 152. st. 3. OZ).

25.Naime, nema razloga za neprihvaćanje nalaza i mišljenja vještakinje Vlatke Sakar koja je utvrdila te određeno navela kako je u spornom razdoblju bilo dovoljno sredstava za podmirenje obveza pa se žalitelj upućuje na taj dio nalaza (list 401 spisa i stranica 18 nalaza te list 405 spisa i stranica 22 nalaza).

26.Nakon usaglašavanja sudskih vještaka na ročištu 12. listopada 2015. (list 652-653 spisa) na kojem se vještak Zrinko Ručević složio s kompletnim izračunom vještakinje Vlatke Sakar uz ogradu da ne može prihvatiti dio nalaza o „Bezuvjetnom zaključku“ da bi, u slučaju da je na vrijeme doneseno rješenje o ovrsi na računu banke bilo dovoljno sredstava , vještakinja se očitovala da nije niti izrekla „bezuvjetni zaključak“ jer u obzir nisu uzeti redosljedi naplate te ponovila da od podnošenja prijedloga do otvaranja stečaja nije bilo niti jedne ovršne isprave koja je čekala u redosljedu naplate.

27.Glede nalaza i mišljenja vještakinje Ljerke Živković valja navesti kako je sud prvog stupnja dao dostatne i jasne razloge za utvrđenja iz njezinog nalaza i mišljenja (detaljno obrazloženo u t. 35. do 41. obrazloženja pobijanog dijela presude), koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Navedeno iz razloga jer se, suprotno žalbenim navodima tuženika, nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića i Vlatke Sakar te nalaz i mišljenje vještakinje Ljerke Živković ne razilaze u bitnim činjenicama, budući su suglasni kako je tužitelj mogao namiriti svoju tražbinu u razdoblju od 23. studenog 1998. do 30. travnja 1999. da se isplata s računa Glumina banke vršila sukladno odredbama Ovršnom zakonu, a ne sukladno Zakonu o platnom prometu i Zakonu o Narodnoj banci Hrvatske.

28.Dakle, prema vještacima, mogućnost naplate tužitelja ovosila je o zauzimanju stava glede primjene prava, odnosno konkretno primjeni Ovršnog zakona ili Zakona o platnom prometu te Zakona o Narodnoj banci Hrvatske, koje propise je sud prvog stupnja detaljno citirao u svojoj presudi pa ih nije potrebno ponavljati.

29.Pravilna primjena materijalnog prava je zadatak suda, a ne vještaka.

30.Pravilan je stav suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju (budući se radilo o ovršnom postupku na temelju ovršne isprave) trebala vršiti po odredbama Ovršnog zakona.

Temeljem čl. 1. st. 1. OZ ovršni postupak je postupak po kojem sudovi provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih isprava te predstavlja ostvarenje prava tužitelja na pristup sudu, koje pravo je zajamčeno čl. 6. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 18/97), kao i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 58/10 i 5/14).

Tvrdnja tuženika da bi se primjenjivale odredbe ZPPZ, a ne OZ kojim se uređuje sudski postupak kojim se prisilno ostvaruje tražbina vjerovnika su neosnovane jer bi u tom slučaju privremenog upravitelja HNB dovodile u položaj da ima ovlasti staviti izvan snage odluke sudbene vlasti, a što bi predstavljalo povredu prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava jer bi sudskoj odluci bio oduzet pravni učinak bez zakonom propisane procedure kroz institute pravnih lijekova.

31.Pored navedenog i odredba čl. 206. st. 3. OZ propisuje da pravna osoba koja obavlja poslove platnoga prometa ne može provesti nalog ovršenika prije isplate tražbine utvrđene rješenjem o ovrsi, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. Pritom bi takva iznimka morala biti izričito propisana posebnim zakonom, a što nije slučaj sa odredbom čl. 33. st. 5. ZPPZ, a što nije.

32.Radilo se, dakle, o sudskoj odluci, rješenju o ovrsi, po kojem bi FIN bila dužna postupiti sukladno naprijed navedenim zakonskim odredbama jer je prema utvrđenju vještaka na računu Glumina banke do otvaranja stečaja bilo dovoljno novčanih sredstava, pa stoga suprotne tvrdnje tuženika, kako nije dokazano da bi se tužitelj, da je rješenje o ovrsi donijeto odmah, mogao naplatiti, nisu utemeljene, budući je tuženik taj koji je iznesenu tvrdnju bio dužan i dokazati (čl. 219. st. 1. ZPP).

33.Stoga ovaj sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja o tome da je na računu Glumina banke d.d. u razdoblju od podnošenja sudu prijedloga za ovrhu 23. studenog 1998. do pokretanja stečaja 30. travnja 1999. bilo dovoljno sredstava za podmirenje duga prema tužitelju bez uzimanja u obzir redoslijeda naplata i prava HNB u pogledu eksplicitnih odredbi Zakona o platnom prometu koji se odnose na isplate nakon što je u skladu sa Zakonom o bankama imenovan privremeni upravitelj depozitne institucije, koje odredbe jednog i drugog zakona su pravilno citirane i primijenjene u pobijanoj presudi, a iz kojih proizlazi kako se ovlaštenje privremenog upravitelja u skladu s navedenim zakonima odnosi isključivo na naloge za plaćanje koje banka dobrovoljno izdaje i plaća, a ne odnosi se na rješenja o ovrsi izdana od strane suda.

34.Prema tome, uzevši u obzir sve naprijed izneseno, posebno utvrđenja proizašla temeljem provedenih vještačenja, da u spornom razdoblju od podnošenja sudu prijedloga za ovrhu pa do otvaranja stečaja nije bilo ni jedne ovršne isprave koja je čekala u redoslijedu naplate, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da bi tužitelj, da je rješenje o ovrsi doneseno u skladu s odredbom čl. 13. OZ i čl. 9. st. 2. ZSP, mogao naplatiti svoju tražbinu te da mu je upravo postupanjem suda protivno prethodno citiranim odredbama nastala šteta za koju je odgovorna tuženica.

35.Pravilna je pobijana odluka glede visine štete i zatezne kamate, utemeljena na pravilnom činjeničnom utvrđenju i pravilnoj primjeni materijalnog prava, koja se, uostalom niti ne pobija određenim i konkretnim žalbenim razlozima.

36.Jednako tako je pravilna i zakonita odluka o troškovima parničnog postupka po osnovi i visini troškova koji su bili potrebni za vođenje postupka (čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP) na koje je pravilno primijenjena važeća Tarifa o nagradama i naknadi za rad odvjetnika za svaku pojedinu parničnu radnju, što je sud valjano obrazložio.

37.Slijedom navedenoga je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijani dio presude te odlučiti kao u t. I izreke ove presude.

38.Budući tuženica nije uspjela sa žalbom, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP i čl. 154. st. 1. ZPP joj nije dosuđen trošak žalbenog postupka te je odlučeno kao u t. II izreke ove presude.

39. Odluka u t. III izreke ove presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu je odbijen kao neosnovan jer nije bio potreban za odlučivanje o žalbi.

40.Nepobijani dio presude nije ispitivan.

U Zagrebu 19. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća: Gordana

Bošković Majerović

Broj zapisa: 9-30865-c840e

Kontrolni broj: 02583-7ef3a-d731e

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Gordana Bošković Majerović, O=ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.