Republika Hrvatska

Poslovni broj: Gž-1907/2023-2

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Vesni Kuzmičić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. K. pok. B. iz P., OIB: …, zastupan po punomoćnicima B. Š., N. T. i L. Š., odvjetnicima u P., protiv tuženika pod 1. Hrvatske ceste d.o.o. Z., Z., OIB:…, zastupan po punomoćnici M. S., dipl. iur. i pod 2. C. H. d.d. V., OIB: …, zastupan po punomoćnicima, odvjetnici u Odvjetničkom društvu V. & L. d.o.o., S., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Psp-3/2023-32 od 7. srpnja 2023., 19. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Psp-3/2023-32 od 7. srpnja 2023.

Trošak sastava odgovora na žalbu se ne dosuđuje.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Odbacuje se tužba s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1. Time što je na dijelu nekretnine položene u k.o. P. i označene kao kat. čest. 5608/127, u naravi zgrada sa dvorištem, S., P., postavio metalni stup, visine cca 3 metra, u nalazu i mišljenju vještaka mjernika M. V., dipl. ing. geod. od 21. lipnja 2022., koji nalaz i mišljenje čini sastavni dio ovog rješenja, označen znakom A, tuženik pod 1. je smetao tužitelja u posljednjem posjedu opisane nekretnine, pa mu se nalaže uspostaviti ranije posjedovno stanje, a na način da će ukloniti metalni stup, te mu se zabranjuje ubuduće takvo ili slično smetanje pod prijetnjom zakonskih posljedica, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku pod 1. nadoknaditi tužitelju troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl.29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima,izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, koje kamate teku od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku pod 1. parnični trošak u iznosu od 119,45 eura / 900,00 kuna1 te tuženiku pod 2. parnični trošak u iznosu od 331,81 eura / 2.500,00 kuna1, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za određivanje predložene privremene mjere kao neosnovan."

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj te isto pobija u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), predlažući pobijano rješenje ukinuti, predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno preinačiti sukladno žalbenim navodima.

3. Na žalbu tužitelja odgovorili su tuženici, u odgovoru su porekli žalbene navode te predložili odbijanje žalbe.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za zaštitu posjeda na dijelu nekretnine položene u k.o. P. i označene kao kat. čest. 5608/127, u naravi zgrada sa dvorištem, S., odnosno, da se uspostavi ranije posjedovno stanje na način da tuženici uklone metalni stup-prometni znak, te im se zabrani ubuduće takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja.

6. Među strankama nije bilo sporno da tuženik pod 1. nije tražio od tužitelja nikakvu suglasnost za postavljanje prometnog znaka-stupa niti da je proveo postupak izvlaštenja.

7. Sporno je, je li predmetni stup-prometni znak postavljen unutar cestovnog pojasa koji je u posjedu tuženika ad1. temeljem članka 3. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22 - dalje u tekstu: ZC) ili na betoniranom prostoru-parkingu, u posjedu tužitelja.

8. Po provedenom postupku, ocjenjujući provedene dokaze zasebno te u međusobnoj povezanosti, cijeneći i navode ukidne odluke ovoga suda Gž-6/23-2 od 23.3.2023., sud prvog stupnja smatrao je da tužitelju nije moguće pružiti posjedovnu zaštitu. Ovo s obzirom da je očevidom na mjestu spora i u dokaznom postupku nedvojbeno utvrđeno da se predmetni prometni znak "STOP" i prometni znak "OBAVEZAN SMIJER DESNO" nalazi na raskrižju državne ceste 8 nerazvrstane ceste, koji znak je 0,89 udaljen od ruba nerazvrstane ceste kroz mjesto Stablina. Predmetni prometni znak, sukladno Pravilniku o prometnim znakovima ("Narodne novine" 92/19) označava mjesto pred ulazom u raskrižje na kojem je vozač dužan zaustaviti vozilo.

9. Prema tome, da se predmetni prometni znak nalazi se na raskrižju državne i nerazvrstane ceste čime predstavlja dio raskrižja te predstavlja javno dobro u općoj uporabi kojim upravlja tuženik ad 1.

10. U smislu odredbe čl. 22. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 1/96 – dalje u tekstu: ZV) sud pruža posjedovnu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo posjeda, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu, posjednika, pri čemu odredbe članka 24. stavak 1. ZV-a regulira pravo i svakog suposjednika za zaštitu suposjeda putem suda od samovlasnog smetanja, među ostalim, i od drugih suposjednika i to jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

11. Dakle, u postupku za smetanje posjeda nema mjesta utvrđivanju činjenica relevantnih za vlasništvo odnosno pravo na posjed s obzirom da sud odlučuje o osnovanosti zahtjeva za pružanjem posjedovne zaštite isključivo temeljem utvrđenja o posljednjem mirnom posjedu ili suposjedu – izvršavanju konkretne vlastite faktične vlasti te nastalom samovlasnom smetanju činu kojim je taj posjed oduzet ili uznemiren, odnosno, suposjed bitno ograničen ili potpuno isključen. 12. Citirajući relevantne odredbe Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22 – dalje: ZC-a) poglavito odredbu članka 3. istog Zakona prema kojem su radovi izvođeni isključivo i jedino u cestovnom zemljištu koje je javno dobro u općoj uporabi na kojoj nije moguće ostvariti posjedovnu zaštitu, jer ne može biti objekt posjedovanja, prvostupanjski sud zaključuje da je predmetni stup – prometni znak postavljen unutar cestovnog pojasa za koji je zadužen tuženik ad. 1.

