REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 687/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. Z., OIB …, iz Z., koju zastupa punomoćnik S. T., odvjetniku u Z., protiv prvotuženice J. M. Č., OIB …, iz Z., i drugotuženika R. Ž. Č., OIB …, iz Njemačke, F. oboje kao nasljednici Ž. H. Č., OIB …, iz Njemačke, M., oboje tuženika zastupa punomoćnica J. B., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-856/2017-4 od 29. travnja 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1317/2012-51 od 15. siječnja 2016., u sjednici održanoj 19. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke odbijen tužbeni zahtjev kojim je tražena isplata iznosa od 100.000,00 € s pripadajućom zateznom kamatom. Odlukom je o parničnom trošku sadržanom u točki II. izreke naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 113.937,68 kuna (15.122,12 €) s pripadajućim zateznim kamatama od 15. siječnja 2016. do isplate.
2. Drugostupanjskom je presudom u točki 1. izreke djelomično odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i u odbijajućem dijelu točke I. izreke potvrđena prvostupanjska presuda. Nadalje je u točki 2. izreke djelomično uvažena žalba tužiteljice te je preinačena prvostupanjska presuda u odluci o troškovima postupka (točka II. izreke) tako što je naloženo tužiteljici nadoknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 92.687,68 kuna (12.301,76 €) sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2016. do isplate, dok je u preostalom dijelu, za iznos od 21.250,00 kuna (2.820,35 €) zahtjev tuženika odbija kao neosnovan. Nadalje su u točki 3. izreke odbačene dopune žalbe tužiteljice od 7. lipnja 2016., 20. rujna 2017. i 1. veljače 2018. kao nepravodobne, dok je u točki 4. izreke odbijen zahtjev tuženika za nadoknadom troškova nastalih povodom odgovora na žalbu.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku (″Narodne novine″ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/088, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 8022 i 114/22
- dalje: ZPP) podnosi tužiteljica pobijajući je u dijelu u kojem nije uspjela u postupku, i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukidanjem prvostupanjske i drugostupanjske presude te vraćanjem predmeta na ponovno suđenje prvostupanjskom, odnosno drugostupanjskom sudu.
4. Tuženici nisu odgovorili na reviziju tužiteljice.
5. Revizija nije osnovana.
6. Odredba članka 391. stavka 1. ZPP obvezuje revizijski sud pri odlučivanju o reviziji ispitati pobijanu presudu u dijelu kojim se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pa je u tim granicama pobijana presuda i ispitana.
7. Revidentica u reviziji bitnu povredu odredaba parničnog postupka nalazi u tvrdnji da prvostupanjski sud nije prihvatio iskaz tužiteljice, a da je drugostupanjski sud prihvatio takvu ocjenu dokaza i bez osnove otklonio žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP. Međutim, drugostupanjski je sud detaljno obrazložio neosnovanost žalbenog razloga spomenute bitne povrede odgovarajući da prvostupanjska presuda sadrži jasne i neproturječne razloga o svim odlučnim činjenicama te da izreka presude ne proturječi njezinim razlozima zato što je prvostupanjski sud pravilno reproducirao sadržaj zapisnika od 25. ožujka 2009. sastavljen prilikom uredovanja sudskog ovršitelja u ovršnom predmetu Ovr-538/06 kada je tuženik uveden u posjed nekretnine budući da iz istog proizlazi da je uredovanju bila prisutna tužiteljica koja je zamolila da joj se udijeli rok od trideset dana u kojem će roku preuzeti svoje stvari, što je prednik tuženika kao ovrhovoditelj prihvatio, pa je tužiteljica kao ovršenica tom prigodom upozorena na posljedice propisane odredbom članka 227. i 228. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ), a koji zapisnik je potpisala, pa je drugostupanjski sud odgovorio tužiteljici kao žaliteljici da sud prvog stupnja nije proturječno reproducirao sadržaj tog zapisnika, cijeneći da je i sama tužiteljica u svom iskazu istakla da je bila prisutna na uredovanju suda od 25. ožujka 2009. Osim toga, sud je drugog stupnja odgovorio i da je prvostupanjski sud također pravilno reproducirao sadržaj zapisnika s ročišta za glavnu raspravu od 25. rujna 2015. na kojem je prednik tuženika iskazao da je pokretnine tužiteljice pohranio u garažu te da ih nije uništio niti uklonio. U takvim je okolnostima sud drugog stupnja, odlučujući o (ne)osnovnosti žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, imao na umu da je sud prvog stupnja svoju ocjenu dokaza opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima na temelju kojih se ta ocjena može provjeriti. Upravo u tom smislu sud drugog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP jer je cijenio da je prvostupanjski sud svoju ocjenu dokaza obrazložio na način koji omogućuje otkrivanje istine prema mogućim spoznajnim standardima i koji objektivno sprječava sumnju u pravilnost danih razloga, a što je u skladu s biti odredbe članka 8. ZPP. Stoga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
8. Predmet je postupka zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 100.000,00 € s pripadajućom kamatom po osnovi naknade štete koja se sastoji u vrijednosti pokretnina koje su ostale u nekretnini ovršenice nakon njezine predaje predniku tuženika kao kupcu utemeljen na odredbi članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje: ZOO) u vezi s člankom 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZVDSP).
