Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4650/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja B. S. iz J., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika S. Š. iz J., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik L. K., odvjetnik u Z., radi isplate, te u pravnoj stvari tužitelja S. Š. iz J., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik L. K., odvjetnik u Z., protiv 1. tuženika B. S. iz J., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z. i 2. tuženice V. S. iz J., OIB:…, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika- protutužitelja S. Š. protiv presude i rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-385/2020-70 od 7. lipnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 19. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika-protutužitelja S. Š. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-385/2020-70 od 7. lipnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke.

r j e š i o  j e

I Odbacuje se žalba tuženika-protutužitelja S. Š. protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-385/2020-70 od 7. lipnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke, kao nedopuštena.

II Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P- 385/2020-70 od 7. lipnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I., III., V. i VI. te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika B. S. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja je odbačena tužba tužitelja podnesena sudu 22. prosinca 2017. te ispravljena podneskom od 23. siječnja 2019. u dijelu koji glasi: "1. Ništavi su i ne proizvode pravne učinke Sporazum o prijenosu vlasništva radi osiguranja sklopljen 08.04.1997. između tužitelja S. Š. iz J., OIB:… i I. tuženika B. S. iz J., OIB:…, solemnizirani po javnom bilježniku P. T. iz O. pod brojem Ou- 37/97, kojim je tužitelj prenio na I. tuženika svoje nekretnine upisane u z.k.ul. 2509 k.o. J. k.č.br. 453/3, oranica S., površine 93 čhv i k.č.br. 454/1 Kuća i dvorište u …, površine 234 čhv.

3. Ništav je i ne proizvodi pravne učinke Sporazum datiran s 10.11.1999. između tužitelja S. Š. iz J., OIB:… i I. tuženika B. S. iz J., OIB:…, ovjeren 11.11.1999. po javnom bilježniku P. T. iz O. pod brojem Ov-1659/99.

4. Ništav je i ne proizvodi pravne učinke Sporazum sklopljen 11.11.1999. između tužitelja S. Š. iz J., OIB:… i I. tuženika B. S. iz J., OIB:…, solemniziran po javnom bilježniku P. T. iz O. pod brojem Ou-37/97-3, kojim je tužitelj prenio u vlasništvo I. tuženika svoje nekretnine upisane u z.k.ul. 2509 k.o. J. k.č.br. 453/3, oranica S., površine 93 čhv i k.č.br. 454/1 Kuća i dvorište u …, površine 234 čhv."

2. Prvostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke naloženo tuženiku S. Š. isplatiti tužitelju B. S. iznos od 7.200,00 eura (sedamtisućadvjesto eura)/ 54.248,40 HRK (pedesetčetiritisućedvjestočetrdeset-osam kuna i četrdeset lipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate sve do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Pod točkom II. izreke presude je odbijen zahtjev tužitelja B. S. da mu tuženik S. Š. iznos naveden u točki I. izreke ove presude isplati u protuvrijednosti u valuti kuna.

U točki III. izreke je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Ništavi su i ne proizvode pravne učinke Ugovor o zajmu sklopljeni 08.04.1997. između tužitelja S. Š. iz J., OIB:… i I. tuženika B. S. iz J., OIB:…, solemnizirani po javnom bilježniku P. T. iz O. pod brojem Ou-37/97, kojim je tužitelj prenio na I. tuženika svoje nekretnine upisane u z.k.ul. 2509 k.o. J. k.č.br. 453/3, oranica S., površine 93 čhv i k.č.br. 454/1 Kuća i dvorište u …, površine 234 čhv.

2. Ništav je i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o zajmu sklopljen 23.07.1997. između tužitelja S. Š. iz J., OIB:… i I. tuženika B. S. iz J., OIB:…, ovjeren po javnom bilježniku P. T. iz O. pod brojem Ou-115/97.

