Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: 4 P-261/2018-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sucu Tomislavu Jurlini, u građanskopravnoj stvari tužitelja-protutuženika LIGNUM d.o.o., OIB: 82982183368, Poličnik, Poslovna zona Grabi 8, kojeg zastupa punomoćnica Ana Smoljan Zanki, odvjetnica u Zadru, Stjepana Radića 42 d, protiv prvotuženika-protutužitelja GORTAN-ZADAR d.o.o. u stečaju, OIB: 7218476666, Zadar, Andrije Hebranga 3, kojeg zastupa stečajna upraviteljica Mira Hajdić iz Splita, Spinutska 4, (ranije, stečajni upravitelj Saša Stipić iz Zagreba, Ladislava Štritofa 14) i drugotuženika-protutužitelja GRADA ZADRA, OIB: 09933651854, Zadar, Narodni trg 1, kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. Zrinko Zrilić, odvjetnik u Zadru, Knezova Šubića Bribirskih 12, radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor, utvrđenja prava vlasništva i utvrđenja ništetnosti i pobojnosti, nakon javno održane i zaključene glavne rasprave 16. siječnja 2024. u nazočnosti punomoćnice tužitelja-protutuženika Ane Smoljan Zanki, zastupnika po zakonu prvotuženika Saše Stipića te punomoćnika drugotuženika-protutužitelja Zrinka Zrilića te nakon ročišta radi objave i uručenja presude, 15. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

„Nalaže se Gradu Zadru, OIB: 09933651854, da na ime naknade za nekretnine oznake kčbr. 4790/1, kčbr. 4790/15, kčbr. 4790/19 42 m2, kčbr. 4790/21, kčbr. 9359/2 površine 914m2, sve k.o. Zadar, isplati tužitelju iznos od 2.292.806,69 eura/17.275.152,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. studenog 2018. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, kao i da mu nadoknadi parnične troškove, sve u roku od 8 dana."

II. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: " Nalaže se tuženiku Gradu Zadru, OIB: 09933651854, da u roku od 8 dana sklopi s tužiteljem LIGNUM d.o.o., OIB: 82982183368, ugovor o prodaji sljedećeg sadržaja:

Članak 1.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju da je LIGNUM d.o.o. vlasnik nekretnine i to: kčbr. 4790/1 u 18307/21324 dijela, kčbr. 4790/15 površine 100m2 za cijelo, kčbr. 4790/19 površine 42m2 za cijelo, kčbr. 4790/21 površine 91m2 za cijelo, kčbr. 9359/2 površine 914m2 za cijelo, sve k.o. Zadar.

Članak 2.

LIGNUM d.o.o. prodaje, a Grad Zadar kupuje, nekretnine opisane u članku 1. ovog Ugovora.

Članak 3.

Kupoprodajna cijena nekretnina iz čl. 1. ovog Ugovora iznosi 120,00 eura/m2, odnosno sveukupno 2.334.480,00 eura u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan isplate.

Grad Zadar se obvezuje iznos iz st. 1. ovog članka isplatiti u roku od 8 dana od dana brisanja svih tereta u listu C izuzev služnosti upisane u korist HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA d.d. na račun LIGNUM broj IBAN: HR0624020061100425247 kod Erste&Steiermarkische bank d.d.

Članak 4.

Grad Zadar se obvezuje platiti ukupan porez koji proizlazi iz ovog Ugovora.

Članak 5.

Ovlašćuje se Grad Zadar, da temeljem ovog Ugovora i posebne po javnom bilježniku ovjerene potvrde o isplati cjelokupne kupoprodajne cijene u iznosu od 2.334.480,00 eura ishodi kod Općinskog suda u Zadru uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istovremenu uknjižbu brisanja postojeće uknjižbe sa imena prodavatelja LIGNUM d.o.o.

Članak 6.

Grad Zadar stupa u posjed navedenih nekretnina odmah u trenutku isplate kupoprodajne cijene.

Članak 7.

Stranke u znak prihvata ovog Ugovora istoga vlastoručno potpisuju."

III. Odbija se tužbeni zahtjev po tužbi tuženika -protutužitelja ad 1. GORTAN- ZADAR d.o.o. u stečaju, protiv tužitelja-protutuženika LIGNUM d.o.o., Poličnik, koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su ništetni Sporazum o osiguranju od 20. siječnja 2012. broj OV- 767/12, Sporazum o osiguranju od 20. siječnja 2012. broj OV-768/12, Dodatak broj 1. od 1. lipnja 2012., Dodatak broj 2. od 14. kolovoza 2012. OV-7102/12, Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 28. veljače 2013., Predugovor o prijenosu poslovnih udjela od 10. svibnja 2013., Predugovor o prijenosu udjela od 10. svibnja 2013. i Predugovor o kupoprodaji nekretnina i prijenosu poslovnih udjela.

2. Utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva na nekretninama oznake čest. zem. 4790/15, 4790/19, 4790/21, 9359/2 i 4790/1 upisanih u zk. ul. 15741 i 8410 k.o. Zadar, izvršena na osnovi Sporazuma o osiguranju od 20. siječnja 2012. broj OV-768/12 i Dodatku broj 2. od 14. kolovoza 2012. broj OV-7102/12, pravno nevaljana.

3. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi navedenih ugovora i uspostava zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. 15741 i 8410 k.o. Zadar, kakvo je bilo prije provedbe Sporazuma o osiguranju od 20. siječnja 2012. broj OV-768/12 i Dodatku broj 2. od 14. kolovoza 2012. broj OV-7102/12 tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama s imena tuženika uz istovremeni upis tog prava u vlasništvo tužitelja.

4. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak, u roku od 15 dana."

IV. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev po tužbi tuženika-protu tužitelja ad 1. GORTAN-ZADAR d.o.o. u stečaju, protiv tuženika-protutužitelja LIGNUM d.o.o., Poličnik, koji glasi:

"1. Poništavaju se Sporazum o osiguranju od 20. siječnja 2012, Sporazum o osiguranju od 20. siječnja 2012., Dodatak broj 1. od 1. lipnja 2012., Dodatak broj 2. od 14. kolovoza 2012., Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 28. veljače 2013., Predugovor o prijenosu poslovnih udjela od 10. svibnja 2013., Predugovor o prijenosu udjela od 10. svibnja 2013. i Predugovor o kupoprodaji nekretnina i prijenosu poslovnih udjela.

2. Utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva na nekretninama oznake čest. zem. 4790/15, 4790/19, 4790/21, 9359/2 i 4790/1 upisanih u zk. ul. 15741 i 8410 k.o. Zadar, izvršena na osnovi Sporazuma o osiguranju od 20. siječnja 2012. broj OV-768/12 i Dodatku broj 2. od 14. kolovoza 2012. broj OV-7102/12, pravno nevaljana.

3. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi navedenih ugovora i uspostava zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. 15741 i 8410 k.o. Zadar, kakvo je bilo prije provedbe Sporazuma o osiguranju od 20. siječnja 2012. broj OV-768/12 i Dodatku broj 2. od 14. kolovoza 2012. broj OV-7102/12 tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama s imena tuženika uz istovremeni upis tog prava u vlasništvo tužitelja.

4. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15. dana."

V. Nalaže se tužitelju-protutuženiku LIGNUM d.o.o., Poličnik naknaditi tuženiku- protutužitelju ad.2. Gradu Zadru, troškove parničnog postupka i to 111.937,50 eura.

VI. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja ad.2. Grada Zadra, da mu tužitelj- protutuženik LIGNUM d.o.o. naknadi troškove postupka od 73.960,69 eura.

VII. Nalaže se tuženiku-protutužitelju ad.1. GORTAN-ZADAR d.o.o. u stečaju, Zadar, naknaditi tužitelju-protutuženiku LIGNUM d.o.o., Poličnik, troškove postupka u iznosu od 100.000,00 eura

VIII. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika LIGNUM d.o.o. Poličnik za naknadu troškova postupka u iznosu od 50.000,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj LIGNUM d.o.o., Poličnik, je 27. studenog 2018. podnio tužbu protiv tuženika Gortan-Zadar d.o.o. u stečaju Zadar i Grada Zadra radi glavnog miješanja sukladno čl. 198. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje ZPP). Po toj tužbi postupak je započet pod posl. br. P-261/2018. U tužbi u bitnome navodi kako je u trenutku podnošenja tužbe pred sudom u tijeku postupak između ovdje tuženika-protutužitelja u kojoj tužbi GORTAN-ZADAR d.o.o. Zadar, u stečaju, od Grada Zadra potražuje isplatu iznosa temeljem naknade za izgrađenu infrastrukturu s pripadajućim zemljištem, dok, s druge strane, Grad Zadar, od GORTAN-ZADAR d.o.o. u stečaju u istom postupku zahtijeva utvrđenje prava vlasništva na kčbr. 47901 u 18307/2324 dijela, te kčbr. 4790/15, 4701/19, 4790/21, sve za cijelo, i sve u k.o. Zadar. Pritom sud napominje da se radi o postupku koji je vođen pred ovim sudom pod posl. br. P-98/20, a u kojem je postupku donesena nepravomoćna presuda. Također, u tužbi se navodi da je u odnosu na naprijed označene nekretnine izvršena parcelacija kojom je kčbr. 4790/1 cijepana te su nastale čest. 4790/1 površine 8384m2, kčbr. 4790/29 površine 2367m2, kčbr. 4790/30 površine 931m2, kčbr. 4790/31 površine 141m2, kčbr. 4790/32 površine 339m2 i kčbr. 4790/33 površine 1619m2,sve k.o. Zadar.

U ovom postupku tužitelj tvrdi da su netom označene nekretnine njegovo vlasništvo. Navodi kako se ovdje tužitelj sukladno odredbi čl. 7. Ugovora od 28. listopada 2004. kojeg su zaključili ovdje tuženici-protutužitelji ima smatrati investitorom jer je preuzeo dio obveza po tom ugovoru, budući da je spreman nekretnine iz tog pravnog posla prenijeti u vlasništvo Gradu Zadru uz naknadu.

Tvrdi da je uz Ugovor od 28. listopada 2004. zaključen i Dodatak broj 1 tog ugovora u kojem su ugovorne strane prijenos vlasništva nekretnina uvjetovale nabavnom cijenom. Pojašnjava da je ovdje tuženik protutužitelj ad.1. vlasništvo predmetnih nekretnina stekao temeljem ugovora o kupoprodaji od 11. ožujka 2002., a koji je ugovor zaključio s Dalmatinskom bankom d.d. Zadar, i kojim je kupio ukupno 45000 m2 zemljišta na području zvanom „TIZ“ u Zadru. S obzirom na plaćeni iznos ovdje tužitelj smatra da nabavna cijena zemljišta iznosi ukupno 2.334.480,00 eura. Kako se prijenos prava vlasništva može izvršiti jedino pravnim poslom, te s obzirom da je ovdje tuženik-protutužitelj ad.2. prema Ugovoru iz 2004. i Dodatku iz 2009. s tuženikom-protutužiteljem ad.1. dogovorio bitne sastojke tog ugovora, to ovdje tužitelj koji stupa u pravni položaj GORTAN-ZADAR d.o.o. u stečaju u tom pravnom poslu, predlaže sudu donijeti presudu kojom se tuženiku-protutužitelju ad.2. nalaže isplatiti naknadu za pobliže označene nekretnine, odnosno kčbr. 4790/1, 4790/15, 4790/19, 4790/21 i 9359/2 sve k.o. Zadar u iznosu od 2.292.806,68 eura (17.275.152,00 kn). Podredno, a sukladno čl. 188. ZPP-a, tužitelj podnosi i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev da sud donese presudu koja će zamijeniti ugovor o kupoprodaji naprijed označenih nekretnina.

2. U pisanom odgovoru na citiranu tužbu, tuženik-protutužitelj ad.2. Grad Zadar (list spisa 28) protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, kako po iznesenoj osnovi, tako i visini. Iznosi prigovor nedostatka aktivne legitimacije uz tvrdnju da ne postoji pravni interes ovdje tužitelja u odnosu na ovog tuženika. Pojašnjava da postoji pravni odnos između ovdje tuženika-protutužitelja ad.1. i ovdje tuženika-protutužitelja ad.2. i to temeljem zaključenog Ugovora od 28. listopada 2004. i Dodatka od 27. listopada 2009. U tom pravnom poslu da se ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. kao investitor i vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. 8410, zk. ul. 1053 i zk. ul. 11535 sve k.o. Zadar na lokaciji TIZ obvezao o svom trošku izgraditi sve objekte i uređaje komunalne infrastrukture sukladno detaljnom planu uređenja prostora (DPU), a koji se financiraju iz komunalnog doprinosa i to u roku od 5 godina, a potom, sve objekte sa zemljištem namijenjene javnoj uporabi prenijeti u vlasništvo ovdje tuženika-protutužitelja ad.2. U navedenom Ugovoru i njegovom Dodatku da su točno navedene obveze svake od ugovornih strana, a ovdje tuženik -protutužitelj ad.1. da nije izvršio svoje obveze, jer izgrađene objekte i uređaje nije prenio u vlasništvo Gradu Zadru, a radi čega je u tijeku i parnični postupak pred ovim sudom (napomena suda: radi se o predmetu poslovni broj P- 98/2020).

U odgovoru na tužbu Grad Zadar posebno napominje da je ovdje tuženik- protutužitelj ad.1. protivno međusobnom ugovoru, spomenute nekretnine predao u fiducijarno vlasništvo ovdje tužitelju-protutuženiku temeljem Sporazuma o osiguranju od 20. siječnja 2012. odnosno Dodataka tom sporazumu od 1. lipnja i 14. kolovoza 2012. Također, ističe da je pokrenut i stečajni postupak nad društvom GORTAN- ZADAR d.o.o.

Tuženik-protutužitelj ad.2. u odgovoru na tužbu posebno naglašava da je Dodatak ugovoru s tuženikom-rpotutužiteljem ad.1. zaključen 2009. isključivo radi unosa financijskih vrijednosti u imovinu Grada Zadra, ali da do prijenosa vlasništva nekretnina nikada nije došlo, već je upravo suprotno, izvršen fiducijarni prijenos prava vlasništva, ali u korist ovdje tužitelja-protutuženika.

U odgovoru na tužbu tuženik-protutužitelj ad.2. dodatno pojašnjava da je u pravni odnos s tuženikom-protutužiteljem ad.1. stupio temeljem čl. 33. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 26/03, 82/04, 110/04, dalje ZKG). Također, da je u međuvremenu došlo do uređivanja podataka u zemljišnim knjigama i parcelacije, pa se tužitelj upisao vlasnikom nekretnina pobliže označenih i u tužbi, a koje su dijelom nastale i parcelacijom osnovnih čestica.

3. Uz odgovor na tužbu tuženik-protutužitelj ad.2. podnio je i protutužbu radi utvrđenja prava vlasništva. Tijekom postupka ta je protutužbu povučena što je sud utvrdio rješenjem posl. br. P-261/2018-30 od 22. studenog 2023., protiv kojeg rješenja je ovdje tužitelj podnio žalbu.

