2 UsI-2177/2023-11
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviu Čoviću, sucu pojedincu, te Marijani Jurić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja D. E. J. (OIB: ……) iz S., N. t. .., zastupanog po opunomoćenicima,
odvjetnicima iz „Odvjetničkog društva V. & L.“ d. o. o., S., H.
m. .., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi prisilne naplate poreza i drugih javnih davanja, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 8. ožujka 2024. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 18. ožujka 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II- 415-01/23-01/29, URBROJ: 513-04-23-2 od 7. srpnja 2023. i predmet vraća na ponovni postupak.
II. Dužan je tuženik, u roku 15 dana od dana pravomoćnosti ove odluke, nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.000,00 eura, dok se u preostalom dijelu odbija njegov zahtjev za naknadom troškova za iznos od 9.062,50 eura kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je pravovremeno 6. rujna 2023. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-415-01/23-01/29, URBROJ: 513- 04-23-2 od 7. srpnja 2023. zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primijene materijalnog propisa te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da mu je rješenjem o ovrsi od 29. rujna 2022. određena ovrha radi naplate dospjelog duga u ukupnom iznosu od 884.697,82 kuna/117.419,58 eura
te da mu je ovrha određena radi naplate poreznog duga i s osnova poreza na dohodak iz 2013. i 2014., a koje su porezne obveze utvrđenje poreznim rješenjem od Istaknuo je da je ovaj sud presudom poslovni broj 2 UsI-2649/2021-25 od 5. lipnja 2023. poništio rješenje tuženika KLASA: UP/II-410-18/19-01/34, URBROJ: 513-04-20-4 od 31. siječnja 2020. u osporenom dijelu pod točkom II. izreke, kojim je odbijena tužiteljeva žalba i rješenje Porezne uprave, Područnog ureda S. (ranije: Područni ured D.), Ispostave Split KLASA: UP/I-410-23/15-005/20, URBROJ: 513-07-29-
08/16-02 od 19. rujna 2016. te utvrdio mu obvezu plaćanja razlike poreza i prireza na dohodak od samostalne djelatnosti za 2014. u iznosu od 8.687,00 eura/65.452,21
kuna. Istaknuo je i da osporeno rješenje ne sadrži uopće razloge rješavanje porezne stvari ali ni ocjenu žalbenih navoda te je prigovorio i zastari prava na naplatu. Stoga je zatražio poništiti navedeno porezno rješenje.
2. Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši, bez rasprave, odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga navedenih u osporenom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba, koju je on izjavio protiv rješenja o ovrsi Porezne uprave, Područnog ureda S.
KLASA: UP/I-415-02/2020-001/175, URBROJ: 513-007-17/2020-10 od 29. rujna 2022., kojim mu je utvrđen dospjeli porezni dug na 29. rujna 2022. u iznosu od 884.697,82 kuna/117.419,58 eura i određena ovrha općenito na imovini radi prisilne naplate navedenog duga.
3. Podneskom od 11. listopada 2023., kojim se očitovao na navode iz odgovora na tužbu, tužitelj je istaknuo i da je ovaj sud presudom poslovni broj 6 UsI-2660/2021- 10 od 7. rujna 2023. poništio rješenje tuženika KLASA: UP/II-410-18/19-01/33, URBROJ: 513-04-20-4 od 31. siječnja 2020. i Porezne uprave, Područnog ureda S.
(ranije: Područni ured D.), Ispostave Split KLASA: UP/I-410-23/15-005/90,
URBROJ: 513-07-29-08/16-02 od 19. rujna 2016. i rješenje iste ispostave KLASA: UP/I-410-23/14-005/90, URBROJ: 513-007-17/001-2018-0004 od 27. rujna 2018. te utvrdio mu obvezu plaćanja razlike poreza i prireza na dohodak od samostalne djelatnosti za 2013. u iznosu od10.851,17 eura/81.758,14 kuna.
3.1. Podneskom od 6. ožujka 2024. tužitelj je istaknuo da je presuda ovoga suda potvrđena presudom višeg suda broj Usž-3006/23-2 od 14. prosinca 2023. te da stoga određena ovrha nije zakonita.
4. U dokaznom postupku čitani su: presude ovoga suda broj 2 UsI-2649/2021- 25 od 5. lipnja 2023. i ona broj 6 UsI-2660/2021-10 od 7. rujna 2023, rješenje o ovrsi od 9. svibnja 2019., specifikacija kamata po godinama, presuda višeg suda broj Usž- 3006/23-2 od 14. prosinca 2023. i spis predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I-415- 02/2020-001/175.
4.1. Stranke nisu imale ikakvih drugih dokaznih prijedloga.
5. Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, dok tuženik to nije učinio do zaključenja rasprave.
6. Ocjenom svakoj pojedinog dokaza i svih zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Predmet ovoga spora je ovrha određena na temelju ovršne isprave općenito na imovini tužitelja radi prisilne naplate novčane tražbine u iznosu od 884.697,82 kuna/117.419,58 eura. Ona je određena na temelju odredbi članka 140. stavka 1. i 2., članka 141. stavka 1. i članka 153. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20., u daljnjem tekstu: OPZ).
