Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-88/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice E.-A. H., OIB..., iz P., zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB..., zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4437/2018-38 od 12. siječnja 2023., 18. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4437/2018-38 od 12. siječnja 2023. u točki II. izreke.

II. Nepobijana točka I. izreke presude nije ispitivana u ovom drugostupanjskom postupku.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I/ Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime razlike plaće isplati iznos od 863,97 eur bruto /6.509,61 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 250,75 eur od 16. rujna 2014. do isplate,

- na iznos od 27,68 eur od 16. studenog 2014. do isplate,

- na iznos od 13,84 eur od 16. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 21,70 eur od 16. veljače 2015. do isplate,

- na iznos od 21,70 eur od 16. travnja 2015. do isplate,

- na iznos od 38,06 eur od 16. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 55,58 eur od 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 15,01 eur od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 75,35 eur od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 94,53 eur od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 23,63 eur od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 23,63 eur od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 44,20 eur od 16. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 26,52 eur od 16. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 38,43 eur od 16. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 25,36 eur od 16. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 25,60 eur od 16. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 17,89 eur od 16. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 24,49 eur od 16. veljače 2018. do isplate, sve u roku od 8 dana.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.991,88 eur/15.007,81 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, tekućim od 12. siječnja 2023. do isplate, u roku od 8 dana."

2. Protiv točke II. izreke presude, kojom je odlučeno o naknadi parničnih troškova, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.i 155/23.; dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 365. ZPP-a.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica ocjenjuje da je žalba tuženika neosnovana jer je sud prvog stupnja pravilno odlučio o naknadi parničnog troška te predlaže da sud drugog stupnja odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdi presudu u pobijanom dijelu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sud prvog stupnja o parničnim troškovima odlučio je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. stavak 1. istog zakona jer je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu. Ocijenio je neosnovanim navode tuženika da tužiteljici ne bi pripadali troškovi ovog postupka, jer da tuženik nije dao povoda za tužbu, budući da je već u odgovoru na zahtjev za mirno rješenje spora učinio nespornim iznos od 6.918,12 kn tj. i veći od onog koji je naknadno dosuđen tužiteljici, a što da je vidljivo iz odgovora na zahtjev od 7. rujna 2018. Prema utvrđenju suda primjerak odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora tuženik je dostavio u spis tek uz podnesak od 15. lipnja 2022. (kada je već bila poduzeta većina radnji u ovom postupku), a iz njega je vidljivo da je sačinjen 7. rujna 2018., a zahtjev za mirno rješenje spora tužiteljica je datirala s 20. ožujkom 2018., te je on zaprimljen kod tuženika 27. ožujka 2018. Tužba u ovom predmetu podnesena je 26. srpnja 2018., dakle prije spomenutog odgovora tuženika (sud primjećuje da se u odgovoru navodi i da je zahtjev za mirno rješenje spora zaprimljen dana 20. rujna 2018., što je datum koji još nije bio nastupio u vrijeme izrade samog odgovora 7. rujna 2018., otpremljeno 8. rujna 2018.). Osim toga, tuženik nije dokazao da bi tužitelju isplatio bilo koji iznos, kao što nije niti priznao tužbeni zahtjev, makar i u dijelu kojeg smatra nespornim, a i tijekom postupka je iznosio argumentaciju kojom se u bitnome protivi navodima tužitelja, npr. podnescima od 8. veljače 2019., 30. rujna 2019. i dr. U tom smislu sud zaključuje da u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da nije dao povoda za predmetnu tužbu te posljedično provođenje postupka, uključivo i provođenje vještačenja, na koji način u ovom postupku nije primjenjivo pravno shvaćanje na koje se pozivao tuženik i u kojem smislu je dostavio sudsku praksu.

6. U podnesenoj žalbi tuženik ponavlja tvrdnju koju je iznosio i pred sudom prvog stupnja o tome da nije dao povoda za tužbu jer je pokušao spor riješiti s tužiteljicom u mirnom postupku na način da joj je ponudio sklapanje nagodbe na veći iznos od onog koji joj je dosuđen u ovom postupku te se poziva na sudsku praksu navedenu u rješenju Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1431/2022 od 4. srpnja 2022.

7. Žalbene tvrdnje tuženika nisu osnovane jer iz činjenica koje je utvrdio sud prvog stupnja proizlazi da je tuženik tužiteljici odgovorio po proteku 6 mjeseci, a prema odredbi članka 186.a stavak 5. ZPP-a ako zahtjev iz stavka 1. toga članka (zahtjev za mirno rješenje spora) ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu. Kako je tužiteljica zahtjev za mirno rješenje spora podnijela tuženiku 27. ožujka 2018. rok od 3 mjeseca od dana podnošenja istekao je 27. lipnja 2018., zbog čega je tužiteljica pravilno primjenom citirane odredbe članka 186.a stavak 5. ZPP-a podnijela tužbu 27. srpnja 2018., dakle, prije nego što je tuženik odgovorio na zahtjev tužiteljice za mirno rješenje spora pa treba zaključiti da je podnošenje tužbe bilo potrebno. Uz utvrđenu činjenicu da tuženik u ovom postupku nije priznao tužbeni zahtjev, iako je tužiteljici tijekom ovog postupka 7. rujna 2018. nudio nagodbu na iznos veći od dosuđenog iznosa, te da je osporavao tužbeni zahtjev, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je vođenje ovog postupka bilo potrebno te obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu da joj je tuženik u obvezi naknaditi parnične troškove primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a. Sudska praksa Županijskog suda u Zagrebu na koju se poziva tuženik u žalbi nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se temelji na drugačijem činjeničnom stanju u odnosu na naprijed obrazloženo činjenično stanje u ovom postupku.

8. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja u pobijanoj točki II. izreke potvrditi primjenom odredbe članka 380. 2. ZPP-a.

Koprivnica, 18. ožujka 2024.

Sutkinja

Tatjana Kučić v.r.