Poslovni broj: 8 UsI-97/24-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja C. d.o.o. M., U. L. .., OIB:……….., zastupanog po S.

G., odvjetniku iz Odvjetničkog društva S. G. i p., Z.,

T…, protiv tuženika Ministarstva financija, Carinska uprava, Područni carinski ured S., Z.-F. .., zastupanog po opunomoćenicima M.

G. i J. L., zaposlenicima tuženika, radi naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije (u daljnjem tekstu naknada s obilježjem naknade za koncesiju), nakon neposredne i javne rasprave zaključene 08. ožujka 2024. godine, u prisutnosti stranaka, 18. ožujka 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog ureda S., KLASA: UP/I-471-01/23-07/114, URBROJ: 513-02-8008/9-23-1 od 01. prosinca 2023. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj u pravodobno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I- 471-01/23-07/114, URBROJ: 513-02-8008/9-23-1 od 01. prosinca 2023. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je rješenje tuženika nezakonito i da se pobija iz razloga: što u rješenju nije pravilno primijenjen zakon, odnosno propis utemeljen na zakonu, te što u postupku koji je prethodio rješenju se nije postupilo prema pravilima postupka, a osobito što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, odnosno što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja; da je sukladno rješenju tužitelj izvršio plaćanje utvrđenog iznosa, iz razloga što mu je rješenjem izrečena prijetnja da će se naplata izvršiti prisilnim putem (blokadom računa). Navodi da tužitelj ne obavlja djelatnost i da ne pruža uslugu priveza plovila, da ne naplaćuje niti na bilo koji drugi način ne ostvaruje prihod od privezišta, slijedom čega da ne postoji osnova za obračun naknade s obilježjem naknade za koncesiju; da je nejasno na kojem temelju je tuženik zaključio da se kao obračunsko razdoblje uzima period od 01. 01. do 31. 12. Nadalje se u tužbi navodi da u tablici izračuna stalnog dijela naknade s obilježjem naknade za koncesiju se istu računa na temelju 7.989 m2, a da je ranije utvrđeno da površina spornog dijela iznosi 7.232 m2, što čini nejasnim dio koji se odnosi na obračun stalnog dijela naknade s obilježjem naknade za koncesiju; da je nejasan i pogrešan način obračuna naknade s obilježjem naknade za koncesiju (stalni dio) obzirom da je ukinuto razvrstavanje u turističke razrede. U tužbi se osporava obračun promjenjivog dijela naknade vezano za stjecanje prihoda u loungo baru, posebno u odnosu na obračunski period; da tužitelju nije dato pravo na pravni lijek u drugostupanjskom postupku (pravo na žalbu), već da je tužitelj upućen podnijeti tužbu, što ne odgađa provedbu prisilne naplate, čime da je tužitelju uskraćeno pravo na pravni lijek zajamčeno člankom 12. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21). Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje od 01. prosinca 2023. godine.

2. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je u bitnom ostao kod obrazloženja osporenog rješenja. Navodi da opća uporaba pomorskog dobra podrazumijeva da svatko ima pravo služiti se pomorskim dobrom sukladno njegovoj prirodi i namjeni, što znači da ima pravo gospodarski ga koristiti i time ostvarivati gospodarsku korist, jer je za to sukladno odredbama Zakona o koncesijama, potrebna koncesija. Tuženik ističe da je predmetno privezište postavljeno kako bi se gostima tužiteljevog ugostiteljskog objekta restorana "F." omogućio besplatan privez, isključivo radi stjecanja gospodarske koristi tužitelja u navedenom restoranu; da i sam tužitelj navodi u prigovoru da jedini način povezanosti i pristupa uvali pa tako i restoranu "F." je putem mora, odnosno pristup gostiju tom objektu nije moguć na drugi način morskim putem ili cestovnim putem; da iako tužitelj gostima restorana koji dolaze na navedeno privezište ne naplaćuje trošak privezivanja plovila kao ni druge troškove u vezi sa istim, da je nesporno da korištenje predmetnog privezišta tužitelju donosi benefit kroz povećanu konzumaciju ugostiteljskih usluga, povećava financijski promet, zaradu, odnosno da tužitelj na navedeni način ostvaruje financijske probitke. Kako je utvrđeno da korištenjem predmetnog privezišta ispred svog ugostiteljskog objekta ostvaruje financijske koristi od korištenja privezišta, da je sukladno članku 89. stavak 1. Zakona o koncesijama tužitelj obvezan platiti naknadu za nezakonito obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije (naknada s obilježjem naknade za koncesiju), jer iz navedenog proizlazi nespornim da tužitelj koristi predmetno privezište (pomorsko dobro) iako nema koncesiju za korištenje pomorskog dobra. U odnosu na tužbeni navod da je nejasno na kojem temelju je tuženik zaključio da se kao obračunsko razdoblje uzima period od 01.01. do 31.12, tuženik je istakao da Uredbom o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru nisu propisana obračunska razdoblja i rokovi dospijeća naknade za koncesiju, kao obračunsko razdoblje uzima se razdoblje siječanj-prosinac, a kao dan dospijeća obveze stalnog dijela naknade za koncesiju na pomorskom dobru uzima se 31.12. tekuće godine (kamate se obračunavaju od 01. siječnja slijedeće godine); da je temeljem dugogodišnje prakse i uvidom u mnogobrojne ugovore o koncesiji, a što se može vidjeti i temeljem sklopljenog ugovora o koncesiji na pomorskom dobru za gospodarsko korištenje pomorskog dobra – luke posebne namjene luke nautičkog turizma – sidrište, istočno od uvale G., otok Ž. koji tužitelj ima sklopljen sa

