Poslovni broj: UsI-3601/23-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: V. J. iz Z., C. 5, protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Z., …, radi poništavanja rješenja, 18. ožujka 2024. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-06/23-01/03482903477, URBROJ: 341-99-05/3-23-1041 od 07. lipnja 2023. godine.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava tuženikovo drugostupanjsko rješenje od 07. lipnja 2023. godine. Tim rješenjem je bila uvažena tužiteljeva žalba protiv prvostupanjskog rješenja tijela mirovinskoga osiguranja od 31. siječnja 2023. godine i to rješenje poništeno, a tužitelju je na temelju provedenog vještačenja utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 30% i odbijen zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

Tužitelj u tužbi navodi da je obolio u Domovinskom ratu te da zbog epileptičnih napada ostaje bez posla. Ukazuje na svoje zdravstveno stanje, koje uključuje i psihičke probleme. Traži veći postotak tjelesnog oštećenja, raniji datum utvrđenja nastanka tjelesnog oštećenja i priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tužitelj. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija dostavljena uz tužbu i uz odgovor na tužbu (spis upravnog tijela je priložen na vezani spis ovog suda UsI- 3371/23).

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Tužitelj je 12. prosinca 2022. godine podnio zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, a u tom zahtjevu je sâm kao uzrok tjelesnog oštećenja naveo bolest (a ne profesionalnu bolest ili ozljedu na radu).

Nakon provedenog vještačenja 31. siječnja 2023. godine - u kojem je utvrđeno da kod tužitelja nije nastalo tjelesno oštećenje - prvostupanjsko tijelo mirovinskog osiguranja je rješenjem od 07. veljače 2023. godine odbilo tužiteljev zahtjev. Povodom tužiteljeve žalbe, drugostupanjsko tijelo vještačenja je u nalazu i mišljenju od 02. lipnja 2023. godine tužitelju utvrdilo 30% tjelesnog oštećenja zbog epilepsije. Kao uzrok tjelesnog oštećenja je navedena bolest, a kao datum nastanka 31. siječanj 2023. godine (datum prvostupanjskog vještačenja).

Tuženik je stoga osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 07. lipnja 2023. godine uvažio tužiteljevu žalbu, poništio prvostupanjsko rješenje, tužitelju utvrdio postojanje tjelesnog oštećenja od 30% i odbio zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

U odnosu na tužiteljev navod o tome da je obolio u toku Domovinskog rata, sud napominje da je za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja relevantno samo to je li tjelesno oštećenje nastalo kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti (čl. 61. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju; NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 - ZMO). Međutim, u ovom je slučaju još i sâm tužitelj u svom zahtjevu podnesenom 12. prosinca 2022. godine naveo da je uzrok njegovog tjelesnog oštećenja bolest, a ne profesionalna bolest ili ozljeda na radu. To je poslije potvrdilo i drugostupanjsko tijelo vještačenja u nalazu i mišljenju od 02. lipnja 2023. godine.

Stoga eventualno tužiteljevo oboljenje u toku Domovinskog rata u ovom predmetu nije relevantno, već eventualno može biti relevantno u postupku priznanja prava na status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata.

Tužitelj ukazuje i na to da zbog svojih epileptičkih napada ostaje bez posla, ali takav navod može biti relevantan za ocjenu njegove radne sposobnosti, a ne i za mogućnost priznanja prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

Iako tužitelj u tužbi i dostavljenim obimnim medicinskim nalazima ukazuje na svoje zdravstveno stanje, odnosno na svoje psihičke probleme, on u toku ovog upravnog spora nije predložio provedbu vještačenja, pa sud nije bio u prilici dovesti u pitanje pravilnost drugostupanjskog nalaza i mišljenja stručnog i nezavisnog tijela vještačenja od 02. lipnja 2023. godine. Zbog istog razloga u ovom upravnom sporu tužitelju nije mogao biti utvrđen viši postotak tjelesnog oštećenja od onog utvrđenog u upravnom postupku.

U odnosu na datum nastanka tjelesnog oštećenja, sud napominje da je u obrazloženju osporavanog drugostupanjskog rješenja kao datum nastanka tjelesnog oštećenja utvrđen datum prvostupanjskog vještačenja, što je u skladu s čl. 19. st. 1. Uredbe o metodologijama vještačenja (NN 67/17, 56/18 i 16/22).

Tužitelj na temelju čl. 61. st. 2. ZMO-a ne može ostvarivati pravo na naknadu zbog utvrđenog tjelesnog oštećenja, jer je njegovo tjelesno oštećenje posljedica bolesti, a ne profesionalne bolesti ili ozljede na radu - kako je uostalom i sâm naveo u svom zahtjevu za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja od 12. prosinca 2022. godine.

Zbog svega navedenog sud smatra da je tuženikovo osporavano drugostupanjsko rješenje u cijelosti pravilno i zakonito, pa je tužbeni zahtjev za njegovo poništavanje kao neosnovan odbijen na temelju čl. 57. st. 1. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu, 18. ožujka 2024. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.