5. Ništava je i ne proizvodi pravne učinke sudska nagodba sklopljena 04.07.2008. u predmetu koji se pred Općinskim sudom u Zaprešiću vodio pod posl. brojem P-634/2006 između tužitelja S. Š. iz J., OIB:… i I. tuženika B. S. iz J., OIB:….

6. Ništav je i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen između I- tuženog B. S. iz J., OIB:… i II. tužene V. S. iz J., OIB:…, a na kojem je potpis I. tuženog ovjeren 12. lipnja 2017. po javnom bilježniku I. A. broj OV- 7189/17, a temeljem kojeg je II. tužena V. S. ishodila uknjižbu prava vlasništvana na nekretninama upisanim pri Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Z. u z.k.ul. 2509 k.o. J. k.č.br. 453/3, oranica S. u S., površine 93 čhv i k.č.br. 454/1 kuća i dvorište u …, površine 234 čhv pod brojem Z-15548/2017.

7. Nalaže se uspostava zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama upisanim pri Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Z. u z.k.ul. 2509 k.o. J. k.č.br. 453/3, oranica S. u S., površine 93 čhv i k.č.br. 454/1 Kuća i dvorište u …, površine 234 čhv kakvo je postojalo prije nego što je 10. travnja 1997. I. tuženik B. S. iz J., OIB:…, podnio zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na opisanim nekretninama radi osiguranja, a koji prijedlog je zaveden pod brojem 1535/Z 97.

8. I. tuženik i II. tužena dužni su solidarno u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju parnični trošak, uvećano za pripadajuće zatezne kamate od presuđenja do isplate.“

Pod točkom IV. izreke je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

„6. Poništava se Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen između I- tuženog B. S. iz J., OIB:… i II. tužene V. S. iz J., OIB:…, a na kojem je poptis I. tuženog ovjeren 12. lipnja 2017. po javnom bilježniku I. A. broj OV-7189/17, a temeljem kojeg je II. tužena V. S. ishodila uknjižbu prava vlasništva na na nekretninama upisanim pri Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Z. u z.k.ul. 2509 k.o. J. k.č.br. 453/3, oranica S. u S., površine 93 čhv i k.č.br. 454/1 kuća i dvorište u …, površine 234 čhv pod brojem Z-15548/2017.

U točki V. izreke je naloženo tuženiku S. Š. naknaditi tužitelju B. S. parnični trošak u iznosu od 7.722,47 EUR (sedamtisuća sedamstodvadesetdva eura i četrdesetsedam centi)/ 58.185,00 HRK (pedesetosam tisućastoosamdesetpet kuna) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Pod točkom VI. izreke je naloženo tuženiku S. Š. naknaditi tuženoj V. S. parnični trošak u iznosu od 2.177,48 EUR (dvijetisućestosedamdesetsedam eura i četrdesetosam centi)/ 16.406,25 HRK (šesnaesttisućačetristošest kuna i dvadesetpet lipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

3. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti žali se tuženik-protutužitelj S. Š. (dalje: tuženik S. Š.) zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) te predlaže ukinuti pobijanu odluku te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na žalbu tuženika S. Š., tužitelj B. S. poriče žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

5. Žalba je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

6. Kako je pod točkom II. izreke prvostupanjske presude djelomično odbijen tužbeni zahtjev, u tom dijelu je tuženik S. Š. uspio u sporu pa sukladno odredbi čl. 358. st. 3. ZPP-a nema pravni interes podnositi žalbu protiv točke II. izreke, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 367. st. 1. ZPP-a valjalo riješiti kao u točki I izreke rješenja.

7. Protiv rješenja kojim je odbačena tužba u dijelu u kojem se traži utvrđenje ništetnosti Sporazuma o prijenosu vlasništva radi osiguranja sklopljenog 8. travnja 1997. između stranaka; Sporazuma od 10. studenoga 1999. i Sporazuma od 11. studenoga 1999., uz obrazloženje prvostupanjskog suda da je o tom dijelu zahtjeva već zaključena sudska nagodba pa je primjenom odredbe čl. 323. ZPP-a taj „dio tužbenog zahtjeva valjalo odbaciti“, treba reći da tuženik S. Š. nije podnio žalbu protiv te odluke ni izričito niti sadržajno, zbog čega ispitivanje pravilnosti i zakonitosti navedenog rješenja nije predmet ovog žalbenog postupka.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a i u svezi s odredbama čl. 117. st. 1.-3. ZID ZPP/19, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP- a.