Šibensko-kninskom županijom od 19. travnja 2021. godine u kojem se u članku 8. navodi plaćanje stalnog dijela naknade za koncesiju od 01. listopada za tekuću godinu (…), da je tuženik odlučio da se kao obračunsko razdoblje uzima period od 01.01. do 31.12., a kao dan dospijeća obveze stalnog dijela naknade za koncesiju da se uzima 31.12. Kako se u ugovorima nalaže plaćanje obveze stalnog dijela naknade za koncesiju u tekućoj godini za tekuću godinu, da je tuženik kako bi se izišlo u susret obveznicima naknade odredilo da se obveza plati do zadnjeg dana u godini (31.12.), kako bi se njima omogućilo podmirivanje nekih drugih obveza prije navedene obveze. Što se tiče razdoblja za koje je u nadzorom utvrđena obveza, da je tuženik uzeo u obzir činjenicu da tužitelj posluje u periodu ljetne sezone, ali da je obveza utvrđena za nadzirano razdoblje od 01.01.2021. do 30.04.2023. godine iz razloga što je tužitelj za cijelo vrijeme držao izgrađeno privezište koje se nalazi na pomorskom dobru, te je na navedeni način predmetno pomorsko dobro cijelo vrijeme činjenično bilo u posjedu tužitelja, dakle zauzeto i isključeno iz opće upotrebe. Vezano za tužbeni navod da u tablici izračuna stalnog dijela naknade s obilježjem naknade za koncesiju i da se istu računa na temelju 7.989 m2, a da je ranije utvrđeno da površina spornog dijela iznosi 7.232 m2, tuženik je naveo da je točna površina od 7.989 m2 na temelju koje se izračunala obveza stalnog dijela naknade s obilježjem za koncesiju, koja je navedena u Zapisniku, a da je navedena-zauzeta

površina pomorskog dobra utvrđena na temelju Idejnog projekta IP-5-3/21 "Privezište za gospodarsko korištenje u uvali G., otok Ž." iz travnja 2021. godine kojeg

je projektiralo društvo K. P. d.o.o. S.; da je navedenim Idejnim projektom vezano za privezište za gospodarsko korištenje u uvali G., otok Ž., kat. čest. br. 729/2 k.o. K. – S. obuhvaća se kopneni dio koji se formira na dijelu kat. čest. 729/2 k.o. K.-S. i području mora uz nju ukupne površine 757 m2 dok je morski dio za formiranje plutajućeg gata i valobrana te sidrenog sustava ukupne površine 7.232 m2, tako da zbrajanjem površina kopnenog dijela (757 m2) i morskog dijela se dobiva površina od 7.989 m2. U odnosu na tužbeni navod da je nejasan i pogrešan način obračuna naknade s obilježjem naknade za koncesiju (stalni dio)

