Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 8 Gž Ob-128/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Penić Lukač, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, suca izvjestitelja i člana vijeća, te Tihane Marije Miladin, članice vijeća, u parničnom predmetu 1. tužitelja mlt. V. M.1 iz M., OIB: … i 2. tužiteljice mlt. B. M. iz M., OIB: …, oboje zastupani po majci i zz V. M.2 , iz M., OIB: …, a ista zastupana po punomoćniku B. G., odvjetniku iz K., protiv tuženika M. M. iz M., S. Nj., sada iz Z.1 , OIB: …, zastupan po punomoćnici A. L., odvjetnici iz Z.2 , radi povećanja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P Ob-90/2023-19 od 26. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P Ob-90/2023-19 od 26. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

"Povećava se iznos uzdržavanja za mlt. V. M.1 i mlt. B. M. te se tuženiku M. M. iz M., S. Nj., OIB …, sada u Z., nalaže da za mlt. V. M.1 iz M., OIB … plaća iznos od 208,16 eura mjesečno i za mlt. B. M. iz M., OIB …, plaća iznos od 189,24 EUR mjesečno, počevši od 1.4.2023. g. pa ubuduće i to do posljednjeg dana u mjesecu za mjesec u tijeku, a na koje iznose uzdržavanja u slučaju kašnjenja teče zakonska zatezna kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče od prvog dana u mjesecu nakon mjeseca u kojem je trebalo platiti uzdržavanje, te se tuženiku nalaže da tužiteljima nadoknadi troškove ovog postupka, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Tužitelji u odgovoru na žalbu predlažu odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Suprotno navodima žalbe, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za koje postoji realna podloga u sadržaju spisa pa se kao takva može ispitati. Pored toga, suprotno žalbenim navodima, ne predleži bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) na koje sadržajno upućuje, jer pobijana presuda sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijane presude nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.

6. Pri donošenju pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 103/15, 98/19 i 156/23, dalje: ObZ).

7. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

8. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je suprotno navodima žalbe, odlučio o visini uzdržavanja za djecu mlt. V. M.1 i mlt. B. M., koju odluku o povišenju ranije određenog uzdržavanja po presudi Općinskog suda u Sisku Stalne službe u Kutini poslovni broj P Ob-317/16 od 5. siječnja 2017. godine, je utemeljio na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud donošenjem pobijane odluke niti na koji način nije povrijedio načelo ravnopravnosti muškarca i žene glede jednakih prava i dužnosti u svim obiteljsko pravnim odnosima, a svakako ga nije povrijedio u odnosu na odlučivanje o visini uzdržavanja zajedničke djece, ovdje mlt. V. M.1 i mlt. B. M.

10. Glede žalbenih navoda tuženika glede iskaza zakonske zastupnice tužitelja i majke tužitelja V. M.2 da mlt. kćer B. pohađa "ide u mažoretkinje i to me košta mjesečno 15 eura plus oprema i nastupi da "zz tužitelja u spis nije dostavila niti jedan dokaz kojim bi potkrijepila svoje navode" valja odmah istaknuti da je V. M.2 taj iskaz dala na raspravi 25. rujna 2023. kojoj je nazočio i tuženik kao i njegov punomoćnik i da nakon njenog iskaza nije bilo niti primjedbi niti prigovora, tako da je taj žalbeni navod potpuno neosnovan. Tek je za istaknuti da je tužiteljica uz podnesak od 17. svibnja 2023. dostavila i podnesak centra od 29. srpnja 2022. u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Kutini pod brojem P Ob-5/2022 radi donošenja odluke o ostvarivanju roditeljske skrbi, u kojem podnesku je centar po zastupnici i posebnoj skrbnici ovdje maloljetnih tužitelja N. M., između ostalog navela da je "B. u dobi od 10 godina i završila je treći razred škole B. J. Razred je završila sa odlučnim uspjehom, a od školskih predmeta posebno voli tjelesni i matematiku. U školu ide u smjenama. Zadnje 3,4 godine trenira mažoretkinje, dva puta tjedno u Š. K., što jako voli."

11. Odredbom članka 281. ObZ-a je propisano da su roditelji dužni uzdržavati svoju maloljetnu djecu, što je propisano i člankom 27. Konvencije o pravima djeteta.

12. Činjenična utvrđenja i odluka suda prvoga stupnja žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u sumnju. Naime, žalbeni se navodi u bitnome svode na vlastitu ocjenu izvedenih dokaza i to na način koji samo žalitelju odgovora, pa kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

13. Žalbeni navodi tuženika svode se na selektivno ocjenjivanje dokaza provedenih u prvostupanjskom postupku.

14. U skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost.

15. Tako je pošavši od utvrđenja da su maloljetna djeca V. i B. M. rođena u bračnoj vezi zakonske zastupnice tužitelja i tuženika, da imaju uobičajene redovne potrebe koje imaju djeca njihove dobi, da maloljetna djeca žive s majkom u zajedničkom kućanstvu i da su njihovi mjesečni troškovi oko 200,00 eura, prvostupanjski sud je pravilo, suprotno žalbenim navodima tužitelja, utvrdio da mjesečne potrebe, imajući na umu Odluku o minimalnim novčanim potrebama za mjesečno uzdržavanje djeteta (" Narodne novine ", broj: 48/2023) i Odluku o tablici o prosječnim mjesečnim potrebama maloljetnog djeteta (" Narodne novine ", broj: 48/2023, koja je donesena na temelju odredbe čl. 314. st. 2. ObZ) za maloljetnog V. M.1 iznosi mjesečno 208,16 eura a za maloljetnu B. M. iznosi mjesečno 189,24 eura, odnosno dosudio je one iznose koji su tužitelji potraživali, a koji su niži od predviđenih navedenom Odlukom o minimalnim novčanim potrebama za mjesečno uzdržavanje djeteta i Odlukom o tablici o prosječnim mjesečnim potrebama maloljetnog djeteta, kako je odlučeno u izreci pobijane presude.

