Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž-2902/2023-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. R.¹, OIB…, O. G., koju zastupa punomoćnik J. G., odvjetnik iz S., uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja 1/M. R., OIB…, iz S., koju zastupa punomoćnica J. Ć. G., odvjetnica iz S. i 2/D. R.², OIB…, iz O. G., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz S., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB…, zastupanog po punomoćniku H. M., odvjetniku iz Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika E. M. d.o.o. Z., OIB…, zastupanog po punomoćnici T. Š. K., odvjetnici iz Odvjetničkog društva H. & Š. K. j.t.d. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tuženika i umješača E. M. d.o.o. protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-2427/2019. od 22. ožujka 2023., te žalbi tužiteljice protiv rješenja poslovni broj P-2427/2019 od 6. travnja 2023. i žalbi tuženika protiv rješenja poslovni broj P-2427/2019. od 11. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 19. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-2427/2019 od 22. ožujka 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Prihvaća se žalba tužiteljice te se ukida rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-2427/2019. od 6. travnja 2023. i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

III Prihvaća se žalba tuženika te se ukida rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-2427/2019 od 11. travnja 2023. i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

IV O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja citiranom u izreci odlučeno je:

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 2 Ugovora o kreditu broj 216-215/2007 od 15 lipnja 2007.g. kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF valuti, švicarski franak, kao i odredba čl. 3 istog Ugovora o kreditu kojim je ugovoreno da se kamata obračunava u CHF te odredba čl. 6 kojom je ugovorena promjenljivost kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama H. A.-A.- B. d.d.

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 1 Aneksa br. 1 uz Ugovor o kreditu broj 216- 215/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojom je ugovoreno da nedospjela glavnica kredita na dan 30.11.2010. iznosi 228.871,99 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF H. A.-A.-B. d.d. kao i odredba čl. 2 istog Aneksa kojim je ugovoreno da se na glavnicu kredita obračunavaju kamate od 6,50 % i da je kamatna stopa promjenjiva.

III. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., OIB:…, da tužiteljici D. R.¹, OIB:…, u roku od 15 dana isplati novčani iznos od 67.502,42 kune/8.959,11 EUR uvećan za zatezne kamate koje na iznos od:

- 89,15 kuna/11,83 EUR teku od 31. kolovoza 2007. do isplate

- 158,70 kuna/21,06 EUR teku od 30. rujna 2007. do isplate

- 158,70 kuna/21,06 EUR teku od 31. listopada 2007. do isplate

- 216,13 kuna/28,69 EUR teku od 1. prosinca 2007. do isplate

- 189,13 kuna/25,10 EUR teku od 30. prosinca 2007. do isplate

- 302,13 kuna/40,10 EUR teku od 1. veljače 2008. do isplate

- 324,13 kuna/43,02 EUR teku od 1. ožujka 2008. do isplate

- 951,13 kuna/126,24 EUR teku od 1. travnja 2008. do isplate

- 752,13 kuna/99,82 EUR teku od 1. svibnja 2008. do isplate

- 691,13 kuna/91,73 EUR teku od 1. lipnja 2008. do isplate

- 785,13 kuna/104,20 EUR teku od 1. srpnja 2008. do isplate

- 659,13 kuna/87,48 EUR teku od 1. kolovoza 2008. do isplate

- 662,13 kuna/87,88 EUR teku od 2. rujna 2008. do isplate

- 759,13 kuna/100,75 EUR teku od 2. listopada 2008. do isplate

- 1.779,13 kuna/236,13 EUR teku od 4. studenog 2008. do isplate

- 1.420,13 kuna/188,48 EUR teku od 6. prosinca 2008. do isplate

- 1.887,13 kuna/250,47 EUR teku od 6. siječnja 2009. do isplate

- 1.869,13 kuna/248,08 EUR teku od 5. veljače 2009. do isplate

- 2.068,21 kuna/274,50 EUR teku od 10. ožujka 2009. do isplate

- 1.779,13 kuna/236,13 EUR teku od 9. travnja 2009. do isplate

- 1.812,13 kuna/240,51 EUR teku od 8. svibnja 2009. do isplate

- 1.708,30 kuna/226,73 EUR teku od 10. lipnja 2009. do isplate

- 1.693,23 kuna/224,73 EUR teku od 10. srpnja 2009. do isplate

- 1.571,15 kuna/208,53 EUR teku od 13. kolovoza 2009. do isplate - 1.695,80 kuna/225,07 EUR teku od 15. rujna 2009. do isplate