Postupak po naprijed navedenoj tužbi i protutužbi započet je i vođen pod posl. 4. Nadalje, tuženik-protutužitelj ad.1. podnio je 28. lipnja 2013. protiv ovdje tužitelja-protutuženika tužbu (nakon spajanja predmeta, protutužbu) u kojoj navodi kako je investitor stambeno poslovnih zgrada na lokaciji TIZ i vlasnik zemljišta označenih kao kčbr. 4783/6, 4790/1, 4790/2, 4790/7, 4790/15, 4790/17, 4790/18, 4790/19, 4790/20, 4790/21, 4790/23, 4790/25, 4790/26, 4790/27, 4790/28 i 9359/2 sve k.o. Zadar, sveukupne površine 63342m2. Navodi da je za potrebe ostvarenja tog poslovnog projekta s ovdje tužiteljem-protutuženikom zaključio više namjenskih ugovora o zajmu predmetom kojih su bile kratkoročne pozajmice na rok od 6 mjeseci. Radi osiguranja povrata zajma da su zaključili Sporazum o osiguranju od 20. siječnja broj OV-767/12 te ugovorile prijenos prava vlasništva radi osiguranja na poslovnim udjelima koje tuženik-protutužitelj ad.1. ima u trgovačkom društvu AKROPOLA d.o.o. Zadar. Također, da je zaključen i Dodatak broj 1 tom sporazumu kojim je osiguran povrat zajma izdavanjem bjanko zadužnice. Nadalje, da su ovdje tužitelj i tuženik- protutužitelj ad.1. zaključili i Sporazum o osiguranju od 20. siječnja 2012., broj OV- 768/12 s Dodatkom od 14. kolovoza 2012. broj OV-7102/12 i radi osiguranja povrata zajma ugovorile prijenos prava vlasništva na nekretninama oznake kčbr. 4790/15, površine 100m2, 4790/19 površine 42m2, 4790/21 površine 91m2, 9359 površine 914m2 i 4790/1 površine 21324m2, sve k.o. Zadar.

Kako ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. kao dužnik, odnosno zajmoprimac, nije u ugovornom roku ispunio svoju obvezu povrata zajma, ovdje tužitelj-protutužitelj je kao zajmodavac u tom poslovnom odnosu pokrenuo postupak usmene javne dražbe radi prodaje naprijed navedenih nekretnina te poslovnih udjela ovdje tuženika-protutužitelja ad.1. u društvu AKROPOLA d.o.o. Zadar. Nakon što je bezuspješno protekla usmena javna dražba, LIGNUM d.o.o., Poličnik, da se upisao vlasnikom nekretnina te je postao imatelj poslovnih udjela.

U daljnjoj kronologiji događaja, tuženik-protutužitelj ad.1. u protutužbi navodi da je s ovdje tužiteljem-protutuženikom 28. veljače 2013. zaključio Ugovor o međusobnim pravima i obvezama prema kojem se LIGNUM d.o.o. obvezao prodati ovdje tuženiku- protutužitelju ad.1. iste, naprijed označene, nekretnine i poslovne udjele pod uvjetom da ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. do 1. srpnja 2013. podmiri sva dugovanja, odnosno zajmove, zajedno s ugovorenim kamatama, troškovima i pripadajućim porezom. Nadalje, ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. obvezao se otkupiti i 50% poslovnih udjela u trgovačkim društvima GARAŽA CENTAR d.o.o. i JAZINE CENTAR d.o.o. iz ugovora kojeg je zaključio s društvom VODOINSTALACIJA d.o.o. Zadar.

Vezano uz te obveze, navodi da je zaključio predugovore, kako s ovdje tužiteljem, tako i društvom VODOINSTALACIJA d.o.o. Zadar, a da je predugovorom koji se odnosi na kupoprodaju nekretnina i poslovnih udjela utanačen i uvjet osnivanja služnosti puta provoza i prolaza u korist društava GARAŽA CENTAR d.o.o. i JAZINE CENTAR d.o.o. na spornim nekretninama.

U odnosu na prednje pravne poslove i poslovne odnose, tuženik-protutužitelj ad.1. ukazuje i na povezanost sudionika ovih pravnih poslova napominjući kako je Ivan Jurjević osnivač društava LIGNUM d.o.o., Poličnik, VODOINSTALACIJA d.o.o., Zadar, AKROPOLA d.o.o., Zadar, da je društvo VODOINSTALACIJA d.o.o., Zadar, osnivač društava GARAŽA CENTAR d.o.o. i JAZINE CENTAR d.o.o., dok je društvo LIGNUM d.o.o., Poličnik, osnivač i član društva GORTAN-ZADAR d.o.o., Zadar. Ističe kako je iz opisane povezanosti jasno da je ovdje tužitelj-protutuženik bio u vrijeme zaključenja spornih obveza vrlo dobro upoznat s poslovnim problemima ovdje tuženika-protutužitelja ad.1. kao i činjenicom da je Grad Zadar trebao od njega (GORTANA-ZADAR d.o.o.) otkupiti sporne nekretnine.

Naglašava da je svrha zaključenja ovdje spornih ugovora o zajmu bila zatvaranje postojećih dugovanja ovdje tuženika-protutužitelja ad.1. čime bi se omogućio nesmetani nastavak projekta izgradnje stambeno-poslovnih zgrada na lokaciji TIZ, a ugovarani su kratkoročni zajmovi jer su stranke opravdano očekivale da će Grad Zadar otkupiti zemljište od ovdje tuženika-protutužitelja ad.1., s tim da je vrijednost zemljišta koje je trebalo otkupiti, po procjeni vještaka, bila 315,00 eura/m2, slijedom čega je ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. očekivao dobit od 983.430,00 eura. Napominje se da je ukupna vrijednost spornih zajmova iznosila 544.163,51 eura (4.100.000,00 kuna), a LIGNUM d.o.o. je i pozajmio ove iznose vjerujući da će Grad Zadar otkupiti sporno zemljište upravo u toj vrijednosti. Prema spomenutim očekivanjima da su, uz ugovore o zajmu, stranke dogovorile i osiguranje prijenosa prava vlasništva upravo na onim nekretninama za koje je Grad Zadar preuzeo obvezu otkupa.

Navodi kako je volja stranaka u pregovorima bila jasna, ovdje tužitelj- protutuženik trebao je pozajmiti ovdje tuženiku-protutužitelju ad.1. iznos od 544.163,51 eura, u svrhu zatvaranja dospjelih dugova prema trećim osobama, a tuženik- protutužitelj ad.1. trebao mu je kao osiguranje prenijeti pravo vlasništva i to upravo na nekretninama koje je u konačnici trebao otkupiti ovdje tuženik-protutužitelj ad.2. Nadalje, tvrdi da je sporni Sporazum o osiguranju od 20. siječnja 2012. zaključen prije nego je provedena parcelacija kčbr. 4790/1 k.o. Zadar koja je imala površinu od 21321m2, dok je Grad Zadar trebao otkupiti samo dio od 3017m2. Usprkos tome, Sporazum o osiguranju zaključen je za cijelu nekretninu jer je to bilo jedino moguće, ali su stranke znale i pristale da se osiguranje odnosi samo na njezin dio od 3017m2 i kčbr. 4790/7 k.o. Zadar od 105m2, posebno s obzirom da je vrijednost tolike površine navedenih nekretnina zapravo bila razmjerna iznosu zajma. Iz naprijed navedenog, prema tuženiku-protutužitelju ad.1. proizlazi da stvarna volja ugovornih strana nikako nije bila zasnovati fiducijarno vlasništvo ovdje tužitelja-protutuženika na svim nekretninama navedenim u spornom Sporazumu, već samo u odnosu na dio kčbr. 4790/1 i 4790/7 sve k.o. Zadar, pri čemu su stranke htjele osigurati tražbinu LIGNUMA d.o.o. budućom tražbinom Grada Zadra prema njemu. S obzirom da stranke na drugi način nisu mogle osigurati svoj pravni posao, fiducijarno pravo vlasništva upisano je na svim nekretninama koje se Grad Zadar obvezao otkupiti, pa je radi toga i potpisan Sporazum o osiguranju takvog sadržaja.

Tuženik-protutužitelj ad.1. navodi i da ga javni bilježnik Emil Brkić iz Zadra nije upozorio na prave posljedice zaključenog sporazuma, uz dodatak da ih je potpisao u dobroj vjeri nakon čega je druga ugovorna strana zlouporabila njegovo povjerenje. U daljnjem tijeku događaja, tuženik-protutužitelj ad.1. pojašnjava da je ovdje tužitelj-protutuženik, protivno načelu savjesnosti i poštenja, ishodio upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na nekretninama oznake kčbr. 4790/15, u površini od 100m2, 4790/19, površine 42m2, 4790/21 površine 91m2, 9359/2 površine 914m2 i 4790/1 površine 21324m2, sve k.o. Zadar i to sve na osnovu spornog Sporazuma o osiguranju, iako je znao da njegov sadržaj ne odgovara stvarnoj volji stranaka. Nadalje, tvrdi da je nakon toga iskoristio svoj nadmoćni položaj u odnosu na tuženika- protutužitelja ad.1. te ugovorio za sebe i društvo VODOINSTALACIJA d.o.o. Zadar nerazmjernu korist i to na način da je ovdje tuženiku-protutužitelju ad.1. predugovorima o prijenosu poslovnih udjela o kupoprodaji nekretnina, te ugovorom o međusobnim pravima i obvezama nametnuo nemoralne uvjete pod kojima je bio prisiljen kupiti temeljne uloge ovdje tužitelja-protutuženika u društvu AKROPOLA d.o.o. Zadar, kao i uloge u društvu JAZINE CENTAR d.o.o. i GARAŽA CENTAR d.o.o., odnosno temeljni ulog tuženika-protutužitelja ad.1. u društvu LIGNUM d.o.o., Poličnik, što je bio uvjet da mu se vrate nekretnine iz Sporazuma o osiguranju.

Na naprijed opisani način da je društvo LIGNUM d.o.o. na osnovu Sporazuma o osiguranju zajma od 544.163,51 eura (4.100.000,00 kuna) steklo pravo vlasništva na nekretninama vrijednim 6.677.121,24 eura (50.308.770,00 kuna). Također, da je na opisani način obvezan na temelju ugovora o zajmu od 544.163,51 eura uz ugovorenu kamatu od 9% godišnje društvu LIGNUM d.o.o. isplatiti 3.706.609,08 eura (27.927.446,13 kuna) uvećano za troškove i poreze.

Tuženik-protutužitelj ad.1. smatra da je ovdje tužitelj-protutuženik spornim pravnim poslovima ugovorio za sebe i treće osobe nesrazmjernu imovinsku korist, da je pri ugovaranju iskoristio tešku materijalnu situaciju tužitelja, da je prijevarom ugovoren prijenos prava vlasništva radi osiguranja, da je prijevarno ishodio prijenos prava vlasništva nekretnina iz spornog sporazuma, pa da se ti pravni poslovi ukazuju nedopuštenim i nemoralnim, odnosno ništetnim, slijedom čega predlaže kao u točkama III. i IV. izreke ove presude.

5. U odgovoru na tužbu iz točke 4. obrazloženja (nakon spajanja predmeta protutužbe), ovdje tužitelj-protutuženik iskazuje svoje protivljenje navodima i zahtjevima protutužbe.

Najprije ukazuje da su sporni Sporazum o osiguranju i njegovi Dodaci zaključeni u obliku javnobilježničkog akta, pri čemu su stranke upozorene na pravne posljedice tih pravnih poslova, odnosno da oni odgovaraju njihovoj pravoj volji. Ukazuje da je ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. potpisao tri takva sporazuma i da je prilikom svakog potpisivanja bio upozoren na pravne posljedice, te je izjavio da ti pravni poslovi predstavljaju njegovu pravu volju, iz čega proizlazi da mu je bilo vrlo dobro poznato što potpisuje i daje u fiduciju. Pritom, napominje da je ovakve ugovore ovdje tuženik- protutužitelj ad.1. potpisivao s više banaka, pa je njegov direktor imao iskustva sa zaključenjem takvih ugovora. Napominje da je ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. primio sredstva iz zaključenih ugovora o zajmu, a imao je mogućnost od takvih ugovora odustati ili ih otkazati naknadno, prije nego je počeo koristiti iznose iz zajma. I tužitelj-protutuženik povodom ovakve protutužbe ukazuje da je ovaj postupak izravno povezan s predmetom ovog suda poslovni broj P-98/20 u kojem ovdje tuženik- protutužitelj (zapravo GORTAN-ZADAR d.o.o., kasnije u stečaju) tuži Grad Zadar radi isplate za nekretnine koje su vlasništvo ovdje tužitelja-protutuženika (LIGNUM d.o.o. Poličnik), čime zapravo zloupotrebljava ovaj postupak, a u ukupnosti nastalih pravnih odnosa zapravo traži isplatu za nešto što je prenio društvu LIGNUM d.o.o. kao osiguranje zajmova koje je koristio.

U odnosu na činjenične navode same protutužbe, ukazuje i da je Ivan Jurjević, odnosno tvrtka u njegovu vlasništvu, za vrijeme krize u građevinarstvu, u korist društva GORTAN-ZADAR d.o.o. uplatio 6.755.590,95 eura (50.900.000,00 kuna) tako što je otkupio poslovne udjele društava AKROPOLA d.o.o. i GORTAN NEKRETNINE d.o.o., što da je puno veći iznos od njihove stvarne vrijednosti s obzirom na gubitke i kreditnu opterećenost tih društava. Također, tvrtka VODOINSTALACIJA d.o.o. istoga vlasnika uplatila je tužitelju iznos od 6.211.427,43 eura (46.800.000,00 kn) i preuzela na sebe ogroman kredit, čime je pomogla ovdje tuženiku-protutužitelju ad.1., a to sve da je učinio zato jer su od ovdje tuženika-protutužitelja ad.1. dobili jamstvo da će mu biti odobren inozemni kredit od 50.000.000,00 eura, čime će vratiti dugove.

U odgovoru na protutužbu dalje se navodi da je upravo društvo GORTAN- ZADAR d.o.o. iniciralo cijeli postupak osiguranja, odnosno zaključenja spornih ugovora o zajmu. U svim pravnim poslovima točno su označene nekretnine (uključivo i podatke o površini) koji predstavljaju osiguranje za pozajmljene iznose. Nadalje, tvrdi da je ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. aktivno sudjelovao u postupku javnobilježničkog unovčenja predmeta osiguranja koji je postupak proveden sukladno tada važećoj odredbi čl. 277. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/1996, 29/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005, 121/2005, 67/2008, 139/2010, 154/2011, 70/2012).

Ukazuje i da je ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. uz svoju sada protutužbu dostavio i elaborat o procijenjenoj vrijednosti koja se odnosi na ukupnu površinu lokacije TIZ u Zadru od 63342 m2 i ne može se uzeti u razmatranje u konkretnom sporu, a ukazuje i da se na preostalom dijelu površine iz elaborata više ne može graditi te da uz to elaboratu nedostaju vlasnički listovi.

U odgovoru na protutužbu, ovdje tužitelj-protutuženik navodi da je Dodatak 1. od 1. lipnja 2012. koji je predmet tužbenog zahtjeva brisan. Što se tiče Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 28. veljače 2013., ukazuje da je člankom 3. st. 2. tog Ugovora propisano da nakon 1. srpnja 2013. društvo LIGNUM d.o.o. više nije u obvezi nekretnine i poslovne udjele prodati ili na bilo koji način prenijeti na GORTAN- ZADAR d.o.o. te da nakon tog roka navedeni ugovor ne obvezuje ugovorne strane. Uz to, taj je ugovor stavljen izvan snage člankom 4. Predugovora o kupoprodaji nekretnina i prijenosu poslovnih udjela od 10. svibnja 2013.

