REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 306/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Dragana Katića, Jasenke Žabčić, i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Rubeša, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice DK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]., koju zastupa skrbnik ŽK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], a njega punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništavosti ugovora, iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o reviziji tuženice protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-911/2022-2 od 16. studenoga 2022. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-154/2020-23 od 8. rujna 2022., u sjednici održanoj 19. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice i ukida rješenje Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-911/2022-2 od 16. studenoga 2022., te rešenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-154/2020-23 od 8. rujna 2022. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke odbačen je prijedlog tuženice DK za ponavljanje postupka, podnesen 23. ožujka 2022., kao nepravovremen. U točki II. izreke utvrđena je vrijednost predmeta spora u iznosu od 68.974,00 kn, te je u točki III. izreke naloženo tužiteljici naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.250,00 kn u roku od 15 dana.

2. Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

3. Protiv rješenja suda drugog stupnja reviziju, koja je dopuštena rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 1286/2023-2 od 3. svibnja 2023., tuženica je podnijela u odnosu na pravno pitanje: "Teče li objektivni rok u trajanju od pet godina za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka iz čl. 421. st. 1. toč. 8. ZPP-a od dana sjednice vijeća drugostupanjskog suda, koji se uzima kao dan pravomoćnosti presude ili od dana kada je odluka u vezi koje se ponavljanje postupka traži dostavljena stranci?, te je predložila, pobijana nižestupanjska rješenja ukinuti i predmet vrati na ponovnu odluku prvostupanjskom sudu.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19 i 80/24 - dalje: ZPP), u povodu revizije revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP-a zbog kojeg je dopuštena.

6. Predmet spora je zahtjev tuženice za ponavljanje postupka.

7. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je presuda tog suda poslovni broj Ps- 472/2007-29 od 3. listopada 2011. u dijelu u kojem je utvrđen ništavim Ugovor o kupoprodaji stana postala pravomoćna 13. prosinca 2016., a prijedlog je podnesen 23. ožujka 2022. i to zbog razloga iz članka 421. stavak 1. točka 8. ZPP-a, te su ocijenili da je podnesen nepravovremeno, odnosno po proteku petogodišnjeg roka propisanog odredbom članka 423. stavak 3. ZPP-a, pa su, stoga, na temelju odredbe čl. 425. st.1. ZPP-a prijedlog tuženice za ponavljanje postupka odbili kao nepravovremen.

8. Navedeno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno, a protivno je i pravnom shvaćanju ovoga suda iznesenom u odluci broj Rev-x 427/18-2 od 19. lipnja 2018.

9. Naime, prema odredbi čl. 423. st. 3. ZPP objektivni rok od pet godina veže se za pravomoćnost odluke u odnosu na koju je podnesen prijedlog za ponavljanje postupka. Međutim, odredbom čl. 334. st. 2. ZPP-a propisano je da prema strankama presuda ima učinak tek od dana kad im je dostavljena.

10. U odgovoru na postavljeno pravno pitanje valja istaknuti da je zakonodavac u istoj pravnoj normi (čl. 423. ZPP) koristio dva izričaja, od kojih je prvi "od dostave pravomoćne odluke višeg suda izrečene u posljednjem stupnju" (iz st. 2. čl. 423. ZPP-a) i drugi izričaj "od dana kada je odluka postala pravomoćna" (st. 3. čl. 423. ZPP-a). Pritom se rok iz st.2. tog članka ("od dostave") odnosi na početak subjektivnog roka, dok se rok iz st. 3. ("postala pravomoćna") odnosi na objektivni rok za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka, što gramatički gledano sve upućuje na zaključak o pravomoćnosti kao objektivnom trenutku početka navedenog roka neovisno od dostave odluke stranci.

11. Okolnost da rok iz čl. 423. st. 3. ZPP-a počinje teći od trenutka kada je pobijana odluka postala pravomoćna, koja je objektivna okolnost za koju stranke po prirodi stvari ne moraju znati sve dok im se ta odluka ne dostavi, mogla bi za posljedicu imati protek objektivnog roka od pet godina još i prije same dostave odluke nezadovoljnoj stranci, ali i prije nego što presuda zapravo ostvari svoje učinke u odnosu na stranke. Time bi nezadovoljnoj stranci bilo onemogućeno podnošenje izvanrednog pravnog lijeka do mjere koja dovodi do povrede čl. 6. st. 1. EU Konvencije jer slabi samu bit prava na pristup sudu. Zato u takvoj situaciji, iznimno, objektivni rok iz čl. 423. st. 3. ZPP-a počinje teći tek od dostave odluke višeg suda izrečene u posljednjem stupnju, u protivnom bi pravna norma kao takva bila lišena svakog korisnog učinka.

12. Slijedom navedenog odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Objektivni rok u trajanju od pet godina za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka iz čl. 421. st. 1. toč. 8. ZPP-a ne teče od dana sjednice vijeća drugostupanjskog suda, koji se uzima kao dan pravomoćnosti presude nego od dana kada je odluka, u odnosu na koju se ponavljanje postupka traži, dostavljena stranci.

13. Nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu utvrđivali činjenicu koja se odnosi na dan primitka presude u odnosu na koju se traži ponavljanje postupka te je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a ukinuti nižestupanjska rješenja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.

14. Kako odluka o troškovima parničnog postupka ovisi o konačnom rješenju spora, valjalo je ukinuti i odluku o naknadi troškova parničnog postupka te predmet i u tom dijelu vratiti sudu na ponovno suđenje.

15. Odluka o naknadi troškova revizijskog postupka utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 19. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić