REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 311/2022-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P., OIB …, iz K., zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-66/2020-2 od 15. lipnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-677/17-19 od 9. prosinca 2019., u sjednici održanoj 19. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuje presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-66/2020-2 od 15. lipnja 2021. u dijelu odluke o parničnom trošku kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr- 677/17-19 od 9. prosinca 2019. u dijelu pod točkom 4. izreke, tako da se u tom dijelu rješava:
„Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 174,20 EUR/1.312,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. prosinca 2019. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.“
II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove revizijskog postupka u iznosu od 124,43 EUR/937,50 kn, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 697,84 kn/92,62 eura/ sa zakonskim zateznim kamatama (izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak) tekućim na pojedinačne iznose kako je pobliže navedeno pod točkom 1. izreke, odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.907,16 kn/784,01 eura/ (točka 2. izreke) te je pod točkom 4. izreke odlučeno o troškovima parničnog postupka tako da je naloženo tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.687,50 kn/223,97 eura/.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu (točka 2. izreke) te u odluci o troškovima parničnog postupka (točka 4. izreke).
3. Postupajući po dopuštenju, tužitelj podnosi reviziju protiv odluke o troškovima parničnog postupka glede troškova vještačenja, pozivom na odredbu čl. 382. u vezi čl. 400. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP) pobijajući je zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena, s prijedlogom da se prihvati revizija, ukine drugostupanjska odluka u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. Uzimajući u obzir odredbu čl. 129. st. 5. ZPP, kojom je propisano je da se odluka o troškovima u presudi smatra rješenjem, pobijano je rješenje, sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, ispitano samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-4109/2021-2 od 1. prosinca 2021. dopustio tužitelju reviziju protiv drugostupanjske presude (ispravno protiv rješenja, s obzirom da se odluka o troškovima u presudi smatra rješenjem) zbog pitanja:
„Je li pravilna odluka suda kojom se tužitelju u parnici niti djelomično ne dosuđuje predujmljeni trošak financijskog vještačenja koje je bilo nužno za utvrđenje visine potraživanja, iako je tužitelj uspio u parnici s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom visina kojeg je utvrđena upravo provedenim financijskim vještačenjem?“
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, u smjenama, na terenu, stražarenje i službi dežurstva u pojedinim mjesecima u razdoblju od kolovoza 2011. do lipnja 2014., u ukupnom iznosu od 6.605,00 kn bruto. Tuženica je osporavala osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.
9. Prvostupanjski sud je naložio tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.687,50 kn/223,97 eura/, pri čemu je uzeo u obzir uspjeh dokazivanja u pogledu osnove konačnog tužbenog zahtjeva te je utvrdio da je tužitelj uspio sa 30% tužbenog konačnog tužbenog zahtjeva, a tuženica sa 70% tužbenog zahtjeva, kad se odbije postotak tuženice koja je u većoj mjeri uspjela u sporu (70%) od postotka tužitelja u sporu (30%) dobio je preostali postotak od 40% koji je tuženici računao od ukupno utvrđenih parničnih troškova s time da je svaku radnju utvrdio prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Pritom je računao samo troškove tuženice.
10. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku odluku o troškovima parničnog postupka, za koju je ocijenio da je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP odnosno da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio omjer uspjeha u parnici svake od stranaka.
11. Nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 155. st.1. ZPP jer prema usvojenoj sudskoj praksi ovoga suda kod djelomičnog uspjeha u parnici, kada je tuženik osporavao osnovu zahtjeva, trošak vještačenja koje je predujmio tužitelj priznaje se tužitelju u cijelosti obzirom da je bio potreban, bez obzira na uspjeh u parnici. Navedeno pravno shvaćanje zauzeto je primjerice u odluci ovoga suda Rev-994/21 od 14. rujna 2021.
12. Stoga pravilno tužitelj potražuje razliku troška parničnog postupka u odnosu na trošak financijskog vještačenja jer mu isti pripada u cijelosti, pa kako sudovi uopće nisu uzeli u obzir troškove vještačenja, valjalo je tužitelju priznati troškove financijskog vještačenja u cijelosti (3.000,00 kn/398,17 eura). Kada se uzme u obzir dosuđeni trošak tuženiku u iznosu od 1.687,50 kn/223,97 eura i priznati trošak tužitelju povodom revizije u iznosu od 3.000,00 kn/398,17 eura, proizlazi razlika od 1.312,50 kn / 174,20 eura, koji iznos je tuženica dužna naknaditi tužitelju. O visini zateznih kamata odlučeno je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23).
12.1. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'', broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).
13. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i na temelju odredbe čl. 395. st. 1. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke.
14. Tužitelju je, na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP priznat zatraženi trošak sastava revizije sukladno vrijednosti predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske odluke prema Tbr. 7.1. u vezi Tbr. 10.5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 - dalje u tekstu: Tarifa). Tako tužitelju za sastav revizije pripada 50 bodova vrijednosti 1 boda 2,00 eura što iznosi 100,00 eura čemu treba pribrojiti 25% PDV, što ukupno iznosi 125,00 eura, međutim obzirom je tražio 937,50 kn, što iznosi 124,43 eura, to mu je i dosuđeno 124,43 eura te je odlučeno kao pod točkom II izreke.
Zagreb, 19. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković, v.r.