Što se tiče Predugovora o prijenosu poslovnih udjela od 10. svibnja 2013. posebno naglašava da je člankom 4. propisano da ukoliko stranke tog predugovora ne zaključe glavni ugovor do 1. srpnja 2013. da taj predugovor prestaje važiti i ne proizvodi pravne učinke, te njegove stranke nemaju jedna prema drugoj nikakvih zahtjeva, uključivo i obvezu sklapanja glavnog ugovora. Također, pojašnjava da je člankom 5. tog predugovora određeno da njegovim zaključenjem prestaju prava i obveze iz ugovora o međusobnim pravima i obvezama ovjerenog kod javnog bilježnika Emila Brkića pod brojem OV-1862/13 od 28. veljače 2013., te se time taj ugovor stavlja izvan snage.

Također, obrazlaže da predugovor o kupoprodaji i prijenosu poslovnih udjela u čl. 2. st. 4. propisuje da, ukoliko njegove stranke ne zaključe glavni ugovor do 10. srpnja 2013., taj predugovor prestaje važiti, ne proizvodi pravne učinke, te se njegove stranke oslobađaju svih međusobnih zahtjeva. Isto tako, određeno je da zaključenjem tog predugovora prestaju prava i obveze iz Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 28. veljače 2013.

Što se tiče Predugovora o prijenosu poslovnih udjela od 10. svibnja 2013., u odgovoru na protutužbu se ističe da ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. nije njegova stranka, te se ne može pozivati na njegovu ništetnost u odnosu na treću osobu, slijedom čega tužbu u tom dijelu treba odbaciti zbog nedostatka pravnog interesa. Konačno, tvrdi da su ugovor o međusobnim pravima i obvezama, odnosno sporni predugovor, bili zaključeni isključivo i jedino na traženje ovdje tuženika- protutužitelja ad.1. radi ishođenja kredita u inozemnoj banci. Zbog toga da je ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. stalno tvrdio da će dobiti kredit iz inozemstva ukoliko banci predoči navedene ugovore, a da to tvrdi i tijekom ovog postupka što da je vidljivo iz postupka predstečajne nagodbe nad ovdje tuženikom-protutužiteljem ad.1. Ističe i prigovor prekluzije, jer da je istekao rok za zahtjev na poništenje sporazuma, ugovora i predugovora, pri čemu nije nebitno niti da se u tim pravnim poslovima ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. odrekao prava na njihovo pobijanje. Stoga predlaže odbiti protutužbu.

Postupak po tužbi iz točke 4. obrazloženja ove presude vođen je pod više poslovnih brojeva, a zbog činjenice da je ranije bilo doneseno rješenje o zastoju postupka, te rješenja kojima je postupak prekidan zbog stečaja društva GORTAN- ZADAR d.o.o. Tako je navedeni postupak započet pod posl. br. P-221/13, zatim je vođen pod posl. br. P-15/15, potom P-18/17, te P-99/20.

U konačnici, taj je postupak spojen s predmetom posl. br. P-261/18, proveden je jedinstveni postupak i donesena ova presuda pod posl. br. P-261/18. Zbog spajanja postupaka tužba u predmetu P-99/20 zapravo je tretirana protutužbom (jer je spis većeg poslovnog broja spojen na onaj manjeg poslovnog broja), slijedom čega su u ovoj presudi prilagođene oznake stranaka, odnosno njihove procesne strane.

Zbog složenosti međusobnih odnosa i procesnih pozicija, sud će u nastavku zasebno obrazložiti svoju odluku po pojedinim zahtjevima iz naprijed opisanih postupaka.

6. O tužbi tužitelja LIGNUM d.o.o., Poličnik, protiv tuženika GORTAN-ZADAR d.o.o. u stečaju i Grad Zadar, radi isplate, podredno donošenja presude koja zamjenjuje ugovor.

U odnosu na ovaj postupak prvenstveno treba naglasiti da se radi o tužbi glavnog miješanja iz čl. 198. ZPP-a, društvo LIGNUM d.o.o zapravo polaže pravo o kojemu već teče parnica između ovdje tuženika-protutužitelja (kod ovog suda pod brojem P-98/20).

Tužbeni zahtjev tužitelja LIGNUM d.o.o., Poličnik usmjeren je zapravo protiv tuženika Grada Zadra. Predmet tužbenog zahtjeva jest isplata s osnove naknade za nekretnine pobliže označene u izreci tužbenog zahtjeva, za koje ovdje tužitelj- protutuženik LIGNUM d.o.o. smatra da ih tuženik-protutužitelj ad.2. Grad Zadar treba preuzeti u vlasništvo i za to platiti naknadu na temelju ugovora kojega su zaključili Grad Zadar i društvo GORTAN-ZADAR d.o.o. 28. listopada 2004., odnosno Dodatak broj 1. tom ugovoru kojeg su iste ugovorne stranke zaključile 27. listopada 2009. U odnosu na taj dio tužbe, odnosno ovog parničnog postupka, sud je proveo dokaz pregledom priloženih isprava, odnosno uvidom u spis ovog suda posl. br. P- 98/20.

Tako su pregledane isprave priložene spisu i to: izvaci iz zemljišne knjige (l.s. 6 do 13 i 38 do 54 te 90 do 94), ugovor o kupoprodaji nekretnine kojeg su zaključili TIZ d.d. u stečaju i GORTAN-ZADAR d.o.o. 6. lipnja 2002. (l.s. 14 do 16), ugovor o kupoprodaji između DALMATINSKE BANKE d.d. i GORTAN-ZADAR d.o.o. od 11. ožujka 2002. (l.s. 17 do 19), ugovor kojeg su zaključili GORTAN-ZADAR d.o.o. i Grad Zadar od 28. listopada 2004. (l.s. 33 do 35), Dodatak broj 1 ugovoru od 28. listopada 2004. (l.s. 36 i 37), dopis društva GORTAN-ZADAR d.o.o. Gradu Zadru od 27. listopada 2009. (l.s. 82 spisa P-261/18), obračunsku situaciju od 6. rujna 2010. (list 83 i 84 istog spisa), procjena troškova izgradnje komunalne infrastrukture i parternog uređenja javnih površina u prostoru DPU-a TIZ (l.s. 85 od 87), dopis Grada Zadra društvu GORTAN-ZADAR od 29. rujna 2010. (l.s. 88), rješenje Ministarstva financija, samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak od 11. ožujka 2011. (l.s. 95 do 108), rješenje Ministarstva financija, samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak od 29. ožujka 2012. (l.s. 109 do 122), građevinsku dozvolu od 14. rujna 2005. i 10. prosinca 2007. (l.s. 123 do 132), zapisnik sa skupštine vjerovnika u postupku nad stečajnim dužnikom GORTAN-ZADAR d.o.o. u stečaju (l.s. 153 do 156), te izjavu gradonačelnika Grada Zadra od 23. prosinca 2011. (l.s. 78, spis P-99/20). Također je izvršen uvid u spis ovog suda posl. broj P-98/20, a iz kojeg predmeta zapravo i potiču ključne isprave za odlučivanje i po zahtjevu ovdje tužitelja- protutuženika, protiv Grad Zadra.

7. U odnosu na ovaj dio postupka, treba naglasiti da su i ovdje tužitelj-protutuženik i tuženik-protutužitelj ad.2. Grad Zadar detaljnija očitovanja dali u podnescima, posebno Grad Zadar i to nakon što je ovaj parnični postupak nastavljen nakon utvrđenih zastoja i prekida.

Tako ovdje tuženik-protutužitelj ad.2. Grad Zadar u podnesku od 14. ožujka 2023. uz do tada iznesene navode, ističe prvenstveno kako ovdje tužitelj-protutuženik LIGNUM d.o.o. i Grad Zadar nisu ni u kakvom pravnom odnosu, radi čega ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Tvrdi da društvo LIGNUM d.o.o. nije stranka ugovora od 28. listopada 2004., niti njegova Dodatka iz 2009.

U tom dijelu ukazuje da u samom ugovoru iz 2004. postoji ugovorena mogućnost promjene investitora, ali da to ovdje tužitelj-protutuženik svakako nije. Poziva se na odredbu čl. 108. Zakona o gradnji (Narodne novine 175/03 i 100/04), koji propisuje da ukoliko se u tijeku građenja promijeni investitor, novi je investitor dužan u roku od 15 dana od dana nastale promjene od tijela graditeljstva zatražiti izmjenu građevinske dozvole u vezi s promjenom imena, odnosno tvrtke investitora. Taj je novi investitor zahtjevu dužan priložiti dokaz da ima pravo graditi na određenoj nekretnini, odnosno da je vlasnik građevine za čije je građenje izdana građevna dozvola, s tim da se takav zahtjev može podnijeti do izdavanja uporabne dozvole, dok se izmjena građevinske dozvole dostavlja prijašnjem i novom investitoru te građevinskoj inspekciji. Ovdje tuženik-protutužitelj ad.2., vezano uz naprijed citirani članak zakona ukazuje da se ovdje tužitelj-protutuženik nikada nije legitimirao kao novi investitor s izmijenjenom građevinskom dozvolom na njegovu tvrtku. Dodatno, ukazuje da niti iz samog ugovora, odnosno čl. 7. st. 2., ne proizlazi automatizam promjene osobe na strani investitora, jer da se Grad Zadar obvezao kako se neće protiviti promjeni osobe na strani investitora, što implicira obvezu novog investitora da se kao takav prema njemu legitimira s predočenjem važećih građevinskih dozvola na svoje ime, odnosno dostavi mu izjavu kojom izražava želju biti ugovorna strana umjesto društva GORTAN-ZADAR d.o.o.

Nadalje, u istom podnesku ovdje tuženik-protutužitelj ad.2. dodatno navodi kako je LIGNUM d.o.o. samo fiducijarno stekao vlasništvo nekretnina od svog društva kćeri, ovdje tuženika-protutužitelja ad.1., koje je vlasništvo kasnije pretvorio u klasično pravo vlasništva temeljem Ovršnog zakona koji je tada bio na snazi.

U odnosu na podredni tužbeni zahtjev društva LIGNUM d.o.o. ukazuje da za takav zahtjev nema nikakve pravne osnove, jer da ne postoji nikakva obveza Grada Zadra da zaključi ugovor o kupoprodaji nekretnina koji je ugovor predmet podrednog tužbenog zahtjeva.

Nadalje, u ovom podnesku, Grad Zadar ističe i prigovor zastare za oba tužbena zahtjeva, navodeći da je tužba podnesena 27. studenog 2018., a ugovor na kojemu se taj zahtjev temelji zaključen je 14 godina ranije, odnosno njegov Dodatak 9 godina prije tužbe. Uz to, da nije jasno zbog čega se u tužbi sada tvrdi da je rok dospijeća datum podnošenja tužbe, jer taj datum nije u nikakvoj vezi s ugovorom iz 2004., odnosno Dodatkom iz 2009. kojim je investitor (GORTAN-ZADAR d.o.o.) pristao na rok ispunjenja obveze gradnje do 31. prosinca 2011.

Ističe i da ugovor između Grada Zadra i GORTAN-ZADAR d.o.o. iz 2004., kao ni Dodatak iz 2009. uopće ne predviđa kupnju nekretnina iz ugovora kao obvezu Grada Zadra, te da ga kao ranije GORTAN-ZADAR d.o.o. sada i ovdje tužitelj-protutuženik pogrešno tumači.

Pojašnjava pobudu ovdje tuženika-protutužitelja ad 2. na sklapanje navedenih pravnih poslova, a to je da su oni omogućili investitoru GORTAN-ZADAR d.o.o. da brže i kvalitetnije opremi prostor na kojemu je izgradio ekskluzivno stambeno naselje, odnosno na tim je ugovorom došao u situaciju da uredi komunalnu infrastrukturu po svom nahođenju, jer bi u protivnom točni opseg i dinamika tih radova ovisili o financijskim planovima i mogućnostima Grada Zadra. S druge strane navodi kako sam tuženik-protutužitelj ad.2. nije imao ništa protiv takvog načina uređenja komunalne infrastrukture jer je na zakonit i funkcionalan način uredio dio grada. Ovdje tuženik- protutužitelj ad.2. pojašnjava da su navedeni pravni poslovi zaključeni temeljem tada važeće odredbe čl. 33. ZKG-a. Prema navedenoj odredbi obveznik komunalnog doprinosa bio je ovlašten uz suglasnost jedinice lokalne samouprave i sam snositi troškove gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture iz čl. 30. st. 1. toč. 2. tog Zakona, te da mu se ti troškovi priznaju u iznos komunalnog doprinosa pod uvjetima utvrđenim pisanim ugovorom s jedinicom lokalne samouprave. Da je tome tako, prema mišljenju ovdje tuženika-protutužitelja ad.2. proizlazi iz čl. 6. st. 2. ugovora prema kojemu je sastavni dio tog ugovora i okvirni iznos zaduženja investitora prema mogućoj izgrađenosti po Detaljnom planu i okviri cijena gradnje infrastrukture koja se gradi iz komunalnog doprinosa prema Detaljnom planu TIZ-a. Grad Zadar je navedenim ugovorom, odnosno Dodatkom, zapravo, pristao učiniti iznimku od osnovnog načina obračuna i naplate komunalnog doprinosa (temeljem upravnog rješenja nadležnog tijela prema obračunskim kriterijima iz ZKG-a), te zaključio ugovor kojim se investitor (GORTAN-ZADAR d.o.o.) umjesto „klasičnog“ plaćanja komunalnog doprinosa obvezao u vrijednosti tog doprinosa izgraditi objekte komunalne infrastrukture. Posebno ukazuje da je investitoru od samog početka bilo jasno da će vrijednost izgrađene komunalne infrastrukture, odnosno objekata te infrastrukture, biti veća od komunalnog doprinosa kojega bi inače trebao platiti, ali da je na to pristao. Isto tako, ovdje tuženik-protutužitelj ad 2. navodi kako ugovorom nije predviđeno da bi on, osim obveze preuzimanja onoga što će mu ovdje tuženik- protutužitelj ad.1. prenijeti sukladno čl. 5. ugovora, imao bilo kakvih obveza, a i samom investitoru je bilo u interesu da se taj prijenos što prije dogodi, jer bi nakon prijenosa odgovornost i trošak za tu infrastrukturu zapravo javne površine morao preuzeti Grad Zadar.

U početku poslovnog odnosa temeljem ugovora i Dodatka, da o tome između ugovornih strana i nije bilo spora, ali da je investitor svoje razmišljanje počeo mijenjati nakon što je shvatio utjecaj poreza povezanog s isporukom objekata komunalne infrastrukture i pripadajućeg zemljišta, da je investitor tek tada počeo spominjati i tražiti plaćanje naknade, a koje shvaćanje da je sada preuzeo ovdje tužitelj-protutuženik. U prilog tome ukazuje i na sadržaj dopisa investitora GORTAN-ZADAR d.o.o. od 27. listopada 2009. kada on Gradu Zadru predlaže produljenje ugovorenog roka izgradnje ne spominjući nikakve novčane obveze Grada, već samo novi rok i preciziranje podataka o nekretninama i u kojem već predlaže Dodatak ugovora iz 2004. u kojemu bi investitor na sebe preuzeo „sve potrebno radi prijenosa u vlasništvo Grada Zadra, sve po nabavnoj cijeni“.

U odnosu na pojam nabavne cijene u ovom se podnesku pojašnjava da se ne radi o preciziranju obveze isplate ili određivanju takve obveze, već da taj pojam predstavlja računovodstvenu kategoriju, sve kako bi ugovorne strane, a konkretno i Grad Zadar, mogle u svoje poslovne knjige, odnosno evidencije imovine unijeti vrijednost preuzete infrastrukture.

