REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 908/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MESARSTVO OBLAK d.o.o., OIB 69161154728, Republika Slovenija, Žiri, Industrijska ulica 17, zastupanog po punomoćnici Metki Hrga, odvjetnici u Poreču, protiv tuženika MESNA INDUSTRIJA RAVLIĆ d.o.o., OIB 38495941444, Osijek, Čvrsnička 4, zastupanog po punomoćniku Mladenu Juriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pero Jurić i Mladen Jurić j.t.d. u Osijeku, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5263/2018-2 od 17. rujna 2020., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-337/17-12 od 25. travnja 2018., u sjednici održanoj 19. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5263/2018-2 od 17. rujna 2020. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke kojim je preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-337/17-12 od 25. travnja 2018. u dijelu točke 1. izreke kojim je platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka poslovni broj Ovrv-701/17 od 19. travnja 2017. ukinut i odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 3.357,38 EUR i za trošak postupka u iznosu od 1.823,75 kn s kamatom od 19. travnja 2017. do isplate, kao i u točki 2. izreke te se u tom dijelu predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja ukinut je platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka poslovni broj Ovrv-701/17 od 19. travnja 2017. za iznos od 3.357,38 eura u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate sa zateznim kamatama tekućim od 2. prosinca 2016. do namirenja tužitelja, kao i nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.823,75 kn sa zateznim kamatama tekućim od 19. travnja 2017. do isplate te za predvidivi trošak ovrhe u iznosu od 537,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi do isplate te je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen (točka 1. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 7.450,00 kn (točka 2. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu točke 1. izreke kojim je platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka poslovni broj Ovrv- 701/17 od 19. travnja 2017. ukinut i odbijen zahtjev za isplatu kunske protuvrijednosti iznosa od 3.357,38 EUR prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate i u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu predvidivog troška ovrhe u iznosu od 537,50 kn s pripadajućom zateznom kamatom od pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena (točka I. izreke). Preinačena je presuda suda prvog stupnja u dijelu točke 1. izreke kojim je platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka poslovni broj Ovrv-701/17 od 19. travnja 2017. ukinut i odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 3.357,38 EUR i za trošak postupka u iznosu od 1.823,75 kn s kamatom od 19. travnja 2017. do isplate, kao i u točki 2. izreke te je suđeno na način da je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka poslovni broj Ovrv-701/17 od 19. travnja 2017. u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju platiti iznos od 3.357,38 EUR kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.823,75 kn sa zateznom kamatom od 19. travnja 2017. do isplate (točka II.1. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn (točka II.2. izreke).

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-1389/2021-2 od 18. svibnja 2022. dopustio tuženiku reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

"Kada koristi ovlaštenje iz čl. 373.a ZPP, je li drugostupanjski sud dužan u smislu čl. 8. ZPP navesti jasne i dostatne razloge o tome zašto ne prihvaća ocjenu dokaza izvedenu po prvostupanjskom sudu kao i činjenice koje su među strankama nesporne ili presudu može preinačiti bez da spomene druge dokaze i navode koji dokazuju suprotno?''.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP) pobijajući je zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena, s prijedlogom da se preinači pobijana presuda na način da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda, uz naknadu mu dodatno nastalih troškova parničnog postupka.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.357,38 eura po ispostavljenom računu broj 612089 od 1. prosinca 2016.

9. Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da je tužitelj isporučio robu i izdao račun broj 612089 koji je predmet ovog tužbenog zahtjeva i to 1. prosinca 2016., po kojem su isporučene tuženiku koljenice serijskog broja 111939 -1449, 750 kg, podkoljenice serijskog broja 111949 -193, 560 kg, laks kare serijskog broja 111942-1.875, 805 kg i dimljeni vrat-vakum serijskog broja 111943 – 821.40 kg u ukupnoj vrijednosti 17.455,09 eura,

- da je tuženik od tužitelja 23. studenog 2016. zaprimio dimljeni kare LOT broj 111800 566 kg i dimljeni vrat LOT 111797 276 kg, da je roba bila loše kvalitete, bez neugodnog mirisa, dosta vodenaste konzistencije ,

- da su djelatnici tuženika prilikom narezivanja dimljenog karea LOT 111800 u količini od 566 kg i dimljeni vrat LOT 111797 u količini od 276 kg za vrijeme organoleptike na prijemu uočili da se proizvod raspada te da presjek ne izgleda kompaktno, da je dana informacija proslijeđena direktoru tužitelja Janezu Oblak,

- da je izvršen povrat dobavljaču/tužitelju, ukupno robe u vrijednosti 25.277,51 kn, a što iznosi 3.357,38 eura, odnosno 566 kg dimljenog vrata LOT 111800 i 276 kg dimljenog vrata LOT 111797, međutim radnici tužitelja je nisu željeli zaprimiti.