8. Pokazalo se spornim je li nastupila zastara prava na naplatu dospjelih poreznih obveza. Tužitelj je osporio i postojanje, visinu i strukturu dospjelog duga u vrijeme pokretanja i određivanja ovrhe.
9. Ponajprije, vezano za tužiteljev prigovor zastare, valja istaknuti sljedeće.
10. Uzimajući u obzir strukturu tražbina čije je prisilno ispunjenje određeno može se zaključiti da do stupanja na snagu OPZ, odnosno do 1. siječnja 2017. nije nastupila ni relativna a niti apsolutna zastara prava na naplatu porezne obveze, a što znači da je u konkretnom predmetu za ocjenu nastupa zastare valjalo primijeniti OPZ.
11. OPZ uređuje institut porezne zastare ponajprije u člancima 108. i 109. Odredbama navedenih članaka OPZ propisuje samo jedinstveni rok zastare od šest godina od kada je zastara počela teći te time ne razlikuje apsolutnu od relativne zastare.
12.1. Prema odredbi članka 108. stavka 1. OPZ-a pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata ni troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza,
kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.
12.2. Odredbom članka 108. stavka 6. OPZ-a je propisano da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela.
13. Iz spisa predmeta poreznog tijela i uzimajući u obzir sadržaj ovršnih isprava koje su njemu priložene te strukturu tražbina čije je prisilno ispunjenje određeno, može se zaključiti da su tražbine dospjele na naplatu u razdoblju od 1. siječnja 2018. pa naovamo.
14. U izloženom sud smatra da u konkretnom predmetu nije protekao jedinstveni zastarni šestogodišnji rok prava na naplatu porezne obveze od početka trajanja zastarnog roka do trenutka pokretanja i određivanja ovrhe (29. rujna 2022.) u smislu odredbi članka 108. stavka 1. i 4. OPZ, kako je to pravilno zaključio tuženik.
15. Vezano za ispunjenje pretpostavki za određivanje ovrhe s obzirom na visinu i strukturu dospjelih tražbina, valja istaknuti sljedeće.
16. Člankom 140. stavkom 1. OPZ-a ovrha se provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, a prema odredbi članka 141. stavcima 1. i 2. OPZ-a o provođenju ovrhe donosi se rješenje o ovrsi, koje, osim podataka iz članka 58. stavka
4. toga zakona, mora sadržavati i: 1. naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave na temelju koje se ovrha određuje 2. visinu i vrstu porezne obveze i pripadajućih kamata koje se ovrhom naplaćuju 3. predmet ovrhe 4. način provođenja ovrhe 5. troškove ovrhe i 6. uputu o pravnom lijeku.
16.1. Ovrha se može provesti na novčanoj tražbini ovršenika, pokretninama, drugim imovinskim, odnosno materijalnim pravima te na nekretninama (čl. 152. stavka 1. OPZ-a).
17. Nije sporno da je ovrha radi prisilne naplate poreza na dohodak određena i na temelju sljedećih isprava: a) rješenja Porezne uprave, Područnog ureda S.,
Ispostave S. KLASA: UP/I-410-23/14-05/90, URBROJ: 513-07-29/08-16-02 od 19. rujna 2016. koje se odnosi na porez na dohodak za 2013. i b) rješenja iste porezne ispostave KLASA: UP/I-410-23/15-05/20, URBROJ: 513-07-29/08-16-02 od 19. rujna 2016. koje se odnosi na porez na dohodak za 2014., ali i na temelju obrazaca dohotka.
17.1. Nije sporno niti da je ovaj sud presudom poslovni broj 2 UsI-2649/2021- 25 od 5. lipnja 2023. poništio rješenje tuženika KLASA: UP/II-410-18/19-01/34, URBROJ: 513-04-20-4 od 31. siječnja 2020. u osporenom dijelu pod točkom II. izreke, kojim je odbijena tužiteljeva žalba i rješenje Porezne uprave, Područnog ureda S.
(ranije: Područni ured D.), Ispostave S. KLASA: UP/I-410-23/15-005/20,
URBROJ: 513-07-29-08/16-02 od 19. rujna 2016. te mu utvrdio obvezu plaćanja razlike poreza i prireza na dohodak od samostalne djelatnosti za 2014. u iznosu od 8.687,00 eura/65.452,21 kuna, umjesto u iznosu od 319.041,82 kuna/42.344,13 eura, koliko je utvrdila porezna uprava poništenim odlukama.
