Pr-274/2023-13

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27,

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice D. D., O.: …, iz S.,

zastupana po A. Ć., odvjetniku u S., protiv tuženika N.

C. O: …, Z., zastupana po

O. društvu J. i P., odvjetnicima u Z., radi utvrđenja, nakon

održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 7. prosinca 2023., u nazočnosti, tuženice, punomoćnika tužitelja A. Ć. i zamjenika punomoćnika tuženika

V. V., a po objavi presude dana 15. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da otkaz ugovora o radu temeljem tuženikove Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 01. prosinca 2016.g. , kojom odlukom je tuženik otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme tužiteljici nije dopušten.

II. Poništavaju se tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 01. prosinca 2016., godine, i tuženikova Odluka o zahtjevu za zaštitu povrijeđenog prava iz radnog odnosa od 02. siječnja 2017.godine.

III.Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti tužiteljicu na posao i to na poslove koje je tužiteljica obavljala prema sklopljenom ugovoru o radu od 19. prosinca 2011.g. , odnosno druge odgovarajuće poslove čiji uvjeti rada ne smiju biti nepovoljniji od uvjeta rada poslova koje je tužiteljica obavljala prije uručenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.

IV.Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.492,50 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana objave prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Presudom ovog suda P.- 71/17, od 8. ožujka 2019., odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da otkaz ugovora o radu temeljem tuženikove odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 1. prosinca 2016., nije dopušten, te da je dužan tuženik tužiteljicu vratiti na poslove koje je obavljala sukladno ugovoru o radu od 19. prosinca 2011. godine odnosno druge slične poslove sve uz naknadu parničnog troška. Presudom Ž. sud u O. broj G.- 217/19-2 od 27

lipnja 2019., potvrđena je presuda ovog suda, s tim da je R. V. suda

R., od 22 veljače 2023., ukinuta je presuda Ž. suda u O. br. G.-

217/19-2 pa je predmet vraćen Ž. sudu na ponovno odlučivanje.

R. Ž. suda u O. br. G.-148/2023-3 od 23. ožujka 2023.,

ukinuta je presuda ovog suda P.- 71/17 od 8. ožujka 2019., i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

2. U tužbi koja je podnijeta ovom sudu dana 24. siječnja 2017.g. tužiteljica navodi da je sa tuženikom zaključila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 16. prosinca 2011.g. po kojem je započela sa radom 19. prosinca 2011.g. na radno mjesto prodavač u prodavaonici S.-M. Prije zaključenja ovog Ugovora o radu

da je tužiteljica bila zaposlena u P. d.o.o. Z. te P. d.o.o. koju

da je 08. srpnja 2009.g. preuzelo društvo tuženika u svoje vlasništvo. Tuženik da je dana 01. prosinca 2016.g. donio Odluku o otkazu Ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga ( poslovno uvjetovani otkaz) kojom da otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sačinjen i potpisan dana 19. prosinca 2011.g. Tuženik da se pogrešno pozvao na dan zaključenja Ugovora o radu, jer da se u Ugovoru o radu navodi da bi tuženik kao poslodavac i tužiteljica kao radnik sklopili u Z. dana

16. prosinca 2011.g. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme. U Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tuženik da se poziva na razloge iz čl.115.st.1. točka 1. Zakona o radu, navodeći da su razlozi otkazivanja ekonomske naravi u kojoj se nalazi društvo tuženika u cjelini, kao i smanjenje realizacije u prodavaonicama u S. i S.. Nadalje, tuženik da u obrazloženju svoje Odluke navodi kako je kriterij za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu donesen u skladu sa Zakonom o radu i Pravilnikom o radu, a sve uz suglasnost Radničkog vijeća te da ne postoje nikakve mogućnosti zbrinjavanja viška radnika u S. i S.. Tužiteljica navodi da je otkaz nedopušten iz razloga što se u konkretnom slučaju u radnom odnosu između tužiteljice i tuženika nisu ispunile pretpostavke iz odredbe čl.115. st.1. točka 1. Zakona o radu, pod kojima bi tuženik kao poslodavac mogao redovito otkazati tužiteljici kao radnici niti zbog gospodarskih ( ekonomskih), niti zbog tehnoloških niti zbog organizacijskih razloga. Naime, tuženik da je zatvorio prodavaonicu u S. , u