- 1.669,13 kuna/221,53 EUR teku od 2. listopada 2009. do isplate

- 1.628,21 kuna/216,10 EUR teku od 12. studenog 2009. do isplate

- 1.803,92 kuna/239,42 EUR teku od 5. siječnja 2010. do isplate

- 2.021,13 kuna/268,25 EUR teku od 28. siječnja 2010. do isplate

- 1.983,97 kuna/263,32 EUR teku od 14. veljače 2010. do isplate

- 1.929,73 kuna/256,12 EUR teku od 14. ožujka 2010. do isplate

- 2.028,72 kuna/269,26 EUR teku od 14. travnja 2010. do isplate

- 2.168,22 kuna/287,77 EUR teku od 15. svibnja 2010. do isplate

- 2.444,62 kuna/324,46 EUR teku od 15. lipnja 2010. do isplate

- 2.600,81 kuna/345,19 EUR teku od 15. srpnja 2010. do isplate

- 2.664,09 kuna/353,59 EUR teku od 19. kolovoza 2010. do isplate

- 2.960,15 kuna/392,88 EUR teku od 17. rujna 2010. do isplate

- 2.777,12 kuna/368,59 EUR teku od 16. listopada 2010. do isplate

- 2.804,91 kuna/372,28 EUR teku od 16. studenog 2010. do isplate

- 3.036,37 kuna/403,00 EUR teku od 28. siječnja 2011. do isplate

- 337,47 kuna/44,79 EUR teku od 28. veljače 2011. do isplate

- 4.153,09 kuna/551,21 EUR teku od 3. studenog 2011. do isplate

- 2.508,91 kuna/332,99 EUR teku od 12. srpnja 2011. do isplate

i to po stopi od 15% godišnje za razdoblje do 31. prosinca 2007. g., od 1. siječnja 2008. g. do 30. lipnja 2011. g. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. g. do 31. srpnja 2015. g. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., OIB:…, da tužiteljici D. R., OIB:…, u roku od 15 dana isplati novčani iznos od 17.239,99 kuna/2.288,14 EUR uvećan za zatezne kamate tekuće od 1. kolovoza 2011. do isplate i to po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015. g., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV. Nalaže se tuženiku A. B. d.d. OIB:… da tužiteljici D. R.¹, OIB:…, u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 9.589,80 €/ 72.254,35 kn uvećano za zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženiku dosude troškovi žalbe.

3. Umješač na strani tuženika E. M. d.o.o. je podnio žalbu protiv presude zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, uz prijedlog da se presuda preinači i tužba odbaci, podredno tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, a umješaču dosude troškovi žalbe.

4. Na žalbe nije podnesen odgovor.

5. Nadalje, rješenjem od 6. travnja 2023. odlučeno je:

„Odbija se zahtjev tužitelja za donošenjem dopunskog rješenja o parničnom trošku.“

6. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP uz prijedlog da se navedeno rješenje ukine i predmet vrat sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje a tužiteljici dosude troškovi žalbe.

7. Rješenjem od 11. travnja 2023. odlučeno je:

„Nalaže se tuženiku A. B. d.d. OIB:… da umješaču D. R.²; OIB:… u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 729,98 EUR-a ( 5.500, 00 kn) uvećano za zatezne kamate tekuće od presuđivanja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište , uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

8. Protiv navedenog rješenja tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP uz prijedlog da se navedeno rješenje preinači i odbije zahtjev umješača za naknadu troškova a tuženiku dosude troškovi žalbe.

9. Žalbe su osnovane.