9. Osnovano žalitelj ističe da je prvostupanjski sud u potpunosti propustio ocijeniti iskaze svjedoka čije saslušanje je predložio tuženik S. Š. (s time da žalitelj ne navodi niti jedno ime svjedoka), dok je iz obrazloženja pobijane presude vidljivo da sud prvog stupnja niti jednom riječju nije ocijenio iskaze svjedoka Ž. M., D. C., A. S., D. C., M. P., S. H., V. H., N. G. i R. Č.-Š., iako je proveo dokaz njihovim saslušanjem.

10. Prvostupanjski sud je također u potpunosti propustio navesti što je utvrdio uvidom u očitovanje Javnog bilježnika J. K. od 24. veljače 2023. (list 490-492 spisa) i isto ocijeniti, a iz kojeg je vidljivo da je tužitelj B. S. tijekom 1997. godine sklopio 16 (šesnaest) Ugovora o zajmu i 4 (četiri) Sporazuma o prijenosu vlasništva radi osiguranja/Ugovor o zajmu; tijekom 1998. 6 (šest) Ugovora o zajmu i 2 (dva) Sporazuma o prijenosu vlasništva radi osiguranja/Ugovor o zajmu; tijekom 1999. 11 (jedanaest) Ugovora o zajmu i tijekom 2000. 2 (dva) Ugovora o zajmu i 1 (jedan) Ugovor o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja/Ugovor o zajmu.

11. Žalitelj u bitnome ističe da su u pobijanoj presudi izostali razlozi zbog kojih prvostupanjski sud odbija dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na ništetnost sudske nagodbe.

12. Odlučujući o ništetnosti sudske nagodbe od 4. srpnja 2008. sud prvog stupnja je naveo sljedeće.

13. Odredbom čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO), važećeg u vrijeme sklapanja predmetne nagodbe, je propisano da je nagodba ništetna ako je zasnovana na pogrešnom vjerovanju obaju ugovaratelja da postoji pravni odnos koji u stvari ne postoji i ako bez tog pogrešnog vjerovanja ne bi među njima bilo ni spora ni neizvjesnosti, a da isto vrijedi i kad se pogrešno vjerovanje odnosi na činjenice pa je primjenom ove odredbe sud stava da je na tuženiku/protutužitelju S. Š. u ovom postupku bio teret dokazati da u vrijeme sklapanja predmetne sudske nagodbe između njega i B. S. nije postojao pravni odnos (jer su ugovori i sporazumi koje su prethodno bili sklopili bili ništetni), iako su oni vjerovali da taj odnos postoji.

14. Na temelju provedenih dokaza, a primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a, prvostupanjski sud je utvrdio da je korist koju je tuženik S. Š. stekao ovdje predmetnim pravnim poslovima s tužiteljem B. S. iznosila ukupno 50.000,00 kuna te 18.000,00 DEM u protuvrijednosti u kunama.