obzirom da je ukinuto razvrstavanje u turističke razrede tuženik ističe da se obveza stalnog dijela naknade s obilježjem naknade za koncesiju utvrđuje temeljem članka 16. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru ("Narodne novine", broj: 23/04 do 10/17), koja je bila na snazi prilikom utvrđivanja obveze po navedenoj osnovi; da je navedena Uredba još uvijek na snazi, a prilagođavajući se istoj da je tuženik prilikom utvrđivanja naknade za koncesiju (stalni dio) kao jedino moguće prilikom utvrđivanja naknade (stalni dio) po turističkim razredima, koristio se Pravilnikom o proglašavanju turističkih općina i gradova i o razvrstavanju naselja u turističke razrede ("Narodne novine", broj: 122/09 do 78/17) kao relevantan dokument. Vezano za tužbeni navod kojim se osporava obračun promjenjivog dijela naknade vezano za stjecanje prihoda u loungo baru, posebno u odnosu na obračunski period, tuženik navodi da je prilikom utvrđivanja obveze promjenjivog dijela naknade s obilježjem naknade za koncesiju ista naknada utvrđena temeljem podataka dostavljenih od samog tužitelja (pisanoj izjavi odgovorne osobe tužitelja), prema kojoj se dio loungo bara nalazi na pomorskom dobru i to na pomorskom dobru ispred restorana "F.", koji prema rješenju o minimalnim uvjetima ima točionik i 30

sjedećih mjesta i da se serviraju isključivo kokteli i to samo u ljetnim mjesecima (srpanj i kolovoz), a da je sam tužitelj dostavio podatke za navedena dva ljetna mjeseca, što je tuženik prihvatio kao vjerodostojan podatak prilikom utvrđivanja obveze. Vezano za tužbeni navod da tužitelju nije dato pravo na pravni lijek u drugostupanjskom postupku (pravo na žalbu), već da je tužitelj upućen podnijeti tužbu, tuženik navodi da je postupao sukladno odredbama Zakona o koncesijama ("Narodne novine", broj: 69/17 i 107/20, kao zakona lex specijalis; da je člankom 93. Zakona o koncesijama propisano da protiv rješenja donesenog u provedbi inspekcijskog nadzora iz članka 84. stavak 2. žalba nije dopuštena, ali da se može pokrenuti upravni spor, na koju odredbu se je tuženik i pozvao u osporenom rješenju. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da se u tužbi ponavljaju navodi iznijeti u prigovoru na zapisnik o obavljenom nadzoru, o kojim navodima se je tuženik očitovao u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega da tuženik u cijelosti ostaje pri osporenom rješenju; da je tuženik kod donošenja rješenja postupao u skladu s odredbama Zakona o koncesijama. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije.

3. Osporenim rješenjem u točki I. izreke rješenja tužitelju je utvrđena obveza po osnovi posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije (naknada s obilježjem naknade za koncesiju), stalni dio, za privezište, za razdoblje od 01. siječnja 2021. do 30. travnja 2023. godine u iznosima kako je utvrđeno u rješenju; naknada s obilježjem naknade za koncesiju), stalni dio, za lounge, za razdoblje od 01. siječnja 2021. do 30. travnja 2023. godine u iznosima kako je utvrđeno u rješenju; naknada s obilježjem naknade za koncesiju), promjenjivi dio, za lounge, za razdoblje od 01. siječnja 2021. do 31. prosinca 2022. godine u iznosima kako je utvrđeno rješenjem. Točkom II. utvrđuje se i oduzima imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti na pomorskom dobru, bez koncesije u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 31. prosinca 2022. godine. Točkama III. do VII. izreke rješenja tužitelju je naloženo da utvrđeni iznos uplati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske i da dostavi dokaz o uplati, te nakon toga da provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama, uz upozorenje da u slučaju neizvršenja uplate će se naplata provesti ovrhom, te da tužba podnijeta protiv rješenja ne odgađa izvršenje istog.

4. Sud je u predmetu održao glavnu raspravu na koju je pozvao stranke te im omogućio da iznesu svoje stavove i da se očituju o stavovima protivne stranke. Na ročištu od 08. ožujka 2024. godine opunomoćenik tužitelja je iskazao da ostaje u cijelosti kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva. Prigovara da je tužitelj u posljednjih godina bio obuhvaćen svim nadzorima dok druga društva koja obavljaju istu djelatnost nisu u proteklom razdoblju bili obuhvaćeni nadzorom.Istakao je da tužitelj od privezišta koji se nalazi u moru ispred ugostiteljskog objekta ne ostvaruje nikakve prihode, jer se korištenje samog privezišta ne naplaćuje. Naveo je da tužitelj želio pribaviti koncesijsko odobrenje te da je poduzeo mnoge radnje u cilju ishođenja koncesijskog odobrenja, ali da to nije bilo moguće obzirom da ne postoji prostorni plan i drugi akti koji su preduvjet za dobivanje koncesijskog odobrenja. Opunomoćenici tuženika su iskazali da ostaje kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja.