10. U predmetnom postupku tužitelj traži da sud utvrdi ništetnim odredbe ugovora o kreditu od 15. lipnja 2007., u dijelu u kojem je iskazana kamatna stopa promjenjiva odlukom tuženika, te je ugovorena valutna klauzula u CHF, te isplatu preplaćenih iznosa po kreditu sklopljenom sa tuženika, a radi ništetnosti odredaba ugovora o kreditu.

11. Među strankama nije sporno da je između prednika tužiteljice S. R. i H. A. A. b. d.d. Z., te tužiteljice kao sudužnika i A. K. kao založnog dužnika navedenog dana sklopljen Ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika Z. P. iz S., na rok od 25 godina od dana stavljanja kredita u otplatu, koja je ugovorena u 300 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti od 1.462,17 CHF obračunatih po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja, a kredit je podignut u iznosu od 244.000,00 CHF, te da je ugovorena početna ugovorna kamatna stopa od 5,25% godišnje.

12. Prvostupanjski sud se u obrazloženju presude pozvao na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., donesenu u postupku protiv ovdje tuženika a po tužbi Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, kojom presudom je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena glavnica vezana za švicarski franak, što je prosječnom potrošaču nerazumljivo, nepošteno i prema tome ništetno jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temeljila na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije bila pod kontrolom HNB, što proizlazi iz potvrde HNB od 7. lipnja 2013.), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Navedena je presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/2013. od 13. lipnja 2014. U obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-7129/13 navodi se da se pojedini potrošači u postupku individualne pravne zaštite mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa, a što je u skladu s odredbom čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07 i dr., dalje: ZZP) te odluka u tom postupku u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u individualnim postupcima potrošača radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika koje je predmet postupka povodom kolektivne tužbe.

U odluci Ustavnog suda U-III-5458/2021. od 30. lipnja 2022. obrazloženi su razlozi direktnog učinka presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača propisanog u čl. 502.c. ZPP.

Nadalje se sud pravilno pozvao i na odluku Visokog Trgovačkog suda posl. Br. Pž- 6632/2017. od 14. lipnja 2018. u kojoj se navodi, da je predmetni postupak proveden radi zaštite kolektivnih interesa svih potrošača.

13. Pri tom na tuženikov prigovor zastare, odnosno navode da kolektivna tužba ne bi prekidala zastarne rokove za tražbine pojedinačnih potrošača, valja reći da prema shvaćanju Vrhovnog suda RH izraženom u odluci posl. br. Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva, kao što je predmetni, počinje teći ispočetka tek od dana pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13. lipnja 2014.) radi čega zastara u konkretnom sporu, pokrenutom 28. svibnja 2019. godine, nije nastupila. Radi toga, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora, vođenjem kolektivnog spora došlo je do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/05 jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.

