REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-510/23-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Božici Bilen, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja 1. E. F., iz J., I., 2. R. K. iz T.-A.-Y., I., 3. Y. K. iz J., I., 4. I. K. iz A., I. i 5. S. K. iz A., I., koje zastupa opunomoćenik A. B., odvjetnik u B. i K. odvjetničko društvo d.o.o., Š., protiv tuženika M. pravosuđa i uprave R. H., Z., OIB: …, uz sudjelovanje zainteresirane osobe: Županijsko državno odvjetništvo u Z., Z., OIB: …, radi naknade za oduzetu imovinu, 18. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja M. pravosuđa i uprave R. H., U. za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/21-01/165,

.

URBROJ: 514-04-02-01-01/07-22-02 od 23. studenog 2022

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-942-01/21-01/165, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-22-02 od 23. studenog 2022. izjavljena protiv rješenja G. Z., G. ureda za imovinsko-pravne poslove, S. za upravno-pravne poslove, O. za naknade i izvlaštenja, T. područni odsjek, KLASA: UP/I-942-01/21-11/2, URBROJ: 251-14-11-4/004-21-4 od 26. veljače 2021., kojim je odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog pravomoćnim rješenjem G. ureda za imovinsko-pravne poslove, O. za upravno-pravne poslove, T. područnog odsjeka, Zagreb, KLASA: UP/I-942-01/97-10/939, URBROJ: 251-18-02/406-03-08 od 17. veljače 2003., kao nepravodoban.

2. Tužitelji u bitnom navode da kako je, nevezano za odredbu članka 61. Zakona o općem upravnom postupku (NN 53/91 i 103/96), postupak vođen bez da je stranka na zakonit i uredan način o istome obaviještena ili da je stranci omogućeno sudjelovanje u postupku. Smatraju da to što po nekadašnjim propisima smrt stranke nije ujedno predstavljala prestanak punomoći, ne znači da je stranka bila uredno obaviještena o tijeku postupku ili uopće znala za isti. Ovo stoga što u trenutku smrti I. K., isti prestaje biti stranka, bez obzira na punomoćnika u postupku, a po sili zakona, stranka je morala i mogla biti jedino netko od njegovih nasljednika, koji nikada nisu opunomoćili odvjetnika S. T., niti su imali saznanja da isti uopće vodi predmetni postupak. Dakle, strankama nije dana mogućnost da sudjeluju u postupku i to je nezakonito postupanje dovelo do situacije da stranka nikada nije niti primila pobijano rješenje, pa nikada nisu niti mogli teći rokovi za podnošenje prijedloga. Smatraju da Zakon o obveznim odnosima je lex specialis u pogledu tumačenja i definiranja pravne naravi punomoći, a pogotovo njenog prestanka. Sukladno članku 318. ZOO-a, punomoć prestaje smrću davatelja punomoći. Nikakva odredba Zakona o općem upravnom postupku ne može derogirati ovakvu definiciju iz ZOO-a i jasno je kako činjenica smrti stranke ujedno znači prestanak ovlaštenja odvjetniku za zastupanje u postupku, a samim time, jasno je kako je danom smrti I. K. i S. T. prestalo ovlaštenje. Stoga, potpuno je nejasno i neobrazloženo mišljenje i stav tuženog tijela kada suhoparno u posljednjem odjeljku na trećoj stranici pobijanog rješenja samo kaže da takvo nešto nije utemeljeno na materijalnom propisu. Zakon o općem upravnom postupku ne definira institut prekida postupka, pa se na pitanje prekida postupka ima primijeniti odredba Zakona o parničnom postupku koji jasno definira kako smrću stranke nastupa prekid postupka dok uređujuće tijelo po službenoj dužnosti ili na prijedlog neke od stranaka ne pozove nasljednike da preuzmu postupak. Nesporno je kako je ovo vrsta postupka koji ne može biti obustavljen smrću stranke, već je dakle, valjalo pozvati nasljednike i postupak nastaviti. No, kako nije ništa od navedenog učinjeno, ponovno se ukazuje na činjenicu kako je zakonskim nasljednicima stranke na nezakonit način onemogućeno sudjelovanje u postupku jer nikada nisu pozvani na preuzimanje postupka, za isti nisu znali pa im niti rokovi nisu mogli početi teći. Predlažu tužbu uvažiti i poništiti osporavano rješenje te naložiti tuženiku da im nadoknadi troškove spora.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu u bitnom poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporavanoga rješenja. Predlaže odbiti tužbu.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je suglasna s drugostupanjskim rješenjem. Smatra da su razlozi navedeni u obrazloženju rješenja na zakonu osnovani, a posebice, imajući u vidu činjenice utvrđene tijekom postupka pred upravnim tijelom prvog stupnja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika. Sud je presudom riješio spor bez rasprave primjenom odredbe članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21., dalje ZUS), jer činjenice nisu sporne, već je sporna primjena prava, a stranke nisu izrijekom zatražili održavanje rasprave.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:

