- 1 -              Poslovni broj: Usž-2167/23-2

Poslovni broj: Usž-2167/23-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članova vijeća, te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja J. J. iz Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi zahtjeva za povrat više uplaćenog poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 UsIpor-53/20-2 od 15. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 6. prosinca 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 UsIpor-53/20-2 od 15. prosinca 2021.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.              Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-410-20/16-01/3344, urbroj: 513-04/18-3 od 6. rujna 2018. i rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave za poreze građana, klasa: UP/I-416-02/216-004/02, urbroj: 513-007-24-10/2016-02 od 15. rujna 2016. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava, tj. svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje:  ZUS).

3.              Nastavno u žalbi tužitelj upire i na povredu prava na suđenje u razumnom roku, odnosno povredu ustavnih prava iz članka 18. i članka 19. Ustava Republike Hrvatske.

4.              Dalje u žalbi tužitelj navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, a pri čemu iscrpno obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude došlo do povrede njegovih procesnih prava. Dodaje i razloge zbog kojih smatra da je prvostupanjski sud postupio protivno odredbama ZUS-a, odnosno počinio propuste koji utječu na donošenje zakonite odluke. Pobliže navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da ni tuženik, a ni prvostupanjski sud nisu proveli odgovarajući dokazni postupak, a niti je sud dao osvrt na prijedlog tužitelja o provođenju dokaza koje je predložio u tužbenom zahtjevu. Dodaje i da nije obaviješten o postupanju nadležnog tijela u vezi kaznene prijave koju je podnio protiv tuženika, a smatra da je o tome valjalo riješiti kao o prethodnom pitanju u smislu članka 44. stavka 1. ZUS-a. Tužitelj posebno navodi da sud nije odlučio o tužbenom zahtjevu u cijelosti, odnosno o dijelu u kojem traži naknadu štete i povrat stvari u skladu s odredbom članka 59. stavka 1. i stavka 2. ZUS-a, a dodaje i druge razloge zbog kojih smatra da je prvostupanjski sud povrijedio procesna prava propisana odredbama ZUS-a.

5.              Nadalje u žalbi tužitelj u bitnom ističe razloge koji se tiču ocjene zakonitosti poreznog rješenja od 17. rujna 2014., kojim mu je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u pobliže navedenom iznosu, na temelju ugovora o kupoprodaji od 3. rujna 2012., a u vezi stjecanja nekretnine označene kao stan S116 u Z., na adresi ….a s te osnove smatra da je nezakonito utvrđena i porezna obveza. Tužitelj nadalje u žalbi iscrpno obrazlaže slijed radnji poduzetih u upravnom postupku, a koji je rezultirao time da je oslobođen poreza na promet nekretnina u iznosu od 17.354,19 kn, a obvezan platiti samo razliku u iznosu od 3.182,91 kn, a razloge zbog kojih je oslobođenje od plaćanja porezne obveze ukinuto paušalnima i neargumentiranima. Dodaje i da je dana 13. rujna 2016. podnio zahtjev za povrat naplaćenog poreza u iznosu od 17.811,61 kn, kao i zahtjev za povrat preknjiženog povrata poreza na dohodak za 2015. na račun poreza na promet nekretnina u iznosu od 4.548,71 kn, a i zahtjev za naknadu troškova postupka i naknadu štete.

6.              Zaključno, tužitelj daje osvrt i na tijek provedenog ovršnog postupka, a s obzirom da je rješenjem tuženika od 5. rujna 2016. usvojena njegova žalba i poništeno porezno rješenje od 5. travnja 2016., kojim je ukinuto ranije prvostupanjsko rješenje od 4. veljače 2016., u dijelu oslobođenja tužitelja od plaćanja poreza na promet nekretnina u naznačenom iznosu, a u ponovnom postupku je doneseno prvostupanjsko rješenje od 13. rujna 2016. kojim se tužitelju utvrđuje porezna obveza u iznosu od 3.128,91 kn, smatra da postoji zakonska osnova za povrat ovršenih sredstava u preostalom iznosu koji nije bio u obvezi platiti s osnove utvrđene porezne obveze.

7.              Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, ukine prvostupanjsku presudu te po otklanjanju navedenih nezakonitosti, donese odgovarajuću odluku o meritumu predmetne upravne stvari. Tužitelj u žalbi traži i naknadu troška žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.

8.              Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

9.              Žalba nije osnovana.

10.              Ispitivanjem zakonitosti pobijane presude, kao i postupka koji joj je prethodio, u granicama žalbenih razloga i uvažavajući razloge ništavosti sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je ocijenio da žalbeni navodi zbog kojih se presuda pobija nisu osnovani, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

11.              Prvostupanjski sud je nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan, a za zaključke je dao valjane, dostatne i relevantne razloge s kojima je ovaj Sud u cijelosti suglasan.

12.              Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude, proizlazi da je tužitelju poreznim rješenjem od 4. veljače 2016. utvrđen porez na promet nekretnina, uz oslobođenje u iznosu od 17.354,19 kn, a razliku poreza u iznosu od 3.128,91 kn je tužitelj uplatio 26. veljače 2016.

13.              Dalje iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem od 5. travnja 2016. ukinuta točka 2.1. poreznog rješenja od 4. veljače 2016., a tužitelju je naloženo da uplati porez na promet nekretnina u iznosu od 17.354,19 kn, tj. iznos u odnosu na koji je ranije bio oslobođen.