14. Radi utvrđenja koliko je tužiteljica na ime rasta kamatne stope i rasta tečaja CHF/ HRK više platila je provedeno vještačenje po vještaku L. R., koja je u svom nalazu i mišljenju te dopunama 1 i 2 utvrdila da su tuženik i prednik tužiteljice potpisali dana 15.06.2017.g. ugovor o kreditu na iznos od 244.000 CHF a koji je isplaćen u kunama na dan 29.06.2007.g. u iznosu od 1.074.820,00 kn po tečaju tuženika a koji je vrijedio na dan isplate kredita po tečaju 1 CHF = 4,405 kn. Ukupni iznos kredita od 1.074.820,00 kn umanjen je za troškove obrade kredita 13.435,25 kn i kamate za grace period od 156,73 kn pa je tako korisniku kredita isplaćeno 1.061.228,02 kn. U predmetnom Ugovoru o kreditu ugovoren je rok otplate od 300 mjeseci, početna kamatna stopa od 5,25% kao i iznos mjesečnog anuiteta u iznosu od 1.462,17 CHF. U toku otplate kredita tuženik je u više navrata povisivao kamatnu stopu a time i visinu mjesečnih anuiteta a koje je tužitelj plaćao u kunama preračunato u CHF po tečaju tuženika na datum plaćanja. Tužitelj je po predmetnom kreditu za početnu kamatnu stopu i početni tečaj CHF za razdoblje od 31. srpnja 2007.g. do 31. srpnja 2011.g. pretplatio ukupan iznos od 7.425,36 CHF odnosno 32.757,28 kn zbog rasta kamatne stope u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu od 5,25%. (mjesečni iznosi posebno iskazani u tablici broj 1 stupac oznake "t"), te da je tužitelj pretplatio po predmetnom kreditu iznos od 34.745,14 kn uslijed promjene tečaja CHF naspram HRK u odnosu na iznose koji bi bili plaćeni da nije bilo rasta tečaja CHF prema HRK (mjesečni iznosi posebno iskazati u tablici broj 4, stupac oznake "u"), tako da je na dan 31. srpnja 2011.g. nastala je razlika glavnice (odnosno stanja duga ) zbog povećanja ugovorenih kamatnih stopa u navedenom razdoblju u iznosu od 2.640,22 CHF a koji po početnom tečaju iznosi 11.630,16 kn, dok po srednjem tečaju tuženika na dan 31.07.2011.g. iznosi 17.239,99 kn. U iskazanom iznosu duga uzet je u obzir i moratorij u razdoblju od 31.10.2010.g. 31.05.2011.g. kao i naknada za obradu moratorija.

Na navedeni nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi te je sud isti u cijelosti prihvatio.

15. Osnovano tuženik u žalbi prigovara, da sud nije odlučio o prigovoru promašene pasivne legitimacije.

16. Tuženik je u odgovoru na tužbu prigovorio, da je sva potraživanja i sporedna prava i spornog ugovora o kreditu ustupio društvu E. M. d.o.o. kao novom vjerovniku, te da tužitelj prava iz tog ugovora ne bi mogao ostvariti u parnici prema ranijem vjerovniku koji više nije stranka iz ugovora.

17. Uz odgovor na tužbu tuženik je dostavio Ugovor o cesiji od 30. siječnja 2018., koji sud nije ni na koji način ocijenio, te tako nije utvrdio činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti prigovora nedostatka pasivne legitimacije tuženika.

18. Kako je između tuženika i umješača E. M. sklopljen Ugovor o cesiji, to prava i obveze stranaka treba sagledati primjenom odredaba Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) koje uređuju ustup tražbine. Prema čl. 80. st. 1. ZOO-a vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Nadalje, odredba čl. 84. st. 1. ZOO-a propisuje da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, a st. 2. citirane zakonske odredbe propisuje da dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje.

19. Navedene zakonske odredbe ne isključuju pravo dužnika, u konkretnom slučaju tužitelja, na ostvarenje tražbine prema cedentu, u konkretnom slučaju tuženice, koja ostaje ugovorna strana iz pravnog posla na kojem dužnik temelji svoju tražbinu, unatoč tome što je tražbina koju ima tuženica prema tužitelju nakon raskida pravnog posla prenesena na treću osobu – ukoliko je na temelju ugovora o cesiji došlo do promjene vjerovnika na način da je (samo) tražbinu koja je predmetom cesije ovlašten zahtijevati od tužitelja kao dužnika cesionar kao novi vjerovnik.

20. Ukoliko je međutim došlo do prijenosa ugovora o kreditu na način da bi treća osoba postala nositelj svih prava i obveza iz prenesenog ugovora u smislu čl. 127. st. 1. ZOO-a, tada bi na cedenta bila prenesena i prava i obveze koje su predmet ovog spora. Pri tom na valjanost ugovora o ustupanju ne utječe činjenica što dužnik nije bio obaviješten o ustupanju.

21. Cesija je ugovor kojim se tražbina prenosi od dotadašnjeg vjerovnika na treću osobu kao novog vjerovnika, ali se cesijom mijenja samo subjekt tražbine, pa dužniku pripada pravo na isticanje svih prigovora koje je otprije imao, dakle postojanje tražbine ocjenjuje se prema osnovnom poslu.