15. Iz sadržaja Ugovora o zajmu i Sporazuma o prijenosu vlasništva radi osiguranja od 8. travnja 1997. te Ugovora o zajmu od 23. srpnja 1997. sud prvog stupnja zaključuje kako ne proizlazi da su za tužitelja B. S. stranke ugovorile bilo kakvu korist. Navedeno obrazlaže time što iz sadržaja ovih isprava proizlazi da stranke nisu ugovorile nikakvu cijenu pozajmice tuženiku S. Š. (ugovornu kamatu) već samo zakonsku zateznu kamatu u slučaju neispunjenja obveze Stjepana Š. na vraćanje zajma u ugovorenom roku, kao i da su ugovorile osiguranje ispunjenja ove obveze S. Š. (prijenosom vlasništva nekretnine i garancijom cjelokupnom imovinom). Korist, pak, koju bi Branimir Salijević stekao ugovorenim osiguranjem, slijedom odredaba čl. 297. i čl. 34. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; dalje: ZVDSP) je prema ocjeni prvostupanjskog suda tek eventualna (u slučaju neispunjenja obveze S. Š.) i strogo ograničena (na namirenje tražbine) pa se prema stavu tog suda prava korist u smislu odredbe čl. 329. st. 1. ZOO-a može smatrati tek u slučaju nemogućnosti ostvarenja tražbine B. S. prema S. Š., i to samo u opsegu koji predstavlja razliku vrijednosti pozajmljenog iznosa i stečene nekretnine, s obzirom bi tek tu korist B. S. u tom slučaju stvarno stekao, no pri tome sud prvog stupnja navodi kako iznos ove koristi na temelju dokaza izvedenih u ovom postupku nije mogao utvrditi, a i da bi mu je za utvrđenje iste u smislu odredbe čl. 250. ZPP-a bila potrebna pomoć vještaka građevinske struke koju mu stranke nisu predložile pružiti.

16. Pogrešna je i stanju spisa su proturječna ocjena prvostupanjskog suda kako bi korist za tužitelja B. S., koju bi stekao ugovorenim osiguranjem, bila tek eventualna, budući da je iz sadržaja spisa jasno vidljivo da je imenovani, kao zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine k.č.br. 453/3 od 93 čhv i k.č.br. 454/1 od 234 od 234 čhv, upisane u z.k.ul. 2509 k.o. J. (dakle, stekao je vlasništvo nekretnine koju je S. Š. dao kao osiguranje), sklopio dana 9. lipnja 2017. Ugovor o darovanju predmetne nekretnine s kćerkom V. S., koja se uknjižila kao vlasnica predmetne nekretnine (z.k. izvadak na listu 47 spisa) dok tuženik S. Š. protutužbenim zahtjevom traži, između ostalog, uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je postojalo prije nego što je 10. travnja 1997. I. tuženik B. S. iz J., OIB:…, podnio zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na opisanim nekretninama radi osiguranja, a koji prijedlog je „zaveden pod brojem 1535/Z 97“.

17. Dakle, u konkretnom slučaju se ne radi ni o kakvom eventualnom stjecanju koristi, nego o potpuno stvarnom stjecanju koristi na strani tužitelja B. S..

18. Naime, iz rješenja Porezne uprave Područni ured Zagreb, Ispostava Z., od 7. prosinca 1999. (list 21 u priloženom spisu Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-634/06), a kojeg je prvostupanjski sud također propustio ocijeniti, je vidljivo da je nekretnina koju je tužitelj B. S. stekao temeljem Sporazuma od tuženika S. Š. k.č.br. 453/3 od 93 čhv i k.č.br. 454/1 od 234 čhv, na kojoj se nalazi kuća s poslovnim prostorom, procijenjena na iznos od 567.058,13 kuna, što predstavlja 11 puta veću vrijednost od iznosa zajma od 50.000,00 kuna radi čijeg osiguranja povrata je sklopljen Sporazum o prijenosu vlasništva radi osiguranja.

19. Stoga je zaključak prvostupanjskog suda kako tužitelj-protutuženik B. S. ovdje predmetnim pravnim poslovima sklopljenim sa tuženikom-protutužiteljem S. Š. nije stekao nikakvu korist pa tako niti korist koja je u očitom nesrazmjeru s koristi koju je istima stekao S. Š., proturječan ispravama u spisu.

20. Odredbom čl. 157. st. 2. ZOO-a je propisano da je ništetna nagodba o ništetnom pravnom poslu i kad su ugovaratelji znali za ništetnost i htjeli je nagodbom otkloniti.

