REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 264/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. M., OIB ... iz S., zastupanog po punomoćniku N. I., odvjetniku u S., protiv tuženika I. V., OIB ... iz S., zastupanog po punomoćniku N. J., odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-528/2018-3 od 15. srpnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-283/14 od 15. siječnja 2018., u sjednici održanoj 19. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 70.000,00 Eur-a,

zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 30.000,00 Eur-a od dana 8. rujna 2010.godine, a na iznos od 40.000,00 Eur-a od dana 2.lipnja 2011.godine pa sve do 31.srpnja 2015.god. obračunatim uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015.god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, dok se u dijelu koji se odnosi na isplatu u protuvrijednosti u kunama, kao i za više zatražene kamate, za razdoblje od 8.svibnja 2010.god. do 7.rujna 2010.god., te za razdoblje od 31.prosinca 2010.god. do 1.lipnja 2011.god., tužitelj odbija u svom zahtjevu.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove parbenog postupka u iznosu od 78.087,50 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 15.siječnja 2018.god. pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 % poena, a za više zatražene kamate tužitelj se odbija.“.

1.1. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda.

2. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (očito smatrajući da se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/08, 25/13, 89/14 i 70/19).

2.1. Tužitelj nije podnio odgovor na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

3. Pogrešno tuženik smatra da u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbe Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/08, 25/13, 89/14 i 70/19). Naime, odredbom čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19 - dalje: ZPP) propisano je da se odredbe tog Zakona o reviziji neće primjenjivati na postupke u kojima je drugostupanjska presuda donesena prije stupanja na snagu tog Zakona (stupio na snagu 1. rujna 2019.). Kako je pobijana drugostupanjska presuda donesena prije stupanja na snagu ZID ZPP/19, to u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbe Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), a koji Zakon nije predviđao prethodno podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije.

3.1. Stoga predmetni prijedlog tuženika za dopuštenje revizije razmatran je kao revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP (jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude prelazi 200.000,00 kuna).

4. Revizija tuženika nije osnovana.

5. Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

6. Postupajući pak sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Nije u pravu tuženik kada smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP (a na koju povredu tuženik ukazuje sadržajem prijedloga za dopuštenje revizije). Nižestupanjske presude nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 70.000,00 EUR sa zateznim kamatama navedenim u izreci prvostupanjske presude.

9. Nižestupanjski sudovi su utvrdili slijedeće činjenice:

- da je tužitelj kao zajmodavac sa tuženikom kao zajmoprimcem sklopio 8. svibnja 2010. Ugovor o zajmu na iznos od 30.000,00 EUR s rokom vraćanja od 4 mjeseca,

- da je nakon toga također tužitelj kao zajmodavac sa tuženikom kao zajmoprimcem sklopio 31. prosinca 2010. Ugovor o zajmu na iznos od 40.000,00 EUR s rokom vraćanja od 3 mjeseca,

- da je tužitelj ispunio svoje obveze iz predmetnih ugovora o zajmu te predao tuženiku ugovorene iznose,

- te da tuženik nije ispunio svoje obveze iz tih ugovora o zajmu odnosno da nije tužitelju vratio niti dio pozajmljenog.

10. Navodi tuženika koji se odnose na pravilnost i potpunost utvrđenja činjeničnog stanja (u čemu se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije znatnim dijelom sadržaja iscrpljuje) nisu uzeti u razmatranje. Ovo stoga što se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom ne može pobijati drugostupanjska presuda iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 9. i odredbe čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08) kada su naložili tuženiku vraćanje tužitelju primljenih iznosa zajma (jer tuženik tu svoju obvezu nije ispunio).

12. S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 19. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

dr.  sc.  Jadranko  Jug, v.r.