9. U postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima nije bilo sporno da je radi naplate novčane tražbine prednika tuženika u iznosima od 464.000,00 USD i 318.000,00 € provedena ovrha na nekretnini (kući) ovršenice označene kao k.č.br. 1413/1, zk.ul. br. 1408 k.o. S. S., te je ista pravomoćno dosuđena predniku tuženika kao kupcu koji je uveden u posjed te nekretnine 25. ožujka 2009. Pored ovih nespornih činjenica, u postupku je utvrđeno da je prilikom uredovanja suda kod provedbe ovrhe radi ispražnjenja i predaje nekretnine, u skladu s odredbama članaka 226. - 228. u vezi s člankom 121. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 37/08 - dalje: OZ), po sporazumu prisutnih ovršenice i ovrhovoditelja utanačeno da su pokretnine ovršenice predane na čuvanje ovrhovoditelju na rok od trideset dana u kojem će roku ovršenica preuzeti pokretnine, dok će se u protivnom postupiti po odredbama članaka 227. i 228. OZ (po službenoj dužnosti odrediti njihovu prodaju po pravilima o ovrsi na pokretninama). Također je utvrđeno da prednik tuženika kao ovrhovoditelj nije ometao tužiteljicu kao ovršenicu u preuzimanju predmetnih pokretnina niti ju je sprječavao u njihovu preuzimanju. Štoviše, utvrđeno je i da je na zahtjev tužiteljice još prilikom uredovanja od 22. prosinca 2008. odgođena ovrha uz njezino izričito obećanje da će u roku od pet dana isprazniti svoje stvari iz kuće i predati ključeve punomoćniku prednika tuženika. Ujedno je očevidom na licu mjesta pouzdano utvrdio da se tužiteljičine stvari nalaze u garaži.
10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, u okolnostima kada tužiteljica ne traži povrat stvari (što je inače prvotno u postupku i tražila, ali je od toga odustala), kada stvari (pokretnine) postoje, a posjednik ih ne odbija vratiti, sudovi su ocijenili da tužiteljica u primjeni odredbe članka 161. ZVDSP u vezi s odredbom članka 1045. ZOO, ima pravo na vlasnički zahtjev na povrat stvari u posjed, a tek u situaciji da su stvari uništene ima pravo na naknadu štete.
11. Kod činjenice da je prednik tuženika uveden u posjed nekretnine 25. ožujka 2009., da su pokretnine tužiteljice nađene u garaži 26. studenoga 2014., a tužiteljica nije dokazala da su bile uništene, kao i kod činjenice da se tužiteljica obvezala stvari preuzeti stvari u roku od trideset dana od 25. ožujka 2009., a što nije učinila pri čemu joj je prednik tuženika to nije branio, te kako iz stanja spisa ne proizlazi da je ovršni sud postupio po odredbi članka 228. stavka 1. OZ, sudovi su zaključili da zahtjev tužiteljice za naknadu štete nije osnovan.
12. Neutemeljeno revidentica ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava kod odbijanja tužbenog zahtjeva zato što je u opisanim okolnostima, a s obzirom na činjenice utvrđene u postupku, pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da u okolnostima konkretnog slučaja nisu ostvarene pretpostavke odštetne odgovornosti tuženika u smislu odredbe članka 1045. ZOO jer na strani tuženika nije utvrđena odgovornost za činjenicu da tužiteljica nije preuzela pokretnine koje su ostale u predanoj nekretnini nakon njezine predaje, a posebno kod činjenice da su te pokretnine tužiteljici tijekom trajanja postupka pred nižestupanjskim sudovima bile dostupne, ali ih ona bez krivnje prednika tuženika nije preuzela.
13. U takvim su okolnostima sudovi pravilno ocijenili da u smislu odredbe članka 1045. ZOO nema odgovornosti tuženika zbog činjenice da tužiteljica nije preuzela svoje pokretnine iz njegove nekretnine nakon njezine predaje predniku tuženika te su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev.
14. U odnosu na osporavanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, revidentici valja odgovoriti da je riječ o razlogu zbog kojeg se revizija ne može podnijeti jer to priječi odredba članka 385. ZPP.
15. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se revizija podnosi, reviziju je tužiteljice valjalo dobiti kao neosnovanu na temelju odredbe članka 393. ZPP.
Zagreb, 19. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