Također, ovdje tuženik-protutužitelj ad.2. ukazuje i na navode investitora GORTAN-ZADAR d.o.o. u poreznim postupcima pred Ministarstvom financija tijekom 2011. i 2012., posebno na žalbu tog investitora protiv upravnog rješenja u kojem sam GORTAN-ZADAR d.o.o. izrijekom navodi kako ne postoji obveza isplate na strani Grada Zadra.

U istom podnesku ovdje tuženik-protutužitelj ad.2. osporava i visinu tužbenog zahtjeva, pojašnjavajući da, kada bi se i prihvatili navodi ovdje tužitelja-protutuženika vezano uz obvezu plaćanja, nakon izvršenih parcelacija te nakon što je Grad Zadar temeljem različitih zakonskih propisa stekao pravo vlasništva na dijelu nekretnina iz tužbe, više se ne može govoriti o površini zemljišta na koju upire ovdje tužitelj- protutuženik, već se radi o znatno manjim površinama. Isto tako, navodi kako se namjera nekakvog otkupa od strane Grada Zadra ne može (u odnosu na dio kčbr. 4790/1 k.o. Zadar površine 3017m2) iščitati niti iz izjave gradonačelnika Grada Zadra od 28. prosinca 2011. jer da se iz njena sadržaja može zaključiti kako se ona uopće ne odnosi na nekretnine koje bi bile predmet Ugovora iz 2004. odnosno Dodatka iz 2009.

U odnosu na zahtjeve ovdje tužitelja-protutuženik, ovdje tuženik-protutužitelj ad.2. očitovao se i podneskom od 25. rujna 2023. (l.s. 137 do 142).

Uz ranije iznesene navode, ukazuje i da ugovorne stranke GORTAN-ZADAR d.o.o. i Grad Zadar ugovorom iz 2004. nisu stipulirale nikakvu novčanu obvezu na strani Grada Zadra, a da je u samom Ugovoru (čl. 3.) čak eksplicitno navedeno da investitor gradnju vrši o svom trošku iz čega proizlazi da ne očekuje nikakvu naknadu. Ukazuje i da je iz stipulacije čl. 6. Ugovora razvidno da je on zaključen na temelju odredbe čl. 33. ZKG-a te da se izgradnjom komunalnih objekata i infrastrukture te njihovim prijenosom Gradu Zadru investitor oslobađa obveze plaćanja komunalnog doprinosa.

Nadalje, upire i na činjenicu da niti ugovor, niti dodatak, ne sadržavaju bilo kakve iznose ili rokove plaćanja, a što da bi zasigurno bilo određeno da je postojala takva volja stranaka. U tom dijelu se citira sadržaj rješenja Ministarstva financija od 29. ožujka 2012., prema sadržaju kojeg rješenja proizlazi da je i u upravnom postupku nesporno utvrđeno da je isporukom zemljišta i komunalne infrastrukture prema Gradu Zadru prema nabavnoj cijeni plaćen komunalni doprinos, a što znači da je iznos komunalnog doprinosa jednak nabavnoj cijeni izvršene isporuke, a Grad Zadar nema ugovornu obvezu nadoknaditi investitoru dio troškova nabave zemljišta i izgradnje komunalne infrastrukture. Prednji navodi, prema podnesku ovdje tuženik-protutužitelja ad.2. zapravo predstavljaju žalbene navode samog investitora (GORTAN-ZADAR d.o.o.) protiv poreznog rješenja.

Tuženik-protutužitelj ad.2. nastavlja kako niti Dodatak osnovnom ugovoru koji je zaključen 2009. ne spominje obvezu plaćanja naknade od strane Grada Zadra, a ponovno ukazuje kako je i u postupku razreza poreza pojam nabavne cijene spomenut samo u kontekstu da je prijenosom komunalne infrastrukture po nabavnoj cijeni zapravo plaćen dužni komunalni doprinos, te da taj pojam predstavlja samo računovodstvenu kategoriju.

U istom podnesku ovdje tuženik-protutužitelj ad.2. ukazuje i na međusobnu povezanost društava LIGNUM d.o.o. i GORTAN-ZADAR d.o.o. te znakovitim smatra da oba društva vode odvojene postupke u kojima traže isplatu milijunskih iznosa od Grada Zadra zapravo na temelju istog pravnog odnosa. Ukazuje da se radi o međusobno povezanim društvima koja očito koordiniraju svoje postupke, te da i okolnosti ovog predmeta ukazuju kako postoji znatna vjerojatnost da je prijenos vlasništva nekretnina s ovdje tuženika-protutužitelja ad.1. na ovdje tužitelja- protutuženika (koji je prijenos predmet tužbenog zahtjeva iz toč. III. i IV. ove presude), svjesno planiran kako bi ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. izbjegao ugovornu obvezu nenaplatnog prijenosa sporne imovine na Grad Zadar. Time je Grad Zadar zapravo teško oštećen jer je ostao neplaćen milijunski komunalni doprinos, jer je imovina koju je trebalo prenijeti Gradu Zadru završila kao vlasništvo društva LIGNUM d.o.o., a uz to je društvo GORTAN-ZADAR d.o.o. završilo u stečaju nesposobno ispunjavati svoje obveze.

Dodatno tome, ovdje tuženik-protutužitelj ad.2. navodi da, sve kada bi tvrdnje iz tužbe bile točne, Grad Zadar obvezu ne bi trebao ispuniti jer nisu definirani nikakvi termini isplate, jer druga ugovorna strana uopće nije ispunila svoje obveze niti ih više može ispuniti, slijedom čega bi bilo potrebno primijeniti i odredbe čl. 358. i čl. 359. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11,78/15,29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje ZOO).

Na prednje podneske ovdje tuženika-protutužitelja ad.2., tužitelj-protutuženik očitovao se podneskom predanim na ročištu od 10. listopada 2023. (l.s. 150 do 152). Neosnovanim smatra prigovor nedostatka aktivne legitimacije, te ističe kako ovdje tuženik-protutužitelj ad.2. pogrešno ocjenjuje poziciju društva LIGNUM d.o.o. u cjelokupnom pravnom odnosu vezano uz prijenos nekretnina koje su predmet tužbenog zahtjeva. Također, smatra da je Grad Zadar proturječan u svojim navodima, posebno s obzirom da je ranije u ovom postupku upravo protiv društva LIGNUM d.o.o. istakao protutužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, a koji zahtjev temelji na odredbama ZKG-a i čl. 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima(Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99 i dr., dalje ZV)). Prema shvaćanju ovdje tužitelja-protutuženika, Grad Zadar mora postati vlasnik nekretnina na kojima je on sada upisao to pravo, jer ta obveza proizlazi iz samih zakonskih odredbi. Poriče i tvrdnje da je prava volja stranaka iz ugovora iz 2004. bila nenaplatni prijenos nekretnina.

Neosnovanim smatra i tvrdnju da bi pojam nabavne cijene predstavljao knjigovodstvenu kategoriju, te pojašnjava da bi u tom slučaju ta nabavna cijena bila označena točnim brojem. Nadalje, smatra neživotnim i nelogičnim tvrdnju da bi bilo tko Gradu Zadru jednostavno poklonio 20000m2 zemlje, a da je pojam nabavne cijene stipuliran u ugovoru samo da se otkupna cijena ne bi višestruko povećala. Također, ukazuje i da je Grad Zadar kao vjerovnik na skupštini vjerovnika u stečajnom postupku nad društvom GORTAN-ZADAR d.o.o. u stečaju glasao za prijedlog stečajnog upravitelja da Grad Zadar plati stečajnom dužniku iznos od 862.698,25 eura (6.500.000,00 kuna). Promašenim smatra i tvrdnje da bi Grad Zadar, u konačnici, ostao i bez komunalne naknade i bez objekata komunalne infrastrukture jer je, upravo u tom dijelu Grada, preuzeo u vlasništvo preko 7000m2 prometnica, a i dalje vodi postupak radi izvlaštenja na nekretninama.

Na ovaj podnesak tužitelja-protutuženika, ovdje tuženik-protutužitelj ad.2. očitovao se podneskom od 18. listopada 2023. (l.s. 157 do 160).

Najprije ističe da je 14. ožujka 2023. povukao protutužbu koju u navedenom podnesku ističe tužitelj-protutuženik. Ponavlja da je upravo taj tužitelj-protutuženik stekao pravo vlasništva spornih nekretnina i to na način da mu je to pravo prenio ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. i to u trenutku kada je bio svjestan svojih ugovornih obveza prema Gradu Zadru. Smatra nebitnim ugovornu volju ovdje tuženika-protutužitelja za tužitelja-protutuženika, jer ovaj stjecanjem prava vlasništva nije postao ugovorna strana pravnih poslova koje su zaključili GORTAN-ZADAR d.o.o. i Grad Zadar. Navodi tužitelja-protutuženika u ovom postupku da samo potvrđuju da je upoznat sa cijelom situacijom s obzirom da je povezano društvo s društvom GORTAN-ZADAR d.o.o., a koji da je dobio građevinske dozvole bez da je platio komunalni doprinos prijevarno držeći u uvjerenju Grad Zadar da će ispuniti ugovorne obveze. Prava volja za nenaplatnim prijenosom dijela nekretnina (preko vrijednosti komunalnog doprinosa) da se vidi upravo iz ugovora, odnosno njegova dodatka, a da je investitor na to pristao znajući za nesrazmjer visine komunalnog doprinosa kojega bi platio u upravnom postupku i onoga što se obvezao izgraditi temeljem ugovora, odnosno odredbe čl. 33. ZKG-a. Tuženik-protutužitelj ad.2. napominje da je sve te okolnosti detaljno elaborirao ranije tijekom postupka. Ovdje ponavlja i tvrdnju da je pojam nabavne cijene isključivo knjigovodstvena kategorija, a što da je, između ostalog, vidljivo što se taj pojam spominje isključivo u preambuli dodatka iz 2009., te iz činjenice što nisu navedeni precizni iznosi, a Grad Zadar nikada ne bi pristao obvezati se na plaćanje nepoznatog iznosa jer se radi o podacima koje u javno proračunsko-financijskom smislu treba unaprijed planirati. Da se radi o knjigovodstvenoj kategoriji, Grad Zadar smatra i iz same stipulacije ugovornih odredbi. U odnosu na tvrdnju protivne strane koja se odnosi na pozivanje na odredbu čl. 9. ZV-a, ističe da ta odredba tek postavlja načelo jedinstva nekretnine i ne propisuje nikakva plaćanja.

Nadalje, a u odnosu na zapisnik sa stečajnog ročišta od 18. veljače 2022., odnosno glasanje predstavnika Grada Zadra na skupštini vjerovnika, smatra da iz navedenog ne proizlazi nikakva obveza prema tužitelju-protutuženiku. Tužitelj- protutuženik da nije stranke stečajnog postupka niti je na bilo koji način sudjelovao na tom stečajnom ročištu, te da je upravo LIGNUM d.o.o. Poličnik koristeći položaj povezanog društva, pravovremenim sklapanjem odgovarajućih pravnih poslova, izbjegao probleme ostalih vjerovnika ovdje tuženika-protutužitelja ad.1.

8. Iz ugovora kojega su ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. i tuženik-protutužitelj ad.2. zaključili 28. listopada 2004. proizlazi da je njegov predmet reguliranje obveze plaćanja komunalnog doprinosa društva GORTAN-ZADAR d.o.o., kao investitora stambeno- poslovnog objekta na lokaciji TIZ Zadar. Tim ugovorom ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. se obvezao na navedenoj lokaciji koja je u njegovom vlasništvu, suglasno DPU-u o svom trošku izgraditi sve potrebne objekte i uređaje komunalne infrastrukture koji se financiraju iz komunalnog doprinosa i to najdulje u roku od 5 godina od potpisa ugovora. Odredbom čl. 5. tuženik-protutužitelj ad.1. se navedene objekte i uređaje, po pribavljanju uporabnih dozvola obvezao prenijeti u vlasništvo ovdje tuženiku- protutužitelju ad.2. ili pravnoj osobi koju on odredi.

Prema čl. 6. ugovora, a koji se često spominje u ovom sporu među strankama, određeno je da se ima smatrati kako će ispunjenjem ovog ugovora tuženik-protutužitelj ad.2. smatrati podmirenim iznos komunalnog doprinosa. Određeno je i da okvirni iznos zaduženja ovdje tuženika-protutužitelja ad.1. kao investitora prema mogućoj izgrađenosti i okviri cijena gradnje infrastrukture koja se gradi iz komunalnog doprinosa predstavljaju sastavni dio ugovora, a koji ima služiti investitoru kao dokaz o podmirenju komunalnog doprinosa u postupku izdavanja građevne dozvole. Predviđena je i mogućnost izmjena opsega obveze na strani investitora u slučaju izmjene DPU-a, kao i moguća promjena osobe na strani investitora uz uvjet da novi investitor preuzme prava i obveze iz ugovora.

Uz ugovor, priložena je i procjena troškova izgradnje komunalne infrastrukture i parternog uređenja javnih površina, a iz kojeg proizlazi da bi u trenutku sklapanja ovog ugovora iznos zaduženja po osnovi komunalnog doprinosa bio procijenjen na 873.006,66 eura / 6.577.668,65 kuna.

Nadalje, spisu prileži i Dodatak broj 1 ugovoru od 28. listopada 2004., kojega su tuženici-protutužitelji zaključili 27. listopada 2009.

Iz sadržaja navedenog Dodatka proizlazi kako su ugovorne stranke utvrdile da je u trenutku njegova sklapanja GORTAN-ZADAR d.o.o. izvršio veći dio obveze iz čl. 5. ugovora iz 2004., a koji se odnosi na izgradnju infrastrukture koja se financira iz komunalnog doprinosa. Za izgrađene objekte i uređaje ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. se Dodatkom obvezao izdati obračunske situacije, a utvrđeno je kako je u tijeku postupak usklađenja veličina i oblika građevinskih čestica i postupak parcelacije te su navedene nekretnine koje će prijeći u vlasništvo Grada Zadra, i to čest. zem. 4790/1, k.o. Zadar površine 21.324m2, umanjena za dio koji će biti pripojen drugoj parceli za potrebe rekonstrukcije i proširenja Ulice dr. Franje Tuđmana, čest. zem. 4790/15 k.o. Zadar površine 100m2, čest. zem. 4790/19 površine 49m2, čest. zem. 4790/21 površine 91m2, i čest. zem. 9359/2 površine 914m2, sve k.o. Zadar. Ovdje tuženik- protutužitelj ad.1. se obvezao poduzeti sve potrebne radnje radi prijenosa u vlasništvo izgrađenih objekata i uređaja komunalne infrastrukture s pripadajućim zemljištem, po nabavnoj cijeni. Za ukazati je da je tumačenje upravo ove odredbe, pogotovo pojam nabavne cijene, jedna od odlučnih spornih činjenica u tumačenju cjelokupnog pravnog odnosa ovdje parničnih stranaka. Ovo stoga jer iz činjeničnih navoda ovdje tužitelja- protutuženika proizlazi da on svoj zahtjev zapravo temelji na pravnoj poziciji ovdje tuženika-protutužitelja ad.1. iz izvorno njegovog pravnog odnosa s Gradom Zadrom, a koji proizlazi upravo iz Ugovora iz 2004., odnosno njegova Dodatka iz 2009. Nadalje, ovim dodatkom stranke su izmijenile čl. 5. osnovnog ugovora dodavanjem novog stavka prema kojem je od obveze društva GORTAN-ZADAR d.o.o. na poduzimanje radnji potrebnih za prijenos u vlasništvo ovdje tuženika-protutužitelja ad.2. slobodnih od tereta izuzeto pravo služnosti vezano uz elektroenergetsku mrežu. Također, čl. 4. osnovnog ugovora dodan je st. 2. prema kojemu se ovdje tuženik- protutužitelj ad.1. obvezuje objekte komunalne infrastrukture i opremu s pripadajućim zemljištem izgraditi najkasnije do 31. prosinca 2011., ishoditi uporabne dozvole i prenijeti ih ovdje tuženiku-protutužitelju ad.2.