13. Naime, da je provedenim dokazima je utvrđeno da je na raskrižju državne i nerazvrstane ceste postavljen navedeni znak čime isti predstavlja dio raskrižja, odnosno javno dobro u općoj uporabi, kojim upravlja tuženik ad. 1., odnosno da se nalazi na raskrižju državne i nerazvrstane ceste, što predstavlja javno dobro u općoj uporabi tako da ne može biti objektom posjedovne zaštite.

14. Radi iznesenog tužba tužitelja odbačena je kao nedopuštena, jer nije dopuštena posjedovna zaštita na javnom dobru u općoj uporabi, a odbijen je i prijedlog za određivanje privremene mjere, jer nisu ispunjene pretpostavke za određivanje iste.

15. Odluku o troškovima postupka sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

16. Gore navedena činjenična utvrđenja, odnosno pravni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća u cijelosti ovaj žalbeni sud te se žalitelj u cijelosti upućuje na navode pobijanog rješenja.

17. Po stavu ovog žalbenog suda, u postupku je nedvojbeno utvrđeno, posebice očevidom na licu mjesta da se predmetni prometni znak "STOP" i "obavezan smjer desno", nalazi na raskrižju državne ceste br. 8 i nerazvrstane ceste, koji znak je 0,89 m udaljen od ruba nerazvrstane ceste, a koja prolazi kroz mjesto S., te isti predstavlja sastavni dio raskrižja.

18. Prometni znak "STOP" je postavljen sukladno Pravilniku o prometnim znakovima („Narodne novine“, broj 92/19) te označava mjesto pred ulazom u raskrižje na kojem je vozač dužan zaustaviti vozilo.

19. U odnosu na žalbu tužitelja, koja se u bitnom svodi na prigovor kako je prvostupanjski sud iz izvedenih dokaza izveo pogrešan zaključak da se metalni stup nalazi na javnom dobru u općoj uporabi kojim upravlja tuženik pod 1. da prvostupanjski sud pogrešno primjenjuje citirane odredbe ZC-a te kako je tuženik bio dužan dokazati da je bio ovlašten postaviti znak, odgovoriti je da su navedene žalbene tvrdnje u cijelosti neosnovane.

20. Naime, u pobijanoj odluci sud je utvrdio kao sporno pitanje je li predmetni stup – prometni znak postavljen unutar cestovnog pojasa koji je u posjedu tuženika pod 1. temeljem čl. 3. ZC-a ili na betoniranom prostoru – parkingu u posjedu tužitelja.

21. Po stavu ovog žalbenog suda sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da su navodi tuženika pod 1. osnovani te da tužitelju nije moguće pružiti posjedovnu zaštitu. Ovo stoga jer je očevidom na mjestu spora utvrđeno kako se predmetni znak "STOP" i predmetni znak "obavezan smjer desno" nalazi na raskrižju državne ceste br. 8 i nerazvrstane ceste te je udaljen 0,89 m od ruba nerazvrstane ceste.

22. Dakle, navedenim je utvrđeno da se predmetni znak nalazi unutar pojasa koji predstavlja javnu cestu, sukladno članku 4. ZC-a, odnosno zemljišnom pojasu s obiju strana ceste potrebnom za nesmetano održavanje ceste. Sukladno navedenom, jasnim se ukazuje kako se predmetni znak nalazi na raskrižju državne i nerazvrstane ceste, čime postaje dio raskrižja, a samim tim javno dobro u općoj uporabi.

23. Slijedom iznesenog, uz primjenu članka 3. i 6. ZC-a, prema kojim odredbama javne ceste su javno dobro u općoj uporabi RH te se ne mogu otuđiti iz vlasništva RH, niti se na njemu mogu stjecati stvarna prava, osim u slučajevima propisanim zakonom te se javna cesta upisuje u zemljišne knjige na temelju pravomoćne uporabne dozvole kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo RH, uz upis Hrvatske autocesta d.o.o., kao pravne osobe ovlaštene upravljati autocestama Hrvatskih cesta d.o.o., kao pravne osobne ovlaštene upravljati državnim cestama i Županijske uprave za ceste kao pravne osobe ovlaštene upravljati županijskim i lokalnim cestama, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nije došlo do smetanja posjeda od strane tuženika pod 2. kada je isti po nalogu tuženika ad. 1. i sukladno sklopljenom ugovoru postavio predmetni metalni stup odnosno prometni znak, niti tako smetanje egzistira niti na strani tuženika pod 1.

24. Radi svega iznesenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te rješenje prvostupanjskog suda potvrditi, sukladno odredbi članka 380. točka 2. ZPP- a.

25. Zahtjev tuženika ad. 2. da mu tužitelj naknadi trošak odgovora na žalbu je odbijen, jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (članka 166. st. 1. u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Splitu, 19. ožujka 2024.

Sutkinja:

Vesna Kuzmičić, v. r.