22. Tužiteljica je odgovarajući na takav prigovor tuženika prigovorila, da bi se radilo o prodaji i ustupu tražbine po osnovi kredita, a ne ugovoru o cesiji.

23. Odredbom čl. 127. ZOO propisano je da svaka ugovorna strana može, ako na to pristane druga strana, prenijeti ugovor na neku treću osobu koja time postaje nositelj svih njezinih prava i obveza iz tog ugovora, a takav je pristanak na prijenos ugovora valjan samo ako je dan u propisanom ili ugovorenom obliku za valjanost prenesenog ugovora.

24. Zato je za odluku o postojanju pasivne legitimacije tuženika za spornu tražbinu, potrebno ocijeniti sadržaj priloženog ugovora.

25. Nadalje je tuženik prigovorio, da prednik tužiteljice nije platio niti jedan anuitet kredita od srpnja 2011. godine, pa nije mogao stjecati bez osnove razliku glavnice koja nije otplaćena.

26. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je u razdoblju od 30.11.210. do 31.5.2011. odobren moratorij, te je u svrhu izračuna preplata koje su nastale uslijed promjene kamatnih stopa i tečaja CHD prema HRK do dana 31.7.2011. vještak prilagodio početni otplatni plan za odobreni moratorij i obračunao naknadu za moratorij u visini od 3% na preostali dio duga po početnom otplatnom planu, te oduzeo od stvarnih uplata u kunama, stvarno obračunate zatezne kamate, s obzirom da je tužitelj kasnio s plaćanjem, te je dospjeli anuitet na dan 31.7.2011., otplatio zaključno sa danom 11.7.2012. godine.

Vještak je dakle utvrdio datume dospijeća i plaćanja svih plaćenih anuiteta te na taj način izračunao preplatu uslijed rasta tečaja CHF prema HRK i promjene kamatne stope u odnosu na ugovorenu.

27. Nadalje, sud je u postupku saslušao djelatnicu tuženika M. G., na okolnost da li su stranke mogle pregovarati prilikom sklapanja konkretnog ugovora, o valutnoj klauzuli i visini kamate, odnosno promjenjivim kamatama, te jesu li obaviješteni o rizicima takvih klauzula ugovora, ali njezin iskaz, kao niti iskaz tužiteljice, koja je također saslušana u postupku, nije ni na koji način ocijenio.

28. Predmet kolektivnog spora i dokazivanja u tom postupku nisu bile obavijesti koje su dane određenim potrošačima u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, zbog čega u tom sporu, nisu izvedeni dokazi saslušanjem radnika banaka.

29. U ovom postupku, tuženica je predlagala dokaze na okolnost da je tužiteljici u postupku sklapanja Ugovora o kreditu davala odgovarajuće obavijesti o sadržaju spornih ugovornih odredbi, te su predloženi dokazi bili i izvedeni, ali nisu ocijenjeni po prvostupanjskom sudu.

Na taj je način činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, jer okolnosti na koje su ti dokazi predloženi nisu bile predmet kolektivnog postupka, a u ovom pojedinačnom postupku predstavljaju odlučne dokaze koji bi utjecali na njegov ishod i pravičnost postupka u cjelini. Ovo zato jer načelo procesne ravnopravnosti podrazumijeva postojanje razumne mogućnosti obiju stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima tako da niti jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku.

30. U postupku kolektivne zaštite od nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje se u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi u kojem sud ne uzima u obzir specifičnosti konkretnog slučaja, tj. konkretnog ugovornog odnosa, dok je u postupku individualne zaštite kontrolu nepoštenosti ugovorne odredbe sud dužan raspraviti s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti tog pojedinačnog slučaja, a to stoga što se stvarna ravnoteža u pravima i obvezama potrošača i trgovca uspostavlja u postupcima individualne sudske zaštite u povodu pojedinačne tužbe potrošača u kojima sud o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje s obzirom na specifične okolnosti pojedinačnog slučaja.

