Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 37 Gž Ovr-114/2024-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja R. A. d.d., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica A. K., odvjetnica u Odvjetničkom društvu M. & p. d.o.o. u R., protiv ovršenika Ž. Ž., OIB: ..., iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici R. P. i S. P., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Z., radi ovrhe predajom u posjed, povodom žalbe ovrhovoditelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Zadru od 29. siječnja 2024. poslovni broj: Ovr-1111/2022-31, 19. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba ovrhovoditelja te se rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Ovr-1111/2022-31 od 29. siječnja 2024. preinačuje na način da se odbija prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odgođena je ovrha u ovom predmetu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod istog prvostupanjskog suda pod posl.br. P-2469/21 (ispravno P-2496/2021).

2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija ovrhovoditelj zbog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijano rješenje na način da se odbije prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, podredno da se isto ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Ovršenik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.

5. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da je na prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja na nekretnini ovršenika (ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed – opaska ovog suda) donio rješenje o ovrsi 3. studenog 2022. na koje je ovršenik izjavio žalbu zajedno s prijedlogom za odgodom ovrhe do pravomoćnog okončanja predmeta posl.br. P-2469/21 (ispravno: P-2496/2021) koji se vodi kod istog prvostupanjskog suda te da je Županijski sud u Velikoj Gorici odlukom posl.br. Gž Ovr-361/23 od 28. studenog 2023. odbio žalbu ovršenika na rješenje o ovrsi. Nastavno navodi da ovršenik u prijedlogu za odgodu ovrhe podnesenom uz žalbu na rješenje o ovrsi, a potom i ponovnim prijedlogom za odgodu od 4. siječnja 2024., u bitnome navodi da je presudom suda EU br. C-407/18 od 26.6.2019. odlučeno: "prekid ovrhe nekretnine pod hipotekom je obvezan ako je u tijeku utvrđivanje nepoštenosti ugovornih odredbi, nacionalni sud mora na zahtjev potrošača ili po službenoj dužnosti, ukinuti ovrhu nekretnine pod hipotekom sve dok ne završi sudsko utvrđivanje nepoštenosti ugovora odnosno ugovornih odredbi." Nastavno navodi da ovršenik napominje da u trenutku podnošenja tužbe u svojstvu tužitelja 2021., a povodom koje se vodi parnica posl.br. P-2496/2021 nije imao saznanja o ovršnom postupku i predmetu koji datira iz 2018. jer da bi već tada zatražio prekid ovrhe iz razloga koje navodi u prijedlogu za odgodu te ističe da je u parnici posl.br. P-2496/2021 u svojstvu predlagatelja osiguranja podnio prijedlog radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere zabranom protivniku osiguranja raspolaganja nekretninom. Tvrdi nadalje da utvrđenje ništetnosti pobijanog ugovora o kreditu predstavlja prethodno pitanja o kojem ovisi pravovaljanost upisa ovrhovoditelja – tamo kao protivnika osiguranja i vlasnika nekretnine ranije u vlasništvu ovršenika, a samim time i postojanje novčane tražbine predlagatelja osiguranja prema ovrhovoditelju i to na ime povrata svega plaćenog ovrhovoditelju kao kreditoru na temelju tužbom pobijanog ugovora o kreditu kao ništetnog ugovora pri tome tvrdeći da je temeljem Sporazuma o konverziji tražbine vezane uz citirani ugovor, a prema izračunu samog ovrhovoditelja, utvrđeno da je ovršenik u trenutku potpisa tog Sporazuma bio u preplati kredita za iznos od 168.907,96 kn. Ujedno tvrdi da su ispunjeni uvjeti za odgodu iz članka 65. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje u tekstu: OZ) prema kojem sud na prijedlog ovršenika, ako ovršenik čini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako čini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje može odgoditi ovrhu u potpunosti ili djelomice i ako ovršna javnobilježnička isprava potječe iz ugovora koji je zaključio potrošač te je ovisno o raspoloživim dokazima vjerojatna ništetnost jedne ili više ugovornih odredbi.

6. Prvostupanjski sud ukratko iznosi i sadržaj odgovora ovrhovoditelja na prijedlog za odgodu u kojem u bitnome navodi da nisu ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe propisani člankom 65. stavkom 1. OZ te da bi odgodom ovrhe došlo do povrede njegovog prava da na brz i zakonit način namiri svoju tražbinu predajom nekretnine slobodne od osobe i stvari koju je kupio u ovršnom postupku jer bi došlo do narušavanja pravne sigurnosti i načela odvijanja ovršnog postupka.

