Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 20 Gž-1286/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ivici Veseliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja O.¹ d.o.o. iz O.², OIB…, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. iz R., protiv tuženog R. K. iz P., OIB…, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženog protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-471/2021-16 od 9. siječnja 2023., dana 19. ožujka 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženog R. K. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-471/2021-16 od 9. siječnja 2023., u izreci pod I i III.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. D. iz B. poslovni broj Ovrv-575/2021 od 21. rujna 2021, u dijelu kojim je tuženom naloženo isplatiti tužitelju iznos od 100 kn / 13,27 €[1] sa zakonskom zateznom kamatom pobliže određenom u izreci pobijane presude (stavak I izreke), navedeni platni nalog je ukinut u dijelu kojim je tuženom naloženo isplatiti tužitelju iznos od 187,50 kn / 24,59 € sa zakonskom zateznom kamatom pobliže određenom u izreci pobijane presude (stavak II izreke), te je tuženom naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 162,59 € / 1.225,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (stavak III izreke).
2. Protiv dijela navedene presude, u izreci pod I i III, žali se tuženi, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže navedenu presudu, u pobijanom dijelu, preinačiti u smislu žalbenih navoda.
3. Žalba nije osnovana.
4. U ovom predmetu radi se o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nastavljenom kao povodom prigovora protiv platnog naloga, u smislu odredbe čl. 58 st. 2 Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - u daljnjem tekstu OZ), pri čemu je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu dnevne parkirne karate od tuženog, kao vlasnika vozila.
5. U tijeku postupka pred sudom prvog stupnja utvrđeno je da je tuženikovo vozilo, registarske oznake BJ … dana 20. lipnja 2020. bilo parkirano na adresi u O.², na lokaciji "nasuprot galeba", bez istaknute parkirališne karte.
6. Prvenstveno valja reći da ukoliko javni bilježnik nije postupio sukladno odredbi čl. 281 st. 1 OZ, odnosno nakon zaprimanja prijedloga za ovrhu nije isti dostavio ovršeniku te ga obavijestio da može u roku od 15 dana ispuniti svoju obvezu prema ovrhovoditelju, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 1 ZPP u vezi s čl. 281 st. 1 OZ, obzirom da isto nije bilo od utjecaja na zakonitost pobijane presude.
7. Međutim, iz stanja spisa je vidljivo (list 8 spisa) da je, suprotno žalbenim navodima, navedenu obavijest poslovni broj Ovrv-575/2021-5 od 2. rujna 2021. javni bilježnik poslao tuženome.
8. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 6 ZPP, obzirom da je tuženi uredno pozvan na ročište 23. studenoga 2022., pri čemu je tuženi ispričao nedolazak, pri čemu niti ne tvrdi da je pritom zatražio i odgodu navedenog ročišta.
9. Konačno, nije osnovan niti žalbeni prigovor da je odredba čl. 6 st. 1 Općih uvjeta usluge parkiranja na uređenim javnim površinama i u javnim garažama od 29. siječnja 2019. ništetna, jer da Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18) propisuje da su ništetne odredbe Općih uvjeta koje suprotno načelu savjesnosti poštenja uzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako je nadležno tijelo odobrilo opće uvjete. To iz razloga što se, u konkretnom slučaju, ne radi se o ugovornoj kazni, već o parkirališnoj karti za koju je jasno određeno čl. 6. Odluke da se izdaje kao dnevna parkirališna karta za određenu zonu i vrijedi od trenutka izdavanja do istog vremena u prvom sljedećem danu u kojem se naplaćuje parkiranje, a da se može izdati i za kraće vrijeme, kao satna karta. Dakle, dnevna karta predstavlja osnovni modalitet naplate usluge parkiranja, a korisniku se ostavlja izbor da ukoliko želi koristiti parkiralište u kraćem vremenskom razdoblju može kupiti na (u Odluci propisan način) satnu kartu (tako i u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3217/2015 od 15. veljače 2018.).
10. Stoga je na utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz odredaba čl. 5 st. 1 i čl. 6 st. 1 Općih uvjeta, kada je tuženog obvezao na podmirenje troškova dnevne parkirne karte.
11. Naposljetku, valja reći da je odluka o troškovima postupka pravilna i po osnovu i po visini, a što se žalbom posebno niti ne osporava (čl. 154 st. 1 i čl. 155 st. 1 Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, u daljnjem tekstu - ZPP).
12. Slijedom navedenoga, a obzirom da u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 čl. 354 st. 2 toč. 2, 4, 8 i 9 ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja, u skladu s odredbom čl. 365 st. 2 ZPP, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, po osnovi čl. 368 st. 1 ZPP, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 19. ožujka 2024.
Sudac:
Ivica Veselić, v.r.