U odnosu na naprijed analizirane pravne poslove, odnosno ugovor i njegov dodatak, treba napomenuti da tijekom postupka niti jedna parnična stranka ne osporava njihovo postojanje, te činjenicu kada su i od koga zaključeni. Sporno je tumačenje pojedinih odredbi navedenih pravih poslova. U konkretnom slučaju sporno je može li se ovdje tužitelj-protutuženik smatrati novim investitorom u smislu odgovarajuće stipulacije iz predmetnog ugovora prema kojemu se Grad Zadar neće protiviti promjeni osobe na strani investitora, uz uvjet da novi, djelomični ili cjeloviti investitor u razumnom dijelu ili u cijelosti preuzme sva prava i obveze ovog ugovora (čl. 7. st. 2. Ugovora od 28. listopada 2004.).

Nadalje, tijekom postupka između stranaka nije sporno, a što potvrđuju i priloženi kupoprodajni ugovori, da je investitor izgradnje stambenih zgrada na području zvanom TIZ u Zadru bilo društvo GORTAN-ZADAR d.o.o., Zadar, i to na zemljištu koje je to društvo kupilo od tadašnje DALMATINSKE BANKE d.d., odnosno društva TIZ d.d. u stečaju (ugovori na l.s. 14 do 18).

Isto tako, u ovoj fazi postupka nije sporna identifikacija nekretnina koje su predmet ugovora, odnosno predmet tužbenog zahtjeva, kao što nije sporno da je na tim nekretninama upisano pravo vlasništva ovdje tužitelja-protutuženika, što proizlazi iz priloženih zk izvadaka, ali i predmeta spora u dijelu ovog postupka koji se vodi po protutužbi ovdje tuženika-protutužitelja ad.1. protiv tužitelja-protutuženika radi utvrđenja ništetnosti, podredno pobojnosti određenih pravnih poslova, odnosno tužbenih zahtjeva iz točke III. i IV. izreke ove presude.

U kontekstu ocjene spornog pravnog odnosa, treba ukazati i na činjenicu da je između ovdje protutuženika pred ovim sudom nepravomoćno okončan spor u predmetu posl. br. P-98/20.

U tom postupku ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. podnio je tužbu protiv ovdje tuženika-protutužitelja ad.2. kojom tužbom je ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. tražio isplatu iznosa od 10.986.837,42 eura, utvrđenje da je na snazi Ugovor od 28. listopada 2004. i Dodatak broj 1 od 27. listopada 2009., utvrđenje da je ovdje tuženik- porututužitelj ad.2. ovdje tuženika-protutužitelja ad.1. oslobodio plaćanja komunalnog doprinosa za izgradnju stambeno-poslovnih zgrada na lokaciji TIZ, kao i nalog da mu isplati iznos od 5.317.793,07 eura.

Valja pojasniti da se tužbeni zahtjevi iz tog postupka temelje upravo na ranije spomenutom Ugovoru od 28. listopada 2004., odnosno njegovu Dodatku od 27. listo'pada 2009. te da u ovom postupku de facto LIGNUM d.o.o. svoj zahtjev na isplatu, odnosno sklapanje kupoprodajnog ugovora temelji upravo na navedenim pravnim poslovima smatrajući se novim investitorom iz čl. 7. st. 2. Ugovora od 28. listopada 2004.

U postupku pod posl.br. P-98/20 sud je nepravomoćno odbio naprijed navedene tužbene zahtjeve, smatrajući da ne postoje dokazi da bi se GRAD ZADAR na temelju spomenutih pravnih poslova obvezao platiti utužene iznose na ime naknade za preuzete objekte komunalne infrastrukture, odnosno iznos od 5.317.793,07 eura na ime naknade štete.

U tom su postupku provedeni brojni dokazi, pregledom isprava i saslušanjem svjedoka, s tim da su iste isprave korištene u tom postupku priložene kao dokazi i u ovom predmetu.

9. Analizirajući prigovore tuženika-protutužitelja ad.2. vezano uz zahtjev ovdje tužitelja-protutuženika, treba istaknuti da se oni mogu podijeliti na one koji se tiču zastare, ali i merituma stvari, odnosno tumačenja ugovornih odredbi kao i prigovora neispunjenja druge ugovorne strane.

10. Ocjenjujući provedene dokaze tijekom ovog postupka, sud prvenstveno prihvaća navode ovdje tuženika-protutužitelja ad.2. da ovdje tužitelj-protutuženik ne bi bio stranka ugovornog odnosa iz kojeg potiče ovdje sporni zahtjev.

Naime, između stranaka nije sporno, a što nije bilo sporno niti u postupku poslovni broj P-98/20, da su ugovorne stranke, GORTAN-ZADAR d.o.o. i Grad Zadar ugovorom od 28. listopada 2004. predvidjeli mogućnost stupanja u navedeni pravni odnos i novog investitora, a koji bi, eventualno, preuzeo obveze GORTAN-ZADAR d.o.o. u odnosu na plaćanje komunalnog doprinosa.

Za sud nije sporno, da je osnovni pravni odnos nastao temeljem odredbe čl. 33. ZKG-a, da se radi o ugovoru kojega je kao mogućnost predviđao taj Zakon, te da njegovo sklapanje zapravo predstavlja određeni izuzetak od „redovnog“ načina plaćanja komunalnog doprinosa na temelju rješenja nadležnog upravnog tijela jedinice lokalne samouprave.

Tada važeći ZKG predviđao je dva načina plaćanja komunalnog doprinosa od strane investitora. Osnovni način obračuna i plaćanja jest upravno rješenje doneseno na temelju tog Zakona i Odluke o komunalnom doprinosu koju je odluku prema tom Zakonu bila dužna donijeti svaka jedinica lokalne samouprave i koja je predstavljala način (formulu) obračuna te naknade koju je Zakon određivao samo okvirno prema m3 građevine, a doprinos se plaćao u novcu. Drugi način plaćanja komunalnog doprinosa predviđen u čl. 33. ZKG-a jest upravo onaj za kojega se odlučio ovdje tuženik- protutužitelj ad.1. a prihvatio ga tuženik-protutužitelj ad.2., i zbog čega je i potpisan ugovor, odnosno njegov dodatak.

Temeljem navedene odredbe ZKG-a, investitor je imao ovlaštenje s jedinicom lokalne samouprave zaključiti ugovor koji će zamijeniti prije spomenuto upravno rješenje o komunalnom doprinosu. Tim ugovorom investitor (u konkretnom slučaju, GORTAN-ZADAR d.o.o.) se obvezao sam snositi troškove gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture iz čl. 22. st. 1. toč. 2. ZKG-a, pri čemu su se ti troškovi priznali u iznos komunalnog doprinosa pod uvjetima utvrđenim pisanim ugovorom s jedinicom lokalne samouprave. Za ovaj spor to konkretno znači da zaključenje takvog ugovora, a to su nesporno Ugovor iz 2004. i Dodatak iz 2009., predstavlja način plaćanja komunalnog doprinosa predviđen Zakonom umjesto plaćanja u novcu.

Ovakav ugovor zapravo daje određenu autonomiju kako jedinici lokalne samouprave u naplati obveznog davanja, tako i samom investitoru. Prema shvaćanju suda, nije nedopušteno ugovoriti da vrijednost izgrađene infrastrukture bude veća od iznosa kojega bi investitor platio prema upravnom rješenju. Upravo se to dogodilo u ugovornom odnosu investitora radova na prostoru TIZ i Grada Zadra.

U tumačenju tog ugovora sporno je upravo pitanje što s viškom vrijednosti izgrađene infrastrukture, jer između stranaka nije sporno da su ti objekti trebali biti preneseni u vlasništvo Grada Zadra, a ostalo je upitnim samo je li prijenos trebao biti naplatan, ili besplatan. Prema odluci ovog suda u predmetu P-98/20, GORTAN- ZADAR d.o.o., u stečaju kao stranka tog postupka nije dokazao tvrdnju da je za takav prijenos Grad Zadar trebao platiti naknadu.

Ovakva ocjena bitna je i za odluku o tužbenom zahtjevu ovdje tužitelja- protutuženika, s tim da prvenstveno treba sporni poslovni odnos iz 2004. cijeniti u odnosu na društvo LIGNUM d.o.o. kroz prizmu odredbe čl. 7. ugovora od 28. listopada 2004., odnosno utvrditi je li ovdje tužitelj-protutuženik novi investitor koji u tom odnosu stupa u položaj ranijeg investitora, ovdje tuženika-protutužitelj ad.1.

U vrijeme sklapanja Ugovora, 28. listopada 2004., na snazi je bio Zakon o gradnji (Narodne novine br. 175/2003, 100/2004, 76/2007, 101/2007, 116/2007, 86/2008, 152/2008), a pojam i obveze investitora definirala je odredba čl. 108. objavljena u Narodnim novinama broj 100/04, s tim da je odredbom čl. 32. istog Zakona investitor definiran kao sudionik u gradnji.

Odredbom čl. 108. Zakona o gradnji propisano je da a k o se u tijeku građenja promijeni investitor, novi investitor dužan je u roku od petnaest dana od dana nastale promjene od tijela graditeljstva zatražiti izmjenu građevinske dozvole u vezi s promjenom imena odnosno tvrtke investitora. Novi investitor zahtjevu prilaže dokaz da ima pravo graditi na određenoj nekretnini, odnosno da je vlasnik građevine za čije je građenje izdana građevinska dozvola.

Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti do izdavanja uporabne dozvole.

Izmjena građevinske dozvole iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se prijašnjem i novom investitoru, te građevinskoj inspekciji radi znanja.

Analizirajući samo naprijed navedenu zakonsku odredbu treba ukazati da tijekom postupka ovdje tužitelj-protutuženik niti ne tvrdi, niti prilaže dokaz u tom pravcu, da bi od tijela graditeljstva zatražio izmjenu građevinske dozvole u vezi s promjenom imena, odnosno tvrtke investitora. Štoviše, u ovom postupku, spisu su priložene samo dvije građevinske dozvole na tvrtku ovdje tuženika-protutužitelja ad.1. Također, ovdje tužitelj-protutuženik niti tvrdi niti dokazuje, a niti osporava, tvrdnju ovdje tuženika- protutužitelja ad.2. da se prema njemu nikada nije legitimirao kao novi investitor, niti ga obavijestio o eventualnim mogućim promjenama na strani investitora. Pritom nije nevažno ukazati i na odredbu čl. 7. st. 3. Ugovora između GORTAN- ZADAR d.o.o. i Grada Zadra od 28. listopada 2004. koja regulira promjenu investitora u konkretnom projektu i određuje da u slučaju da investitor sagradi objekte i uređaje komunalne infrastrukture prije promjene investitora, novi investitor biti će dužan cjelokupni iznos obračunatog pripadajućeg komunalnog doprinosa uplatiti na žiro račun investitora (očito prvotnog, izvornog) te se Grad Zadar obvezuje po potrebi, donijeti odgovarajuće rješenje. U postupku nisu pridonijeti dokazi da se to i dogodilo, odnosno da je ovdje tužitelj-protutuženik dostavio Gradu Zadru bilo kakvu obavijest o promjeni investitora, niti je kao novi investitor prema njemu postavio bilo kakav zahtjev, sve do tužbe u ovom postupku.

U kontekstu zakonskih odredbi ZKG-a, Zakona o gradnji i ukupnosti međusobnih odnosa stranaka, sud naprijed citiranu odredbu čl. 7. Ugovora iz 2004. tumači na način da je obveza novog investitora svakako bila upoznati Grad Zadar sa svojim stupanjem u pravnu, ugovornu, poziciju prethodnog investitora. Naime, očito je da u slučaju promjene investitora dolazi i do promjene načina plaćanja komunalnog doprinosa, te da u tom postupku Grad Zadar za promjenu mora znati jer postoji i moguća njegova obveza donošenja odgovarajućeg rješenja (a to rješenje prema ZKG- u očito može biti ono kojim se određuje obveznik i iznos komunalnog doprinosa). Dodatno tome, za tumačenje ove ugovorne odredbe i prigovora GRADA ZADRA da LIGNUM d.o.o. Poličnik ne bi bio novi investitor, treba sagledati i činjenicu da je u čl. 7. Ugovora regulirana situacija kada investitor sagradi objekte i uređaje komunalne infrastrukture prije promjene investitora.

Iz navoda stranaka, ali i utvrđenja u predmetu ovog suda posl. br. P-98/20 proizlazi da je upravo GORTAN-ZADAR d.o.o. (investitor iz ugovora) sagradio objekte i uređaje komunalne infrastrukture, što u ovoj fazi postupka i nije sporno. . To znači da, sve i da je ovdje tužitelj-protutuženik doista novi investitor (a nije), nastupile bi pretpostavke iz čl. 7. st. 3. Ugovora iz 2004., a koje propisuju obveze tog novog investitora i moguće obveze Grada Zadra koje zbog toga nastaju. Niti u postupku koji je vođen pod posl. brojem P-98/20 niti u ovom parničnom postupku ne navode se, niti dokazuju, okolnosti iz odredbe čl. 7. st. 3. Ugovora prema kojima bi se moglo govoriti da je do promjene investitora uopće došlo, a uz to, sama činjenica promjene investitora (koje konkretno i nije bilo) ne bi automatski značila da postoje obveze Grada Zadra iz ugovora kako to tumači i traži LIGNUM d.o.o. u ovom postupku.

Ovo stoga jer LIGNUM d.o.o., Poličnik, kao prvo, nikada (barem za to ne postoje dokazi) nije obavijestio Grad Zadar da je preuzeo prava i obveze od ovdje tuženika- protutužitelja ad.1., nikada nije zatražio niti ishodio izmjenu građevinske dozvole, niti je na bilo koji način, prije tužbe, zatražio ispunjenje obveza od druge ugovorne strane (pa makar i u smislu kako on tumači ugovor), niti je ponudio ispunjenje obveza investitora. Štoviše, a što proizlazi iz isprava u dijelu koji se odnosi na spor s tuženikom-protutužiteljem ad.1., on je nekretnine na kojima su izgrađeni objekti infrastrukture preuzeo od investitora GORTAN-ZADAR d.o.o. temeljem sporazuma o osiguranju prijenosom vlasništva (najprije fiducijarnog), a kojim je zapravo osigurao svoje zajmove tome društvu, pri čemu se ti zajmovi ni na koji način ne povezuju sa pravima i obvezama iz ugovora s Gradom Zadrom, a kako je to zaključiti iz sadržaja pravnih poslova na kojima je prijenos prava vlasništva izvršen i iz kojih takva poveznica, barem u onome što je tamo napisano, nije vidljiva.

Da bi se netko smatrao investitorom, nije dovoljno da se sam tako identificira. Naime, odredbom čl. 33. Zakona o gradnji određeno je da je investitor pravna ili fizička osoba u čije ime se građevina gradi. Ali istom je odredbom propisano i da projektiranje, kontrolu i nostrifikaciju projekata, građenje i stručni nadzor građenja investitor mora povjeriti osobama koje zadovoljavaju uvjete za obavljanje tih djelatnosti propisane ovim Zakonom, ako njime nije propisano drukčije. Dužan je osigurati i stručni nadzor građenja.

