REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1246/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. J., OIB …, iz Z., kojeg zastupa punomoćnica A. M., odvjetnica u Š., protiv tuženika D. J., OIB …, iz Z., kojeg zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću, poslovni broj Gž-754/2023-2 od 17. studenoga 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 1584/2021-58 od 17. studenoga 2023., u sjednici održanoj 19. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnoga ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću, poslovni broj Gž-754/2023-2 od 17. studenoga 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1584/2021-58 od 27. travnja 2023. Prijedlog je podnesen radi pravnih pitanja za koja predlagatelj ocjenjuje da su "bitna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava u sudskoj praksi, te ujedno je stoga što smatra da su sudovi u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku, zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijedili temeljno ljudsko pravo tužitelja zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava temeljnih sloboda", i to pravo vlasništva, prava jednakosti svije pred zakonom i pravo na pravično suđenje.

2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog tužitelja.

3. Pitanja koja je tužitelj u prijedlogu naznačio glase:

1) Mogu li se u parničnom postupku smatrati valjanim utvrđenja iz nepravomoćne i ukinute odluke prekršajnog suda i mogu li se na istima temeljiti zakonite presude; 2) Obvezuje li nepravomoćna odluka prekršajnog suda parnični sud i predstavlja li prethodno pitanje u smislu članka 12. stavka 3. ZPP u odnosu na postojanje građanskopravne odgovornosti te može li se odluka o krivnji i građanskopravnoj odgovornosti temeljiti na prekršajnoj odluci;

3) Je li dopušteno iz nepravomoćne prekršajne presude utvrđivati postojanje protupravnosti radnje stranke u postupku;

4) Može li se sud opravdano pozivati na neobjektivnost iskaza svjedoka koji su članovi uže obitelji jedne stranke, dok istovremeno poklanja vjeru svjedocima koji su uža obitelj druge stranke te predstavlja li isto povredu prava na jednakost pred sudom;

5) Može li sud valjano odbiti koristiti nalaz i mišljenje medicinskog vještaka navodeći kao razlog da je isto vještvo "provedeno na trošak i teret tužitelja";

6) Je li sud ovlašten samostalno zaključivati o porijeklu ozljede tužitelja u postupku naknade štete odnosno ima li sud potrebna stručna znanja za samostalno izvođenje takvih utvrđenja;

7) Je li valjano i zakonito obrazloženje suda da nalaz i mišljenje medicinskog vještaka ne uzima u obzir prilikom donošenja odluke jer je "vještačenje provedeno isključivo na trošak rizik tužitelja",

8) Postoji li ekskulpacija štetnika za izlaganje nekoga akutnom stresu ako i sam tvrdi da je doživio akutni stres;

9) Ima li oštećenik pravo na naknadu štete ukoliko je utvrđeno da otprije ima istih zdravstvenih posljedica kao i nakon pretrpljenog štetnog događaja i je li sud u tom slučaju dužan razlučiti uzroke tih posljedica, odnosno utvrditi da je zdravlje dodatno narušeno u štetnom događaju i dosuditi mu naknadu štete?

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 387. stavka 1. u vezi s člankom 385.a stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava u sudskoj praksi. To primarno stoga što tužitelj u prijedlogu nije uopće, pa tako ni jasno, naznačio razlog važnosti postavljenih pravnih pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP odnosno nije ukazao da je u činjenično i pravno istovjetnim predmetima nekoj stranci pružena drugačija pravna zaštita od one pružene u konkretnom slučaju.

4.1. U odnosu na potrebe razvoja prava koje su također navedene u prijedlogu kao razlog važnosti za dopuštenje revizije, valja uočiti da te potrebe ni sam predlagatelj nije obrazložio, a niti revizijski sud nalazi da bi u okolnostima konkretnog slučaja postojale i da bi opravdavale intervenciju revizijskog suda. To posebno stoga što tužitelj u bitnom osporava ocjenu u postupku izvedenih dokaza i činjenična utvrđenja do kojih su sudovi došli na temelju takve ocjene dokaza smatrajući da se "ponovnom i brižljivom analizom svih dokaza o bitnim pravnim pitanjima može očekivati drugačija odluka od onih donesenih po nižestupanjskim sudovima", dok, s druge strane, potrebe razvoja prava u sudskoj praksi, u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP, imaju u vidu potrebe razvoja prava usmjerene u odnosu na odgovore na pravna, a ne činjenična pitanja.

5. Stoga je, na temelju odredbe članka 389.a stavaka 1. i 3. ZPP, prijedlog predlagatelja za dopuštenje revizije u pogledu naznačenih pravnih pitanja valjalo odbaciti i riješiti kao točki I. izreke ovog rješenja.

6. Postupajući u skladu s odredbom članka 387. stavka 1. u vezi s člankom 385.a stavkom 2. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim ni da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava. Naime, razlozi koje tužitelj veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustava RH), kao i ustavnog prava na jednakost svih pred zakonom i pred sudovima zajamčenog odredbom članka 14. Ustava RH te prava vlasništva zajamčenog odredbom članka 48. Ustava RH odnosno članka 1. Protokola 1. uz EKLJP.

7. Ocjenjujući osnovanost podnesenog prijedloga u primjeni stavka 2. članka 385.a ZPP, valja istaći da odredba članka 6. stavka 1. EKLJP i članka 29. stavka 1. Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz priloženih nižestupanjskih presuda je, k tome, razvidno da su sudovi u svojim presudama odgovorili na sve odlučne navode tužitelja, kako je naprijed i obrazloženo. U tom su smislu presude sudova detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi ne upućuju na zaključak da je tužitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

8. U odnosu na povredu prava na jednakost sviju pred zakonom, kao i na povredu prava vlasništva, valja najprije uočiti da tužitelj ne navodi u čemu bi se sastojale ove povrede u predmetnom postupku, odnosno na koji su način sudovi počinili ove povrede. Riječ je, naime, o tipičnom građanskopravno postupku radi naknade štete između privatnih osoba, štoviše srodnika (tužitelj - stric, tuženik - nećak) u kojem je o tužbenom zahtjevu odlučeno na temelju odluka nižih sudova koje nisu očigledno nezakonite, arbitrarne ili očito nerazumne. Pored naprijed navedenog, a imajući na umu i činjenicu da su nižestupanjski sudovi za odbijanje tužbenog zahtjeva dali ozbiljne, logične, razborite, relevantne i dostatne razloge, iz sadržaja predmetnog prijedloga kao ni iz njegovih priloga nema naznaka povrede prava na mirno uživanje imovine, kao niti povrede prava na jednakost sviju pred zakonom.

9. U opisanim okolnostima kada, dakle, tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena ljudska prava na koja ukazuje, njegov je prijedlog i u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 4. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 19. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.