REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt 192/2017-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja FUGU-PROMET d.o.o., OIB 43449586658, Zagreb, Ulica grada Vukovara 269d, ranije GRP MEDIA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 269d, kojeg zastupa punomoćnik Robert Hršak, odvjetnik u Zagrebu, protiv protivnika osiguranja MEDIA PUBLICUM d.o.o., OIB 62885069591, Velika Gorica, Rakarska 7, kojeg zastupa punomoćnik mr.sc. Ivica Pezo, odvjetnik u Zagrebu, odlučujući o reviziji protivnika osiguranja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-8471/2016-2 od 21. prosinca 2016. kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-265/2013-100 od 19. svibnja 2016., ispravljenim rješenjem istog suda poslovni broj P-265/2013-107 od 14. studenog 2016., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija se revizija protivnika osiguranja kao neosnovana.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem, u t. I. izreke odbijen je zahtjev protivnika osiguranja da se utvrdi postojanje štete protivnika osiguranja u iznosu od 500.183,75 kn u postupku osiguranja u kojem je doneseno rješenje o prethodnoj mjeri poslovni broj P- 3401/2006 od 14. srpnja 2009., te da se naloži predlagatelju osiguranja da protivniku osiguranja isplati iznos od 500.183,75 kn sa zakonskim zateznom kamatama tekućim od donošenja odluke do isplate. U t. II. izreke naloženo je protivniku osiguranja naknaditi predlagatelju osiguranja trošak u iznosu od 6.250,00 kn.
2. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba protivnika osiguranja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.
3. Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio protivnik osiguranja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ , broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se isto preinači podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Sukladno odredbi čl. 400. st. 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382.).
6.1. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.
7.1. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u pobijanom rješenju navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje protivnik osiguranja.
7.2. Valja napomenuti da protivnik osiguranja navodi da revizijom pobija rješenje zbog bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava međutim u obrazloženju tih revizijskih razloga se isključivo osporavaju samo činjenična utvrđenja. Iz tih navoda slijedi da protivnik osiguranja pobija drugostupanjsko rješenje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.
8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
9. Predmetnim zahtjevom protivnik osiguranja zatražio je od predlagatelja osiguranja naknadu štete u iznosu od ukupno 500.183,75 kn, zbog toga što je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-265/2013 od 12. ožujka 2013. obustavljen postupak osiguranja određen prethodnom mjerom istog suda poslovni broj P-3401/2006 od 14. srpnja 2009. radi osiguranja iznosa od 10.294.116,00 kn, jer je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 3024/2008 od 7. siječnja 2013. ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3401/2006 na temelju koje je određena prethodna mjera.
9.1. Protivnik osiguranja navodi da se šteta sastoji od 402.976,15 kn prema izvješću financijskog stručnjaka zbog nemogućnosti korištenja blokiranog iznosa u poslovanju, kao i iznosa od 97.207,60 kn troška osiguranja, ukupno iznos od 500.183,75 kn.
10. Nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev protivnika osiguranja navodeći da je račun protivnika osiguranja i prije blokade računa po prethodnoj mjeri odnosno iznosa od 97.207,60 kn bio blokiran za iznos od 11.860.490,86 kn te smatraju da protivnik osiguranja nije dokazao ni jednu od pretpostavki za naknadu štete koja bi mu nastala u postupku osiguranja.
11. U predmetnom postupku sud je donio rješenje o osiguranju prethodnom mjerom, poslovni broj P-3401/2006 od 14. srpnja 2009. kojim je zabranio banci da protivniku osiguranja i/ili trećoj osobi po nalogu protivnika osiguranja isplatiti s njegovog računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera i to 10.294.116,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 8. ožujka 2005. do isplate i trošak parničnog postupka u iznosu od 60.844,72 kn, kao i trošak postupka osiguranja u iznosu od 97.207,60 kn.
11.1. Protivnik osiguranja je 21. veljače 2013. podnio ovom sudu prijedlog za obustavu postupka osiguranja i ukidanja prethodne mjere na temelju čl. 290 st. 1. toč. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine”, broj 57/96, 29/99, USRH 42/00, 173/03,194/03, USRH 11/04, 151/04, 88/05, 121/05 - dalje OZ) budući da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 12. prosinca 2007. poslovni broj P-3401/2006, na temelju koje je donesena prethodna mjera, ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3024/2008 od 7. siječnja 2013.
11.2. Sud je rješenjem od 12. ožujka 2013. na temelju čl. 290. st. 1. toč. 4. OZ-a ukinuo prethodnu mjeru i obustavio postupak osiguranja obzirom da je ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 12. prosinca 2007. poslovni broj P- 3401/2006 na temelju koje je donesena prethodna mjera rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3024/2008 od 07. siječnja 2013.
11.3. Tuženik je podneskom od 12. travnja 2013. i na ročištu 26. veljače 2016. podnio zahtjev za naknadu štete u postupku osiguranja za iznos od 500.183,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate navodeći kako se šteta sastoji od 402.976,15 kn prema izvještaju financijskog stručnjaka radi nemogućnosti korištenja tog iznosa u poslovanju, kao i iznosa od 97.2017,60 kn troška kojeg je platio predlagatelju osiguranja a prema rješenju o određivanju prethodne mjere.
12. Na temelju čl. 290. st. 4 Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, USRH 42/00, 173/03, 194/03, USRH 11/04, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 - dalje OZ) i Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13 i 93/14) protivnik osiguranja može protiv predlagatelja osiguranja tražiti naknadu štete u postupku osiguranja u roku od 30 dana od dovršetka postupka, a nakon toga u parnici.
13. Sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO), tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
13.1. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik) i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice, time da sve navedene pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno. Slijedom navedenog, proizlazi da su pretpostavke odgovornosti za štetu: 1. subjekti odgovornosti za štetu, 2. štetna radnja štetnika, 3. šteta, 4. uzročna veza između štetne radnje i štete i 5. protupravnost.
14. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je račun protivnika osiguranja i prije donošenja rješenja o osiguranju prethodnom mjerom bio blokiran za iznos od 11.860.490,86 kn.
15. Pravilno stoga nižestupanjski obrazlažu da protivnik osiguranja nije dokazao niti jednu od pretpostavki za naknadu štete koja bi mu nastala u postupku osiguranja, obzirom da protivnik osiguranja nije dokazao niti štetnu radnju štetnika, niti štetu kao niti protupravnost obzirom da je predlagatelj osiguranja iskoristio svoje pravo na osiguranje tražbine prethodnom mjerom.
16. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju protivnika osiguranja odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 19. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