D. ulici, te radnice zaposlene u toj trgovini da nisu dobile otkaz nego da su raspoređene po drugim trgovinama tuženika. Nadalje, da trgovina tuženika u kojoj je do uručenja odluke o otkazu ugovora o radu radila tužiteljica da je ostvarivala više od 90 % prometa na godišnjoj razini, te da je radila bolje od većine ostalih trgovina tuženika, odnosno bivše P. d.o.o. Nadalje, otkaz kojeg da je tuženik dao tužiteljici da je nezakonit. Naime, da odredbom čl.115.st.2. Zakona o radu da je propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Poslodavac da nije vodio računa o svim ovim kriterijima prije donošenja pobijane odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici. Naime, tužiteljica da ima navršenih punih 31 godinu i 5 mjeseci radnog staža i više godina starosti od radnica na istom radnom mjestu kojima tuženik da nije otkazao, a prije negoli je zaposlena na radno mjesto prodavača kod tuženika tužiteljica da je obavljala i poslove zamjenika poslovođe. Ona da je određeno duže vrijeme provela na bolovanju zbog teške bolesti te po povratku na radno mjesto od 01. travnja 2016.g. pa do otkazivanja njenog ugovora o radu tužiteljica da je neprekidno bez dana bolovanja radila kod poslodavca i to u trgovini u S.. Tuženik da je svojom Odlukom od 02. siječnja 2017.g. odbio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa kao neosnovan i potvrdio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu koja da je donesena 01. prosinca 2016.g. i uručena tužiteljici 16. prosinca 2016.g. Odluku tuženika kojom da se odbija Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava iz radnog odnosa tužiteljica da je zaprimila dana 09. siječnja 2017.g.

3.U odgovoru na tužbu koji je podnijet ovom sudu dana 22. siječnja 2018.g. tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice u cijelosti. Tuženik da je prije donošenja pobijane Odluke o otkazu u potpunosti postupio u skladu s odredbama Zakona o radu (NN 93/14 i 127/17- u daljnjem roku ZR-a) i Pravilnika o radu. Zakonom o radu u čl.115. da je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju: 1) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga ( poslovno uvjetovani otkaz) te u st.2. da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Tuženik da je u svom poslovanju usvojio i Pravilnik o radu od dana 15. studenog 2014. g. te Aneks Pravilnika o radu od dana 01. srpnja 2015.g. Tuženik da je u studenom 2016.g. zbog utvrđene izuzetno teške ekonomske situacije, smanjenja realizacije u svojim prodavaonicama i smanjene mogućnosti realizacije financijskih planova u svom poslovanju, uzrokovanih otvaranjem konkurentnih poslovnica, općim padom prometa u tuženikovim trgovinama, općim padom gospodarske aktivnosti i padom kupovne moći kupaca utvrdio za nadolazeću 2017.g. potrebu smanjenja, kako financijskog plana tako i broja zaposlenih osoba te da je uputio prijedlog Radničkom vijeću za savjetovanje, što je vidljivo iz priloženog zapisnika. Na okolnost smanjenja predviđene realizacije u prodavaonicama tuženika da se prilaže Plan financijskog prometa N. C. d.o.o. za 2016. g. iz kojeg da je vidljivo kako su planovi u realizaciji bili izvršeni u manjem iznosu od predviđenog otprilike od 84-90 %. Dana 12. studenog 2016.g., da je održana sjednica Radničkog vijeća, na kojoj da je Radničko vijeće razmatralo prijedlog Uprave N. C. d.o.o. da se trima radnicama otkaže Ugovor kao tehnološki višak. Radničko vijeće da je nakon analize stanja zaposlenih u gradu S. i analiza ostvarenih planskih rezultata zaključilo da je u S. stvarno postojao višak od tri osobe iz razloga što se zatvorila prodavaonica P. 09-D. 2, S. dana 31. siječnja 2016.g., a nije se

uspjela otvoriti nova prodavaonica. Trima osoba iz zatvorene prodavaonice da nije otkazan Ugovor o radu, već su premještene na rad u druge prodavaonice istog poslodavca. Nakon analize Plana financijskog prometa za 2016.g. kojeg da je realizacija do 28. studenog 2016.g. bila izvršena cca. od 84-90 %, da je utvrđeno da je u S. nastao višak radnika u odnosu na planirani broj radnika, zbog toga što su

Ugovori o radu sa svim radnicima bili sklopljeni za rad u S., a ne na nivou jedne prodavaonice. Tuženik da je kao poslodavac usvojio zaključke i prijedlog Radničkog vijeća te da je prilikom donošenja predmetne odluke, sukladno Zakonu o radu, Pravilniku i Aneksu uzeo u obzir sve propisane kriterije u odluci kojom je tužiteljici otkazan Ugovor o radu. U predmetnom slučaju da je tuženik dao tužiteljici otkaz upravo u cilju rješavanje teške financijske situacije i nemogućnosti ostvarivanja planiranih prihoda, a sve u skladu s postojećim uvjetima u gospodarstvu. Tuženik ističe kako je činjenica da je jedna od poslovnica tuženika zatvorena početkom 2016.g. dovoljan dokaz slabijeg poslovanja tuženika. U svakom slučaju tuženik da kao poslodavac ima autonomno pravo organizirati poslovanje kako on smatra da je najbolje pa tako i odlučiti o ustroju i rasporedu radnih mjesta. Radi ostvarenja boljeg poslovanja poslodavac da može s obzirom na racionalizaciju poslovanja utvrditi da je za određenim radnicima prestala potreba, stoga navodi tužiteljice kako je poslovnica tuženika u kojoj je radila bolje od većine ostalih trgovina tuženika da nisu relevantni. Usporedbom zakonskih i dodatnih kriterija propisanih Aneksom, tuženik da je ocijenio kako su u najboljem položaju prema utvrđenim kriterijima radnice M. M. i tužiteljica zaposlene na radnom mjestu prodavača te B. S. zaposlena na

