Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-2995/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Blanše Turić, članova vijeća, te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja O. Dž., K. N., zastupanog po opunomoćeniku M. V., odvjetniku u S., protiv tuženika Odbora za državnu službu, Z., radi polaganja državnog stručnog ispita, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI-548/2023-4 od 16. lipnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 6. prosinca 2023.
p r e s u d i o j e
- Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI-548/2023-4 od 16. lipnja 2023.
- Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova u povodu pravnog lijeka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Odbora za državnu službu, klasa: UP/II-122-07/22-01/869, urbroj: 566-01/11-22-02 od 12. siječanja 2023. i vraćanja predmeta na ponovni postupak.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 12. siječnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, klasa: UP/I-112-02/22-03/988, urbroj: 514-10-06-10-01/1-22-01 od 3. studenog 2022., kojim je utvrđeno da je tužitelj državni službenik obvezan položiti državni ispit II razine do 1. studenog 2023.
3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je ovom Sudu ponio žalbu kojom osporava zakonitost pobijane presude. Citira navode iz obrazloženja osporene presude u kojem je navedeno da je tužitelj položio stručni ispit za pristava II vrste zvanja, umjesto pravilno III vrste zvanja, a koja omaška, po ocjeni prvostupanjskog suda pored ostalih navoda obrazloženja, nije od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Ističe kako odredbom članka 104. stavka 1. ZUP-a je propisano da javnopravno tijelo može rješenjem ispraviti pogreške u imenima ili brojevima, pisanju ili računanju te druge očite netočnosti u rješenju koje je donijelo ili u njegovim povjerenim prijepisima te da predmetni upravni akt nikada nije u ovome dijelu ispravljen rješenjem, obzirom da se ne radi o pogrešci, radi čega upravni sud u Splitu nema zakonske ovlasti donositi ovakve zaključke i na takvim zaključcima temeljiti pobijanu presudu, dok navedenim čini postupovnu povredu. Stoga ostaje kod svih dosadašnjih navoda posebno da ispit za pristava II vrste zvanja nije izjednačen sa ispitom I razine, pošto se ispit I razine odnosi na državno stručni ispit za srednju stručnu spremu dok je uvjet za polaganje ispita za pristava II vrste zvanja bio završen prvi stupanj pravnog ili ekonomskog fakulteta, viša upravna škola, viša ekonomska škola ili druga viša škola čiji je nastavni plan program isti ili u pretežitom dijelu jednak nastavnom planu i programu navedenih škola. Stoga smatra da je državni stručni ispit koji je položio tužitelj za pristava II vrste zvanja trebao biti izjednačen sa ispitom II razine (visoka ili viša stručna sprema), a pošto je izjednačeni državno stručni ispit tužitelj položio 1997. godine, potpuno je neosnovno tražiti od njega da ponovno polaže izjednačeni državno stručni ispit. Ističe kako stoga u cijelosti ostaje kod svih navoda iznijetih u dosadašnjem tijeku postupka koji se imaju smatrati sastavnim djelom ove žalbe. Smatra da je zbog navedene postupovne povrede došlo do pogrešne primjene zakona na njegovu štetu a što ukazuje na površnosti paušalnu ocjenu pobijane presude te podnosi žalbu i predlaže da Visoki upravni sud donese presudu kojom pobijanu presudu preinačava na način da se usvaja tužbeni zahtjev i pobijani upravni akt poništava, odnosno preinačava na predloženi način, a podredno predmet vraća tuženiku na ponovno odlučivanje te da se naloži tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka prema priloženoj specifikaciji.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Ovaj Sud nalazi da se pobijana presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a.
8. Ovo stoga, jer prema podacima spisa proizlazi da je prvostupanjski upravni sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavak 3. ZUS-a, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Naime iz podataka spisa predmeta proizlazi kako je tužitelj rješenjem o rasporedu na radno mjesto Ministarstva pravosuđa i uprave od 14. listopada 2022. raspoređen na radno mjesto viši upravni savjetnik matice u Odjelu tretmana, pri čemu je utvrđeno da ima položen državni ispit I razine i da će se o obvezi polaganja državnog stručnog ispita odgovarajuće razine odlučiti posebnim rješenjem nakon stupanja na snagu Pravilnika o polaganju državnog stručnog ispita ("Narodne novine", broj: 70/20., 29/21. i 39/22. – dalje: Pravilnik), te je uvidom u službene evidencije utvrđeno da je tužitelj položio državni stručni ispit dana 15. ožujka 1997. za pristava III vrste zvanja. Spisu predmeta prileži svjedodžba Ministarstva uprave, Državne ispitne komisije, klasa: UP/I-133-02/97-03/298, urbroj: 515-03-03/3-97-4 od 20. ožujka 1997. iz koje je razvidno da je tužitelj dana 15. ožujka 1997. položio državni stručni ispit za pristava III vrste zvanja.