7. U donošenju odluke o osnovanosti prijedloga ovršenika za odgodu ovrhe prvostupanjski sud rukovodio se stavom drugostupanjskom suda – Županijskog suda u Splitu izraženog u odluci posl.br. Gž Ovr-548/2021 od 28. rujna 2021. iz koje je razvidno da prilikom odlučivanja o osnovanosti prijedloga za odgodu ovrhe treba primijeniti pravo Europske unije, Direktivu Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima te uzeti u obzir sadržaj presuda Suda Europske unije posl.br. C 407/2018 od 26. lipnja 2019. u kojoj se navodi da nepoštene uvjete u potrošačkim ugovorima treba sa gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da se protivi nacionalnom propisu poput onog iz glavnog postupka na temelju kojega nacionalni sud, koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu temeljem ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te Direktive i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu. Također se prvostupanjski sud rukovodio utvrđenjima suda Europske unije iz presuda posl.br. C- 537/12, C-116/13 i C-200/13 u kojima se ističe da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku u kojoj se eventualno utvrđuje ništetnost odredbe s obzirom na njenu nepoštenost u kojim uvjetima bi potrošač i kada bi ta presuda bila donesena u njegovu korist, zaštita bila nepotpuna i nedovoljna tim više ako bi se pljenidba nekretnine odnosila na stan potrošača i njegove obitelji koji bi tada bio konačno izgubljen i zbog čega takva zaštita ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine sa korištenjem nepoštene odredbe.

7.1. Zbog prednje iznesenog prvostupanjski sud primjenom naprijed citirane Direktive EEZ te u vezi s njom iznesene presude Suda Europske unije posl.br. C-407/18 nalazi potrebnim odgoditi ovrhu do okončanja parničnog postupka posl.br. P-2496/2021.

8. Pobijajući žalbom naprijed izneseno pravno stajalište prvostupanjskog suda ovrhovoditelj u bitnom ukazuje da mu je pravomoćnim rješenjem o dosudi Općinskog suda u Zadru posl.br. Ovr-823/2018 od 18. listopada 2018. kao kupcu dosuđena nekretnina upisana u zk.ul. 13062 k.o. Z.. kčbr. 2014/2 i s tima povezano pravo vlasništva etaže treće (E-3) označena kao "A"3 u naravi stambeni prostor na drugom katu, potkrovlju, kao i prilazno stubište, korisne površine 234,02 m2 (dalje ju tekstu: nekretnina) te je na temelju tog rješenja stekao pravo vlasništva te nekretnini zbog čega je pozivanje na Direktivu Vijeća EEZ 93/19/EEZ i presudu Suda EU C-407/18 neosnovano i paušalno. Tvrdi i da ovršenik nije dokazao pretpostavke za odgodu ovrhe propisane člankom 65. stavkom 1. OZ.

9. Ovaj sud je prije svega na temelju članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) u vezi članka 381. istog Zakona i članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 20. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona – "Narodne novine" broj: 131/20 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka – dalje u tekstu: OZ), ispitao pobijano rješenje u granicama razloga povrede odredaba parničnog

određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne

postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te je utvrdio da u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog (ovršnog) postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju u žalbi konkretizira ovrhovoditelj budući je prvostupanjski sud iznio razloge o odlučnim činjenicama na kojima je temeljio odluku o odgodi ovrhe te pobijane rješenje nema nedostataka radi kojih se ne bi moglo ispitati.

11. Međutim, prvostupanjski sud je na temelju činjenica koje proizlaze iz sadržala spisa Ovr-823/2018 u kojem je 22. studenog 2021. ovrhovoditelj i podnio prijedlog za ovrhu radi ispražnjenja i predaje u posjed nekretnine, a sud prvog stupnja taj prijedlog zaprimio pod posl.br. Ovr-1111/2022, pogrešnom primjenom materijalnog prava na prijedlog ovršenika odgodio ovrhu.

12. Naime, iz stanja spisa predmeta pos.br. O.-823/2018 (ranije: Ovr-787/12 i Ovr- 777/15) na prijedlog ovrhovoditelja R. A. d.d. Zagreb protiv ovršenika Ž. Ž. na temelju ovršne isprave – Ugovora o kreditu od 29.12.2006. kao javnobilježničkog akta, rješenjem o ovrsi posl.br.Ovr-787/12 od 7. veljače 2013. je radi namirenja ovršne tražbine iz te ovršne isprave određena ovrha na predmetnoj nekretnini ovršenika zabilježbom ovrhe, utvrđenjem vrijednosti nekretnine i prodajom te nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom. Nekretnina je na drugom dražbenom ročištu održanom 18. listopada 2018. prodana ovrhovoditelju kao kupcu o čemu je tog dana doneseno i rješenje o dosudi nekretnine kupcu R. A. d.d. Z. koje nije pobijano žalbom, a potom je donesen i zaključak od 28. studenog 2018. kojim je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda da na temelju pravomoćnog rješenje o dosudi upiše pravo vlasništva kupca R. A. d.d. na nekretnini i briše sva upisana založna prava, te daljnji Zaključak od istog dana kojim se nekretnina predaje kupcu R. A. d.d. Z.. Pravo vlasništva R. A. d.d. upisano je u zemljišne knjige rješenjem Općinskog suda u Zadru posl.br. Z-27394/2018 od 14. prosinca 2018.