radnom mjestu voditelj odjela te da je stoga ocijenjeno da se ovim radnicama uruči odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu. Smatra da se iz priložene dokumentacije da zaključiti kako je tuženik sve propisane kriterije uzeo u obzir, pa da je pobijana Odluka o otkazu u cijelosti zakonita i osnovana.

4.U nastavku postupka u dokaznom postupku sud je pregledao Ugovor o radu od 30.

lipnja 2008.g. , Ugovori o radu na neodređeno vrijeme ( list spisa 9-14), Odluke ( list spisa 15-25), Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava iz radnog odnosa , Radna knjižica, Pravilnik o radu ( list spisa 30-55), Tarife poslova ( list spisa 56-59) , Pravilnik o radu ( list spisa 70-97) Zapisnik sa održane sjednice Radničkog vijeća od 12. studenog 2016.g. ( list spisa 98-101) , Plan za 2016.-2018. (list spisa 102-113), Odluke VSRH ( list spisa 114-117) , medicinska dokumentacija ( list spisa 121-126) , saslušanje tužiteljice i zz tuženika J. F., svjedoka I. A., D.

B., D. I.., saslušanje tužiteljice i zz tuženika od 12. listopada 2023.,

Ugovor za radnicu D. Š.,( list spisa 196-198), Prijava osiguranika HZZO-a,

za radnicu D. Š.,( list spisa 199-200), Obrazac eM-1p HZMO-a, prijave o početku osiguranja od 14. svibnja 2018. za radnicu D. Š., Katalog poslova ( list spisa 202-206), Potvrda HZMO-a za D. D., Klasa: 034-04/23-03/5, od

25. listopada 2023.,( list spisa 207-209), saslušanje svjedokinje S. G., od 7.

prosinca 2023.,

5.Tužbeni zahtjev je osnovan.

6.Među strankama nije prijeporno:

- da je tužiteljica sa tuženikom dana 16. prosinca 2011. g. zaključila ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radno mjesto prodavač u prodavaonici S.-M. 10,

- da je prije zaključenja ugovora o radu tužiteljica bila zaposlena u poduzeću P.

obuća d.o.o. Z. te P. d.o.o. koju je 08. srpnja 2008. g preuzelo društvo tuženika u svoje vlasništvo,

- da je tuženik dana 01. prosinca 2016. donio Odluku otkaza ugovora o radu tužiteljici zbog poslovno uvjetovanih razloga, a sve temeljem čl. 115. st.1. točka.1. Zakona o radu

- da je tužiteljica u zakonskom roku zatražila zaštitu povrijeđenih prava podnošenjem zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa koju je tuženik odbio svojom odlukom 09. siječnja 2017.g.

7. Kao sporno u nastavku postupka sukladno uputama viših sudova kod utvrđenja da li je otkaz tuženika dopušten i da li su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 115. st.1. toč.1. Zakona o radu, valjalo je dodatno utvrditi:

- da li je poslodavac pri određivanju kriterija za određivanje viška zaposlenika razmatrao kriterije za svih 18 radnika u prodavaonicama u S., i u S.,

- od kakvog je značaja što je nakon zatvaranja poslovnice u S., u D. ulici poslodavac radnicima iz te prodavaonice omogućio rad u drugim poslovnicama u S.,

- od kakvog je značaja što je prodavaonica u S. smještena u trgovačkom centru

M. ostvarila realizaciju od 90 % godišnje, a u kojoj poslovnici je radila tužiteljica.

8.Na ročištu dana 28. svibnja 2018.g. tužiteljica navodi da je počela raditi kod prednika tuženika društvo P. d.o.o. iz P. 01. srpnja 2002.g. i to u prodavaonici u P. M.. Nakon toga 01. srpnja 2008.g. da je tu firmu preuzela firma P.

