Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 4 Gž-283/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis kao predsjednice vijeća, Željka Rožić Kaleb kao članice vijeća i izvjestiteljice te Ane Gradišek kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. D., iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. B. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. R., odvjetnica u Odvjetničkom društvu K. & P. d.o.o. u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5976/21-18 od 29. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika A. B. d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5976/21-18 od 29. rujna 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I. Utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke, odnosno ništetne su odredbe odnosno dijelovi odredaba Ugovora o kreditu br. … sklopljenog dana 05. studenog 2008. između tužiteljice M. D., OIB: …, Z., i tuženika A. B. d.d. (ranije H. A.-A.-B. d.d.), OIB: …, Z., koji je dana 06. studenog 2008.g. solemniziran po Javnom bilježniku I. L. iz Z., pod posl.br. OV-21402/2008, i to:

Članak 5. stavak 2.

"Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 0,50 % (nulacijelihpedeset posto) iznosa kredita."

Članak 8. stavak 2.

"U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno odluci o naknadama za usluge H.- A.-A.-B. d.d."

II. Nalaže se tuženiku A. B. d.d, OIB: …, isplatiti tužiteljici M. D., OIB: …, iznos od 914,46 eura[1] /6.889,99 kuna zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na iznose od:

- 236,91 eura / 1.785,00 kuna od 28. studenog 2008.,

- 677,55 eura / 5.104,99 kuna od 19. rujna 2018.,

do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku A. B. d.d, OIB: …, naknaditi tužiteljici M. D., OIB: …, trošak parničnog postupka u iznosu od 992,93 eura1 / 7.481,25 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 29. rujna 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima s prijedlogom, prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe odnosno, preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11., 148/11, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 142/22.- dalje u tekstu: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, provedenih sukladno načelu iz odredbe čl. 10. st. 1. ZPP a primjenom odredbe čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnim odredbi čl. 5. st. 2. i čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu br. … kojega su 5. studenog 2008. sklopili tužiteljica kao korisnica kredita i prednik tuženika kao kreditor (dalje: Ugovor o kreditu) a kojim odredbama je ugovoreno kako se prije isplate kredita odbijaju jednokratni troškovi obrade u svoti od 0,50 % iznosa kredita te u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili njegove djelomične otplate, je banka ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge H. A. A. b. d.d. stoga, što su te odredbe ništetne jer se o njima nije pojedinačno raspravljalo a u Ugovoru o kreditu nije bila navedena bilo kakva specifikacija troškova Banke, pa traži isplatu tako isplaćenih svota zajedno sa pripadajućom kamatom.

7. Prvostupanjski sud nakon nespornog utvrđenja sadržaja Ugovora o kreditu kao i svota koje su plaćene s naslova naknada i troškova za obradu kreditnog zahtjeva te svote plaćene prije isplate kredita, prihvaća tužbeni zahtjev ocjenjujući da sporne odredbe nisu određene niti odredive zbog čega su u smislu odredbe čl. 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) ništetne jer su prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Tako, ocjenjujući neosnovanim i prigovor zastare s obzirom da kod restitucijskog zahtjeva ona počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena, dosuđuje tužiteljici, sukladno odredbi čl. 323. st. 1. i 2. ZOO svotu plaćene naknade za obradu kredita od 1.785,00 kn i naknade za prijevremenu otplatu kredita u svoti od 5.104,00 kn a koje svote između stranaka nisu sporne, zbog ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 1115. ZOO glede plaćanja zakonskih zateznih kamata.

8. Prema odredbi čl. 96. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13. i 41/14.- dalje: ZZP) koji je važio na dan sklapanja Ugovora o kreditu, na tuženiku je bio teret dokazivanja da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o naknadi za obradu kredita i visini te naknade a tuženik navedeno nije dokazao. Naime, prvostupanjski sud je proveo sve predložene dokaze glede utvrđenja ove činjenice pa je tako, iskazom svjedoka V. B. djelatnice tuženika utvrđeno, da nije imala ovlasti mijenjati troškove obrade kredita kao niti naknade za prijevremenu otplatu kredita a sklapanja Ugovora o kreditu se ne sjeća dok je s druge strane, iz iskaza tužiteljice utvrđeno kako joj djelatnici prednika tuženika nisu objašnjavali na što se odnosi naknada za obradu kredita i prijevremenu otplatu, niti su spominjali o kojim se svotama radilo te nije dobila mogućnost pregovarati i na bilo koji način utjecati na ugovaranje takvih naknada, već ih je morala platiti.

