REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 690/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženice Općine Bedekovčina, Bedekovčina, Trg Ante Starčevića 4, OIB 33523559931, koju zastupa punomoćnik Marijan Sente, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2087/2020-2 od 12. studenoga 2021. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2735/18-10 od 27. veljače 2020., u sjednici održanoj 19. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 2087/2020-2 od 12. studenoga 2021. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 2735/18-10 od 27. veljače 2020. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

II. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu 56.477,41 kn sa zateznim kamatama od 3. prosinca 2013. do isplate (točka I. izreke). Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženici troškove parničnog postupka od 2.812,50 kn (točka II. izreke), a zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka od 937,50 kn odbijen je kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je tužiteljičina žalba kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točkama I. i II. izreke (točka I. izreke). Ujedno je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 kn (točka II. izreke).

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-2127/2022-2 od 8. ožujka 2023. tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2087/2020-2 od 12. studenoga 2021. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

„Jesu li za povrat sredstava isplaćenih korisniku pomoći za uzdržavanje i stalne pomoći na teret državnog proračuna mjerodavne odredbe zakona koji je bio na snazi u trenutku smrti korisnika pomoći, odnosno u vrijeme pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog korisnika pomoći (konkretno odredba članka 243. stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi/Narodne novine broj 33/12, 46/13, 49/13) ili su mjerodavne odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe odnosno zahtjeva za mirno rješenje spora (konkretno odredba članka 250. stavka 7. Zakona o socijalnoj skrbi/Narodne novine broj 157/13, 152/14 i 99/15)?“.

4. Na temelju navedenog dopuštenja tužiteljica je podnijela reviziju zbog navedenog pitanja te je predložila prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu u smislu revizijskih navoda, a podredno nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

5. U odgovoru na reviziju tuženica je predložila reviziju odbiti kao neosnovanu te je zatražila trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženica, kao nasljednica ošasne imovine iza pok. Rudolfa Mladića, vrati iznos od 56.477,41 kn koji je tužiteljica isplatila, sada pok. Rudolfu Mladiću na ime pomoći za uzdržavanje i stalne pomoći.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

-da je pok. Rudolf Mladić bio korisnik pomoći za uzdržavanje i stalne pomoći na teret državnog proračuna sve do smrti,

-da je Rudolf Mladić umro 29. travnja 2013.,

-da je rješenjem o nasljeđivanju iza pok. Rudolfa Mladića utvrđeno da njegova ošasna imovina prelazi u vlasništvo tuženici,

-da je rješenje o nasljeđivanju iza pok. Rudolfa Mladića postalo pravomoćno 2. prosinca 2013.,

-da je tužiteljica 30. rujna 2015. pokrenula postupak za povrat isplaćenih novčanih sredstava Rudolfu Mladiću na teret državnog proračuna dostavljanjem tuženici zahtjeva za mirno rješenje spora.

10. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da se ovom predmetu trebaju primijeniti odredbe Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 157/13, 152/14 i 99/15), pa tako i odredba čl. 250. st. 7. koja je u navedeni Zakon dodana Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 99/15 - dalje: ZIDZSS/15), a kojom je propisano da se odredba čl. 250. st. 1. toga Zakona o pravu na povrat isplaćenih iznosa od nasljednika do visine vrijednosti naslijeđene imovine ne primjenjuje u slučaju nasljeđivanja ošasne imovine. Budući da je tužiteljica postupak radi povrata pokrenula nakon stupanja na snagu ZIDZSS/15 zaključuju da ista nema pravo na povrat isplaćenih socijalnih davanja, jer se u konkretnom slučaju radi o ošasnoj imovini, slijedom čega tužbeni zahtjev odbijaju. Pri tome se pozivaju na prijelaznu odredbu čl. 49. st. 1. ZIDZSS/15 kojom je propisano da će se postupci koji su pokrenuti, a nisu pravomoćno okončani do stupanja na snagu toga dovršiti prema propisima koji su bili na snazi u vrijeme pokretanja postupka.

11. Nasuprot tome, tužiteljica smatra da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu čl. 243. st. 2. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 33/12, 46/13, 49/13 - dalje: ZSS/12) jer da tužiteljica svoje pravo izvodi iz zakona koji je bio na snazi u vrijeme smrti korisnika prava (29. travnja 2013.) odnosno u vrijeme pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju (2. prosinca 2013.).

12. U revizijskom stadiju postupka je sporno je li za povrat isplaćenih socijalnih davanja na teret državnog proračuna mjerodavna odredba čl. 243. st. 2. ZSS/12 koji je bio na snazi u trenutku smrti korisnika socijalnih davanja i u vrijeme pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog korisnika ili je mjerodavna odredba čl. 250. st. 7. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 157/13, 152/14 i 99/15) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe odnosno zahtjeva za mirno rješenje spora.

13. Odredbom čl. 243. st. 2. ZSS/12 određeno je da za slučaj smrti korisnika koji je ostvarivao pravo na novčanu pomoć ili pravo na socijalnu uslugu iz sredstava državnog proračuna, ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi ima pravo na povrat tih iznosa od njegovih nasljednika do visine vrijednosti naslijeđene imovine.

14. Dana 1. siječnja 2014. stupio je snagu Zakon o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 157/13 - dalje: ZSS/13) te je tog dana prestao važiti ZSS/12.

15. Odredba čl. 250. st. 1. ZSS/13 određuje da za slučaj smrti korisnika zajamčene minimalne naknade ili usluge smještaja i boravka, kojem su u cijelosti ili dijelom isplaćivani iznosi iz sredstava državnog proračuna, Republika Hrvatska ima pravo na povrat iznosa isplaćenih po osnovi priznatog prava od njegovih nasljednika do visine vrijednosti naslijeđene imovine.

16. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 99/15 - dalje: ZIDZSS/15), izmijenjena je odredba čl. 250. ZSS/13 tako da je iza st. 6. dodan st. 7. kojim je propisano da se odredba st. 1. toga članka ne primjenjuje u slučaju nasljeđivanja ošasne ostavine sukladno propisu kojim se uređuje nasljeđivanje. Navedena odredba je stupila na snagu 24. rujna 2015.

17. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica traži povrat iznosa koji su tijekom više godina isplaćivani, sada pok. Rudolfu Mladiću, kao korisniku socijalnih davanja, a koji je do smrti (29. travnja 2013.) ostvarivao pravo na pomoć za uzdržavanje, a rješenje o nasljeđivanju, kojim je njegova imovina prešla u vlasništvo tuženice, postalo je pravomoćno 2. prosinca 2013.

18. U vrijeme kada je rješenje o nasljeđivanju postalo pravomoćno primjenjivao se ZSS/12 kojim je bilo propisano da za slučaj smrti korisnika koji je ostvarivao pravo na novčanu pomoć ili pravo na socijalnu uslugu iz sredstava državnog proračuna, ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi ima pravo na povrat tih iznosa od njegovih nasljednika do visine vrijednosti naslijeđene imovine (čl. 243. st. 2.).

19. Prema ocjeni ovog suda, za ocjenu osnovanosti zahtjeva za povrat isplaćenih socijalnih davanja mjerodavne su odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog korisnika, odnosno u konkretnom slučaju mjerodavna je navedena odredba čl. 243. st. 2. ZSS/12 kojom je propisano pravo na povrat isplaćenih od nasljednika do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Kroz prijelaznu odredbu čl. 49. st. 1. ZIDZSS/15 pojam pokrenutog postupka obuhvaća cijeli postupak ostvarenja prava po korisniku, a ne postupak koji nastaje tek podnošenjem zahtjeva za vraćanje isplaćenog.

20. Stoga odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi: za povrat sredstava isplaćenih korisniku pomoći za uzdržavanje i stalne pomoći na teret državnog proračuna mjerodavne su odredbe Zakona o socijalnoj skrbi koji je bio na snazi u vrijeme pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog korisnika socijalnih davanja.

21. Pogrešno su, stoga, nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučivali primjenom odredbe čl. 250. st. 7. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 157/13, 152/14 i 99/15) koja je stupila na snagu 24. rujna 2015.

22. Budući da zbog pogrešne primjene materijalnog prava nižestupanjski sudovi nisu raspravili visinu tužbenog zahtjeva, to nema mjesta preinaci presude, već je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

23. Zbog neizvjesnog uspjeha stranaka u parnici (čl. 154. ZPP-a) ukinuta je i odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi.

24. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 19. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil

Broj zapisa: 9-30866-54dca

Kontrolni broj: 07577-6a201-0ae35

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Ivan Vučemil, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.