- da je pravomoćnim rješenjem G. ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu G., S. za upravno-pravne poslove, O. za naknade i izvlaštenja, T. područnog odsjeka, KLASA: UP/I-942-01/97-10/939, URBROJ: 251-18-02/406-03-08 od 17. veljače 2003. odbijen zahtjev I. K.;

- da je rješenjem M. pravosuđa, U. za građansko pravo, KLASA: UP/II-942- 01/03-01/342, URBROJ: 514-03-07/2-05-2 od 12. rujna 2005. odbijena žalba I. K. izjavljena protiv rješenja KLASA: UP/I-942-01/97-10/939, URBROJ: 251-18-02/406- 03-08 od 17. veljače 2003., kao neosnovana;

- da je podnositelja zahtjeva I. K. na temelju punomoći zastupao odvjetnik S. T.;

- da je odvjetnik S. T. zaprimio prvostupanjsko rješenje i protiv tog rješenja uložio žalbu;

- da je rješenje od 12. rujna 2005. dostavljeno odvjetniku 7. listopada 2005. i protiv njega nije pokrenuo upravni spor;

- da je rješenje od 17. veljače 2003. pravomoćno 9. studenoga 2005.;

- da je I. K. preminuo 20. studenoga 1999.;

- da su podneskom zaprimljenim kod prvostupanjskog tijela 3. veljače 2021. nasljednici I. K. podnijeli prijedlog za obnovu postupka u kojem ističu da je I. K. preminuo 20. studenoga 1999. (koje činjenice proizlazi iz priloženog rješenja o nasljeđivanju) te prijedlog temelje na tvrdnji da je postupak proveden bez njihova sudjelovanja.

8. Javnopravna tijela su prijedlog za obnovu ocijenila kao prijedlog koji se temelji na odredbi članka 123. stavka 1. točki 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09., dalje ZUP) i koji je nepravodoban jer je podnesen nakon proteka objektivnog roka od tri godine od dana dostave rješenja stranci obzirom da se ne radi o slučajevima kada rok za podnošenje prijedloga za obnovu nije vremenski ograničen.

9.1. Prema odredbi članka 57. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 53/91 i 103/96, dalje ZUP/91), po kojem se provodio postupak naknade, radnje u postupku koje punomoćnik poduzima u granicama punomoći imaju isti pravni učinak kao da ih je poduzela sama stranka.

9.2. Prema odredbi članka 61. stavkom 2. ZUP/91 punomoć ne prestaje smrću stranke, gubitkom njezine procesne sposobnosti ili promjenom njezina zakonskog zastupnika, ali pravni slijednik stranke odnosno njezin novi zakonski zastupnik može opozvati prijašnju punomoć.

10. Iz odredbe članka 61. stavkom 2. ZUP/91 proizlazi da punomoćnik stranke nakon smrti stranke ostaje punomoćnik njegovih nasljednika.

11. Smrću I. K. nije prestala punomoć dana odvjetniku S. T.. Radnje odvjetnika S. T. smatraju se radnjama stranke. Stoga se smatra da je dostava rješenja, koje je predmet obnove, uredno izvršena nasljednicima I. K. Iz navedenog proizlazi da je pravilna ocjena javnopravnih tijela da je prijedlog za obnovu nepravodoban.

11. Tužitelji neosnovano smatraju da je na pitanje prestanka punomoći nakon smrti I. K. trebalo primijeniti Zakon o obveznim odnosima. Na pitanje prestanka punomoći za zastupanje u upravnom postupku mjerodavne su odredbe ZUP/91.

12. Za pitanje prekida upravnog postupka nisu mjerodavne odredbe Zakona o parničnom postupku jer ZUP/91 ne sadrži odredbu kojom se upućuje na primjenu odredbi o parničnom postupku na pitanja prekida upravnog postupka.

13. Slijedom navedenog, Sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim.

14. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a.

15. O troškovima upravnog spora, Sud je odlučio na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelji nisu uspjeli u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njihovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je Sud odlučio kao u točki II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 18. ožujka 2024.

Sudac:

Ante Drezga,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.

Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.