Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 21 Gž-1436/2022-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj predsjednice vijeća, Mirele Mijoč Kramar članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Roberta Jambora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. B. iz F., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda T. B. i M. M. B. u P., protiv tuženice I. M. iz B., koju zastupa punomoćnica M. H., odvjetnica u P., uz sudjelovanje umješača na strani tuženice B. M. iz V., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik V. Š., odvjetnik u Odvjetničkom uredu R. i K. u P., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-249/2022-84 od 8. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2024.,

p r e s u d i o j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju- Rovigno poslovni broj P-249/2022-84 od 8. travnja 2022. pod točkom I. i II. izreke i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da su ništetni i da ne proizvode pravne učinke:

- Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tuženice i M. B. dana 4. kolovoza 2005. u obliku javno bilježničkog akata javnog bilježnika Đ. P. br. OU- 660/05-2 od 4. kolovoza 2005., te

- Dodatak br. 1. Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenim između tuženice i M. B., dana 20. srpnja 2006. u obliku javnobilježničkog akta javnog bilježnika Đ. P. br. OU-660/05-8 od 20. srpnja 2006., temeljem kojih je tuženica uknjižena kao suvlasnica u 1/3 dijela nekretnine oznake zgr. 1/1 upisana u z.k. ul. 266 k.o. L., te se određuje po pravomoćnosti presude povrat u prijašnje stanje prije upisa tuženice temeljem tih ugovora ponovnim upisom u zemljišne knjige M. B., F. u 1/3 dijela na nekretnini oznake zgr. 1/1 upisana u z.k. ul. 266 k.o. L.."

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

3. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 710,90 eura[1] /5.356,25 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijeno je sudjelovanje B. M., kao umješača na strani tuženice, a prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđeno je da su ništetni i da ne proizvode pravne učinke:

- Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tuženice i M. B. dana 4. kolovoza 2005. u obliku javno bilježničkog akata javnog bilježnika Đ. P. br. OU- 660/05-2 od 4. kolovoza 2005., te

Pod točkom II. izreke nalaže se tuženici da nadoknadi parnični trošak tužiteljima u iznosu od 11.225,00 kuna u roku od 15 dana, a pod točkom III. izreke u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.625,00 kuna odbija se kao neosnovan.

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I. i II. izreke se žali tuženica zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22 – dalje u tekstu: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti, podredno preinačiti. Traži trošak žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tuženice i sada pok. M. B. dana 4. kolovoza 2005. i Dodatak navedenog Ugovora sklopljen 20. srpnja 2006., te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u zemljišnim knjigama.

5. Prvostupanjski sud svoj zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva temelji na utvrđenjima i zaključcima:

- da je pok. M. B. dana 4. kolovoza 2005. sa I. M. (ovdje tuženicom) sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju i kao predmet ustupa po smrti naveo 1/3 dijela nekretnine označene kao zgrč. 1/1 k.o. L. koje nekretnine je i tužitelj suvlasnik u 1/3 dijela naslijeđeno iza pok. majke, a u 1/3 dijela tuženica već bila suvlasnicom, a stečeno darovanjem od strane supruga sada pok. R.,

- da iz sadržaja Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 4. kolovoza 2005. proizlazi da se ovdje tuženica obvezala tim Ugovorom kao davateljica uzdržavanja da će o pok. M. B. kao primatelju uzdržavanja brinuti na način kako je to opisano u čl. 3. toga Ugovora, a koje obveze nisu mijenjane ni naknadnim Dodatkom br. 1. toga Ugovora od 20. srpnja 2006., kojim su zapravo stranke suglasno, Ugovor o doživotnom uzdržavanju pretvorili u Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju čime je davateljici uzdržavanja pripalo pravo da odmah preuzme nekretninu koje je predmet Ugovora odnosno, zgrč. 1/1 k.o. L. i to 1/3 dijela koje je bio suvlasnik primatelj uzdržavanja,

- da se tuženica na temelju toga Dodatka br. 1 Ugovora o doživotnom uzdržavanju, uknjižila na 1/3 dijela predmetne nekretnine primatelja uzdržavanja,

- da je točkom 3. Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 4. kolovoza 2005. taksativno navedeno koje su preuzete odveze davateljice uzdržavanja prema primatelju uzdržavanja, pa se tako navodi: spremanje potpune prehrane, spremanje prostora u kući u kojoj žive, održavati u čistoći odjeću i obuću, pružiti svu potrebnu pomoć i njegu u starosti i nemoći te osigurati liječenje i snositi sve troškove liječnika i lijekova, uključivši i bolničke troškove u slučaju bolesti,

- da se istom odredbom čl. 3. Ugovora navelo da su stranke suglasne da žive u istoj kući te da će i nadalje živjeti zajedno do smrti primatelja uzdržavanja,

- da je M. B. preminuo … 2013.,

- da je rješenjem o nasljeđivanju pod posl. br. O-124/13 od 15. svibnja 2013. Ž. B. (ovdje tužitelj) proglašen jedinim zakonskim nasljednikom iza pok. oca M. B.,

- da je nakon provedenog dokaznog postupka presudom posl. br. P-1570/2016-42 od 27. prosinca 2018. prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a koja presuda je po žalbi tuženice ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-784/2019- 2 od 23. svibnja 2019. (list 93 do 95 spisa) i vraćena na ponovno suđenje,

- da je podneskom od 10. rujna 2019. (list 99 spisa) B. M. prijavio svoje miješanje na strani tuženice navodeći da za to ima pravni interes kako ima saznanja o odnosima parničnih stranaka (kako je tuženica uzdržavala pokojnog primatelja uzdržavanja odnosno, o tome da li je tužitelj uopće u sporno vrijeme bio u V. ili u zatvoru), a poglavito jer nekretnina označena kao zgrč. 1/1 k.o. L., koja je predmet spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju i Dodatka tome Ugovoru je sada vlasništvo D. M., njegove kćeri, pa kako je isti dao većinu novčanih sredstava za kupnju i adaptaciju predmetne nekretnine (uz kupljenu i zgrč. 1/17) smatra da ima pravni interes da tuženica uspije u ovoj parnici, jer time štiti svoje vlasništvo i ulaganja kćeri koja da je upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnica,

- da je nesporno da je tuženica prodala suvlasnički udio predmetne nekretnine, tako da je sada D. M. uknjižena suvlasnica, a povodom tog suvlasničkog udjela da se vodi parnica kod suda u P. kojom se traži iseljenje tužitelja iz toga objekta,

- da tuženica spori da je prodala zgrč. 1/1 tvrdeći da je predmet kupoprodaje samo zgrč. 1/17 koja da nema veze sa starom kućom,

- da tužitelj tvrdi da su predmetni Ugovori protivni moralu, jer je tuženica neistinito sada pok. M. B. prikazala da će zajedno živjeti i da će ga uzdržavati do smrti slijedom čega su isti ništetni temeljem odredbe čl. 103. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje ZOO/91),

- da je bitna razlika između ugovora o doživotnom uzdržavanju i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju upravo odredba o tome kada davatelju uzdržavanja pripada pravo na upis vlasništva na nekretninama koje primatelj uzdržavanja daje u vlasništvo davatelju uzdržavanja za davano uzdržavanje,

- da tužitelj ne spori valjanost sklopljenih Ugovora već tvrdi da tuženica preuzete obveze iz Ugovora nije izvršavala od samog početka, a poglavito ne kada je pok. M. njezina briga i skrb najviše trebala odnosno, u vrijeme bolesti pri čemu osporava i činjenicu da bi ikada živjeli u zajedničkom domaćinstvu, na što se obvezala sklopljenim Ugovorom,

- da navode tužitelja potvrđuju brojni saslušani svjedoci, koji su bili upoznati s obiteljskom situacijom pok. M. i to oni koji su mu bili susjedi kao M. i E. K., N. i M. U., F. i N. P. odnosno S. M. koji je suprug sestre tužiteljeve majke pok. E.,