Z. da bi od 19. prosinca 2011.g. bili preuzeti od strane tuženika N. commerce,

s kojim da je potpisala ugovor na neodređeno vrijeme. Ona da je cijeli svoj radni vijek provela u prodavaonici u smještenoj u P. M. i nikada da nije bila premještena u neku drugu prodavaonicu, a sa njom da su još radile voditeljica S. G. i kolegica I. A.. Kako se teško razboljela ona da je od 17. rujna 2012.g. pa

do 1. travnja 2016. g. bila na bolovanju jer da je operirana od karcinoma dojke i za to vrijeme da ju je mijenjala A. B.. Kad se vratila raditi da je radila 8 mj bez dana bolovanja i tada da se počelo pričati da je postoji višak radnika u S., međutim da je prodavaonica u M. najbolje poslovala i da je ostvarivala 90% planiranog prometa po njenim saznanjima. Naime da joj je rečeno usmeno od strane šefice da je upravo ona izabrana u tri djelatnice koje su dobile poslovno uvjetovani otkaz nakon čega da joj je pozlilo te da je bila na bolovanju te da joj je uz otkazni rok, radni odnos prestao 15. lipnja 2017.g. Ona da smatra da kod odabira djelatnika koji su proglašeni viškom, tuženik da nije ispoštovao zakonske kriterije. Napominje da se 2016.g. zatvorila prodavaonica tuženika u D. ulicu u S. te da su tri djelatnice iz

te prodavaonice raspoređene po drugim prodavaonicama, te da je bilo djelatnika koji su bili pred mirovinu te boljeg ekonomskog i zdravstvenog stanja od nje i koje su lakše mogle naći posao. Ona da je dobila otkaz sa 53 godine i da nije imala dovoljno radnog staža za prijevremenu mirovinu te da je ostala takoreći nigdje. Njena djeca da su punoljetna, suprug da joj je zaposlen, ali da je imala dugi radni staž kod tuženika i misli da je trebala imati prednost kod kolegica koje su kraće radile od nje. Djelatnice koje su dobile otkaz da su S. B., koja je bila pred mirovinu, te

M. M., za koju zna da ima jedno dijete i ona da je nešto mlađa, a da su

radile u prodavaonici K. u S.. Ona da je trenutno zaposlena na određeno

vrijeme kao prodavač s tim da joj se ugovor produžuje svaki mjesec u F. C.

and L.. Poznato da joj je da je tuženik ponovno tražio prodavače kroz 4 ili 5 mjesec,

međutim da nju nitko nije kontaktirao niti joj ponudio da se vrati na rad, te da nije bilo pritužbi na njen rad i da je čak jedno vrijeme bila zamjenica poslovođe. Ugovorom o radu da je bilo predviđeno da može biti raspoređena u druge prodavaonice na području S., međutim da je ona oduvijek radila u prodavaonici u P. M..

Napominje da je čula po pričanju da je opao posao u ostalim prodavaonicama, ali detalji da joj nisu poznati.

9. Dopunski saslušana na ročištu od 12. listopada 2023., tužiteljica navodi da u cijelosti ostaje kod svog iskaza kojeg je dala pred ovim sudom na ročištu dana 29. svibnja 2018., te dodatno navodi da je bila na dugogodišnjem bolovanju od tri i pol godine zbog teškog zdravstvenog stanja s tim da je prije bolovanja radila na radnom mjestu zamjenik poslovođe. Nakon povratka sa bolovanja pa do predmetnog otkaza da je prošlo više od osam mjeseci, međutim nakon povratka da nije vraćena na mjesto zamjenika poslovođe već na mjesto prodavača i time da je automatski izgubila zaštitu jer da su samo djelatnici na radnom mjestu prodavača bili uvršteni u program rješavanja viška djelatnika. Dakle poslodavac da nije razmatrao kriterije svih osamnaest radnika koje je tada bilo u radnom odnosu kako u S. tako i u S..

Kako da je već navela ona da je tada radila u prodavaonici u S. smještenoj u trgovačkom centru M. koja je tada ostvarivala realizaciju od 90 % godišnje te

može reći da je bila dobar radnik i da se ne slaže sa izjavom saslušane svjedokinje koja je istakla da je bila u prodaji bolja od nje kao i šefice S. G.. Napominje da je nakon njenoga otkaza i to po proteku pet mjeseci tuženik zaposlio novu zaposlenicu za prodavača D. Š., što je u prijašnjem ročištu porekao. Napominje da od svih navedenih zaposlenika, poslovođe zamjenika poslovođe voditelja odjela u pravilu radi o djelatnicima iste vrste posla, osim što poslovođa ima obvezu dodatnog rada na primjer utvrđivanja satnice rada te naručivanja robe s tim da ostali djelatnici u poslovnici aktivno pomažu u tome pa i odrađuju te poslove ukoliko je poslovođa spriječen, stoga smatra da su u program viška radnika trebali biti obuhvaćeni svi zaposlenici tuženika. Ističe da je 4.prosinca 2021., otišla u prijevremenu mirovinu.