5. U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje od 01. prosinca 2023.godine, odgovor na tužbu, te se pregledaosudski spis i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

6. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je osporenim rješenjem zakonito tužitelj obvezan na plaćanje naknade s obilježjem naknade za koncesiju (stalni i promjenjivi dio) za nezakonito obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije za privezište i lounge, u označenim razdobljima, te da lije pravilno utvrđena i da li se zakonito oduzima imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije.

Sporno je (prema navodima tužitelja) da li je bilo zakonskog osnova da se tužitelju obračuna naknada s obilježjem naknade za koncesiju, a sporna je i visina naknade tj. pravilnost obračuna naknade i imovinske koristi.

8. Iz spisa upravnog tijela proizlazi: da je Ministarstvo financija, Carinska uprava, Područni carinski ured S. obavilo nadzor obračunavanja i plaćanja naknade za koncesiju, podugovora i ugovora s takvim svojstvom koje je sklopio koncesionar, a koji su vezani za ugovor o koncesiji te obavljanja djelatnosti za koje je potrtebna koncesija, bez dodjeljene koncesije, u odnosu na područje privezišta i restorana „F.“ u uvali G., otok Ž. za razdoblje od 01. siječnja 2021. do

30. travnja 2023. godine kod tužitelja, o čemu je sastavljen zapisnik od dana 03. listopada 2023. godine u kojem su utvrđeni nezakonitosti kako je navedeno u rješenju.

9. Prema članku 3. stavku 1.Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, broj: 158/03, 10/04, 141/06, 38/09,123/11,56/16,98/19, u daljnjem tekstu: ZPDML-a pomorsko dobro je opće dobro do interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu posebnu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom. Stavkom 2. istog članka propisano je da pomorsko dobro čine unutarnje vode i teritorijalno more njihovo dno i podzemlje te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje.

Člankom 5. istog Zakona propisano je da građevine i drugi objekti na pomorskom dobru koji su trajno povezani s pomorskim dobrom se smatraju pripadnošću pomorskog dobra. Na pomorskom dobru ne može se stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi.

Odredbom članka 16. ZPDML-a propisano je da je koncesija pravo kojim se dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće upotrebe i daje na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje pravnim osobama i fizičkim osobama registriranim za obavljanje obrta. Prava i obveze na temelju koncesije nastaju sklapanjem ugovora o koncesiji. Opseg i uvjeti posebne upotrebe ili gospodarskog korištenja, uređuju se odlukom i ugovorom o koncesiji, a u skladu s odredbama ovog Zakona i propisa donesenih na temelju ovog Zakona.

10. Prema stanju spisa proizlazi da je tuženik u provedenom nadzoru i očevidom na licu mjesta na dijelu pomorskog dobra na otoku Ž., uvala G., u dijelu na i ispred kat. čest. 729/1 i 729/2 k.o. K.-S., utvrdio da tužitelj gospodarski koristi pomorsko dobro, na način kako je utvrđeno Zapisnikom o obavljenom nadzoru od dana 03. listopada 2023. godine.

Nadzorom je među ostalim utvrđeno da je tužitelj na dijelu pomorskog dobra na otoku Ž., uvala G., ispred restorana "F.", koji ugostiteljski objekt je u vlasništvu tužitelja, izgradio privezište za plovila (kako je detaljno opisano u Zapisniku), što i nije sporno među strankama jer ni tužitelj ne negira da je na pomorskom dobru ispred svog restorana "F.", izgradio privezište na kojem se obavlja usluga priveza.

Također je nadzorom utvrđeno da na navedeni način, izgradnjom i korištenjem privezišta za vezivanje plovila ispred restorana "F.", tužitelj bez valjane pravne osnove koristi pomorsko dobro, obzirom da tužitelj nema koncesiju za korištenje istog dijela pomorskog dobra, što je protivno članku 12. stavak 1. Zakona o koncesijama, jer je prema utvrđenom jasno da je izgrađeno privezište u funkciji tužiteljevog restorana "Fešta".

11.Člankom 12. stavak 1. Zakona o koncesijama („Narodne novine“, broj: 69/17 i 107/20, u daljnjem tekstu ZK-ma) je propisano da je zabranjeno svako obavljanje djelatnosti za koju je potrebna koncesija, bez koncesije.