- da svi ti svjedoci istovjetno iskazuju ne samo da I. nije brinula o pok. M. već da nije bila viđena u F. (gdje je bilo mjesto prebivališta pokojnika) još od 2008. godine kad je njezin suprug R. išao u zatvor,

- da tuženica tvrdi da je povremeno odlazila u B. gdje da joj je bila kćerka A. koja je kod njezinih roditelja stanovala i polazila školu još od 6. razreda osnovne škole, pa bi tuženica kod njih boravila ponekad jedan, dva, pa i po pet mjeseci, a kada bi došla da bi se skrivečki nalazila sa pok. M., a utorkom i petkom dolazila kod njega znajući da Ž. i P. nisu kod kuće,

- da ove navode nije potvrdio niti jedan od svjedoka koji su u susjedstvu objekta stanovanja pok. M., E. K., Z. K., S. M., F. P., čak štoviše tvrde suprotno, da I. uopće nije brinula ni na koji način o pok. M., a poglavito ne za vrijeme njegove teške bolesti, niti da je ikada živjela u zajedničkom domaćinstvu ili kući s pok. M. kako je on stanovao u starom objektu, a tuženica u novom sve do njezina odlaska u B.,

- da iskaz svjedokinje predložene po tuženici Z. O. prvostupanjski sud nije prihvatio s obrazloženjem da ista govori nelogično i proturječno materijalnim dokazima o prijavi boravka i iskazu kćerke tuženice A. M. vezano za boravak tuženice na adresi na kojoj je živio sada pok. M. B.,

- da iskaz A. M. prvostupanjski sud također ne prihvaća kao objektivan, već pristran i neistinit imajući u vidu da je riječ o kćerci tuženice koja ima interesa za uspjeh majke u postupku, a da je odsutna iz mjesta F. još od svoje 11 godine, a nakon toga je samo rijetko svraćala, to se uglavnom njezin iskaz odnosi na razdoblje do 2008. godine za koje razdoblje prepričava o lošim obiteljskim odnosima okrivljujući upravo tužitelja za to, da je u svojim dolascima za vrijeme školskih praznika boravila s majkom i djedom u podstanarstvu i to u P.,

- da iskaz N. H., oca tuženice, potvrđuje navode o dolasku A. kod njega u B. nakon dovršenog 5. razreda osnovne škole, gdje je ostala do dan danas, a sve zato što je tuženica, inače njegova kćer, radila, a R. bio u zatvoru, pa o njoj nije imao tko skrbiti,

- da i ovaj iskaz proturječi s iskazom tuženice i unuke A. i to poglavito u dijelu posjeta tuženice roditeljskom domu koja i sama tvrdi da bi tamo boravila jedan mjesec, dva, pa i do pet mjeseci, a otac tvrdi da bi to bilo svega 1 ili 2 dana, Nadalje, isti navodi da bi pok. M. svega 2-3 puta bio kod njih, a zadnji puta pred 15 godina, dok A. tvrdi da je djed M. B. uvijek išao s njima u B. i to najmanje dva puta godišnje za Uskrs ili Božić.

- da tužitelj ni ne spori da je moguće želja oca i bila, kada se Ugovor sklapao 2005. godine da I. o njemu brine u starosti i bolesti, ali da to u konačnosti nije nikada uslijedilo, a isto tvrde i naprijed navedeni svjedoci koji opisuju vrlo detaljno o tome kako je M. živio i tko je o njemu vodio brigu u teškoj bolesti,

- da je primarna pobuda primatelja uzdržavanja, ali i cilj samog ugovora o doživotnom uzdržavanju da primatelj uzdržavanja za sebe osigura potrebnu skrb, dok s druge stranke davatelj tu skrb ugovara uz naplatu, dakle s ciljem da mu nakon smrti pripadne cijela ili dio imovine primatelja uzdržavanja,

- da je u konkretnom slučaju, primatelj uzdržavanja očito imao namjeru i želju takav ugovor sklopiti sa tuženicom koja nije njegova zakonska nasljednica, ali očito s pobudom da ona o njemu brine jer u tome trenutku kada se ugovor pravio, nije bio u dobrim odnosom sa sinom Ž.,