31. Stoga je prema ovome sudu tuženica mogla tvrditi, te joj je sud morao omogućiti dokazivanje da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

32. U predmetnom postupku dokazi (saslušanje tužiteljice i djelatnice tuženika M. G.) su provedeni, ali sud ne ocjenjuje što je na temelju tako provedenih dokaza utvrdio niti ocjenjuje je li dakle tuženica predniku tužiteljice dala odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je on kao potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, ili ne.

33. Nadalje je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci Broj: U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. iskazao shvaćanje, prema kojem:

„…Kada na temelju međusobno proturječnih iskaza potrošača i zaposlenika banke nije moguće utvrditi jesu li obavijesti dane, i jesu li, ako su doista dane, obavijesti bile odgovarajuće kako bi se pristanak na sklapanje ugovora mogao smatrati "informiranim", sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja imajući u vidu da je teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača na bankama. Tako stoga što ni presumpcije o činjenicama ili pravu, ni pravila o teretu dokazivanja određena domaćim pravom, nisu sami po sebi nespojivi s postupovnim zahtjevima prava na pravično suđenje (vidi Tiemann protiv Francuske, br. 47457/99 i 47458/99, odluka od 27. travnja 2009.; Lady S.R.L. protiv Moldavije, br. 39804/06, § 27., presuda od 23. listopada 2008.).“

34. Radi toga će u ponovljenom postupku, ukoliko utvrdi da je tuženica pasivno legitimirana u ovoj parnici, sud ocijeniti provedene dokaze na okolnosti koje su prethodno istaknute.

35. Pri tom u odnosu na prigovor tuženika u odnosu na negativne razlike tečaja valja reći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. izrazio stajalište da, u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.

36. Ukoliko sud u ponovljenom postupku, nakon ocjene prethodno provedenih dokaza, utvrdi da se ovdje radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su ništetne, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), tada bi tuženik bio nesavjestan stjecatelj, pa bi tužitelj ima pravo na kamate od dana izvršenih uplata.

37. Umješač na srani tuženika E. M. d.o.o. u žalbi prvenstveno prigovara, da je donošenjem pobijane presude počinjena apsolutno bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 9., jer između istih stranaka u pogledu istog zahtjeva već teče parnica pred Općinskim sudom u Splitu u predmetu posl. br. P-5064719., a kakav su prigovor tuženik i umješač istaknuli tijekom parnice, ali sud o istom nije odlučio. 38. Iz spisa predmeta (l 321 spisa) proizlazi da je prvostupanjski sud tražio dostavu na uvid spisa posl. br. P-5064/2019., ali ne i što je tim uvidom utvrđeno, pa se osnovanost prigovora litispendencije ne može ocijeniti.

39. Umješač na strani tuženika prigovara da utvrđeni, te dosuđeni iznos preplate ne odgovara niti po ukupnom zbroju niti po mjesečnim iznosima preplati tužitelja kako je ista utvrđena u dopuni nalaza i mišljenja vještaka iz lipnja 2022.

Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka od 15. lipnja 2022. proizlazi, da je tužitelj po kreditu preplatio ukupan iznos od 7.233,61 CHF, odnosno 31.864,11 kn zbog rasta kamatne stope u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu od 5,25%, te 34.867,49 kn zbog promjene tečaja CHF prema HRK u odnosu na iznose koji bi bili plaćeni da takvog rasta nije bilo, što ukupno iznosi 66.731,60 kn/8.856,80 eur.

40. Sud je tužiteljici dosudio ukupni iznos od 67.502,42 kn/8.959,11 eur, u skladu sa zahtjevom iz podneska od 25.1.2023., ne navodeći zašto nije uvažio navedene korekcije u nalazu i mišljenju vještaka, kojim su prihvaćeni prigovori tuženika.

41. Nadalje, rješenjem od 6. travnja 2023. sud je odbio zahtjev tužitelja za donošenjem dopunskog rješenja o parničnom trošku, uz obrazloženje da je sud vodio računa o onim troškovima koji su potrebni za vođenje parnice.