To znači da investitor, pa i u slučaju promjene investitora, mora poduzeti niz radnji u skladu s propisima, od kojih je zakonom, primjerice, izričito propisana pribava građevinske dozvole na svoje ime, a sve da bi imao položaj investitora. U ovom postupku, ovdje tužitelj-protutuženik ne dokazuje niti jednu od njih, već samo tvrdi da on to jest. Pritom, iz sadržaja tužbi u predmetu ovog suda poslovni broj P-98/20, ali i činjeničnih navoda iz ovog postupka, u dijelu po protutužbi ovdje tuženika-protutužitelja ad 2 proizlazi da to osporava i taj tuženik-protutužitelj, investitor iz ugovora iz 2004. i njegovog dodatka iz 2009.

Dakle, sud smatra da ovdje tužitelj-protutuženik nije novi investitor u smislu odredbe čl. 7. Ugovora kojega su zaključili GORTAN-ZADAR d.o.o. i Grad Zadar odnosno da ovdje tužitelj-protutuženik nije stupio u ugovorni položaj GORTANA- ZADAR d.o.o. iz Ugovora od 28. listopada 2004. i njegova Dodatka od 28. listopada 2009.

11. Dodatno tome, zahtjev tužitelja-protutuženika prema tuženiku-protutužitelju ne bi bio osnovan sve da je on ugovorna strana (a nije) spornih pravnih poslova (Ugovora i Dodatka). Naime, a kako to proizlazi i iz sadržaja priloženih isprava, ali i onih u predmetu posl. br. P-98/20, ne može se zaključiti da bi iz ovog ugovornog odnosa proizlazila obveza Grada Zadra na otkup nekretnina kako to u ovom postupku tvrdi i traži društvo LIGNUM d.o.o., a u predmetu ovog suda P-98/20 isto to je tvrdio i tražio ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. Naime, sud prihvaća tvrdnje ovdje tuženika- protutužitelja ad.2. da se takva obveza ne može utvrditi iz Ugovora i njegova Dodatka. Nesporno je moguće zaključiti da su ti pravni poslovi doista zaključeni temeljem odredbe čl. 33. ZKG-a, te da je na taj način zapravo trebala biti regulirana obveza plaćanja komunalnog doprinosa kod izgradnje stambeno-poslovnog kompleksa TIZ u Zadru čiji je investitor bilo društvo GORTAN-ZADAR d.o.o., Zadar. Sud prihvaća zaključak da je vrijednost izgrađene infrastrukture veća od komunalnog doprinosa kojega bi investitor platio po rješenju i obračunu, a koji bi doprinos platio u novcu po kriterijima utvrđenim ZKG-om i Odlukom o komunalnom doprinosu Grada Zadra, a koji se doprinos plaća prema m3 izgrađenih objekata. Međutim, činjenica da je vrijednost izgrađene infrastrukture veća sama po sebi ne znači da bi Grad Zadar višak te vrijednosti trebao isplatiti investitoru. Ovo stoga jer navedeni ugovor, kao i ostali ugovori obveznog prava, nastaju suglasnošću volja. Sklapanje ovakvog ugovora djelomično je zakonski ograničena, a to se ograničenje odnosi na njegovu svrhu, i prema shvaćanju suda, minimalnu vrijednost predmeta ugovora.

Naime, s obzirom da je jedna od ugovornih strana jedinica lokalne samouprave, logičan je zaključak da ta ugovorna strana takav ugovor ne bi smjela zaključiti, niti bi on bio valjan, ako je vrijednost komunalne infrastrukture koju će investitor izgraditi manja od komunalnog doprinosa kojega bi isti taj investitor trebao platiti u novcu prema rješenju i temeljem obračuna po kriterijima iz ZKG-a i Odluke o komunalnom doprinosu. S druge strane, ne postoji ograničenje prema kojemu bi, investitor, iz svojih pobuda i razloga, pristao izgraditi komunalnu infrastrukturu čija je vrijednost veća od doprinosa kojega bi inače platio u novcu, odnosno ne postoji zabrana da tako postupi investitor koji to želi i sklopi takav ugovor. Ne ulazeći u pobudu konkretnog investitora, sud može prihvatiti mišljenje ovdje tuženika-protutužitelja ad.2., da je investitor svoj razlog vidio u bržem i kvalitetnijem infrastrukturnom opremanju stambenog područja kojeg je izgradio, čime je podigao vrijednost stanova u prodaji, te izbjegao situaciju u kojoj brzina i kvaliteta infrastrukturnog opremanja tog područja ovisi o planovima i financijskim mogućnostima jedinice lokalne samouprave, ovdje konkretno Grada Zadra. Ovakvo promišljanje je sudu prihvatljivo, iako nužno ne mora biti točno. Ono što je za sud u ovom dijelu bitnije jesu određene okolnosti na temelju kojih ocjenjuje, odnosno zaključuje, o ovom spornom pitanju.

Naime, pravilno ovdje tuženik-protutužitelj ad.2. ukazuje da je sam GORTAN- ZADAR d.o.o. u postupku razreza poreza, i to u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja, sam eksplicitno naveo da ne postoji novčana obveza Grada Zadra, odnosno da nije ugovoren naplatni prijenos nekretnina. Dodatno tome, tijekom cijelog ugovornog odnosa nikada nije definirana bilo kakva cijena, odnosno iznos ili rokovi u kojima bi Grad Zadar trebao navodnu isplatu izvršiti. Teško je vjerovati da bi netko na taj način obvezao jedinicu lokalne samouprave u takvim iznosima koje sad potražuje tužitelj- protutuženik (pa i ovdje tuženik-protutužitelj ad 1. u predmetu poslovni broj P-98/20), kraj činjenice da takva plaćanja jednostavno nije moguće izvršiti mimo proračuna te iste jedinice lokalne samouprave, a koji se proračun po točno određenim stavkama mora predložiti, odnosno biti prihvaćen u zakonom propisanoj proceduri od nadležnog predstavničkog tijela. Nelogično je da bi u toj situaciji netko preuzeo obvezu plaćanja iznosa koji nije definiran ugovorom kojega potpisuje.

U tom kontekstu treba spomenuti da se sporni odnos oko plaćanja komunalnog doprinosa proteže kroz dulje vremensko razdoblje, pa je tako od samog Ugovora do njegova Dodatka prošlo 5 godina, a u niti jednom trenutku (barem za to nisu priloženi dokazi) nije bilo postupanja, odnosno okolnosti iz kojih bi se zaključilo da Grad Zadar smatra svojom obvezom isplatiti naknadu, te da poduzima bilo kakve radnje radi ispunjenja takve obveze (u smislu planiranja sredstava, dogovaranja rokova i načina plaćanja, utvrđenja iznosa i slično). Jedini iznos kojega suglasno spominju stranke jest onaj okvirni, odnosno procjena troškova izgradnje infrastrukture sačinjena za potrebe ugovora od 28. listopada 2004., a čiji je sastavni dio i koji, prema svim očitovanjima Grada Zadra, kako prema samom investitoru u međusobnoj komunikaciji, tako i navodima tijekom postupka u predmetu P-98/20 i u ovom postupku, predstavlja osnovu (iznos) prema kojoj je Grad Zadar namjeravao priznati komunalni doprinos za izgradnju tog stambenog kompleksa.

Nadalje, sam tuženik-protutužitelj ad 2. ukazuje da je dodatak osnovnom ugovoru zaključen u listopadu 2009. na zahtjev ovdje tuženika-protutužitelja ad 2., a da bi se produljio rok ispunjenja upravo toj ugovornoj strani i precizirale nekretnine koje su predmet tog ugovora.

Takav zaključak proizlazi i iz dopisa tadašnjeg direktora društva GORTAN- ZADAR od 27. listopada 2009. kojeg je poslao Gradu Zadru, i koji je priložen uz podnesak ovdje tuženika-protutužitelja ad.2. od 14. ožujka 2023. (l.s. 82). Nadalje, iz dopisa od 6. rujna 2010. istog pošiljatelja (l.s. 83) proizlazi da je Grad Zadar odbio zahtjev za isplatu naknade za zemljište koje je predmet ugovornog odnosa, a što proizlazi i iz sadržaja dopisa Grada od 29. rujna 2010. također priloženog uz isti podnesak (list 88).

Konačno, da su obveze tuženika iz spornog pravnog posla onakve kakvima ih definira ovdje tuženik-protutužitelj ad.1., ne pokazuje ni izjava gradonačelnika Grada Zadra od 23. prosinca 2011., (list 78 spisa), a na koju se ovdje tužitelj-protutuženik višekratno poziva tijekom postupka. Iz navedene izjave proizlazi da je na taj način tuženik očitovao svoju volju na otkup dijela čest. zem. 4790/1 i to u površini 3017m2 i čest. zem. 4790/7 površine 105m2 sve k.o. Zadar i to do kraja 2012., ali za potrebe rekonstrukcije Ulice dr. Franje Tuđmana – dionica 3. Pritom treba naglasiti i činjenicu da iz opisa nekretnina u izjavi odnosno njihove identifikacije proizlazi da se ne radi o parcelama koje su predmet spornog ugovora i Dodatka, već da se radi o njihovim dijelovima za koje ne postoje dokazi da bi bili na području investicije tužitelja u odnosu na koju je nastala obveza komunalnog doprinosa. Uostalom i u samom dodatku ugovora iz 2009. jasno se navodi da će se iz nekretnina koje su vezane za komunalni doprinos izdvojiti njihov dio za izgradnju i rekonstrukciju baš Ulice dr. Franje Tuđmana (i to upravo dio kčbr. 4790/1 k.o. Zadar) To je bitno jer ovdje tuženik-protutužitelj ad.2. upravo i tvrdi da se radi o nekretninama različitim od onih koje su bile u obuhvatu sporne investicije i za koju je investitor trebao platiti komunalni doprinosa, te da nisu predmetom ugovora iz 2004. i dodatka iz 2009.

Također, treba naglasiti, a vezano uz pojam nabavne cijene vrijednosti infrastrukture, tuženik-protutužitelj se očitovao i u ovom sporu, kao i u onom vođenom pod posl. br. P-98/20, kao o pojmu kojega su stranke u ugovoru i dodatku stipulirale kao knjigovodstvenu kategoriju, dakle i dalje osporavajući tvrdnju da je ugovorena njezina isplata na ime naknade. To je naglašeno investitoru i u naprijed spomenutom dopisu od 29. rujna 2010.

I konačno, a u odnosu na ugovorni odnos Grada Zadra i društva GORTAN- ZADAR d.o.o., čijim se pravnim sljednikom u tom ugovornom odnosu pogrešno smatra ovdje tužitelj-protutuženik, treba istaknuti i činjenicu da Gradu Zadru ni na koji način nije plaćen komunalni doprinos (dakle, niti po rješenju niti po ugovoru iz čl. 33. ZKG- a), a u kojem smislu Grad Zadar i ovdje ističe prigovore iz čl. 358. i čl. 359. ZOO-a. U odnosu na ovo utvrđenje te pojam nabavne cijene, za ukazati je i na podnesak Grada Zadra u predstečajnoj nagodbi nad ovdje tuženikom-protutužiteljem ad.1. kojim je dopunio svoju prvotno dostavljenu prijavu. U tom podnesku od 17. listopada 2013. Grad Zadar objašnjava poslovni odnos, odnosno ugovorni odnos, s društvom GORTAN-ZADAR d.o.o. Zadar, a iz sadržaja tog podneska proizlazi da već tada osporava obvezu isplate naknade za zemljište i komunalnu infrastrukturu, da smatra da je ta komunalna infrastruktura trebala biti prenesena na ime plaćanja komunalnog doprinosa, bez dodatne naknade ,a iznos dopune svoje prijave temelji na knjigovodstvenoj vrijednosti temeljenoj na nabavnoj cijeni iz ugovora GORTANA- ZADAR d.o.o. i Dalmatinske banke d.d. Zadar. I navodi ovog podneska ukazuju na shvaćanje ovdje tuženika-protutužitelja ad.2. vezano uz tumačenje pojma nabavne cijene iz Ugovora i Dodatka ugovoru, te shvaćanju da je zapravo ugovoren prijenos komunalne infrastrukture kao zamjena plaćanju komunalnog doprinosa u novcu, bez daljnje obveze plaćanja eventualnog viška vrijednosti.

12. U odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev ovdje tužitelja- protutuženika, a koji je usmjeren na donošenje presude koja bi zamijenila ugovor o kupoprodaji i kojim ugovorom bi se Grad Zadar obvezao kupiti nekretnine pobliže označene u čl. 1. zahtijevanog ugovora, treba reći da se i taj tužbeni zahtjev zapravo temelji na izvornom poslovnom odnosu, odnosno ugovoru kojeg su 28. listopada 2004. zaključili GORTAN-ZADAR d.o.o. i Grad Zadar, odnosno Dodatku broj 1 tom ugovoru od 28. listopada 2004. Prema tome, odlučne činjenice vezane uz ovaj dio zahtjeva iste su kao i one vezane uz osnovni tužbeni zahtjev ovdje tužitelja-protutuženika na isplatu naknade. Naime, ta bi naknada zapravo predstavljala kupoprodajnu cijenu iz traženog ugovora o kupoprodaji. Zbog navedenog, sud smatra da je i taj zahtjev neosnovan iz istih onih razloga zbog kojih je odbijen i osnovni tužbeni zahtjev ovdje tužitelja- protutuženika prema Gradu Zadru. Ukratko, iz spornog poslovnog odnosa ne proizlazi obveza Grada Zadra na plaćanje naknade za nekretnine koje su označene u tom pravnom odnosu društva GORTAN-ZADAR d.o.o. i Grada Zadra, a koji je ugovorni odnos započet temeljem odredbe čl. 33. ZKG-a i za koji pravni odnos ovdje tužitelj- protutuženik LIGNUM d.o.o. smatra da mu je naknadno postao sudionik umjesto ovdje tuženika-protutužitelja ad.1.

Naime, kako je već ranije spomenuto, društvo LIGNUM d.o.o. nije novi investitor iz čl. 7. ugovora od 28. listopada 2004., a sve i da jest (a nije) iz navedenog spornog ugovornog odnosa ne proizlazi tražena obveza Grada Zadra.

Dodatno tome, treba naglasiti da niti odredbe bilo kojeg zakona ili propisa ne obvezuju Grad Zadar na sklapanje predloženog, odnosno traženog ugovora, pa niti u tom dijelu ne postoji razlog iz kojega bi se ovaj tužbeni zahtjev prihvatio, a radi čega je sud i u tom dijelu donio odbijajuću presudu.

I na kraju, a u odnosu na tužbeni zahtjev društva LIGNUM d.o.o., Poličnik, prema Gradu Zadru, treba naglasiti da se radi o obveznopravnom zahtjevu koji se zapravo temelji na izvornom odnosu zasnovanom ugovorom i dodatkom ugovoru između društva GORTAN-ZADAR d.o.o. i Grada Zadra iz 2004., odnosno 2009. Društvo LIGNUM d.o.o., Poličnik, smatra da je novi investitor iz čl. 7. navedenog ugovora, te se zapravo smatra sljednikom društva GORTAN-ZADAR d.o.o. u tom pravnom odnosu. S obzirom na prigovor zastare i nedostatka aktivne legitimacije koji je iznesen tijekom postupka od strane Grada Zadra, sud najprije smatra da bi LIGNUM d.o.o. bio aktivno legitimiran podnijeti tužbu i to u svakom slučaju nakon što je u postupku javnobilježničkog osiguranja prenio pravo vlasništva na nekretninama koje su predmet zahtjeva, odnosno najkasnije 19. veljače 2013., kako to proizlazi iz javnobilježničke potvrde o stjecanju punopravnog vlasništva na nekretninama. Treba reći da je tužba protiv Grada Zadra podnesena 27. studenog 2018., kada je po toj tužbi pokrenut parnični postupak.