- da iz službenih podataka o evidenciji prebivališta i boravka za tuženicu proizlazi da je ona boravak u B. prijavila već 2010. godine i produžavala boravak u kontinuitetu sve do prijave i prebivališta 2014. godine, mada susjedi saslušani kao svjedoci tvrde da u F. nije stanovala već od 2008. godine,

- da su iskazi svjedoka iz mjesta prebivališta pok. M. i jedini član obitelji pored tužitelja, S. M. uvjerili prvostupanjski sud da tuženica nikada nije brinula o pok. M., a poglavito pred smrt u teškoj bolesti,

- da su pogrebni troškovi plaćeni kako to tužitelj tvrdi po njemu i njegovom barbi J. B., uz sudjelovanje i dijela troška S. M.,

- da svjedok B. M. nema konkretnih saznanja o tome tko je o pok. M. brinuo poglavito u razdoblju kad se razbolio no, potvrđuje da je često viđan u restoranu kod P. i u restoranu M. M., kad je njegov rođak P. držao taj restoran, to da ga je viđao uvijek urednog, ne znajući tko o njemu brine,

- da su u rješenju ovoga spora mjerodavne odredbe čl. 103. st. 1. ZOO/91, odnosno čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08 i dr.- dalje: ZOO/05) čiji sadržaj izuzev u promjeni naziva odsjeka nije mijenjan, a sve kako je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 4. kolovoza 2005. dakle, prije stupanja na snagu ZOO/05. godine (stupio na snagu dana 01. siječnja 2006.), a za dodatak br. 1 toga ugovora u primjeni je odredba čl. 322. ZOO/05,

- da je po tim odredbama ništetan (ništav) onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju, ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo,

- da je odredbom čl. 53. ZOO/91, a isto čl. 273. ZOO/05, propisano da pobude iz koje je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu pravovaljanost, ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili je morao znati, ugovor će biti bez učinka,

- da prvostupanjski sud smatra da je ponašanje tuženice bilo protivno pravnom poretku i moralu jer je ista sklapajući takve naplatne aleatorne pravne poslove morala očekivati da će s vremenom primatelj uzdržavanja sve više trebati njezinu pomoć i prisutnost, kakvu obvezu je ugovorom i preuzela, te da je upravo brigu i pomoć koju je obećala dati bila pobuda primatelja uzdržavanja da takav ugovor sklopi, dok je očito njezina isključiva pobuda bila stjecanje vlasništva nekretnine, što je nedopuštena pobuda za takvu vrstu ugovora za koju primatelj uzdržavanja nije znao, niti je morao znati.

6. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

7. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda se ne može prihvatiti.

8. Odredbom čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP predviđena je mogućnost da drugostupanjski sud odlučujući o žalbi i bez rasprave utvrđuje odlučne činjenice ukoliko ih je moguće utvrditi na temelju isprava ili izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prilikom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno posredno izvedene dokaze (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-1696/2015-2 od 9. travnja 2019.). Stoga je ovaj žalbeni sud primjenom navedene odredbe i analizom provedenih dokaza utvrdio bitne činjenice te je na temelju takvog utvrđenja preinačio presudu suda prvog stupnja.

9. Odredbom članka 579. stavak 1. ZOO/05 propisano je da se ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećeg (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s tim da je stjecanje stvari i prva odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja. Odredbom čl. 586. st. 1. ZOO/05 propisano je da se Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju (uz istodobni prijenos imovine) obvezuje jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga se strana obvezuje da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine. Odredbom čl. 116. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj 48/03 i 163/03, dalje ZN), kojim Zakonom je bio reguliran ugovor o doživotnom uzdržavanju prije stupanja na snagu ZOO/05, propisano je da ugovor kojim se jedan ugovornik obvezuje uzdržavati doživotno drugog ugovornika, ili neku treću osobu, a u kojemu drugi ugovornik izjavljuje da mu prenosi u vlasništvo u času svoje smrti svu svoju imovinu ili jedan njezin dio nije ugovor o nasljeđivanju, nego ugovor o otuđenju uz naknadu imovine koja pripada primatelju uzdržavanja u vrijeme sklapanja ugovora, ili određenog dijela te imovine čija je predaja davatelju uzdržavanja odgođena do smrti primatelja uzdržavanja (ugovor o doživotnom uzdržavanju).