Člankom 89. st. 1. ZK-a propisano je da ako se u postupku nadzora utvrdi da koncesionar obavlja djelatnost koncesije izvan opsega koji je određen ugovorom o koncesiji, odnosno da druga osoba djelatnost za koju je propisano da se obavlja na temelju koncesije obavlja bez koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije, inspektor donosi rješenje kojim se utvrđuje obveza i nalaže uplata iznosa posebne naknade za nezakonito obavljane djelatnosti bez koncesije. Stavkom 2.

istog članka propisano je da obveza plaćanja naknade s obilježjem naknade za koncesiju nastaje obavljanjem djelatnosti u okolnostima iz st. 1. ovog članka. Stavkom 3. istog članka propisao je da se iznos naknade s obilježjem naknade za koncesiju utvrđuje na temelju činjenica utvrđenih prema njihovoj gospodarskoj biti i pripadajućim najvišim iznosima koji se obračunavaju primjenom kriterija koji su posebnim zakonom propisani za određivanje visine nakade za koncesiju. Prema stavku 6. istog članka utvrđenje i plaćanje naknade s obilježjem naknade za koncesiju ne predstavlja ozakonjenje nezakonitog obavljanja djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka i ne može se smatrati osnovom za stjecanje prava koncesije te ne isključuje obvezu oduzimanja imovinske koristi ostvarene nezakonitim obavljanjem djelatnosti, kao ni pravo na naknadu svake druge štete koja je nastala zbog nezakonitog obavljanja djelatnosti.

Člankom 16. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru („Narodne novine“, broj: 23/04 do 10/17, dalje: Uredba), određeni su kriteriji za utvrđivanje početnog iznosa stalnog i promjenjivog dijela naknade za koncesiju na pomorskom dobru s obzirom na vrstu pojedine gospodarske djelatnosti koja se obavlja na pomorskom dobru, kako je navedena u istoj odredbi.

Člankom 16. točka A.4. Uredbe propisano je da za ostale gospodarske djelatnosti početni iznos stalnog dijela koncesijske naknade se izračunava prema zauzetim metrima kvadratnim i iznosi 2,00 kuna za metar kvadratni dok početni iznos početni iznos promjenjivog dijela koncesijske naknade iznosi 1,5 % prihoda ostvarenog obavljanjem djelatnosti.

12. Među strankama je nesporno da tužitelj ne naplaćuje trošak privezivanja plovila kao ni druge troškove u vezi sa istim što ističe i tuženik u rješenju i odgovoru na tužbu. Međutim, tužitelju naknada nije utvrđena po osnovi prihoda koje bi tužitelj ostvario od prodaje karata za vezivanje plovila na privezištu koje je tužitelj izgradio na pomorskom dobru (moru) ispred svog restorana "F.".

13. Tužitelj je privezište postavio kako bi gostima svog ugostiteljskog objekt- restorana "F." omogućio besplatan privez, sve radi stjecanja gospodarske koristi tužitelja u navedenom restoranu, jer dolazak gostiju u isti ugostiteljski objekt bi bio onemogućen odnosno nemoguć, bez postavljenog privezišta ispred ugostiteljskog objekta. U prigovoru na Zapisnik je sam tužitelj naveo da jedini način povezanosti i pristupa uvali pa tako i restoranu "F." je putem mora, odnosno pristup gostiju tom objektu nije moguć na drugi način morskim putem ili cestovnim putem.

14. Bez obzira što tužitelj ne naplaćuje trošak privezivanja plovila na privezištu, nesporno da korištenje predmetnog privezišta tužitelju donosi benefit kroz povećanu konzumaciju ugostiteljskih usluga, povećava financijski promet, zaradu, odnosno da tužitelj na navedeni način ostvaruje financijske probitke.

Kako je utvrđeno da korištenjem predmetnog privezišta ispred svog ugostiteljskog objekta ostvaruje financijske koristi od korištenja privezišta, da je sukladno članku 89. stavak 1. Zakona o koncesijama tužitelj obvezan platiti naknadu za nezakonito obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije (naknada s obilježjem naknade za koncesiju), jer iz navedenog proizlazi nespornim da tužitelj koristi predmetno privezište (pomorsko dobro) iako nema koncesiju za korištenje pomorskog dobra.