9. Budući da iz predmetnih odredbi Ugovora o kreditu proizlazi kako se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se tužiteljica obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o naknadama prednika tuženika te se tako radi o neodređenim odredbama Ugovora koje su prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, znači da su nepoštene u smislu odredbe čl. 96. st. 1. ZZP te ništetne u smislu odredbe čl. 102. ZZP.

10. Isto tako, Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke, a prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

11. Naime, tužiteljici je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbe ugovora kako bi mogla predvidjeti posljedice koje iz njih proizlaze a o kojima tužiteljica nije bila u mogućnosti pregovarati, slijedom čega se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

12. Uz iznijeto, u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetne naknade, već je stupanjem na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (“Narodne novine“ broj 1201/17) od 12. listopada 2017. propisana zabrana naplate naknade za obradu i/ili odobravanje stambenog potrošačkog kredita, koja zabrana se ne odnosi na ugovore o kreditima sklopljenim prije stupanja na snagu tog Zakona, dok su Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite („Narodne novine“ broj 15/14) kojim je izrijekom dopuštena naknada za obradu kredita, preciznije definirane te naknade. Međutim tuženik, koji je nesporno sastavio predmetne ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita i naknade za prijevremenu otplatu, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost ugovorenih naknada i njihovu (neodređenu) visinu, što rezultira time da su te ugovorne odredbe suprotne načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, potrošača.

13. Suprotno navodima žalbe, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare i to, kako u odnosu na glavnicu, tako i kamate koje zastarijevaju tek zastarom glavnog potraživanja, sukladno zaključku Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice od 30. siječnja 2020. kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno, u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora a koje stajalište je potvrđeno na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 31. siječnja 2022. pod brojem Su IV-33/2022-2.

14. Pitanje tijeka zakonske zatezne kamate također sud prvog stupnja utvrđuje sukladno odredbi čl. 1115. ZOO u svezi odredbe čl. 1111. ZOO jer je tuženik povrijedio interese i prava tužiteljice, potrošača, budući da je u potrošačkom ugovoru koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i prijevremenu otplatu kredita, o kojim ugovornim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo a uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te su stoga te ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne, što dovodi do toga da je tuženik, koji je odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi, jer ih je nametnuo, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi čl. 1115. ZOO tužiteljica ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja tih naknada.

15. Žalbeni navodi tuženika glede ništetnih odredbi Ugovora te činjenice da je tužiteljica bila upoznata sa visinom naknade za obradu kredita i naknadu kod prijevremene otplate kredita (što nije točno s obzirom na nejasne odredbe Ugovora o kreditu kako glede visine tako i tečaja obveze) nisu osnovani i ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, jer je tužiteljici kao potrošaču onemogućeno pregovaranje o njihovoj visini, o čemu se izjasnio i Vrhovni sud RH na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. studenog 2020., a isto tako su žalbeni navodi tuženika glede dospjelosti novčane obveze, pa time i tijeka zakonske zatezne kamate razriješeni odlukom Vrhovnog suda RH Revd-1294/21 gdje je naznačeno da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva. Početak tijeka zateznih kamata ovisi stoga o savjesnosti stjecatelja što se procjenjuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja. Kako je sud prvog stupnja prema iznijetom pravilno utvrdio tijek zakonske zatezne kamate tj. pitanje nepoštenog stjecanja, nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika niti glede ovog dijela pobijane odluke.

16. I naposlijetku, u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu svota po osnovi ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu prvostupanjski sud nije bio u ovlašten ispitivati činjenicu ispunjenja uvjeta iz odredbe čl. 1024. st. 3. ZOO s tim više, što tuženik nije dokazao nastanak bilo kakve štete koja mu je nastupila glede vraćanja kredita prije roka određenog za vraćanje.

17. Odluka o parničnom trošku donijeta je pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 142/12., 107/15. i 37/22).

18. Slijedom svega iznijetog, imajući na umu kako upućivanje tuženika na „stav“ Europske komisije i predmet Suda Europske unije Lexitor sp. Broj C-383/18 od 11. pravo potrošača na sniženje ukupnog troška kredita rujna 2019. kojom je upućeno na

u slučaju prijevremene otplate što uključuje sve troškove nametnute potrošaču, ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 19. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća:

Andrina Raspor Flis, v.r.