10. U svom iskazu na ročištu dana 29. svibnja 2018.g. zz tuženika J. F.

navodi da je firma u njegovom vlasništvu i istu da je osnovao 1990. i od tada da je direktor iste. Godine 2008., da su kupili firmu P. P. koja da je praktički poslovala do kraja 2011. g. da bi 2017. otvorili stečaj. Oni da su nastojali zadržati sve djelatnike firme P. i nastojali da oni nastave svoj rad u N. commerce,

međutim problemi da su se počeli javljati 2015., s padom poslovanja, a 2016. posebno u S. kada je zatvoren dućan u D. ulici zbog isteka ugovora o

najmu. Tada da je došlo do viška tri djelatnice koje da su rasporedili u druge prodavaonice, kako bi spriječili davanje otkaza. Međutim poslovanje tuženika za 2016. da je bilo u padu, odnosno realizacija plana na nivou svih prodavaonica otprilike 84%, a prodavaonica gdje je radila tužiteljica 90%. U odnosu na 2015. da je bio u padu plan realizacije oko 15% dok je za 2016., oko 4,5% tako da su te godine morali proglasiti tri djelatnika viškom. Oni da su pristupili tome detaljni precizno i sukladno zakonu, tako da su napravili detaljnu analizu svih djelatnika. Odluku da su prepustili radničkom vijeću s tim da je glavni zakonski kriterij bio socijalni status djelatnika. Naime tužiteljica da je od svih djelatnica imala najbolji socijalni status, obzirom da je bila majka dvoje punoljetne djece, zaposlenog supruga, dok su ostale bile majke malodobne djece ili im suprug nije radio i sl. Isto tako da nije bio razlog zdravstveno stanje tužiteljice obzirom da je HZZO donio rješenje da je tužiteljica u potpunosti zdrava. Dakle odluku koje će to biti djelatnice da je donijelo radničko vijeće nakon što je ispitan status svih djelatnica. Točno da je da su tri djelatnice bile starije od tužiteljice i imale manje radog staža, a jedna više međutim i tu da je prevagnuo socijalni status. Što se tiče navoda da su tražili nove djelatnike da nije točno, naprotiv da se otvorio novi višak obzirom da se prodavaonici koja je smještena u centru K. otkazuje ugovor odnosno isti da traje do nove godine tako da se stvara višak od 5 djelatnika. Želi istaći da je bit da firma zadrži što više djelatnika. Isto tako da je u trenutku otkazivanja bilo 5 prodavaonica u S., da je najbolje radila prodavaonica u K.. U međuvremenu da nisu otvorili nijednu novu prodavaonicu ali da je u P. M. samo preuređena prodavaonica u kojoj da rade 4 djelatnice, ali da nije otvorena nova te da nastoje i da rade na tome da otvore prodavaonicu u centru grada , a kad bi otvorili da bi ponudili tužiteljici posao.

11. Dopunski saslušan na ročištu od 12. listopada 2023., zz tuženika J. F.

navodi da u cijelosti ostaje kod svog iskaza kojeg je dao pred ovim sudom na ročištu dana 29. svibnja 2018. s tim da dodatno navodi da kada ga se pita zbog čega nisu razmatrali sve zaposlene kod viška radnika odnosno svih osamnaest zaposlenih ističe da je od svih osamnaest radnika dvoje je bilo na dugotrajnom bolovanja, sedam radnika da je radilo na mjestu prodavača, a ostali su da bili na mjestu zamjenika poslovođe i voditelja odjela. Višak radnika da se pojavio za radno mjesto voditelja odjela i prodavača, a radno mjesto prodavač da se značajno razlikuje od mjesta poslovođe i voditelja, ne samo u opisu nego u moralnoj i materijalnoj odgovornosti za stanje u prodavaonici koju odgovornost nisu imali prodavači stoga da se radi o potpuno različitim radnim mjestima i potrebama. Smatra da prodavač ne može preuzeti poslove zamjenika poslovođe i poslovođe i voditelja ukoliko nema potrebnih organizacijskih sposobnosti i dugogodišnju obuku. Koliko mu poznato a koliko proizlazi iz ugovora tužiteljice navodi da je ona radila samo kao prodavač. U programu viška djelatnika osim prodavača da su procjenjivali i voditelja odjela jer da je jedan bio viška, pa da su otkaz dobili dva prodavača i jedan voditelj odjela. Tužiteljica da nije bila procjenjivana kao loš radnik niti da je njeno dugo bolovanje imalo ikakvu ulogu da ona bude proglašena viškom radnika na radnom mjestu prodavača, već jedino i isključivo socijalni kriteriji koji podrazumijeva da joj je suprug bio zaposlen te da nije imala obvezu uzdržavanja maloljetne djece. Da to nije bila namjera da to bude tužiteljica da ukazuje da je to bila odluka Radničkog vijeća koje da je detaljno analiziralo svakog radnika tog radnog mjesta koji je ušao u odabir programa viška djelatnika. Napominje da nisu zaposlili nikoga na radno mjesto prodavač od otkaza tužiteljice pa do trenutka dok nisu pozvali tužiteljicu da ponovno radi. Navodi da mu nije poznato tko je bio voditelj poslovnice ili poslovođa u T. centru M. zz tuženika, ali da je moguće da je to bila S. G..