10. Nije sporno da se Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 4. kolovoza 2005. tuženica obvezala kao davateljica uzdržavanja da će o pok. M. B. kao primatelju uzdržavanja brinuti na način kako je to opisano u čl. 3 toga Ugovora, a koje obveze nisu mijenjane ni naknadnim Dodatkom br. 1. toga Ugovora od 20. srpnja 2006., kojim su zapravo stranke suglasno, Ugovor o doživotnom uzdržavanju pretvorili u Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju čime je davateljici uzdržavanja pripalo pravo da odmah preuzme nekretninu koje je predmet Ugovora odnosno, zgrč. 1/1 k.o. L. i to 1/3 dijela koje je bio suvlasnik primatelj uzdržavanja.

11. Primarna pobuda primatelja uzdržavanja, ali i cilj samog ugovora o doživotnom uzdržavanju (dosmrtnom) da primatelj uzdržavanja za sebe osigura potrebnu skrb, dok s druge strane davatelj tu skrb ugovara uz naplatu, dakle s ciljem da mu(nakon smrti) pripadne cijela ili dio imovine primatelja uzdržavanja. Na odluku o tome s kim će neka osoba sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju utječu brojni činitelji. Pravni učinak ugovora o doživotnom (dosmrtnom) uzdržavanju je upravo takav da imovina primatelja uzdržavanja obuhvaćena ugovorom ne ulazi u ostavinsku masu primatelja uzdržavanja, odnosno takvim ugovorom se i nužni nasljednici lišavaju nužnog dijela koji bi im pripao po zakonu da nema ugovora. Ugovor o doživotnom (dosmrtnom) uzdržavanju davatelji uzdržavanja upravo sklapaju s svrhom da steknu imovinu primatelja uzdržavanja, koja je predmet ugovora. Ta namjera ugovaratelja, odnosno očekivani cilj, sam po sebi nije protivan prisilnim propisima ili moralu(tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 2539/17-2 od 24. ožujka 2021.).

12. Pretpostavke pod kojima će zbog pobude ugovor biti bez pravnog učinka utvrđene su u članku čl. 53. ZOO/91, odnosno čl. 273. ZOO/05. Vezano za primjenu odredbe čl. 273. ZOO/05 Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 3252/2014-2 od 1. srpnja 2020. obrazlaže da kumulativno moraju biti ispunjene slijedeće pretpostavke: 1) pobuda mora biti nedopuštena, a nedopuštena je u onim istim slučajevima u kojima je nedopuštena i činidba, dakle kad je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva 2) da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor, 3) da je drugi ugovaratelj znao ili morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na njegova suugovaratelja da sklopi ugovor. Odredbom čl. 273. st. 4. ZOO/05 propisano je da se odredba o nedopuštenosti činidbe primjenjuje i na pobude za sklapanje ugovora. Prema odredbi čl. 271. ZOO/05 činidba je nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. U konkretnom slučaju ugovor o doživotnom uzdržavanju je sklopljen 4. listopada 2005., za vrijeme važenja ZOO/91 koji nema odredbu o primjeni odredbe o nedopuštenosti činidbe i na pobude, a Dodatak je sklopljen 20. srpnja 2006., znači za vrijeme važenja ZOO/05.

13. Imajući u vidu da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP), da je odredbom čl. 53. ZOO/91 i čl. 273. ZOO/05 propisano da je jedan od kumulativnih uvjeta za primjenu navedene odredbe da drugi ugovaratelj znao ili morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na njegova suugovaratelja da sklopi ugovor, što se u postupku nije niti tvrdilo, a da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju naveo da je isključiva pobuda tuženice kao davateljice uzdržavanja bila stjecanje prava vlasništva nekretnine, a što da primatelj uzdržavanja nije znao niti je morao znati, dok Zakon o obveznim odnosima za naplatne poslove traži upravo suprotno, odnosno da je druga ugovorna strana znala ili morala znati za nedopuštenu pobudu druge ugovorne strane, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u konkretnom slučaju primijenio institut nedopuštene pobude propisan odredbom čl. 53. ZOO/91 i čl. 273. ZOO/05.