21. Prema odredbi čl. 158. st. 1. ZOO-a, ništetna je nagodba ako je zasnovana na pogrešnom vjerovanju obaju ugovaratelja da postoji pravni odnos koji ustvari ne postoji, i ako bez toga pogrešnog vjerovanja ne bi među njima bilo ni spora ni neizvjesnosti. Prema st. 2. citiranog članka isto vrijedi i kad se pogrešno vjerovanje obaju ugovaratelja odnosi na činjenice, pri čemu odricanje od navedene ništetnosti nema pravnog učinka i ono što je dano na ime ispunjenja obveze iz takve nagodbe prema st. 3. citiranog članka može se tražiti natrag.

22. Prema navedenim zakonskim odredbama proizlazi da je pri ocjeni ništetnosti nagodbe odlučna činjenica je li nagodba zasnovana na pogrešnom vjerovanju obiju stranaka da predmetni Sporazum o osiguranju postoji i bi li između njih bilo spora i neizvjesnosti i bez tog pogrešnog vjerovanja.

23. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO/05, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila po toj osnovi.

24. Prema navedenom, čak i ako su stranke znale za ništetnost pravnog posla pa su je nagodbom htjele otkloniti, takva nagodba bi bila ništetna. Citirana odredba čl. 158. stavka 1. ZOO/05. je prisilne naravi i njome se onemogućuje konvalidacija ništetnog pravnog posla, osim ako su nagodbom stranke dogovorile vraćanje primljenog i rokove u kome će se to realizirati kao restituciju, sve u smislu čl. 323. st. 1. ZOO/05., tada se ne bi radilo o ništetnoj nagodbi, niti raspolaganju stranaka suprotno čl. 3. st. 3. ZPP-a, bez obzira što je vezana za ništetni pravni posao (tako i Rev-1787/2016-3 od 5. ožujka 2019.)

25. Stoga je u konkretnom slučaju potrebno utvrditi jesu li stranke sudskom nagodbom od 4. srpnja 2008. dogovorile vraćanje onoga što su primile na temelju ništetnog pravnog posla ili nisu, s time da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da Ugovor o zajmu od 8. travnja 1997. nije ništetan, ali to u dijelu koji se odnosi na primitak i vraćanje novaca, dok u odnosu na prijenos prava vlasništva nekretnina radi osiguranja vraćanja duga tek treba prvostupanjski sud na pravilan način ocijeniti je li taj dio ugovora protivan prisilnim propisima ili moralu društva pa stoga ništetan. 26. U skladu s odredbom čl. 158. st. 1. ZOO-a je nagodba ništetna ako je zasnovana na pogrešnom vjerovanju obaju ugovaratelja da postoji pravni odnos koji ustvari ne postoji, i ako bez toga pogrešnog vjerovanja ne bi među njima bilo ni spora ni neizvjesnosti.

U stavku 2. tog članka je propisano da isto vrijedi i kad se pogrešno vjerovanje obaju ugovaratelja odnosi na činjenice.

27. Prvostupanjski sud je zaključio da tuženik S. Š. u ovom postupku nije dokazao da je u vrijeme sklapanja spornih pravnih poslova bio u stanju nužde odnosno teškom materijalnom stanju te nedovoljno iskusan i lakomislen, a niti da je ono što su stranke ovim pravnim poslovima ugovorile kao korist za njega bilo u očitom nerazmjeru s onim što su ugovorile kao korist za B. S. pa tako i da nije dokazao da su ovi pravni poslovi ništetni u smislu odredaba čl. 322. st. 1. i čl. 329. st. 1. ZOO-a odnosno da isti nisu postojali pa stoga niti da je, a sukladno prethodno citiranom odredbi čl. 158. st. 1. i 2. ZOO-a, ništetna sudska nagodba koju su o ovim poslovima stranke sklopile pred Općinskim sudom u Zaprešiću 4. srpnja 2008. pod poslovnim

28. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženik S. Š. nije dokazao da je u vrijeme sklapanja spornih pravnih poslova bio u stanju nužde te nedovoljno iskusan i lakomislen jer je tuženik u poslovnom prostoru u kući imao automehaničarsku radionicu koja je poslovala te je bio u životnoj dobi od 45 godina (rođen 10. studenoga 1951.) i otac troje djece (rođene 1995., 1996. i 1997.), što znači da je imao znatnog poslovnog i životnog iskustva, a tuženikova tvrdnja da ga je u vrijeme sklapanja spornih Ugovora o zajmu bivša supruga tražila isplatu od 10.000,00 eura nedvojbeno nije od utjecaja na njegovu odluku da sklopi Ugovore o zajmu jer je iz iskaza svjedoka Z. A., bivše tuženikove supruge, na ročištu održanom dana 8. veljače 2023. (list 474-475 spisa), vidljivo da joj tuženik S. Š. nije isplatio iznos od 10.000,00 eura.

29. No, zaključak suda prvog stupnja o tome da ono što su stranke ugovorile u korist B. S. nije bio u očitom nerazmjeru s pozajmljenim iznosom, je pogrešan i proturječan sadržaju isprava u spisu jer je tužitelj B. S. stekao vlasništvo nekretnine čija je vrijednost 11 puta veća od iznosa kojeg je prema Ugovoru o zajmu od 8. travnja 1997. predao tuženiku S. Š..

30. Iz sadržaja sudske nagodbe poslovni broj P-634/2006 od 14. srpnja 2008. (list 6- 8 spisa) vidljivo je da se tuženik S. Š. obvezao isplatiti B. S. iznos od 48.000,00 eura plativo u kunama.

31. Prema tome, da bi se na ispravan način ocijenila eventualna ništetnost sudske nagodbe potrebno je prvo ocijeniti valjanost Sporazuma o prijenosu vlasništva od 8. travnja 1997. te Sporazuma od 10. studenoga 1999. i 11. studenoga 1999., odnosno da li su ti Sporazumi protivni moralu i prisilnim zakonskim propisima u situaciji kada je tužitelj B. S. na temelju Sporazuma od 8. travnja 1997. stekao pravo vlasništva nekretnine čija vrijednost je procijenjena na 11 puta veći iznos od ugovorenog iznosa zajma od 50.000,00 kuna. Također je potrebno utvrditi da li su stranke nagodbe ugovorile vraćanje nečega što su primile na temelju ništetnog pravnog posla, vodeći pritom računa o tome jesu li stranke na temelju naprijed navedenih poslova išta primile pa da bi vraćanje moglo biti dogovoreno kao restitucija. Pored toga je potrebno imati u vidu da je u Ugovoru o zajmu od 8. travnja 1997. (list 68 spisa) navedeno da je iznos zajma 50.000,00 kuna (što predstavlja protuvrijednost od 13.982,10 DEM prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 8. travnja 1997. koji iznosi 1 DEM = 3,576 kuna), odnosno iznos od 7.148,93 eura (prema tečaju konverzije 1,95583 na dan 1. siječnja 2002.), dok je u Ugovoru o zajmu od 23. srpnja 1997. (list 71 spisa) kao predmet zajma naveden iznos od 18.000,00 DEM, što predstavlja protuvrijednost od 9.203,25 eura.

32. U odnosu na dio protutužbenog zahtjeva u kojem tuženik S. Š. traži utvrđenje ništetnosti Ugovora o zajmu od 8. travnja 1997. kojim je prenio na tuženika B. S. svoje nekretnine upisane u z.k.ul. 2509 k.o. J.. k.č.br. 453/3, oranica S., površine 93 čhv i k.č.br. 454/1 Kuća i dvorište u …, površine 234 čhv te Ugovora o zajmu od 23. srpnja 1997. te Sudske nagodbe o 4. srpnja 2008. prvostupanjski sud je naveo da je „slijedom prethodno navedenog“ ocijenio neosnovanim.