15.1. Posebno je za istaknuti da niti ovaj viši sud ne prihvaća postojanje okolnosti koje bi dale osnova za korekciju sukladno odredbama iz članka 313. st. 5. ObZ-a kao niti iz članka 314. stavka 3. ObZ-a.

15.2. Prije svega, sud prihvaća iskaz tuženika s rasprave 25. rujna 2023. kada je izjavio da "ima posla na građevini za izolaciju", ali je potpuno neprihvatljiv daljnji dio iskaza kada navodi da "ne mogu putovati u Z.3 , S., a na sisačkom i zagrebačkom području nema posla", budući je u ovom trenutku notorno da upravo na "sisačkom i zagrebačkom području" traju veliki i obimni građevinski radovi na obnovi od potresa i da se ponajviše traže upravo građevinski radnici pa i oni koji su izolateri.

15.3. Nadalje, potpuno je neprihvatljiv iskaz tuženika s te rasprave 25. rujna 2023. kada je izjavio "Nemam potrebe raditi s obzirom da bi plaća otišla na kredit i alimentaciju", budući roditelji moraju učiniti svaki napor, pa i pojačani, da skrbe za svoju djecu.

15.4. Tek je za istaknuti, glede režijskih troškova, na koje upućuje žalitelj, te troškova prehrane i higijenskih potrepština, da prema odredbi članka 311. ObZ-a, ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta, a određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. U tom smislu, shodno odredbi članka 314. ObZ-a, ministar nadležan za poslove socijalne skrbi jednom godišnje (a najkasnije do 1. travnja tekuće godine) donosi odluku kojom određuje minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom (st. 1.). Taj minimalni iznos određuje se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to:-za dijete do 6 godina, 17% prosječne plaće,-za dijete od 7 do 12 godina, 20% prosječne plaće i-za dijete od 13 do 18 godina, 22% prosječne plaće (st. 2.). Tek iznimno, potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu se utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma:-ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili-ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanju (st. 3). Shodno prethodno navedenom ministar nadležan za poslove socijalne skrbi jednom godišnje (a najkasnije do 1. travnja tekuće godine) donosi tablice o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta u skladu s dobi djeteta, prihodima roditelja obveznika uzdržavanja prema platnim razredima i prosječnim troškovima života u Republici Hrvatskoj (st. 4.). U provedbi navedene zakonske normative ministarstvo donijelo je, naprijed navedenu Odluku o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta.

16. Dakle, na temelju odredbe članka 314. stavka 3. ObZ-a, prema kojoj se tek iznimno potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma i to:-ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili-ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanju.

16.1. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud pravilno zaključuje da tuženik, koji je građevinski radnik i koji ne želi raditi može i treba uzdržavati maloljetnu djecu u iznosima koji su presuđeni, a koji su niži od minimalnih po Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta. Naime, minimalni iznosi po Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta za dijete od 7-12 godina je 203,15 eura a za dijete od 13-18 godina je 223,46 eura.

17. Također je za istaknuti da tuženik kao obveznik uzdržavanja nema obvezu uzdržavati drugu djecu osim ovdje tužitelje.

18. Ovaj viši sud ima potrebu posebno istaknuti dob i uzrast ovdje maloljetnih tužitelja pa je logično i opravdano zaključiti da se djeca stranaka nalaze u takovoj fazi razvoja i života kada im je uz napore roditelja, što im je i dužnost, njihova materijalna pomoć i najpotrebnija.

19. Žalitelju valja istaknuti da prema članku 310. stavcima 1. i 2. ObZ-a roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, a svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

20. Ovaj viši sud je imao na umu i Konvenciju o pravima djeteta, koja je usvojena na 44. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda, 20. studenoga 1989. (rezolucija broj 44/25) koja je stupila na snagu 2. rujna 1990. Republika Hrvatska stranka je Konvencije o pravima djeteta od 8. listopada 1991. prema Odluci o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji. Tu odluku donijela je Vlada Republike Hrvatske 30. rujna 1993. ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 12/1993.) Prema odredbi II. te Odluke "Tekstovi mnogostranih međunarodnih ugovora" iz točke I. ove Odluke, objavljeni u službenim glasilima država slijednica, važe i primjenjuju se kao službeni tekstovi do objave službenih tekstova tih međunarodnih ugovora na hrvatskom jeziku u Narodnim novinama-Međunarodni ugovori. "Službeni tekst Konvencije o pravima djeteta objavljen je u Službenom listu SFRJ, broj 15/1990., i još uvijek je jedini službeni prijevod.

21. Člankom 3. Konvencije o pravima djeteta propisano je da interesi djeteta trebaju imati prednost, dok je odredbom članka 27. Konvencije o pravima djeteta propisano da svakom djetetu treba priznati pravo na standard življenja primjeren djetetovu tjelesnom, duševnom, duhovnom, ćudorednom i društvenom razvoju, a roditelji su u prvom redu odgovorni osigurati, unutar svoje sposobnosti i novčanih mogućnosti, životne uvjete nužne za djetetov razvoj.

22. Stoga je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 432. ObZ te članaka 311., 313. i 317. stavka 1. ObZ-a, kada je odlučeno kao u izreci pobijane presude.

23. Slijedom svega navedenoga, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika i potvrditi presudu suda prvoga stupnja.

U Zagrebu 19. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća:

Dubravka Penić Lukač, v.r.