12.Na ročištu dana 15. listopada 2018.g. svjedokinja I. A. navodi da je radila sa tužiteljicom od 2005. pa do kraja 2016. kad da je ona dobila otkaz zbog tehnoloških i organizacijskih razloga. Naime, tužiteljica da je bila duži vremenski period na bolovanju zbog teške bolesti, a misli da se vratila raditi u M. u ožujku ili travnju 2016. godine. Može reći da je bila solidan radnik ali po prodaji da je bila iza nje i šefice S. G.. Za prodavaonicu P. u M. da su bile

predviđene tri radnice, a njenim dolaskom da ih je bilo četiri. Koliko je njoj poznato da nije bilo drugih slobodnih radnih mjesta u drugim prodavaonicama tuženika. Misli da su otkaz iz istih razloga dobile kolegice M. i B.. Njoj da nije poznato da li je neka druga djelatnica imala bolje socijalne prilike pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu. Napominje da je do tehnoloških odnosno organizacijski razloga u prodavaonici koja je bila smještana u trgovačkom centru M. u S. došlo i

zbog toga što se isti zatvarao i da je u to vrijeme je drastično opao promet u istom. Isto tako da joj je poznato da tužiteljica radi kod tuženika u prodavaonici tuženika smještenoj u K. i da je na bolovanju.

13.U svom iskazu na ročištu dana 15. listopada 2018.g. svjedok D. B. navodi da je predsjednik Radničkog vijeća kod tuženika već više godina i da je bio upoznat i razmotrio prijedlog uprave kod utvrđivanja stvarnog viška tri djelatnika zbog poslovnih i organizacijskih razloga. Naime kod određivanja koji će to djelatnici biti, oni kao radničko vijeće da su najvažniji kriterij cijenili socijalni kriterij kao i domaćinstva sa malodobnom djecom. To da su im bili prioritetni kriteriji između svih ostalih . Kod tužiteljice da je u tom smislu bila najbolja situacija u momentu donošenja te odluke obzirom da joj je suprug bio zaposlen i imala je dvoje odrasle punoljetne djece. Tako da drugi kriteriji kao što su radni staž nisu im bili toliko prioritetni. Oni da su bili upoznati sa činjenicom da je tužiteljica teško bolesna ali kako se ona vratila oni da su cijenili da je ista izliječena. O tome da li mu je poznato da je tuženik zapošljavao nove djelatnike ili pozivao djelatnike koji su utvrđeni viškom ukoliko se ukazala potreba za radom kod tuženika da mu nije poznato.

14.Na ročištu dana 15. listopada 2018.g. svjedok D. I. navodi da je također član

Radničkog vijeća tuženika te da je sudjelovao kod donošenja odluke kod utvrđivanja viška tri djelatnika iz razloga što se zatvorila prodavaonica P. u D. ulici 2 u S.. Istiće da je glavni kriterij kojim su se vodili kod utvrđivanja koji će to bit djelatnik, socijalni status kao i malodobna djeca odnosno osobe koje su pod uzdržavanjem. To da su glavni kriteriji tako da je to presudilo da upravo među tri djelatnice bude i tužiteljica. On da je čuo da je tužiteljica bila bolesna međutim detalji da mu nisu bili poznati obzirom da je počela s radom, pa da su zaključili da je radno sposobna. Također da ima saznanja da tužiteljica i sada radi kod njih već nekoliko mjeseci stoga da se vodi računa da se i tim ljudima pomogne. Kod odlučivanja koja će djelatnica biti proglašena viškom navodi da su imali dostavljeni mail za sve djelatnice odnosno da im je to služilo kao uvid.

