Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-2110/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članova vijeća, te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. L. iz D. A., kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. i partneri d.o.o., S. B., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi naplate poreza i drugih javnih davanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 1 UsI-111/2022-7 od 23. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 6. prosinca 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 1 UsI-111/2022-7 od 23. ožujka 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-415-01/20-11/450, urbroj: 513-04-21-2 od 15. prosinca 2021. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 15. prosinca 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda S. B., klasa: UP/I-415-02/20-001/715, urbroj: 513-07-12-2020-03 od 9. studenog 2021., kojim je u točki I. izreke odbijen prigovor tužitelja izjavljen protiv rješenja o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke - temeljem vjerodostojne isprave. U točki II. izreke prvostupanjskog rješenja se navodi da žalba ne odgađa njegovo izvršenje.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS).
Nastavno u žalbi tužitelj prije svega ističe razloge zbog kojih smatra da je došlo do bitne povrede pravila sudskog postupka, a posebno navodi da prvostupanjska presuda ne sadrži valjano obrazloženje, zbog čega nije moguće ispitati njezinu zakonitost. Tužitelj smatra da tijekom upravnog spora, a niti postupka koji je prethodio donošenju rješenja o ovrsi nije dokazana pravna osnova potraživanja, a niti iz rješenja o ovrsi proizlazi na što se potraživanje odnosi, već se samo navodi visina potraživanja. Tužitelj smatra da prvostupanjski sud nije ispitao knjigovodstveni izlist stanja duga ovršenika na dan 30. listopada 2020. sukladno članku 140. stavku 3. Općeg poreznog zakona.
Dodaje i da nije nedvojbeno utvrđena ni visina, odnosno dospijeće pojedinih iznosa navedenog duga, a protivno navodu prvostupanjskog suda dodaje da osporava postojanje duga, a ne samo formalni aspekt poreznih rješenja.
Zaključno, tužitelj navodi da je prvostupanjski sud zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede pravila postupka i pogrešne primjene materijalnog prava donio nezakonitu odluku.
Tužitelj predlaže da ovaj Sud žalbu usvoji, poništi prvostupanjsku presudu i nakon otklanjanja nedostatka presudom riješi predmetnu pravnu stvar, odnosno da donese odgovarajuću odluku sukladno žalbenim navodima. Tužitelj traži i naknadu troška žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitivanjem zakonitost pobijane prvostupanjske presude kao i postupka koji joj je prethodio u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni navodi zbog kojih se presuda pobija, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Prije svega valja reći da prema ocjeni ovog Suda nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka, jer je prvostupanjski upravni sud pravilno primijenio odredbe ZUS-a te u obrazloženju presude dao jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama, u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.
8. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi iscrpno obrazložio sve razloge zbog kojih tuženikovo rješenje ocjenjuje zakonitim, uz prethodnu ocjenu o pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava. Prethodno tome je ocijenio pravilno utvrđenim i bitne činjenice već utvrđene tijekom upravnog postupka, a tužbeni zahtjev je osnovano odbio pozivom na odredbu članka 57. stavka 1. ZUS-a, uz razložno obrazloženje s kojim je ovaj Sud u cijelosti suglasan.
9. Također se dodaje i da prvostupanjski sud tijekom provedenog upravnog spora nije počinio bilo kakav propust koji bi u smislu članka 66. stavka 2. ZUS-a utjecao na donošenje pravilne i zakonite odluke.
10. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je, na temelju Konvencije o uzajamnoj administrativnoj pomoći u poreznim stvarima, Kraljevina Norveška 11. lipnja 2020. uputila zahtjev (broj predmeta 4626-20000575) koji je prvostupanjsko tijelo zaprimilo 3. srpnja 2022. U navedenom zahtjevu se traži pomoć od Porezne uprave Republike Hrvatske, u naplati nenaplaćenih tražbina od tužitelja po osnovi poreza u ukupnom iznosu od 305.435,00 NOK (265.775,00 glavnica, 35.818,00 kamate i 3.842,00 troškovi) koja tražbina je, prema norveškom zakonu ovršna 31. srpnja 2019. Tečaj koji objavljuje Europska središnja banka na dan zaprimanja na naplatu u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi (3. srpnja 2020.) primijenjen je za preračunavanje norveških kruna u kune te predmetna tražbina iznosi 216.676,22 kn.
11. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijan presude proizlazi da je nakon provedenog postupka prvostupanjsko porezno tijelo sukladno člancima 140. i 153. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) donijelo rješenje o ovrsi od 30. listopada 2020., u kojem se navodi da će se ovrha provesti pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke – temeljem vjerodostojne isprave klasa: UP/I-415-02/2020-001/00715, urbroj: 513-007-12/2020-01 radi naplate iznosa od 216.676,22 kn s osnove dospjelih, a nenaplaćenih obveza poreza i pripadajućih kamata.
12. U osvrtu na žalbene navode tužitelja u vezi primjene mjerodavnog prava, valja reći da je Vlada Republike Hrvatske pred vijećem Europe 11. listopada 2013. potpisala Konvenciju o uzajamnoj administrativnoj pomoći u poreznim stvarima te je donesen i Zakon o potvrđivanju Konvencije o uzajamnoj administrativnoj pomoći u poreznim stvarima, izmijenjena i dopunjena Protokolom kojim se mijenja i dopunjuje Konvencija uzajamnoj administrativnoj pomoći u poreznim stvarima („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ 1/2014.). Navedena Konvencija je multilateralan ugovor kojim se omogućuje međunarodna suradnja između poreznih administracija, a da bi se omogućila međunarodna suradnja između poreznih administracija, odnosno unaprijedila borba protiv porezne evazije i izbjegavanja plaćanja poreza te osigurala puna primjena nacionalnih poreznih zakonodavstava, a nastala je zajedničkim radom Vijeća Europe i OECD-a.
13. Dakle, svrha navedene Konvencije je pružanje administrativne pomoći između država u poreznim stvarima, a u konkretnom slučaju o naplati poreza koji se duguje drugoj državi, s time da porezni zahtjev mora biti dopustiv i ovršan u državi koja traži njegovu naplatu.
14. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude pravilno navodi da je u konkretnom slučaju riječ o takvom zahtjevu, jer je Kraljevina Norveška zatražila pomoć od Porezne uprave Republike Hrvatske, radi naplate poreza i drugih javnih davanja koja tužitelj nije platio u Kraljevini Norveškoj, a uz predmetni zahtjev su priložene isprave kojima s dokazuje ovršnost prema pravilima Kraljevine Norveške.
15. Dalje u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud dodaje da je tužitelj imao mogućnost saznati sve relevantne informacije u vezi predmetne stvari, odnosno izvršiti uvid u spis i dokumentaciju koja spisu prileži, a što proizlazi iz cjelokupnih podataka spisa te iz komunikacije putem e-pošte između poreznih tijela i opunomoćenika tužitelja.
16. Slijedom iznesenog, ovaj Sud je suglasan sa zaključcima prvostupanjskog suda o zakonitom postupanju prvostupanjskog poreznog tijela, odnosno da je bilo osnove za donošenje rješenja o ovrsi, tj. da je to rješenje doneseno na temelju vjerodostojne isprave, a tužitelj ni u žalbi, osim paušalnih navoda, nije doveo u sumnju pravilnost zaključaka iznesenih u obrazloženju pobijane presude.
17. S obzirom da je tužitelj istovjetne navode isticao i u tužbi te tijekom upravnog spora, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tužbeni navodi nisu osnovani, odnosno da tužitelj prigovara samo formalnom aspektu poreznih rješenja, a ne dovodi u sumnju postojanje duga utvrđenog u vjerodostojnoj ispravi, zbog čega takvi navodi ne dovode u sumnju pravilnost osporenog rješenja.
18. Slijedom iznesenog, ovaj Sud ocjenjuje da je pobijana presuda zakonita kako s osnove utvrđenog činjeničnog stanja, tako i s osnove primjene mjerodavnog prava, a žalbeni navodi nisu s uspjehom osporili zakonitost pobijane presude.
19. Stoga je, a utvrdivši da žalbeni navodi kojima tužitelj pobija prvostupanjsku presudu nisu osnovani, ovaj Sud na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.
20. Odluka o trošku se temelji na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, a s obzirom da je žalba tužitelja odbijena, to je i zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.
U Zagrebu 6. prosinca 2023.
Predsjednik vijeća
Ante Galić, v.r.