REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-832/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Inkaso.hr d.o.o., iz Osijeka, L. Jagera 5, OIB: 82925459345, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Borić & Toš d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupaju Margita Kiš Kapetanović i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija j.t.d. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5366/2021-3 od 25. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1227/2019-29 od 22. rujna 2021., u sjednici održanoj 19. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
II. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5366/2021-3 od 25. siječnja 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1227/2019-29 od 22. rujna 2021.
2. U prijedlogu je naznačila sljedeća pravna pitanja:
"1) Je li ustup tražbine „nastale po osnovi nepoštenih i ništavih odredaba ugovora o kreditu“ s potrošača fizičke osobe na trgovačko društvo registrirano za naplatu potraživanja protivan zabrani prijenosa tražbina koje su strogo osobne naravi iz članka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), uzimajući pri tome u obzir i odredbe članka 138a Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 79/07, 125/07, 75/09, 89/09, 133/09 - dalje: ZZP/07) i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 41/14 i 110/15 - dalje: ZZP/14) kojima je propisano kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, obvezuje ostale sudove samo u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika?
2) Može li stjecatelj tražbine, koji nema status potrošača, samo zbog toga što mu je ustupljena tražbina „nastala po osnovi nepoštenih i ništavih odredaba ugovora o kreditu“, ostvarivati prava koja temeljem članka 138a Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 79/07, 125/07, 75/09, 89/09, 133/09 - dalje: ZZP/07) i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 41/14 i 110/15 - dalje: ZZP/14) pripadaju potrošaču osobno?
3) Treba li članak 502. c ZPP1-a, članak 138a ZZP/07 i članak 118. ZZP/14 tumačiti na način da se
(a) na prava i pravna utvrđenja iz odluke suda donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona,
te
(b) učinke pokretanja parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u pogledu prekida zastarnog roka,
može direktno pozivati i stjecatelj tražbine stečene ustupom, koji sam nema status potrošača?
4) Je li tužitelj, koji nema status potrošača, već je tražbinu stekao ustupom, lišen bilo kakvog tereta dokaza u odnosu na ustupiteljevo potrošačko svojstvo i potrošačku kvalitetu ugovora iz kojeg potječe tražbina koja je predmet spora?"
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je osporio navode tuženice iz prijedloga za dopuštenje te je tražio trošak odgovora na prijedlog.
4. Prijedlog nije dopušten.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer u odnosu na prva tri pitanja shvaćanje nižestupanjskih sudova ne odstupa od prakse revizijskog suda (tako i u Rev-1153/2023-2 od 4. siječnja 2024.).
6. U odnosu na četvrto pitanje valja reći je odredbom čl. 387. st. 3. ZPP propisano da prijedlogu za dopuštenje revizije, osim dokaza iz čl. 91.a ovoga Zakona, treba priložiti prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku protiv kojih se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi, žalbu i prema potrebi druge dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije stranka poziva.
6.1. Tuženica je uz prijedlog za dopuštenje dostavila odgovor na tužbu iz kojeg ne proizlazi da je tuženica u odgovoru na tužbu ili tijekom postupka osporavala ustupiteljevo potrošačko svojstvo (dakle, da ustupitelj nije potrošač) i potrošačku kvalitetu ugovora (odnosno da je potrošač postupao s dužnom pažnjom pri zaključenja ugovora), već to prvi puta (prema dostavljenoj dokumentaciji) iznosi u žalbi što prema čl. 352. st. 1. ZPP nije dopušteno. Iz odgovora na tužbu proizlazi da je tuženica tvrdila da je informirala korisnika kredita o parametrima vezanim za odobrenje kredita u CHF i na to je predložila nepotpuni dokaz saslušanjem osobnog bankara bez navođenja konkretne osobe odnosno njezinog imena, a nije tvrdila da tuženica nije postupala s dužnom pažnjom. Stoga od odgovora na ovako postavljeno pitanje ne ovisi ishod spora.
7. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije i riješiti kao u izreci.
8. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 19. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