15.U svom iskazu od dana 7. prosinca 2023., svjedokinja S. G. iskazuje da

je radila kod tuženika više od 20 godina i da je otišla u mirovinu 31. prosinca 2021. sa punih 65 godina života, da je počela raditi u firmi P. P. 2001., kao prodavač ,a 2002.,da je prebačena na rad u prodavaonicu koja je bila smještena u zgradi tzv M. kada je postala poslovođa. Te 2002. godine da je primljena i tužiteljica na mjesto zamjenika poslovođe te da je ona radila te poslove u njenoj odsutnosti, s tim da je radila kao prodavač kao i ona što da im je bilo prvenstveno zanimanje. Da se sjeća da ih je bilo čak pet zaposlenih djelatnica kada se otvorila ta prodavaonica. Kada je se pita da li je tužiteljica prije preuzimanja tuženika imala rješenja na radno mjesto zamjenika poslovođe da pretpostavlja da je ali da ne može biti sigurna jer da nije vidjela to rješenje, međutim razlika da je bila u bodovima i plaći. Po preuzimanju tuženika koje je bilo 19.prosinca 2011., misli da ih je ostalo manje djelatnica svega četiri. Ona da je i dalje postavljena za poslovođu prodavaonice dok da za tužiteljicu ne zna kakav je ugovor dobila. Međutim tužiteljica da je i dalje obavljala poslove zamjenika poslovođe koji su se tada nazivali voditeljem poslovnice. Da li je ona formalno dobila rješenje za to radno mjesto ona da ne zna ali zna da je imala više bodova od ostalih kolegica koje su radile kao prodavači, a time i veću plaću što da ne bi bilo moguće da se vodila kao prodavač. Tužiteljica da je otišla na duže bolovanje zbog zdravstvenih razloga, a da se ne može sjetiti kada je to bilo. Tada da je došla raditi djelatnica A. B. koja da se vratila sa porodiljnog. Kada se tužiteljica vratila sa dužeg bolovanja da nije više radila kao voditelj prodavaonice, već da je to radila djelatnica I. A. . Da se sjeća da je tužiteljica jedno vrijeme radila prije odluke o poslovnom otkazu. U vrijeme kada je tužiteljica proglašena viškom da ih je zajedno s njom bilo četiri u prodavaonici u M.. Navodi da je točno da je došlo do pada prometa, međutim da nju nitko nije kontaktirao niti pitao za mišljenje vezano za djelatnice koje su tada radile zajedno sa njom i tužiteljicom. Ističe da može reći da je tužiteljica bila vrlo dobar i vrijedan radnik i da ima samo riječi hvale za nju. Da ne zna kojim su se kriterijima vodili kod određivanja viška djelatnika, ali da joj je poznato da djelatnica I. A. koja je bila zaposlena nešto kasnije, nije imala obvezu uzdržavanja i djece i bila je neudata, dok da je druga A. B. imala troje djece.

16. Prema čl. 135. st. 3. ZR propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu. Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Pri tome je odredbom st. 2. istog članka propisano da prilikom odlučivanja o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Kada dođe do prestanka potrebe za radom radnika,

tad poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika ( čl.115. st.2. ZOR). To znači da poslodavac, između dva radnika kojima prijeti otkaz, treba utvrditi viškom onog koji je kraće u radnom odnosu, koji je mlađi i koji nema obveze uzdržavanja koje ga terete, odnosno onome kod koga je obveza uzdržavanja manja od obveze koji ima neki drugi radnik. Pri tom je autonomna odluka poslodavca kojoj će od okolnosti- trajanje radnog odnosa, starost i obveze uzdržavanja koje terete radnika- dati prednost. Poslodavac je tad dužan te kriterije uistinu razmotriti i primijeniti, a ne se samo formalno na njih pozvati u odluci o otkazu, a faktično ih zanemariti.

17. Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – u daljnjem tekstu ZPP), ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan. Pregledom zapisnika s održane sjednice Radničkog vijeća od 20. studenog 2016.g. ( list spisa 98) razvidno je da je radničko vijeće konstatiralo da je ukupno zaposleno 18 radnika, da ih je potrebno 12, da su na dužem bolovanju 3 radnika, i da ih je višak 3 radnika. Međutim iz istog zapisnika je razvidno da nije svih 18 radnika bilo predmet analize kod utvrđivanja viška radnika, niti je za svih poslodavac razmatrao postavljene kriterije. Tuženik se pravda činjenicom da su razmatrani samo prodavači, međutim iz predmetnog zapisnika razvidno je da nije specificirano da se radi o višku prodavača, već višku radnika. Nadalje nije sporno da je tuženik iste godine zatvorio poslovnicu u S., u D. ulici, te radnicima iz te prodavaonice omogućio rad u drugim poslovnicama u S., dok je tužiteljica ušla u krug radnika koji su uvršteni u mogući višak iako je radila u prodavaonici u S.