10. Osporeno rješenje tuženika doneseno je u primjeni odredbe članka 56. Zakona o državni službenicima ("Narodne novine", broj: 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11.,150/11., 34/12.,49/12., 37/13., 38/13., 01/15., 138/15., 61/17., 70/19., 98/19. - dalje: Zakon) kojim je stavkom 1. propisano da je državni službenik dužan položiti državni stručni ispit propisane razine za radno mjesto na koje je raspoređen najkasnije u roku od godine dana od dana početka rada u državnoj službi utvrđenog rješenjem o rasporedu na radno mjesto, dok je stavkom 2. istog članka propisano je da je državni službenik koji se raspoređuje ili premješta na radno mjesto bez položenog državnog stručnog ispita ili s položenim državnim ispitom niže razine od propisane za to radno mjesto, dužan položiti državni ispit, propisane razine u roku od šest mjeseci od dana rasporeda ili premještaja na radno mjesto.
11. Tuženik u obrazloženju osporenog rješenja skreće pozornost na obvezu polaganja državnog ispita nakon 1. kolovoza 2019. za sve zatečene, tj. raspoređene službenike koji nemaju položeni državni stručni ispit odgovarajuće razine, a prema prijelaznoj odredbi članka 42. stavka 1. Zakona, položen državni stručni ispit za srednju stručnu spremu smatra se položenim državnim ispitom I razine, dok je stavkom 12. članka propisano da se položeni državni stručni ispit za visoku i višu stručnu spremu smatra položenim državnim ispitom II razine. Prema stavku 3. istog članka Zakona, službenik koji nema položeni ispit iz stavaka 1. i 2. tog članka dužan je položiti državni ispit u roku od godine dana od stupanja na snagu Pravilnika iz članka 11. ovog Zakona, a prema stavku 4. istog članka službenik koji je sukladno ranijim propisima oslobođen obveze polaganja državnog stručnog ispita za poslove radnog mjesta određenog stupnja obrazovanja, nije dužan polagati državni ispit odgovarajuće razine u smislu odredaba tog Zakona.
12. Budući je iz podataka spisa predmeta (Svjedodžba Ministarstva Uprave, Državne ispitne komisije od 20. ožujka 1997.) nesporno da je tužitelj položio državni ispit za pristava III vrste zvanja, koji ispit je izjednačen sa državnim ispitom I razine, koji je ispit bio opći uvjet za srednju stručnu spremu te imajući u vidu rješenja o rasporedu tužitelja na radno mjesto od 14. listopada 2022., tužitelju je pravilno utvrđena obveza polaganja državnog ispita II razine. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno zaključuje prvostupanjski sud kada u obrazloženju osporene presude navodi kako činjenica što je omaškom u pisanju obrazloženja osporenog rješenja tuženika na 2. stranici, 6. pasus, 2. redak navedeno da je tužitelj položio državni stručni ispit za pristava II vrste zvanja, umjesto pravilno III vrste zvanja nije od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.
13. Stoga ovaj Sud otklanja relevantnost prigovora tužitelja, prema kojem bi očita pogreška u pisanju, trebala biti razlog da tužitelju bude priznat položen stručni ispit za II razinu, iako je on ranije položio državni stručni ispit za pristava III vrste zvanja, prema priloženoj dokumentaciji.
14. Prihvaćajući u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog upravnog suda navedeno u pobijanoj presudi kao logičnoj i argumentirano te utemeljeno na dokazima u spisu predmeta ovaj Sud utvrđuje da se pobijana presuda temelji na pravilnom i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo.
15. S obzirom da tužitelj u žalbi ne ističe niti jedan pravno odlučan razlog kojim bi doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno pravilnost primjene mjerodavnog prava, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (I izreke ove presude).
16. Kako je žalba tužitelja odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda tužitelj sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka, pa je postavljeni zahtjev odbijen kao neosnovan te je riješeno kao pod točkom II izreke ove presude.
U Zagrebu 6. prosinca 2023.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan, v.r.