15. U odnosu na tužbeni navod da je nejasno na kojem temelju je tuženik zaključio da se kao obračunsko razdoblje uzima period od 01. 01. do 31. 12, tuženik je u odgovoru na tužbu dao jasan i logično obrazloženje koje obrazloženje prihvata Sud, te radi ekonomičnosti ne nalazi potrebnim isto dalje obrazlagati i ponavljat. Tuženik je utvrdio da se naknada (po osnovi obveze stalnog dijela naknade) za tekuću godinu plaća do zadnjeg dana u godini tj. do 31. 12. tekuće godine, što nije na štetu obveznika.

16. Naknada po osnovi korištenja pomorskog dobra vezano za postavljeno privezište utvrđena je za cjelogodišnje razdoblje bez obzira što tužitelj posluje sezonski, obzirom da je kroz cijelu godinu odnosno za cijelo vrijeme tužitelj držao izgrađeno privezište koje se nalazi na pomorskom dobru (moru), te je na navedeni način predmetno pomorsko dobro cijelo vrijeme bilo u posjedu tužitelja, dakle, zauzeto i isključeno iz opće upotrebe.

17. Tuženik se je detaljno očitovao na tužbeni navod da je neosnovano tuženik utvrdio da se koristi pomorsko dobro u površini 7.989 m2, jer je pojasnio način utvrđenja zauzete površine pomorskog dobra i da je ista površina utvrđena na temelju Idejnog projekta IP-5-3/21 "Privezište za gospodarsko korištenje u uvali G., otok Ž." iz travnja 2021. godine kojeg je projektiralo društvo K. P. d.o.o. S., te da površina od 7.989 m2 obuhvaća se kopneni dio koji se formira na dijelu kat. čest. 729/2 k.o. K.-S. i području mora uz nju ukupne površine 757 m2, a da morski dio za formiranje plutajućeg gata i valobrana te sidrenog sustava je ukupne površine 7.232 m2.

18. Neosnovan je tužbeni navod na tužbeni navod da je nejasan i pogrešan način obračuna naknade s obilježjem naknade za koncesiju (stalni dio), obzirom da je ukinuto razvrstavanje u turističke razrede, jer je iz spisa vidljivo na koji način je naknada utvrđivana, a u odgovoru na tužbu tuženik se je očitovao na navedene navode, koje očitovanje u potpunosti prihvata Sud, te ne nalazi potrebnim isto obrazlagati.

19. Prema stanju spisa je vidljivo da je promjenjivi dio naknade u odnosu na loungo bar, tuženik utvrdio temeljem podataka dostavljenih od samog tužitelja (pisanoj izjavi odgovorne osobe tužitelja), prema kojoj se dio loungo bara nalazi na pomorskom dobru i to na pomorskom dobru ispred restorana "F.", koji prema rješenju o minimalnim uvjetima ima točionik i 30 sjedećih mjesta i da se serviraju isključivo kokteli i to samo u ljetnim mjesecima (srpanj i kolovoz), a da je sam tužitelj dostavio podatke za navedena dva ljetna mjeseca, što je tuženik prihvatio kao vjerodostojan podatak i temeljem istog utvrdio naknadu.

20. Navod da tužitelj želio pribaviti koncesijsko odobrenje i da je poduzeo mnoge radnje u cilju ishođenja koncesije, ali da to nije bilo moguće obzirom da ne postoji prostorni plan i drugi akti koji su preduvjet za isto, nisu od utjecaja za donošenje drugačije odluke.

21. Sud ocjenjuje da je tuženik u provedenom postupku potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i da nisu povrijeđene postupovne i materijalno-pravne odredbe relevantnih propisa na štetu tužitelja, ta da je tužitelju zakonito utvrđena obveza po osnovi naknada s obilježjem naknade za koncesiju, te da mu je zakonito utvrđena i oduzima se imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti na pomorskom dobru bez ugovora o koncesiji.

22. Istaći je da je u sličnoj pravnoj i činjeničnoj osnovi, vezano za primjenu odredbi Zakona o koncesijama (čl. 12. i 89.) ovaj sud već donio više presuda u kojima je iznesen istovjetan stav vezano za obvezu plaćanja koncesijske naknade i da su u postupku po žalbi tužitelja te presude potvrđene presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

23. Slijedom navedenog osporeno rješenje je zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10.143/12,152/14, 94/16, 29/17. i 110/21 dalje: ZUS-a),odbiti tužbeni zahtjev, odnosno presuditi kao u izreci.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. st. 4. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu 18.ožujka 2024.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl. 66. st. 5 ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Odvjetničkog društva S. G. i p., Z.,

T. ..,

- tuženiku Ministarstvu financija RH,Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu S., Z.-F. ..,

- u spis.