REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1173/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća u ovršnoj stvari ovrhovoditelja V. B. iz O., …, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik T. M. odvjetnik u O., protiv ovršenika D. B. iz O., …, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik S. N. V. odvjetnica u O., radi ovrhe, odlučujući o prijedlogu ovrhovoditelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-850/2023-2 od 8. studenog 2023. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-2313/2023-20 od 28. rujna 2023., na sjednici održanoj 19. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e
Prijedlog ovrhovoditelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom odlukom, citiranom u uvodu ove odluke, odbijena je žalba ovrhovoditelja i potvrđena prvostupanjska odluka kojom je odbijen prijedlog za ovrhu. Protiv te drugostupanjske odluke ovrhovoditelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, postavljajući pravna pitanja.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Prema odredbi čl. 12. st.1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22., dalje: OZ ) u ovršnom postupku i postupku osiguranja revizija se može izjaviti samo ako odluka donesena u drugom stupnju ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u skladu s pravilima parničnog postupka.
5. Odredbom čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 155/23.- dalje: ZPP) propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito:- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili - ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud je utvrdio da ovrhovoditelj postavljenim pitanjima (četiri) problematizira može li se ovršenik „osloboditi ovrhe“ na nekretnini ako ne dokaže postojanje drugog prikladnog predmeta i sredstva ovrhe, je li u slučaju sudske odluke kao ovršne isprave ovrhovoditelj dužan dostaviti suglasnost ovršenika za provedbu ovrhe na jedinoj nekretnine ili ispravu da ovršenik ima drugu nekretninu podobnu za stanovanje, zatim, može li sud svoju ocjenu o narušenju pravične ravnoteže temeljiti isključivo na navodima stranaka, te na kome je teret dokazivanja postojanja drugog prikladnog predmeta i sredstva ovrhe te činjenice da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu.
7. Dakle, sva se u prijedlogu postavljena pitanja odnose na primjenu odredbe čl. 80.b. OZ. U konkretnom su slučaju nižestupanjski sudovi zaključili da su ispunjene pretpostavke za odbijanje predmetnog prijedloga za ovrhu, uz obrazloženje da iako glavnica tražbine prelazi iznos od 5.300,00 eur, jer je ona iznos od 5.308,91 eur, da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. Prethodno su utvrdili i ocijenili da se ovrha provodi na jedinoj nekretnini ovršenika koja mu služi za stanovanje, da je on student bez novčanih primanja, da stranke imaju međusobne tražbine i da se ovrhovoditelj nije pokušao naplatiti iz eventualnih drugih predmeta ovrhe te da je tražbina koja se pokušava ostvariti oko 10% tržišne vrijednosti predmetne nekretnine - stana.
8. Prema odredbi čl. 80.b st. 2. OZ, ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 5.300 eura (40.000,00 kn), sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja,
a prema st. 3. te odredbe pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz st. 2., sud će uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito:
- je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu,
- je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri,
- služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji,
- ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga,
- je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.
9. Ovaj revizijski sud je u odluci broj Rev 3062/2019-2 od 8. ožujka 2022. u odnosu na postavljena pravna pitanja: „Da li je u postupku ovrhe na nekretnini sud dužan utvrditi bi li prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovrhovoditelja i ovršenika?“, te: „Da li sud prilikom ocjenjivanja je li narušena pravična ravnoteža treba i ovršeniku dati mogućnost očitovati se o okolnostima iz čl. 80.b st. 3. Ovršnog zakona, primjerice da li u nekretnini stanuje, ima li drugih nekretnina?“, izrazio pravno shvaćanje:„… prvostupanjski je sud prilikom razmatranja osnovanosti prijedloga za ovrhu bio dužan cijeniti navedene okolnosti, dok je drugostupanjski sud bio dužan, ispitujući prvostupanjsko rješenje povodom žalbe ovršenika, sukladno odredbi čl. 50. st. 5. OZ-a te čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, ispitati da li je rješenje o ovrsi doneseno pravilnom primjenom materijalnog prava iz OZ-a propisanog za određivanje ovrhe na nekretnini - pa tako i materijalnopravnih odredbi sadržanih u odredbi čl. 80. b. OZ-a, pri čemu je nastupanje posebnih uvjeta za određivanje ovrhe na nekretnini valjalo ocijeniti sukladno navodima i dokazima koje je ovrhovoditelj tijekom postupka dostavio kao i navodima i očitovanju ovršenika na (zakonito i pravilno dostavljene) podneske ovrhovoditelja.“
10. Pitanja kojima se problematizira postojanje okolnosti koje ovršni sud treba uzeti u obzir pri ocjenjivanju bi li prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između, po naravi stvari, različitih interesa stranaka u ovršnom postupku, onako kako ih je formulirao ovrhovoditelj, ne mogu biti pitanja odgovorom na koja se može osigurati jedinstvena primjena prava i jednakost svih u njegovoj primjeni, jer odgovor na njih ovisi od okolnosti svakog od konkretnih slučajeva, pri čemu je važno napomenuti i to da su u konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi argumentirano obrazložili svoju ocjenu pozivanjem na postojanje više takvih okolnosti. Stoga nije odlučno niti pozivanje ovrhovoditelja na određene odluke donesene u drugim postupcima, jer se shvaćanja iz njih odnose na specifične okolnosti u predmetima u kojima su donesene.
11. Radi svega navedenog, posebice imajući u vidu sadržaj same zakonske odredbe čl. 80.b st. 2. i 3. OZ, te gore izraženo pravno shvaćanje ovog suda, na temelju onoga što je dostavljeno, ovaj sud ocjenjuje da u prijedlogu nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je prijedlog ovrhovoditelja valjalo odbiti pozivom na odredbu čl. 389.b st. 1. ZPP.
Zagreb, 19. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća
dr.sc. Jadranko Jug, v.r.
