REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1268/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Domagoj Vukušić, odvjetnik u Zagrebu, Mihanovićeva 20, protiv tuženika Meteor grupa – Labud d.o.o., OIB: 23359164583, Zagreb, Radnička cesta 173/r, koga zastupa punomoćnica Irena Radić Repač, odvjetnica u Zagrebu, Đorđićeva 24, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R-122/2023-2 od 15. studenoga 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1432/2017-77 od 9. ožujka 2023., u sjednici održanoj 19. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R-122/2023-2 od 15. studenoga 2023. odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R-122/2023-2 od 15. studenoga 2023. odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R-122/2023-2 od 15. studenoga 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1432/2017-77 od 9. ožujka 2023. u dijelu pod točkom I i II izreke kojim je tuženik obvezan naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 17.299,56 eura / 130.343,53 kune sa zakonskom zateznom kamatom.
1.1. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelj se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr 1218/2016-2 od 11. lipnja 2019., Rev 1377/01-2 od 14. studenoga 2001., Rev 2885/2018-2 od 2. lipnja 2020., Rev 1260/14 od 14. siječnja 2018., te na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/1128/2010 od 27. svibnja 2010. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dopustiti reviziju uz naknadu troškova prijedloga.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Naime, odgovor na prvo postavljeno pitanje je usko vezan za okolnosti konkretnog slučaja, slijedom čega nema elemenata univerzalnosti da bi se moglo smatrati da se radi o pravnom pitanju važnom ne samo za odluku o ovom sporu nego i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Obrazloženjem postavljenog pitanja predlagatelj izražava nezadovoljstvo pobijanom drugostupanjskom odlukom ukazujući na pogrešnu primjenu odredaba materijalnog prava i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
5. U odnosu na preostala pitanja podnositelj pitanjima ukazuje (eventualnu) pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 385.a i čl. 387. ZPP, jer i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Stoga je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP valjalo odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u točki I. izreke.
7. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a koje se odnose na pravo na pošteno suđenje koje uključuje načelo jednakosti oružja parničnih stranaka.
8. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u ovom parničnom postupku u kojem je donesena pobijana presuda sudovi nižeg stupnja počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su mu ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.
8.1. Sadržaj tuženikovog prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na prigovore o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
8.2. Glede tuženikovih navoda da je do povreda prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
8.3. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tužiteljice, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim nižestupanjskim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika. Presude su dovoljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pošteno i pravično suđenje. Naime, činjenica da tuženik nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što nižestupanjski sudovi zauzimaju drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tuženika ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
9. Slijedom navedenog ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje. revizije.
10. Slijedom navedenog u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 19. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