14.              Dalje iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužitelju dana 25. kolovoza 2016. preknjižen povrat poreza po godišnjoj poreznoj prijavi u iznosu od 4.548,71 kn na račun poreza na promet nekretnina. Također proizlazi i da je tuženikovim rješenjem od 5. rujna 2016. poništeno porezno rješenje od 5. travnja 2016. u povodu žalbe tužitelja, a u nastavku postupka je prvostupanjskim rješenjem od 13. rujna 2016. tužitelju utvrđen porez na promet nekretnina u iznosu od 3.128,91 kn.

15.              U vezi zahtjeva koji je tužitelj podnio 15. rujna 2016., a u kojem traži povrat od 22.360,32 kn, prvostupanjski sud je prihvatio zaključke i stajališta poreznog tijela, odnosno pravilnom ocjenu da je zahtjev tužitelja osnovan u dijelu u kojem traži povrat poreza uplaćenog u iznosu od 4.548,71 kn, a slijedom čega je riješeno kao u točki I. izreke prvostupanjskog rješenja od 15. rujna 2016., kojim je zahtjev tužitelja djelomično uvažen. U točki IV. izreke tog rješenja je pravilno odbijen zahtjev tužitelja za povrat poreza na promet nekretnina u iznosu od 17.811,61 kn. Naime, iz podataka spisa ne proizlazi da je tužitelj navedeni iznos uplatio poreznom tijelu na ime obveze poreza na promet nekretnina, a niti je tužitelj tvrdnje protivne tome potkrijepio bilo kakvim materijalnim dokazima. Također, iz podataka spisa proizlazi da je rješenjem od 14. rujna 2016. obustavljena ovrha u iznosu od 17.806,11 kn, a iz specifikacije izvršenja osnove plaćanje FINA-e od 22. rujna 2016. proizlazi da je plaćanje iznosa od 17.792,28 kn obustavljeno.

16.               Slijedom iznesenog je u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđeno da je tužitelj na ime obveze poreza na promet nekretnina platio iznos od 4.548,71 kn, a koji iznos nije bio obvezan platiti, zbog čega je pravilno utvrdilo porezno tijelo da je tužitelj u tom iznosu ostvario pravo na povrat uplaćenog poreza na promet nekretnina. Pri tome se porezno tijelo poziva na primjenu odredbe članka 21. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine", 69/97., 153/02., 22/11. i 143/14.). Također je porezno tijelo pravilno utvrdilo da se preostali dio traženog iznosa ne odnosi na ovršena sredstva, odnosno iznos uplaćen s osnove utvrđene porezne obveze koju tužitelj nije bio obvezan platiti, već na troškove za koje tužitelj smatra da su nastali tijekom vođenja poreznog postupka, zbog čega je zahtjev tužitelja u tom dijelu osnovano odbijen.

17.              U osvrtu na žalbene navode valja reći da je prvostupanjski sud u predmetnom slučaju odlučio o tužbenom zahtjevu u cijelosti, a među ostalim je obrazložio i razloge zbog kojih smatra da zahtjev tužitelja za naknadu štete nije osnovan.

18.              Slijedom navedenog, ovaj Sud prihvaća zaključke prvostupanjskog suda te nalazi da je pravilno tužbeni zahtjev odbio pozivom na odredbu članka 57. stavka 1. ZUS-a, a time rješenje tuženika potvrdio zakonitim.

19.              Prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjska presuda se temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, a na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a tijekom provedenog upravnog spora nisu učinjeni propusti na koje tužitelj ukazuje u žalbi, odnosno nije došlo do povrede odredaba ZUS-a koje bi utjecale na donošenje pravilne i zakonite odluke. Naime, sud je u obrazloženju pobijane presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, odnosno pravilno je odluku donio pozivom na odredbu članka 36. točku 4. ZUS-a, ocjenjujući da činjenice bitne za rješavanje predmetne stvari nisu sporne, već samo primjena prava. Tužitelj ni u žalbi ne potkrjepljuje tvrdnju da mu pripada povrat cjelokupno traženog iznosa u zahtjevu, jer to ne argumentira odgovarajućim dokazima, a niti za takvu tvrdnju ima osnove u podacima spisa predmeta.

20.              Stoga i sve druge prigovore tužitelja istaknute u žalbi, ovaj Sud smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, a osobito jer se radi o prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud jasno i iscrpno očitovao, a s čijim zaključcima je ovaj Sud suglasan. Također ovaj Sud nije našao osnovanima ni prigovore tužitelja o povredi ustavnih prava na koje ukazuje u žalbi, jer tužitelju postupanjem suda tijekom upravnog spora nije uskraćeno ostvarivanje propisanih procesnih prava, odnosno bilo mu je omogućeno da zaštiti svoja prava i koristi sva pravna sredstva koja mu stoje na raspolaganju, a radi ocjene zakonitosti upravnih akata i sudske odluke, odnosno da štiti svoja zakonska i ustavna prava podnošenjem propisanih pravnih lijekova. Činjenica dugotrajnosti postupaka sama za sebe ne utječe na ocjenu zakonitosti pobijane presude, jer je tužitelj i u tom pravcu imao mogućnost koristiti propisani pravni lijek i podnijeti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbi Zakona o sudovima ("Narodne novine", 28/13.).

21.              Budući da nisu osnovani razlozi zbog kojih tužitelj žalbom pobija prvostupanjsku presudu, a niti razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 73. stavka 1. ZUS-a, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena i prvostupanjska presuda potvrđena.

22.              Odluka o trošku žalbenog postupka je utemeljena na odredbi članka 79. ZUS-a. Kako je žalba tužitelja odbijena, a u zahtjevu tužitelj specificira trošak sastava žalbe u ostavinskom postupku u pobliže naznačenom iznosu, zbog čega je njegov zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

 

U Zagrebu 6. prosinca 2023.

                                                                                                        Predsjednik vijeća

Ante Galić, v.r.