33. Pravilnost opisanog dijela odluke, barem za sada, nije moguće ispitati. Iako tuženik S. Š. tvrdi da je od tužitelja primio zajam od 10.000,00 DEM, činjenica da je u Ugovoru o zajmu naveden iznos od 50.000,00 kuna ne čini taj Ugovor ništetnim u dijelu koji se odnosi na ugovoreni pozajmljeni iznos, ali se može raditi o djelomičnoj ništetnosti u pogledu odredbe o prijenosu prava vlasništva predmetne nekretnine upisane u z.k.ul. 2509 k.o. J. k.č.br. 453/3.

34. Nadalje, tuženik S. Š. je u protutužbi i tijekom prvostupanjskog postupka tvrdio da mu tužitelj B. S. nije isplatio nikakav iznos prilikom sklapanja Ugovora o zajmu od 23. srpnja 1997., dok je tužitelj B. S. u svom iskazu na ročištu održanom dana 11. studenoga 2022. iskazao da mu S. Š. nikada nije vratio ni lipu, s time da u svom iskazu nije spomenu niti jedan konkretan iznos koji je pozajmio S. Š..

35. U situaciji kada tuženik S. Š. po Ugovoru o zajmu od 8. travnja 1997. tužitelju B. S. nije vratio „ni jednu lipu“, nije životno ni uvjerljivo da bi B. S. nakon isteka roka za povrat ugovorenog zajma od 50.000,00 kuna koji nije vraćen ni u jednom dijelu, pozajmio tuženiku S. Š. još veći iznos od 18.000,00 DEM.

36. S obzirom da su nedovoljni, nejasni i dokazima u spisu proturječni razlozi kojima je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanost protutužbenog zahtjeva u odnosu na ništetnost Ugovora o zajmu od 8. travnja 1997. i 23. srpnja 1997. te sudsku nagodbu od 4. srpnja 2008., valjalo je u tom dijelu ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje. Ovdje treba dodati da nije jasno traži li tuženik-tužitelj S. Š. utvrđenje ništetnosti Ugovora o zajmu od 8. travnja 1997. u cijelosti ili u dijelu u kojem je prenio na tužitelja-protutuženika B. S. nekretnine upisane u z.k.ul. 2509 k.o. J., k.č.br. 453/3.

37. U odnosu na protutužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju nekretnina sklopljenog između 1. tuženika B. S. i 2. tuženice V. S. do 12. lipnja 2017., sud prvog stupnja je u točki 27. obrazloženja naveo da „zaključak tuženika/protutužitelja S. Š. da ovaj ugovor ne proizvodi učinke jer nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta je neosnovan“. To iz razloga jer tuženik/protutužitelj S. Š. nije ništa iskazao o posjedu predmetne nekretnine u vrijeme ovog darovanja, a o tome nisu iskazivali niti na njegov prijedlog saslušani svjedoci. S druge strane, prvostupanjski sud ocjenjuje da je tužitelj B. S. jasno, logično i uvjerljivo iskazao da je tuženik/protutužitelj S. Š. iselio iz predmetne nekretnine prije ovog darovanja te da je kćeri V. S. predao ključeve ove nekretnine nakon sklapanja ovog ugovora o darovanju, a suglasno tome je također jasno i uvjerljivo iskazala i saslušana 2. protutuženica V. S., koja je iskazala da je kuća bila prazna kada joj je otac darovao i da ju je namjeravala iznajmiti.

38. Na temelju naprijed navedenog je prvostupanjski sud zaključio da je B. S. neposredno prije sklapanja predmetnog ugovora o darovanju bio u posjedu iste pa tako da taj ugovor nije bilo potrebno sklopiti u obliku javnobilježničkog akta u smislu odredbe čl. 53. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", br. 78/93, 29/94 i 162/98).