Kako iz Dodatka ugovoru između GORTAN-ZADAR d.o.o. i Grada Zadra od 28. listopada 2004. slijedi da bi zastarni rok počeo teći najkasnije 31. prosinca 2011., to bi u konkretnom slučaju nastupila i zastara ovdje postavljenog obveznopravnog zahtjeva, jer je do podnošenja tužbe protekao zastarni rok od 5 godina.

13. U odnosu na protutužbu GORTAN-ZADAR d.o.o. u stečaju, Zadar, protiv društva LIGNUM d.o.o., Poličnik.

U ovom dijelu postupka predmet spora je zahtjev ovdje tužitelja-protutuženika radi utvrđenja ništetnosti, podredno pobojnosti sporazuma pravnih poslova koje je zaključio s društvom GORTAN-ZADAR d.o.o., odnosno sadašnjim ovdje tuženikom- protutužiteljem ad.1. i to:

- Sporazuma o osiguranju od 20. siječnja 2012., broj ovjere OV- 767/12

- Sporazuma o osiguranju od 20. siječnja 2012., broj ovjere OV- 768/12

- Dodatka broj 2 od 14. kolovoza 2012., broj ovjere OV- 7102/12

- Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 28. veljače 2013.,

- Predugovora o prijenosu poslovnih udjela od 10. svibnja 2013.,

- Predugovora o prijenosu udjela od 10. svibnja 2013. i

- Predugovora o kupoprodaji nekretnina i prijenosu poslovnih udjela.

U postupku ovdje tužitelj traži i ispravak upisa u zemljišne knjige nastalih povodom tih, osporavanih, pravnih poslova.

U odnosu na ovaj dio postupka, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u ovosudni spis poslovni broj P-98/20 te se pregledane priložene isprave, i to: izvaci iz zemljišne knjige (l.s. 6 do 13 i 38 do 54 te 90 do 94), ugovor o kupoprodaji nekretnine kojeg su zaključili TIZ d.d. u stečaju i GORTAN-ZADAR d.o.o. 6. lipnja 2002. (l.s. 14 do 16), ugovor o kupoprodaji između DALMATINSKE BANKE d.d. i GORTAN-ZADAR d.o.o. od 11. ožujka 2002. (l.s. 17 do 19), ugovor kojeg su zaključili GORTAN-ZADAR d.o.o. i Grad Zadar od 28. listopada 2004. (l.s. 33 do 35), Dodatak broj 1 ugovoru od 28. listopada 2004. (l.s. 36 i 37), dopis društva GORTAN-ZADAR d.o.o. Gradu Zadru od 27. listopada 2009. (l.s. 82 spisa P-261/18), obračunsku situaciju od 6. rujna 2010. (list 83 i 84 istog spisa), procjena troškova izgradnje komunalne infrastrukture i parternog uređenja javnih površina u prostoru DPU-a TIZ (l.s. 85 od 87), dopis Grada Zadra društvu GORTAN-ZADAR od 29. rujna 2010. (l.s. 88), rješenje Ministarstva financija, samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak od 11. ožujka 2011. (l.s. 95 do 108), rješenje Ministarstva financija, samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak od 29. ožujka 2012. (l.s. 109 do 122), građevinsku dozvolu od 14. rujna 2005. i 10. prosinca 2007. (l.s. 123 do 132), zapisnik sa skupštine vjerovnika u postupku nad stečajnim dužnikom GORTAN-ZADAR d.o.o. u stečaju (l.s. 153 do 156), odnosno kao u točki 6. obrazloženja ove presude, te dodatno i isprave kako slijedi: predugovor o kupoprodaji nekretnina i prijenosu poslovnih udjela od 10. svibnja 2013. (l.s. 8 do 12, spis P-99/20), predugovor o prijenosu poslovnih udjela od 10. svibnja 2013. (l.s. 13 do 15, spis P-99/20), predugovor o prijenosu poslovnih udjela od 10. svibnja 2013. (l.s. 17 do 19, spis P-99/20), ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 28. veljače 2013. (l.s. 21 do 23, spis P-99/20), sporazum o osiguranju od 20. siječnja 2012. (l.s. 25 do 29, spis P-99/20), zk izvatke (l.s. 30 do 33, 49 do 52, 127 do 142, 207 do 210, spis P-99/20), ugovor o zajmu od 19. siječnja 2012. (l.s. 34 do 36, spis P-99/20), Dodatak broj 2 sporazumu o osiguranju od 14. kolovoza 2012. (l.s. 39 do 43, spis P-99/20), ugovor o zajmu od 14. kolovoza 2012. (l.s. 44 do 46, spis P-99/20), ugovor o ustupu potraživanja (l.s. 47 i 48, spis P-99/20), sporazum o osiguranju od 20. siječnja 2012. (l.s. 54 do 58, spis P-99/20), izvatke iz sudskog registra (l.s. 62 do 68, 79 do 92, spis P-99/20), popis članova AKROPOLA d.o.o. (l.s. 69, spis P-99/20), ugovor o zajmu od 19. siječnja 2012. (l.s. 70 do 72, spis P-99/20), ugovor o zajmu od 14. kolovoza 2012. (l.s. 75 do 77, spis P-99/20), izjavu gradonačelnika Grada Zadra od 23. prosinca 2011. (l.s. 78, spis P-99/20), elaborat procjene vrijednosti nekretnine (l.s. 93 do 116, spis P-99/20), bilanca društva GARAŽA-CENTAR d.o.o. (l.s. 143 do 154, spis P-99/20), ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 1. srpnja 2011. (l.s. 155 do 158, spis P-99/20), ovlasti javnom bilježniku od 24. kolovoza 2012. (l.s. 159 do 161, spis P-99/20), obavijest društva GORTAN-ZADAR d.o.o. javnom bilježniku od 22. kolovoza 2012. (l.s. 162 do 164, spis P-99/20), potvrda o stjecanju punopravnog vlasništva na nekretninama, poslovni broj OU-62/13 (l.s. 165 do 169, spis P-99/20), rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Z-11543/2012 od 22. listopada 2012. (l.s. 171, spis P-99/20), elektronička komunikacija stranaka (l.s. 172 do 174, spis P-99/20), nacrt sporazuma od 3. srpnja 2013. (l.s. 175 i 176, spis P-99/20), zapisnik sa ispitnog ročišta u predmetu ovog suda poslovni broj 1 St-794/2016 (l.s. 216 do 222, spis P-99/20), dopis GORTAN-ZADAR d.o.o. Gradu Zadru od 27. listopada 2009. (l.s. 82, spis P-261/18), obračunska situaciju (l.s. 83 do 87, spis P-261/18), dopis Grada Zadra društvo GORTAN-ZADAR d.o.o. od 29. rujna 2012. (l.s. 88, spis P-261/18) te zapisnik sa skupštine vjerovnika društva GORTAN-ZADAR d.o.o. u stečaju, od 18. veljače 2022. (l.s. 153 do 156, spis P- 261/18).

U ovoj fazi postupka između stranaka nije sporno da su citirani pravni poslovi zaključeni, nije sporan niti njihov sadržaj, ali su sporne okolnosti, odnosno pobude njihova sklapanja, a na temelju kojih, prema svom shvaćanju, ovdje tuženik- protutužitelj ad.1. smatra da su isti ništetni, odnosno, u najmanju ruku, pobojni. Iz sadržaja navedenih ugovora, odnosno sporazuma, razvidno je da su isti zaključeni prvenstveno kao način osiguranja zajma kojega je LIGNUM d.o.o. dao društvu GORTAN-ZADAR d.o.o., odnosno radi razrješenja odnosa nastalih povodom tog zajma koji se temelji na više ugovora.

Sporazumom o osiguranju od 20. siječnja 2012. (broj ovjere OV-767/12) vjerovnik LIGNUM d.o.o. i fiducijarni dužnik GORTAN-ZADAR d.o.o. regulirali su međusobne odnose radi povrata zajma u iznosu od tadašnjih 1.200.000,00 kuna. Radi osiguranja povrata tog zajma, fiducijarni dužnik GORTAN-ZADAR d.o.o. prenio je vjerovniku vlasništvo nad poslovnim udjelima u društvu AKROPOLA d.o.o. te mu dopustio odgovarajuće upise u javne registre, odnosno knjigu poslovnih udjela, te ga ovlastio na provođenje prisilne ovrhe sukladno čl. 277. tada važećeg Ovršnog zakona. Sporazum je javnobilježnički potvrđen, odnosno solemniziran od strane javnog bilježnika Emila Brkića.

Sporazumom o osiguranju od 20. siječnja 2012. (broj ovjere OV-768/12) vjerovnik LIGNUM d.o.o. i fiducijarni dužnik GORTAN-ZADAR d.o.o. regulirali su međusobne odnose radi povrata zajma u iznosu od tadašnjih 2.600.000,00 kuna. Radi osiguranja povrata tog zajma, fiducijarni dužnik GORTAN-ZADAR d.o.o. prenio je vjerovniku fiducijarno vlasništvo nad nekretninama kčbr. 4790/15, površine 100m2, kčbr. 4790/19, površine 42m2, kčbr. 4790/21 površine 91m2, kčbr. 9359/2 površine 914m2 i kčbr. 4790/1 površine 21324m2, sve k.o. Zadar te ga ovlastio da ishodi uknjižbu prava vlasništva nad tim nekretninama uz zabilježbu da je prijenos prava vlasništva izvršen radi osiguranja navedene tražbine. Također, tim je Sporazumom GORTAN-ZADAR d.o.o. ovlastio ovdje tužitelja-protutuženika da provede sve potrebne radnje radi ishođenja punopravnog prava vlasništva, odnosno prisilne ovrhe prodajom i ispražnjenjem, a sukladno odredbama čl. 277. tada važećeg Ovršnog zakona. Sporazum je javnobilježnički potvrđen, odnosno solemniziran od strane javnog bilježnika Emila Brkića.

Dodatkom broj 2 sporazumu o osiguranju od 14. kolovoza 2012. vjerovnik LIGNUM d.o.o. i fiducijarni dužnik GORTAN-ZADAR d.o.o. zapravo su dopunili Sporazum o osiguranju prijenosom prava vlasništva od 20. siječnja 2012., te je ovim Dodatkom dodatno osiguran povrat duga GORTAN-ZADAR d.o.o., Zadar, u dodatnom iznosu od 300.000,00 tadašnjih kuna, odnosno 1.640.518,17 kuna, a predmet osiguranja zapravo su bile iste nekretnine kao u spomenutom Sporazumu o osiguranju od 20. siječnja 2012., a koje su taksativno navedeno netom ranije u ovom obrazloženju. Ugovor je također solemniziran, odnosno javnobilježnički potvrđen od strane javnog bilježnika Emila Brkića te sadrži i ovlaštenja vjerovnika kojeg je ovaj mogao imati na temelju odredbe čl. 277. Ovršnog zakona.

Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama od 28. veljače 2013., LIGNUM d.o.o. i GORTAN-ZADAR d.o.o. dodatno su regulirali svoj međusobni odnos temeljem ranije spomenutih Sporazumima o osiguranju i njihovim Dodacima. Ovim ugovorom LIGNUM d.o.o. obvezuje se nekretnine i poslovne udjele koji su na njega preneseni radi osiguranja i na kojima je stekao fiducijarno pravo vlasništva prodati društvu GORTAN-ZADAR d.o.o. ukoliko ovaj do 1. srpnja 2013. podmiri sva osigurana dugovanja (zajmove) i istovremeno otkupi 50% poslovnih udjela društva GARAŽA CENTAR d.o.o. i JAZINE CENTAR d.o.o. (ranije GORTAN NEKRETNINE d.o.o.), s tim da ta obveza LIGNUMA d.o.o. prestaje 1. srpnja 2013.

Predugovorom o prijenosu poslovnih udjela od 10. svibnja 2013. (broj ovjere OV-4310/13) GORTAN-ZADAR d.o.o. obvezao se najkasnije do 1. srpnja 2013. otkupiti od društva LIGNUM d.o.o. sve poslovne udjele koje ovaj ima u društvu AKROPOLA d.o.o. po ukupnoj cijeni od 1.200.000,00 kuna, s tim da predugovor prestaje važiti i ne proizvodi pravne učinke ukoliko se do 1. srpnja 2013. ne zaključi glavni ugovor.

Predugovorom o prijenosu poslovnih udjela, također zaključenim 10. svibnja 2013. (broj ovjere OV-4307/13) GORTAN-ZADAR d.o.o. obvezao se kupiti od društva VODOINSTALACIJA d.o.o. 50% poslovnih udjela koje to društvo ima u društvima GARAŽA CENTAR d.o.o. i JAZINE CENTAR d.o.o. za cijenu od ukupno 25.731.446,13 kuna, rok za zaključenje glavnog ugovora određen je do 1. srpnja 2013., te je određeno da nakon tog datuma, ukoliko se glavni ugovor ne zaključi, predugovor prestaje važiti i ne proizvodi pravne učinke među strankama.

Predugovorom o kupoprodaji nekretnina i prijenosu poslovnih udjela od, također, 10. svibnja 2013. GORTAN-ZADAR d.o.o. obvezao se najkasnije do 1. srpnja 2013. kupiti od LIGNUM d.o.o. nekretnine koje su predmet dva Sporazuma o osiguranju i čiji je fiducijarni vlasnik u Sporazumima postao ovdje tužitelj-protutuženik za iznos od 5.461.020,17 tadašnjih kuna. Također se obvezao od LIGNUMA d.o.o. otkupiti njegove poslove udjele u društvu GORTAN-ZADAR za iznos od 996.000,00 kuna. Stipulirana je i obveza zaključenja ugovora o pravu služnosti u korist društava GARAŽA CENTAR d.o.o. i JAZINE CENTAR d.o.o. na nekretninama iz ranijih Sporazuma o osiguranju. I ovdje je stipulirano da ukoliko se ne zaključi glavni ugovor do 1. srpnja 2013., da predugovor prestaje važiti, a također je utvrđeno da zaključenjem tog predugovora prestaju prava i obveze iz ugovora o međusobnim pravima i obvezama kojeg su stranke potpisale i ovjerile kod javnog bilježnika Emila Brkića 28. veljače 2013. pod brojem ovjere OV-1862/2013.

Nadalje, spisu prileži i isprave iz postupka javnobilježničke prodaje ranije spomenutih nekretnina, očito provedene temeljem ranijih Sporazuma o osiguranju povrata zajma (l.s. 159 do 170).

Iz navedenih isprava proizlazi da je u odnosu na nekretnine iz sporazuma o osiguranju i njihovih dodataka proveden postupak prema pravilima o javnobilježničkom osiguranju prijenosom vlasništva na stvari i prijenosom prava iz tada važećeg Ovršnog zakona. Ova činjenica između stranaka nije sporna.