13. Odredbom članka 128. OZ određeno je da nakon što donese zaključak o predaji nekretnine kupcu, sud će, na prijedlog kupca pristupiti ovrsi radi ispražnjenja i predaje nekretnine kupcu (stavak 3.), da se ovrha iz stavka 3. ovoga članka provodi po pravilima tog Zakona o ovrsi ispražnjenjem i predajom nekretnine (stavak 4) i da u ovršnom postupku iz stavka 4. ovoga članka kupac stječe položaj ovrhovoditelja podnošenjem prijedloga iz stavka 3. ovoga članka (stavak 5.).

14. Iz naprijed iznesenog sadržaja ovršnog predmeta posl.br. Ovr-823/2018 te naprijed citiranih odredbi članka 128. stavka 3., 4. i 5. OZ razvidno je da je u ovom postupku ovrhovoditelj kupac nekretnine koji ovlaštenje za podnošenje prijedloga za ovrhu ispražnjenjem i predajom u posjed nekretnine temelji na činjenici da je na temelju pravomoćnog rješenja o dosudi stekao pravo vlasništvo nekretnine te na zaključku prvostupanjskog suda od 28. studenog 2018. kojim mu je ta nekretnina predana.

15. U takovim okolnostima između ovrhovoditelja i ovršenika ne postoji obveznopravni odnos iz Ugovora o kreditu od 29.12.2006. kao javnobilježničkog akta u kojem bi ovrhovoditelj imao svojstvo trgovca, a ovršenik svojstvo potrošača niti se stoga na predmetni odnos ne primjenjuje potrošačko pravo iz Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03) koji se primjenjivao u vrijeme sklapanja tog Ugovora o kreditu, kao ni bilo koji drugi Zakon o zaštiti potrošača donesen nakon toga, a niti se primjenjuje Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Stoga se u konkretnom slučaju odluka o odgodi ovrhe ne može temeljiti na sudskoj praksi ni domaćeg suda (Županijskog suda u Splitu) ni Suda Europske unije u tumačenju dosega odredbi Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5. travnja 1993.

16. U prijedlogu za odgodu ovrhe sadržanom u žalbi na rješenje o ovrsi te u ponovnom prijedlogu za odgodu ovrhe podnesenom nakon što je rješenje o ovrsi ispražnjenjem i predajom u posjed potvrđeno po Županijskom sudu u Velikoj Gorici, kao jedini razlog za odgodu ovrhe ovršenik navodi činjenicu podnošenja tužbe protiv R. A. d.d. radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu u predmetu prvostupanjskog suda posl.br.P-2496/2021 pozivajući se na materijalnopravno shvaćanje Suda Europske unije izneseno u presudi C-407/2018. Na taj način ovršenik ne upućuje, a niti dokazuje postojanje pretpostavki ispunjenjem kojih na temelju članka 65. stavka 1. OZ sud može odgoditi ovrhu, dakle ne čini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno ne čini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a time što je podnio tužbu protiv R. A. zbog utvrđenja ugovora ništetnim (koju tužbu niti ne prilaže kao dokaz) nije niti jedan razlog iz članka 65. stavka 1. točka 1-11 OZ koji bi bio relevantan u predmetnoj ovrsi koja je, kao što je već prethodno navedeno određena na prijedlog R. A. kao kupca nekretnine. Ishod te parnice i u svjetlu članka 110. OZ nije od nikakvog značaja za predmetnu ovrhu jer prema toj odredbi ukidanje ili preinaka rješenja o ovrsi poslije pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine ne utječu na pravo vlasništva kupca stečeno po odredbama članka 108. tog Zakona.

17. Iz naprijed navedenih razloga ovaj sud ocjenjuje da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe iz članka 65. stavka 1. OZ, pa je stoga primjenom članka 380. točke 3. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ, usvojio žalbu ovrhovoditelja i preinačio prvostupanjsko rješenje na način da je odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.

U Varaždinu 19. ožujka 2024.

Sutkinja

Tanja Novak-Premec v.r.