14. Naime, tužitelj tužbom traži da se utvrdi ništetnost predmetnih ugovora koji zahtjev temelji na tvrdnji da su sklopljeni ugovori protivni moralu jer tuženica nije nikada ni na koji način uzdržavala pok. M. B., da mu je neistinito prikazala da će živjeti zajedno i da će ga uzdržavati do smrti te da se odmah nakon sklapanja ugovora i uknjižbe vlasništva odselila u B. pri čemu se poziva na institut propisan odredbom čl. 322. ZOO/05 (čl. 103. st. 1. ZOO/91).

15. Po odredbi čl. 322. ZOO/05, odnosno čl. 103. st. 1. ZOO/91, ništetan (ništav) je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju, ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

16. Ovaj sud prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda da tuženica nije izvršavala ugovorne obveze iz Ugovora o doživotnom (dosmrtnom) uzdržavanju, pri čemu je prvostupanjski sud dao jasne, iscrpne i valjane razloge glede ocjene iskaza svjedoka i stranaka koje prihvaća i ovaj sud, dok paušalni prigovori žaliteljice kojima osporava takav zaključak prvostupanjskog suda smatrajući da je sud trebao prihvatiti iskaze svjedoka predloženih po tuženici, a ne tužitelja, nisu od utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP, a prvostupanjski sud je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima.

17. Međutim, tvrdnje tužitelja koje se odnose na (ne)izvršavanje ugovornih obveza u odnosu na brigu tuženice o pok. M. B., nisu same po sebi odlučne za donošenje odluke u ovom predmetu, jer predmet ovog spora nije raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neizvršavanja obveza iz ugovora u smislu čl. 119. st. 3. ZN, odredbe čl. 583. i čl. 589. ZOO/05 već tužitelj traži utvrđenje ništetnim ugovora i dodatka tom ugovoru.

18. Za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja za utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovora odlučno je da li su osnovane tvrdnje tužitelja da tuženica kao davateljica uzdržavanja, prilikom sklapanja ugovora, nije niti imala namjeru voditi brigu o sada pok. M. B. i pomagati mu, kako je to ugovoreno zbog čega bi predmetni ugovori bili protivni moralu društva u smislu instituta ništavosti/ništetnosti koji je propisan citiranim odredbama čl. 322. ZOO/05, odnosno čl. 103. st. 1. ZOO/91.

19. Ocjena da li je određeni ugovor protivan moralu društva je faktično pitanje s tim da moralne norme ne moraju biti izražene u zakonskom tekstu da bi bile pravno relevantne i imale pravni učinak. Pravila morala su pravila koja društvo prihvaća kao važeća pravila ponašanja subjekata u međusobnim odnosima. Primarna pobuda primatelja uzdržavanja, ali i cilj samog ugovora o doživotnom (i dosmrtnom) uzdržavanju je da primatelj uzdržavanja za sebe osigura potrebnu skrb, dok s druge strane davatelj tu skrb ugovara uz naplatu, dakle s ciljem da mu pripadne cijela ili dio imovine primatelja uzdržavanja.