17.2. Nije sporno niti da je ovaj sud (nepravomoćnom) presudom poslovni broj 6 UsI-2660/2021-10 od 7. rujna 2023. poništio rješenje tuženika KLASA: UP/II-410- 18/19-01/33, URBROJ: 513-04-20-4 od 31. siječnja 2020. i Porezne uprave, Područnog ureda S. (ranije: Područni ured D.), Ispostave S. KLASA: UP/I- 410-23/15-005/90, URBROJ: 513-07-29-08/16-02 od 19. rujna 2016. i rješenje iste ispostave KLASA: UP/I-410-23/14-005/90, URBROJ: 513-007-17/001-2018-0004 od 27. rujna 2018. te utvrdio mu obvezu plaćanja razlike poreza i prireza na dohodak od samostalne djelatnosti za 2013. u iznosu od 10.851,17 eura/81.758,14 kuna, umjesto u iznosu od 289.097,95 kuna/38.369,89 eura, koliko je utvrdila porezna uprava poništenim odlukama.
18. Iz sadržaja presude višeg suda broj Usž-3006/23-2 od 14. prosinca 2023. proizlazi da je odbijena žalba obiju stranaka i potvrđena presuda poslovni broj 2 UsI- 2649/2021-25 od 5. lipnja 2023., kojom je sud razriješio porezno-upravnu stvar. Sud tim ispravama vjeruje kao objektivnim i vjerodostojnim dokazima, budući da je riječ o javnim ispravama i pravomoćnim sudskim odlukama, a iz kojih, u biti, proizlazi da je ovršna isprava na temelju koje je određena ovrha pravomoćno poništena.
19. U izloženom su u konkretnom predmetu ispunjene pretpostavke za djelomičnu obustavu ovrhu, odnosno za prisilnu naplatu porezne obveze u dijelu i visini, kako je to utvrdio ovaj sud pravomoćnom presudom broj 2 UsI-2649/2021-25 od 5. lipnja 2023.
20. Stoga je valjalo, odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 58. stavka 1., u vezi s člankom 31. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u daljnjem tekstu: ZUS), poništiti rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak, odnosno presuditi kao pod točkom I. izreke.
20.1. U ponovnom postupku tuženik je dužan, nakon što ukloni uočene nedostatke i procesne povrede te pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje, pravilnom primjenom materijalnog propisa, odlučiti o (ne)osnovanosti tužiteljeve žalbe pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba suda u skladu s člankom 81. stavkom
2. ZUS-a.
21. Odluka o troškovima upravnog spora, koja je sadržana u točki III. izreke, utemeljena je na odredbama članka 79. ZUS-a i Tbr. 23. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23..; stupila na snagu 25. studenoga 2023.) te primjenjivim pravnim shvaćanjima koje je zauzeo Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-2086/2018 od 9. travnja 2019. („Narodne novine“, broj: 49/19).
21.1. S obzirom na to da se, pri odlučivanju o zahtjevu stranke na naknadu troškova, vrijednost predmeta upravnog spora smatra neprocjenjivom, a uzimajući u obzir uspjeh stranaka u sporu, unutar granica zahtjeva, tužitelju, koji je bio zastupan po odvjetniku, valjalo je priznati za sastavljanje tužbe i zastupanje na ročištu na kojem je zaključena rasprava po 500 bodova, odnosno ukupno 1.000 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi ukupno priznato 2.000,00 eura, a što je u obvezi platiti tuženik koji nije uspio u sporu i koji ga je svojim nezakonitim postupanjem uzrokovao. Za preostali popisani trošak u iznosu od 9.062,50 eura odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška. Naime, nije mu priznat trošak sastavljanja podnesaka od
11. listopada 2023. i 6. ožujka 2024., budući da, u biti, nije riječ o obrazloženim podnescima, odnosno budući da je njima ponovio ranije iznesene činjenične navode i dostavio sudu upravno-sudsku praksu koja je uredujućem sucu i poznata i dostupna.
Nije mu priznato kao opravdan izdatak s osnova zastupanja tužitelja na ročištu od 13. prosinca 2023., budući da se na njemu nije procesno postupalo u smislu izvođenja dokaza ili meritorno raspravljalo. Nije osnovan ni popisani trošak u preostalom dijelu za procesno priznate radnje (sastavljanje tužbe i zastupanja na ročištu od 8. ožujka 2024.) iznad priznatih 500 bodova po poduzetoj radnji, s obzirom na to da se u upravnom sporu vrijednost predmeta spora, pri priznavanju troškova, smatra neprocjenjivom te budući da stranku za obavljenu radnju pripada po 500 bodova prema
Tbr. 27. točki 1. Tarife, a ne kako je on to popisao kao da je riječ o procjenjivom sporu. Nije mu priznat kao opravdan trošak sudskih pristojbi, budući da nije u obvezi njihova plaćanja prema odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18. i 51/23.), pa mu time nije ni nastao ikakav izdatak s te osnove.
U Splitu 18. ožujka 2024.
S U D A C
Silvio Čović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv točke I. izreke ove presude nije dopuštena žalba na temelju odredbe članka 66.a stavka 1. ZUS-a, a protiv točke II. izreke ove presude je dopuštena žalba
u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano
ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 67.
stavak 1. i 2. u vezi s člankom 79. stavkom 7. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima iz OD V. & L.“ d. o. o.,
S., H. m. ..,
- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz spis predmeta poreznog tijela UP/I-415-02/2020-001/175,
- u spis.