39. Međutim, i opisani zaključak prvostupanjskog suda je suprotan ispravama u spisu.

40. Tako iz obrazloženja presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-605/2017-13 od 31. siječnja 2018. (koja je postala pravomoćna 3. ožujka 2018. što je vidljivo iz podataka u eSpisu) proizlazi da je tužitelj B. S. podnio tužbu 26. lipnja 2017. protiv 1. tuženika S. Š. i 2. tuženice S. B. u kojoj je naveo da se tuženici bez pravne osnove nalaze u posjedu nekretnine upisane u z.k.ul. 2509 k.o. J., u naravi kuća i dvorište u … u J. te je predložio donošenje presude kojom će se naložiti tuženicima iseljenje iz te nekretnine.

41. U činjeničnim tvrdnjama u tužbi podnesenoj Općinskom sudu u Novom Zagrebu dana 22. prosinca 2017., koja je zaprimljena pod brojem P-1209/17 (list 102-110 spisa), tužitelj S. Š. je naveo da se nalazi u posjedu nekretnine u J., …, a tuženik B. S. u tom postupku nije izričito osporio navedenu tvrdnju niti je ustvrdio da bi on bio u posjedu predmetne nekretnine.

42. Iz naprijed navedenog proizlazi da je zaključak prvostupanjskog suda kako je tužitelj B. S. bio u posjedu nekretnine u J., … u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju dana 12. lipnja 2017. proturječan sadržaju spisa.

43. Iako prvostupanjski sud u odnosu na dio odluke kojim je odbio protutužbeni zahtjev na poništenja Ugovora o darovanju od 12. lipnja 2017. nije iznio niti jedan razlog, ovaj sud drugog stupnja, koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a, navodi da tuženik S. Š. nije mogao osnovano zahtijevati poništenje predmetnog ugovora jer nije ugovorna strana tog ugovora pa je u odnosu na odluku pod točkom IV. izreke pobijane presude žalba tuženika-protutužitelja S. Š. neosnovana.

44. Na kraju, kako je prvostupanjski sud odluku o obvezi tuženika S. Š. na plaćanje najamnine za razdoblje od 1. ožujka 2014. do 1. veljače 2017. donio s obzirom na svoje stajalište da sudska nagodba od 4. srpnja 2008. nije ništetna, a koji zaključak se za sada ne može prihvatiti, valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu i u tom dijelu te predmet vratiti na ponovno suđenje.

45. U ponovnom suđenju će sud prvog stupnja otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovom odlukom te utvrditi činjenice odlučne za donošenje odluke o glavnoj stvari, prvenstveno do kada je tuženik S. Š. bio u posjedu kuće u J., …, je li tužitelj B. S. predao tuženiku S. Š. iznos od 18.000,00 DEM na ime zajma prema Ugovoru o zajmu od 23. srpnja 1997., ako jest u kojoj valuti i kojim apoenima, je li Sporazum o prijenosu prava vlasništva od 9. travnja 1997. ništav zbog toga što je protivan prisilnim propisima i moralu društva u situaciji kada je vrijednost nekretnine koja je stečena na temelju tog Sporazuma više o deseterostruko veća od iznosa zajma, je li ništetna sudska nagodba ako je predmet nagodbe ništetan pravni posao, a koje činjenice će sud utvrditi dopunskim saslušanjem stranaka te po potrebi i već saslušanih svjedoka, zatim ocijeniti dokaze provedene tijekom prvostupanjskog postupka, posebno iskaze svih saslušanih svjedoka te očitovanje javnog bilježnika J. K. od 30. kolovoza 2022. i 24. veljače 2023., a nakon toga donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, dajući za sva svoja utvrđenja i ocjene jasne i valjano obrazložene razloge te.

46. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je odlučene kao u izreci presude, a na osnovi odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a kao u točki II izreke rješenja.

47. Odbijen je zahtjev tužitelja-tuženika B. S. za naknadu troška odgovora na žalbu, temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, jer isti nije bio potreban za vođenje postupka (točka III izreke rješenja).

U Zagrebu 19. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac, v.r.