20. Zakon o obveznim odnosima a ni drugi propisi građanskog prava, ne sadrže općeprimjenjivu definiciju o tome što se može smatrati moralom društva, pa je na sucu obveza u svakom pojedinom slučaju, kad se pojavi dvojba o tom pitanju, cjelovitom analizom prosuđivati je li nešto takva povreda morala društva zbog koje je ugovor ništetan. Svakako će se raditi o težoj povredi moralne norme kod ugovora čiji su učinci takvi da kod prosječnog čovjeka određenog društva u vremenu sklapanja ugovora stvara mišljenje o neodrživosti tog ugovora, unatoč tome što ugovor sam po sebi ne mora biti protivan propisima. Sudac će se kod primjene ove odredbe voditi svojim moralnim osjećajem kao odrazom općedruštvenog mišljenja kako bi zaštitio prvenstveno individualne interese radi postizanja pravednosti, koji ipak ne smiju biti protivni društvenom interesu (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 2773/2015-2 od 15. listopada 2019.). Pojam moral društva nije kategorija koja bi bila propisana zakonom, slijedom čega se kod ocjenjivanja je li određeno ponašanje društveno moralno ili ne treba kretati te ga ocjenjivati u okolnostima svakog pojedinog slučaja, vodeći računa o elementima koji su odlučni upravo u toj situaciji (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-x-802/10-2 od 10. listopada 2012.). Suprotna je moralu društva svaka zla namjera, koja ne postaje čistija time što se ostvaruje zaobilaznim putem (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2773/15 od 15. listopada 2019.).

21. Prema shvaćanju ovog suda suprotno je moralu i načelu savjesnosti i poštenja ako davatelj uzdržavanja sklopi ugovor sa primateljem uzdržavanja znajući da nema namjeru voditi brigu o njemu. Međutim, utvrđena činjenica da tuženica nije ispunjavala obaveze po predmetnim ugovorima sama za sebe ne daje osnovu za zaključak da davateljica uzdržavanja nije niti imala namjeru pomagati primatelju uzdržavanja, odnosno da je pri sklapanju istoga tuženica imala "zlu namjeru", što bi bilo suprotno moralu, pa bi takav ugovor bio ništav (ništetan).

22. Naime, imajući u vidu da su tuženica i sada pokojni M. B. sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju 4. kolovoza 2005. te nakon godinu dana i Dodatak br. 1. toga Ugovora 20. srpnja 2006., kojim su zapravo stranke suglasno, Ugovor o doživotnom uzdržavanju pretvorili u Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, da je M. B. preminuo tek 2013. godine, da nije pokretao nikakve postupke vezano za predmetne ugovore, a da iz provedenog postupka ne proizlazi da je sada pokojni M. B. bio osoba koja se u eventualno nepovoljnoj životnoj situaciji ne bi snašao, da je imao velik krug prijatelja i poznanika, da je dvije godine prije smrti obolio, u kojim okolnostima također nije pokretao nikakve postupke niti je u postupku dokazano da je imao takvu namjeru, okolnost da tuženica nije ispunjavala obaveze po ugovorima sama za sebe ne potvrđuje zaključak da je ugovor sklopljen sa "zlom namjerom" na čemu se eventualno može temeljiti zahtjev za ništetnost. Naime, uskraćivanje uzdržavanja primatelju uzdržavanja je razlog za raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a ne za utvrđenje ništetnosti (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1325/2018-5 od 14. lipnja 2022.), a iz same činjenice da je tuženica "uskratila" uzdržavanje ne može se temeljiti zaključak da prilikom zaključenja Ugovora i Dodatka nije niti imala namjeru pomagati primatelju uzdržavanja.

23. Stoga, imajući u vidu sve navedeno valjalo je prihvatiti žalbu tuženice i primjenom odredbe čl. 373.a. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se Ugovor i Dodatak utvrde ništetnim kao i zahtjev za vraćanje zemljišnoknjižnog stanja prije upisa tuženice.

24. Odluka o trošku donesena je primjenom odredbe čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i 155. ZPP te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i dr., dalje: Tarifa). Imajući u vidu vrijednost predmet spora (list 36 spisa), zahtjev tuženice (list 164 spisa) te odredbu čl. 164. st. 2. ZPP, koja odredba propisuje da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, tuženici je priznat trošak sastava žalbe od 15. siječnja 2019. i trošak sastava žalbe od 21. travnja 2022. po 93,75 bodova, trošak zastupanja na ročištu 13. rujna 2019., 8. rujna 2021. i 22. veljače 2022. po 75 bodova, ukupno 412,5 bodova što uz primjenu odredbe Tbr. 42. i 50 . (46.) Tarife iznosi 5.156,25 kn, uz trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 200,00 kn (list 186 spisa) ukupno iznosi 5.356,25 kn/710,90 eura.

U Zagrebu 19. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte