REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3848/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1) A. T. P., OIB …, iz Z., tužitelja 2) T. T., OIB …, iz D., i tužitelja 3) F. T., OIB …, iz D., koje tužitelje sve zastupa punomoćnik N. I., odvjetnik u S., protiv tuženika V. R. d.o.o., OIB …, sa sjedištem u P. - P., kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva B., Š., D. i S. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-699/2023-2 od 11. travnja 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, poslovni broj Pn-30/2022-26 od 13. listopada 2022., u sjednici održanoj 19. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-699/2023-2 od 11. travnja 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, poslovni broj Pn-30/2022-26 od 13. listopada 2022. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog neujednačene prakse revizijskog suda, i baš revizijske odluke broj Rev 433/2016-5 od 29. listopada 2019.
2. Pitanja koja su tužitelji naznačili u prijedlogu glase:
1) Je li sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što presuda nije bila objavljena na e-oglasnoj ploči suda na dan donošenja odluke;
2) Je li sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako je ročište za glavnu raspravu određeno u vrijeme kada sud više nije radio?
3. Tuženik je odgovorio na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije ocijenivši ga nedopuštenim te ga je predložio odbaciti.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 387. stavka 1. u vezi s člankom 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te kao takva ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda.
5. Naime, pobijanim je drugostupanjskim rješenjem odbijena žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbačena kao nepravovremena žalba tužitelja izjavljena protiv presude suda prvog stupnja broj Pn- 30/2022-4 od 21. lipnja 2022. Ovakvu odluku sudovi su donijeli nakon što su utvrdili da je tužiteljima citirana presude, u skladu s odredbom članka 335. stavcima 9. i 10. ZPP, presumirano dostavljena 21. lipnja 2022. na ročištu održanom radi objave presude, a nakon što su tužitelji uredno obaviješteni o tom ročištu (na koje nisu pristupili) i nakon što je presuda istog dana istaknuta na internetskoj e-oglasnoj ploči prvostupanjskog suda. Osim toga, odbacivanje žalbe je obrazloženo i utvrđenjem da presuda sadrži valjanu uputu o pravnom lijeku u kojoj je navedeno da se žalba može podnijeti u roku od petnaest dana od dana objave presude, u skladu s odredbom članka 348. stavka 1. ZPP. Kako je tužiteljima presuda dostavljena 21. lipnja 2022., to je rok za žalbu istekao 6. srpnja 2022. (srijeda - radni dan), a tužitelji su žalbu podnijeli 11. srpnja 2022., pa su sudovi zaključili da je žalba tužitelja nepravovremena jer je podnesena nakon proteka zakonskog roka za njezino podnošenje na koji su rok tužitelji upozoreni u pouci o pravnom lijeku.
6. Obrazloženje drugostupanjskog rješenja o tumačenju odredbe članka 335. stavka 9. ZPP utemeljeno je na pravnom shvaćanju koje je podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda (Rev 965/2015-2 od 9. travnja 2019. i Rev-x 1109/2016- 2 od 24. listopada 2017. i dr.), kao i Ustavnog suda RH (U-I-2189/2013 od 16. studenog 2021.) prema kojima se rok za žalbu protiv prvostupanjske presude stranci koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, ali nije pristupila na ročište na kojem je presuda bila objavljena, računa od dana koji slijedi danu objave prvostupanjske presude neovisno o tome je li presuda nakon toga istaknuta na oglasnoj ploči suda jer se radi o neoborivoj presumpciji dostave prvostupanjske presude. Treba pritom istaći i da je odredba članka 335. stavka 9. ZPP bila predmetom ocjene ustavnosti te da je Ustavni sud Republike Hrvatske (U-I- 2189/2013 od 16. studenoga 2021.) zaključio da je ta odredba ustavnopravno prihvatljiva zato što se teret koji se stavlja na adresate te norme u vidu zahtjeva za poštovanjem procesne discipline, ne može smatrati prekomjernim i nerazboritim, posebice sagledano u razmjeru s legitimnim ciljem koji se osporenom odredbom postiže, a to je osiguranje nesmetane komunikacije između tijela sudbene vlasti i stranaka o čijim se subjektivnim pravima građanskopravne prirode raspravlja pred sudom, a koja komunikacija obuhvaća i objavu presude na posebnom ročištu. Osim toga, Ustavni je sud pritom naglasio i da objava presude nije sama sebi svrha, već služi tome da se stranke upoznaju sa sadržajem presude te da im se omogući poduzimanje određenih parničnih radnji (primjerice, podnošenje žalbe), a za postizanje te svrhe, zakonodavac je ovlašten pravnim pravilima poticati procesnu disciplinu stranaka u smislu osiguranja njihove nazočnosti ročištu na kojem se presuda objavljuje jer tako zakonom utvrđena postupovna rješenja i pravila doprinose.
7. U opisanim okolnostima, revizijski sud ocjenjuje da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni iz više razloga. Prvi se ogleda u činjenici da se oba postavljena pitanja temelje na tvrdnjama za koje nema uporišta u sadržaju pobijanog rješenja jer prvo postavljeno pitanje polazi od tvrdnje da presuda nije objavljena na e-oglasnoj ploči suda na dan donošenja presude, što je činjenično suprotno sadržaju pobijanog rješenja, dok je drugo postavljeno pitanje utemeljeno na netočnoj tvrdnji da je ročište radi objave presude određeno u vrijeme kada sud više nije radio za što nije dostavljen dokaz u prilozima, a riječ je o radnom danu (21. lipnja 2022.) što je također suprotno sadržaju pobijanog rješenja kojim je utvrđeno da su stranke uredno obaviještene o tome da će se ročište radi objave presude održati upravo navedenog dana i da je u zakazano vrijeme to ročište i održano. U odnosu na pozivanje predlagatelja na odluku revizijskog suda broj Rev 433/2016-5 od 29. listopada 2019., valja istaći da ta odluka nije donesena u istim činjeničnim okolnostima zato što se u tom predmetu radilo o okolnosti da prvostupanjski sud nije imao e-oglasnu ploču o čemu u konkretnom slučaju nije riječ.
8. Stoga je na temelju odredbe članka 389.a stavaka 1. i 2. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
9. Odlučujući na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP o zahtjevu tuženika za naknadom troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, revizijski sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 2. ZPP slijedom čega je ovaj zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan radi čega je o ovom zahtjevu tuženika odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 19. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