koja je bila jedna od dvije najuspješnije prodavaonice tuženika po ostvarenim rezultatima. Također se ne može prihvatiti navod z.z. tuženika da prodavač ne može preuzeti poslove zamjenika poslovođe i poslovođe i voditelja ukoliko nema potrebnih organizacijskih sposobnosti i dugogodišnju obuku, a koliko da mu je poznato iz ugovora tužiteljice da je ona radila samo kao prodavač. To je demantirala svjedokinja G. kojoj ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru, koja je kao voditelj poslovnice gdje radila tužiteljica prije otkaza, u svom iskazu potvrdila da je 2002. godine tužiteljica bila primljena na mjesto zamjenika poslovođe te da je ona radila te poslove u njenoj odsutnosti, s tim da je radila i kao prodavač kao i ona, jer da im je to bilo prvenstveno zanimanje. Po preuzimanju tuženika koje je bilo 19. prosinca 2011., da je ona dalje postavljena za poslovođu prodavaonice dok da za tužiteljicu ne zna kakav je ugovor dobila, ali da je ona i dalje obavljala poslove zamjenika poslovođe koji su se tada nazivali voditeljem poslovnice. Da li je ona formalno dobila rješenje za to radno mjesto ona da ne zna ali da zna da je imala više bodova od ostalih kolegica koje su radile kao prodavači, a time i veću plaću što da ne bi bilo moguće da se vodila kao prodavač. Dakle, tužiteljica je prije preuzimanja od strane tuženika radila kao zamjenik poslovođe ili voditelja poslovnice stoga je zasigurno imala potrebnih organizacijskih sposobnosti i iskustvo, jer je to nastavila raditi i kod tuženika stoga nije trebala biti kategorizirana samo kao prodavač, bez obzira što formalno nije dobila takav ugovor. Stoga ovaj sud smatra utvrđenim da tuženik pri određivanju kriterija za određivanje viška zaposlenika nije razmatrao kriterije za svih 18 radnika u prodavaonicama u S., i u S., jer je iz zapisnika s održane sjednice Radničkog vijeća od 20. studenog 2016.g. ( list spisa 98) razvidno da nije specificirano da se radi o višku prodavača, nadalje da tuženik nije cijenio činjenicu da razmatra radnike čija se prodavaonica zatvorila, već je uzeo u obzir tužiteljicu koja je radila u prodavaonici u S., u trgovačkom centru M. i koja ostvarila realizaciju od 90

% godišnje, kao ni činjenicu da je tužiteljica godinama radila i kao zamjenik poslovođe odnosno voditelja prodavaonice. Polazeći od toga da dopuštenost otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, prethodno izložene okolnosti opravdavaju zaključak da tuženik u tada postojećim uvjetima nije imao opravdani razlog za redoviti, poslovno uvjetovani otkaz, tužiteljici jer zakonski kriteriji iz odredbe čl.115.st. 2. ZR, nisu primijenjeni transparentno i u odnosu na sve radnike. Iz iskaza saslušanih svjedoka i stranaka te posebno iz zapisnika Radničkog vijeća tuženika proizlazi da je prije otkazivanja ugovora tuženik nije precizno analizirao sve radnike koje je trebao uzeo u obzir, kao ni činjenice da je tužiteljica radila u prodavaonici koja je uz još jednu ostvarivala najbolje rezultate, ne uzimajući u obzir činjenicu da je te iste godine zatvorio prodavaonicu u D. ulici u S., čije radnike nije

proglasio viškom već ih rasporedio u druge prodavaonice. Kod nesporne činjenica da je tužiteljica dana 4. prosinca 2021., otišla u prijevremenu mirovinu, valja istaći da joj radni odnos nije prestao temeljem zakona jer nije ostvarila uvjete za punu starosnu mirovinu iz čl. 112.toč.4., stoga ne postoje zakonske zapreke da tuženik vrati tužiteljicu na posao i to na poslove koje je tužiteljica obavljala prema sklopljenom ugovoru o radu od 19. prosinca 2011.g., odnosno druge odgovarajuće poslove čiji uvjeti rada ne smiju biti nepovoljniji od uvjeta rada poslova koje je tužiteljica obavljala prije uručenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.

18.Slijedom navedenog ovaj sud smatra da je tužiteljica u ovom postupku dokazala da joj je otkazan ugovor o radu suprotno odredbi čl. 115 st.1. toč. 1, ZR-a, stoga je valjalo u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice .

19.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u skladu s točkom 7. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, (N.N. 138/23), koji se sastoji od jednokratne nagrade za svaki prvostupanjski postupak. Pun. tužitelja je priznat parnični trošak jednokratne nagrade u predmetu P.- 71/2017 - 250 bod., za sastav žalbe protiv presude P.- 71/2017 – 50 bodova, za sastav revizije protiv presude Ž. suda u O., G.- 217/2019-2 27. lipnja 2019., - 50

bod., jednokratna nagrada za prvostupanjski postupak u predmetu P.- 274/2023., - 250 bodova, a što ukupno iznosi 600 bodova, (vrijednost 1 boda = 1,99 eura), što iznosi 1.194,00 eura uvećano za 25% PDV-a, daje 1.492,50 eura.

Temeljem navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 15. ožujka 2024.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.