10. Prvostupanjski sud je odbio zahtjev za isplatu ostatka neplaćene cijene po citiranom računu s obrazloženjem da je tuženik osnovano prigovorio materijalnim nedostacima robe. Sud navodi da je tuženik primio robu od tužitelja te da je neposrednim pregledom iste utvrdio da ne odgovara kvaliteti koja je naručena, a nakon par dana da dimljeni kare i vrat imaju neugodan miris i neodgovarajuću konzistenciju, da se radi o 566 kg dimljenog karea i 276 kg dimljenog vrata, o čemu je tuženik sastavio pisani zapisnik o reklamaciji i isti proslijedio tužitelju, da je zakonski zastupnik tužitelja pristao i izričito ukazao da se navedena roba vrati, a da djelatnici tužitelja prilikom povrata robe istu nisu primili, da je tuženik na vrijeme uložio pisanu reklamaciju, pa da prema odredbama čl. 400. do 405. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) ima pravo na povrat robe ili dostavu nove robe u istoj količini i kvaliteti ili umanjenje računa, jer da je tužitelj odgovoran za materijalne nedostatke isporučene robe (čl. 408. ZOO), a da tužitelj to ništa nije prihvatio. Tužitelj da je ishodio rješenje o ovrsi, a da kao vjerodostojnu ispravu dostavlja račun broj 612089 u kojem računu u opisu robe nisu navedeni artikli dimljeni vrat i dimljeni kare sa serijskim brojem 111800 i 111797, već da je isti artikl naveden u drugom računu, a koji nije predmet ovog tužbenog zahtjeva pa je stoga sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev.

11. Drugostupanjski sud preinačuje prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, navodeći da su razlozi prvostupanjske odluke nerazumljivi i nejasni, čime je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, ali da ocjenom isprava u spisu može utvrditi odlučne činjenice za ocjenu žalbenih navoda. Tako navodi da je tužitelj zatražio isplatu po navedenom računu u njegovom neplaćenom dijelu, a da tuženik nije dokazao da je taj iznos podmirio. Na tuženiku je bio, uz nespornu činjenicu isporuke robe po spornom računu, teret dokaza za razloge neplaćanja. Sud drugog stupnja smatra da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti sve isprave koje su stranke dostavile u spis pa tako i Izjavu o prijeboju, iz koje da (i iz računa broj 18775 od 14. prosinca 2016.) proizlazi da se iznos (3.357,38 EUR) kojeg je po računu broj 18775 tuženik već stavio tužitelju u prijeboj odnosi upravo na vrijednost nekvalitetne robe isporučene 23. studenog 2016. Dakle, račun broj 18775 koji je već uključen u Izjavu o prijeboju koju je tuženik dao tužitelju odnosi se na vrijednost nekvalitetne robe po isporuci od 23. studenog 2016., kako to proizlazi iz tvrdnji stranaka i isprava u spisu, a koja roba je bila zaračunata računom broj 611380 od 23. studenog 2016. u iznosu od 28.005,53 EUR. Stoga sud drugog stupnja zaključuje da je provođenjem prijeboja zapravo račun za robu od 23. studenoga 2016. plaćen u umanjenom iznosu jer je prihvaćen tuženikov račun odnosno terećenje za nekvalitetnu robu po isporuci od 23. studenog 2016. u iznosu od 3.357,38 EUR, a da tuženik nije dokazao plaćanje ostatka cijene po računu koji je predmet ovog spora, za što je na njemu bio teret dokaza, uz nespornu činjenicu da je robu primio. Stoga drugostupanjski sud smatra da je pravilnom ocjenom isprava u spisu valjalo zaključiti o osnovanosti tužiteljevog zahtjeva i u tom dijelu održati na snazi predmetni platni nalog.

12. Donoseći pobijanu odluku drugostupanjski sud je drugačije utvrdio činjenično stanje, ocjenjujući izjavu o prijeboju samo u dijelu.

13. Naime, odredbom čl. 373.a ZPP propisano je da će drugostupanjski sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: da bitne činjenice među strankama nisu sporne ili ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze (st. 1.). Prigodom donošenja odluke iz stavka 1. toga članka, drugostupanjski sud je ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio (st. 2).

14. Navedenom zakonskom odredbom odstupljeno je od načela neposrednosti koje traži da između suda i izvora informacija ne bude posrednika i da sud koji zapaža procesni materijal bude onaj isti sud koji odlučuje o dokaznoj vrijednosti dokaznih sredstava.

14.1. U situaciji kada drugostupanjski sud koristi ovlaštenje iz čl. 373.a ZPP, dakle, ovlaštenje da odlučuje o dokaznoj vrijednosti dokaznih sredstava iako nije sud koji neposredno zapaža procesni materijal, drugostupanjski sud izvedene dokaze treba, jednako kao i prvostupanjski sud, ocjenjivati na način propisan odredbom čl. 8. ZPP. Pritom treba dati i dodatne razloge o tome zbog čega ne prihvaća ocjenu dokaza izvedenu po prvostupanjskom sudu, kao sudu koji je neposredno zapažao procesni materijal.

15. Osnovana je tvrdnja revidenta da je drugostupanjski sud, koristeći ovlaštenje iz čl. 373.a ZPP, pogrešno primijenio odredbu čl. 8. ZPP jer do ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva nije došao savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, već samo ocjenom jednog dokaza i to dijela izjave o prijeboju, dok ostale dokaze uopće nije ocjenjivao. Pritom nije dao jasne i dostatne razloge o tome zašto ne prihvaća ocjenu dokaza izvedenu po prvostupanjskom sudu.

15.1. Stoga, koristeći ovlaštenje iz čl. 373.a ZPP za ocjenu dokaza na kojima temelji svoju odluku, sud nije dao dostatne razloge, niti je dao dostatne razloge zašto ne prihvaća ocjenu dokaza izvedenu po prvostupanjskom sudu.

16. Kako se zbog navedenih nedostataka drugostupanjsku presudu ne može ispitati to je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

17. Slijedom navedenog, valjalo je drugostupanjsku presudu ukinuti u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17.1. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu te donijeti novu zakonitu odluku kojom će odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

18. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 19. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković

Broj zapisa: 9-30866-4f575

Kontrolni broj: 0bf26-e907f-7ea1e

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Slavko Pavković, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.