42. Osnovano tužiteljica prigovara, da je takvo obrazloženje opterećeno bitnom povredom ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11., odnosno sud ne obrazlaže zašto u dijelu, u kojem tužiteljici nisu dosuđeni troškovi za tri podneska, isti ne bi bili potrebni za vođenje parnice.

43. I napokon, rješenjem od 11. travnja 2023. naloženo je tuženiku da umješaču D. R.² naknadi parnični trošak u iznosu od 729,98 eur sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO za druge odnose.

44. Osnovano tuženik prigovara da u konkretnom slučaju nije obrazložen interes D.

R.² za miješanjem u parnici.

45. Prema odredbi čl. 206. st. 1. ZPP, osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može se pridružiti toj stranci.

46. U obrazloženju prvostupanjske presude navodi se, da su u podnescima od 26.01. i 30.01.2023.g. M. R. i D. R.² zatražili miješanje na strani tužitelja budući da su isti nasljednici korisnika kredita Z. R., jer se odluka donesena u ovoj pravnoj stvari u kojoj se potražuje isplata i utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi potrošačkog ugovora o kreditu izravno reflektira na prava i obveze umješača, radi čega je prvostupanjski sud na ročištu od 07 veljače 2023.g. dopustio miješanje M. i D. R.² na strani tužiteljice, pozivom na čl. 206 ZPP-a.

47. U obrazloženju se međutim navodi i da su nasljednicima pok. Z. R. temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika M. R. iz S., broj O-2162/11 UPP/OS- 75/11 od 29. siječnja 2013.g. proglašeni tada mal. M. R., kći korisnika kredita te tužiteljica D. R.¹, supruga korisnika kredita.

48. U podnesku tužiteljice od 19.5.2020. navodi se, da se u prilogu dostavlja rješenje o nasljeđivanju iza pok. Z. R., koji je bio korisnik spornog ugovora o kreditu, te da je nasljednica M. R. ustupila ugovorom o cesiji tužiteljici sva prava koja ima kao nasljednica pok. Z. R. prema tuženiku, na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, te da je nasljednik D. R.² isto učinio ugovorom o cesiji od 25.5.2019.

49. U prilogu podneska dostavljen je ugovor o cesiji sklopljen između D. R.² i D. R.¹, dok rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Mire Rubić iz Splita O-2162/11 prileži tužbi (l. 15 spisa) te iz istog proizlazi da su nasljednice pok. Rivić Zlatka D. R.¹ i mlt. M. R. dok je D. R.² svoj nasljedni dio ustupio majci D. R¹.

50. S obzirom na takve činjenične navode same tužiteljice, te priložene dokaze, nije jasno na koji se način odluka u ovoj pravnoj stvari „izravno reflektira na prava i obveze umješača“ kako isti navode u podnescima kojim traže miješanje u parnici, a sud prihvaća na ročištu od 7. veljače 2023.

51. S obzirom na to, ne može se za sada ispitati niti pravilnost rješenja kojim se tuženiku nalaže da umješaču D. R.², koji se dakle odrekao nasljedstva iza korisnika kredita, pok. Z. R. (pa ne odgovara niti za njegove eventualne dugove) daje status umješača u parnici, odnosno njegov pravni interes za miješanje u ovoj parnici.

52. U ponovljenom postupku sud će dakle prvenstveno utvrditi, vodi li se o istoj stvari između istih stranaka druga parnica pred sudom, ocijeniti će ugovor o cesiji, radi odluke o pasivnoj legitimaciji tuženika, te ukoliko utvrdi navedene prigovore neosnovanim, ocijeniti će provedene dokaze na okolnost postojanja informiranog pristanka prednika tužiteljice na sklapanje ugovora odnosno spornih odredbi, imajući na umu i nesuglasnost u visini postavljenog tužbenog zahtjeva s nalazom vještaka. Ocijenit će i postoji li pravni interes D. R.² za miješanje u ovoj parnici, te posljedično njegovo pravo za naknadu troškova iste.

53. Na temelju odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 380. t. 3. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 19. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić, v.r.