Iz priloženih isprava proizlazi da je postupak proveden pred javnim bilježnikom Emilom Brkićem te da je imenovani javni bilježnik postupao u skladu s postupovnim pravilima iz čl. 277. Ovršnog zakona. Naime, spisu je priložena ovlast kojom je društvo LIGNUM d.o.o. ovlastilo tog javnog bilježnika na prodaju predmeta osiguranja (nekretnina) uz uvjete navedene u pisanoj obavijesti dužnika GORTAN-ZADAR d.o.o. Također, spisu prileži i ovlast vjerovnika LIGNUM d.o.o. javnom bilježniku da izvrši javnobilježničku prodaju i poslovnih udjela društva AKROPOLA d.o.o. Nadalje, priložena je i obavijest, odnosno očitovanje dužnika GORTAN-ZADAR d.o.o. u smislu odredbe čl. 277. st. 1. tadašnjeg Ovršnog zakona u kojemu taj dužnik zahtijeva da se nekretnine oznake kčbr. 4790/15, 4790/19, 4790/21, 9359/2 i 4790/1, prodaju po početnoj cijeni od 500,00 eura/m2.

Konačno, spisu je priložena i potvrda o stjecanju punopravnog vlasništva na nekretninama koju je izdao javni bilježnik Emil Brkić pod brojem OU-62/13-2 i to 19. veljače 2013. U navedenoj potvrdi, a sukladno odredbama Ovršnog zakona, javni je bilježnik zapravo napravio rekapitulaciju postupka javnobilježničke prodaje. Iz navedene potvrde slijedi da je postupak proveden radi naplate osiguranih tražbina u iznosima od 2.600.000,00 i 1.940.518,17 tadašnjih kuna glavnice, uvećano za eventualne zakonske zatezne kamate, troškove i ostala davanja, a sve izvorno temeljem Ugovora o zajmu i kasnijih Sporazuma o osiguranju, odnosno njihovih dodataka. U citiranoj potvrdi javni bilježnik taksativno navodi sve radnje koje je proveo u postupku javnobilježničke prodaje, odnosno osiguranja. Iz potvrde, nadalje, proizlazi da je, u konačnici, pokušana prodaja predmeta osiguranja, kako nekretnina, tako i poslovnih udjela koji su bili predmetom osiguranja, da su održana dva dražbena ročišta te da sukladno obavijesti dužnika (GORTAN-ZADAR d.o.o.) nije uspjela prodaja navedenih nekretnina, pa je javni bilježnik temeljem odredbe čl. 277. st. 7. tadašnjeg Ovršnog zakona utvrdio da je danom izdavanja potvrde vjerovnik LIGNUM d.o.o. postao punopravni vlasnik nekretnina koje su bile predmet osiguranja i to u cijelosti, s tim da se time namirenim smatra njegova tražbina prema dužniku GORTAN-ZADAR d.o.o.

Iz svih isprava priloženih u navedenom postupku proizlazi da je izvršena javnobilježnička potvrda svih pravnih poslova koji su prethodili javnobilježničkom postupku radi osiguranja. Nadalje, iz priloženih javnobilježničkih potvrda, obavijesti, ovlasti i očitovanja, proizlazi da je kod svakog pravnog posla i postupanja javnog bilježnika dužnik GORTAN-ZADAR d.o.o., baš kao i vjerovnik LIGNUM d.o.o., bio upoznat sa sadržajem poslova i radnji te njihovim pravnim posljedicama. Uz to, iz isprava proizlazi da je ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. u svojstvu stranke aktivno sudjelovao u tom postupku, te da je čak dostavio obavijest, odnosno svoju suglasnost, za prodaju nekretnina odredivši pritom i najnižu, početnu cijenu te prodaje. Ovo utvrđenje bitno je u kontekstu razloga koje ovdje tuženik-protutužitelj ad.2. iznosi u svojoj protutužbi i koji, prema njegovom shvaćanju, predstavljaju razloge ništetnosti, podredno pobojnosti, osporavanih pravnih poslova.

Pretpostavke za ništetnost ugovora propisane su odredbom čl. 322. st. 1. ZOO- a, koji propisuje da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba (čl. 327. st. 1. ZOO-a).

Pobojnost ugovora definirana je odredbom čl. 330. ZOO-a, koji određuje da je ugovor pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje te kad je to ovim Zakonom ili posebnim propisom određeno. Ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena može zahtijevati da se ugovor poništi (čl. 331. st. 1. ZOO-a).

Mane volje određene su čl. 279. ZOO-a (prijetnja i sila, pri čemu je sila razlog ništetnosti ugovora prema st. 3. istog članka), čl. 280. ZOO-a (bitna zabluda), čl. 282. ZOO-a (nesporazum), i čl. 284. ZOO-a (prijevara).

Pravo zahtijevati poništaj pobojnog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti, odnosno od prestanka prisile. To pravo u svakom slučaju prestaje istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora (čl. 335. st. 1. i 2. ZOO-a).

Prema činjeničnim navodima protutužbe, ovdje tuženik-protutužitelj ad 1. smatra označene pravne poslove ništetnim, podredno pobojnim iz više razloga. Ukazuje da je sklapanje tih pravnih poslova prvenstveno uzrokovano poslovnim poteškoćama i financijskim stanjem društva GORTAN-ZADAR d.o.o. u to vrijeme, a za koje je ovdje tužitelj-protutuženik znao, jer su oba društva, kao i društva VODOINSTALACIJA d.o.o., AKROPOLA d.o.o., GARAŽA CENTAR d.o.o., Zadar i JAZINE CENTAR d.o.o., Zadar u to vrijeme bila međusobno povezana društva, u kojem je najveći utjecaj imao Ivan Jurjević, osnivač ovdje parničnih stranaka, te društva VODOINSTALACIJA d.o.o., Zadar i AKROPOLA d.o.o., Zadar. Upravo zbog određene ovisnosti ovdje tuženika-protutužitelja ad.1. te financijskog stanja, da je bio prisiljen na sklapanje pravnih poslova za koje je znao da su za njega nepovoljni.

Nadalje, ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. ukazuje i da su sporazumi radi osiguranja, a nakon toga i ostali pravni poslovi, zapravo sklopljeni radi osiguranja zajma u ukupnom iznosu od 4,1 milijun tadašnjih kuna, a u konačnici, ovdje tužitelj- protutuženik je za sebe priskrbio nepripadnu imovinsku korist u iznosu od preko 50 milijuna tadašnjih kuna, iz čega sud smatra da ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. te pravne poslove, uz ostalo, smatra i lihvarskim ugovorima.

Isto tako, u obrazloženju svog zahtjeva navodi da prava volja ugovornih strana nije bila zasnovati fiducijarno vlasništvo na cjelokupnoj površini nekretnina iz tih sporazuma, već samo na dijelu kčbr. 4790/1 k.o. Zadar u površini od 3017m2 i kčbr. 4790/7 k.o. Zadar u površini od 100m2, a koje da se Grad Zadar obvezao otkupiti do kraja 2012. i koje zemljište da u naravi predstavlja objekte komunalne infrastrukture. Pojašnjava da u tom trenutku navedene površine nisu bile parcelacijom formirane kao zasebne čestice, pa je fiducijarno vlasništvo zasnovano na način kako je opisano u sporazumu, kako bi se sporazum mogao realizirati u zemljišnim knjigama. U tom dijelu sud smatra kako tuženik-protutužitelj ad.1. ističe i zabludu kao razlog nevaljanosti ugovora, odnosno da je u konačnici prevaren prilikom sklapanja spornih sporazuma. S druge pak strane, ovdje tužitelj-protutuženik tijekom postupka ističe više činjenica, odnosno okolnosti, iz kojih bi proizlazila neosnovanost ovako postavljenog zahtjeva. Kako je već rečeno ranije u obrazloženju ove presude, posebno napominje da su sporazumi o osiguranju i njihovi dodaci zaključeni u obliku javnobilježničkog akta prilikom čega su stranke upozorene na pravne posljedice koje proizvode, te da ti pravni poslovi odgovaraju njihovoj pravoj volji. Navodi kako je ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. potpisao tri takva sporazuma i svaki put bio upozoren, te da je uz to imao iskustvo i s drugim pravnim poslovima takve vrste koje je nesporno sklapao, a koji su vidljivi u priloženim zk izvatcima. Napominje da je društvo GORTAN-ZADAR d.o.o. primilo pozajmljene iznose, a da od ugovora nisu odustali ili ih otkazali prije nego su počeli koristiti navedene sredstva. U tom dijelu vidi neosnovanost, odnosno nelogičnost, tvrdnji da bi ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. bio u zabludi ili da je prevaren od druge ugovorne strane.

Također, a u kontekstu cjelokupnih odnosa stranaka napominje, referirajući se na međusobnu povezanost društava na koju se u protutužbi ukazuje, kako je društvo VODOINSTALACIJA d.o.o., Zadar, ovdje tuženiku-protutužitelju ad.1. uplatila iznos od 46.800.000,00 kuna te uz to preuzela na sebe vraćanje kredita čime je financijski pomogla društvu GORTAN-ZADAR d.o.o., a sve to je učinjeno jer je ovdje tuženik- protutužitelj ad.1. za te iznose jamčio navodnim inozemnim kreditom od 50 milijuna kuna, za koji kredit da mu je bilo potrebno povratiti udjele u tvrtkama AKROPOLA d.o.o. i GORTAN NEKRETNINE d.o.o. (kasnija tvrtka JAZINE CENTAR d.o.o.). Ove navode tuženik-protutužitelj ad.1. nije osporio tijekom postupka.

Pritom ukazuje i da je GORTAN-ZADAR d.o.o. bio inicijator postupka osiguranja, da su u svakom ugovoru o zajmu jasno precizirane nekretnine koje su predmet osiguranja, da je ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. šest puta potpisom potvrdio koje nekretnine daje kao osiguranje, da je aktivno sudjelovao u postupku javnobilježničkog osiguranja i čak imenovao javnog bilježnika Emila Brkića da proda nekretnine. Isto tako, ističe da elaborat dostavljen uz protutužbu nije prikladan za ocjenu tužbenog zahtjeva jer su u obračunu površina već izgrađeni objekti, dok se na ostatku ne može graditi.

U odnosu na Dodatak broj 1 sporazuma o osiguranju od 1. lipnja 2012., navodi da je brisan, što je vidljivo iz rješenja Općinskog suda u Zadru od 22. listopada 2012., kojim je dopušteno brisanje dodatne tražbine.

Što se tiče ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 28. veljače 2013., ukazuje da je on zapravo raskinut, jer je u njemu stipulirano da nakon 1. srpnja 2013. ne postoji obveza društva LIGNUM d.o.o., a uz to je stavljen izvan snage odredbom čl. 4. predugovora o kupoprodaji nekretnina i prijenosu poslovnih udjela od 10. svibnja 2013. Taj predugovor od 10. svibnja pak prestao je važiti također 1. srpnja 2013., a kako je to navedeno u njegovom čl. 4. Tvrdi da je prestao važiti i predugovor o kupoprodaji nekretnina i prijenosu poslovnih udjela, jer do 1. srpnja 2013. nije zaključen glavni ugovor.

U odnosu na predugovor o prijenosu poslovnih udjela od 10. svibnja 2013. između GORTAN-ZADAR d.o.o. i VODOINSTALACIJA d.o.o., Zadar navodi da LIGNUM d.o.o. nije stranka tog ugovora, te da se prema njemu onda ne može isticati ovakav tužbeni zahtjev.

Navodi da je pobuda ovdje tuženika-protutužitelja ad.1. na sklapanje ugovora o međusobnim pravima i obvezama i označenih predugovora bila ishođenje kredita u nekoj inozemnoj banci, a radi čega je upravo ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. inzistirao na njihovom zaključenju.

Ističe i prigovor prekluzije u odnosu na zahtjev za pobijanjem tih pravnih poslova.

14. Ocjenjujući navode stranaka te priložene dokaze, sud smatra neosnovanim protutužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na ništetnost i u dijelu koji se odnosi na pobojnost osporavanih pravnih poslova.

Naime, neće biti sporno da su stranke sve osporavane pravne poslove zaključile. Tijekom postupka je utvrđeno, što stranke niti ne osporavaju, koje su nekretnine predmet osiguranja iz sporazuma o osiguranju i njihovih dodataka, te da je ovdje tužitelj-protutuženik na tim nekretninama najprije upisao fiducijarno vlasništvo, a onda u postupku prema pravilima javnobilježničkog osiguranja, u postupku prema odredbi čl. 277. tada važećeg Zakona na tim nekretninama stekao i punopravno pravo vlasništva.

Iz postupanja samog ovdje tuženika-protutužitelja ad.1. u tom postupku ne može se utvrditi da bi isti bio u zabludi ili da bi bio prevaren. Naime, točni su navodi ovdje tužitelja-protutuženika da su svi sporazumi o osiguranju i svi njihovi dodaci solemnizirani od strane javnog bilježnika, a iz sadržaja ovjera slijedi da su ugovorne strane upoznate sa značenjem i posljedicama samog ugovora. Neće biti sporno da je ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. na taj način potpisao dva sporazuma o osiguranju i jedan dodatak koji su predmet ovog postupka, s tim da iz priloženih isprava proizlazi da je postojao još najmanje jedan dodatak . Ovdje se postavlja pitanje kako je moguće da jedna ugovorna strana, trgovačko društvo, koje potpisuje pravne poslove vezane uz poslovanje tog društva, bude toliko puta u zabludi i toliko puta prevareno. Nelogično je i neživotno prihvatiti tvrdnju da u svim tim prigodama bilo koji javni bilježnik ne bi izvršio svoje obveze iz Zakona o javnom bilježništvu, te da baš niti jedan put ne bi upozorio na značenje i pravne posljedice onoga što potvrđuje i da bi baš svaki put lažno naveo da je to učinio. Tuženik-protutužitelj ad.1. niti ne tvrdi, a niti dokazuje, da bi bilo kojem nadležnom tijelu, ili bilo kome uopće, ukazao na takvo eventualno postupanje javnog bilježnika, već to tvrdi samo u ovom postupku. Isto tako, treba reći kako su navedenim pravnim poslovima jasno stipulirana prava i obveze ugovornih strana te su jasno i potpuno određeni predmeti osiguranja, sve sukladno pravilima zemljišnoknjižnog prava. S obzirom da se radi o nekretninama koje je ovdje tuženik- protutužitelj ad.1. kupio i upisao svoje pravo vlasništva na tim nekretninama, teško je prihvatiti tvrdnju da bi uopće mogao biti u zabludi oko predmeta ugovora, odnosno osiguranja.

Dodatno tome, iz javnobilježničkih isprava koje potječu iz postupka javnobilježničkog osiguranja potpuno je jasno da je ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. kao dužnik u tom postupku aktivno sudjelovao te više puta poduzimao radnje propisane Ovršnim zakonom. Štoviše, neke od radnji predstavljaju njegovu izričitu suglasnost da se na temelju upravo sporazuma o osiguranju koje je navodno potpisao u zabludi i prevaren, prodaju nekretnine koje su više puta izričito navedene u ugovorima o zajmu, odnosno posljedičnim sporazumima o osiguranju i koje su predmet cjelokupnog poslovnog odnosa, sada spora između tih ugovornih strana.

Za sud nije prihvatljiva ni tvrdnja ovdje tuženika-protutužitelja ad.1. da je prava volja stranaka bila zasnovati fiducijarno vlasništvo samo na dijelu nekretnina koje je navodno trebao otkupiti Grad Zadar za iznos od 7.395.725,00 tadašnjih kuna, a što da je bilo očekivano jer se Grad Zadar na to obvezao izjavom. Ako je tome tako, postavlja se pitanje zašto ovdje tuženik-protutužitelj ad 1 nije vraćanje zajma osigurao tom budućom tražbinom prema Gradu Zadru, a za koju je znao i smatrao je osnovanom i sam zajmoprimac, ili barem naknadno pokušao ugovoriti promjenu predmeta osiguranja. Upravo suprotno, on je više puta potvrđivao iste nekretnine kao predmet osiguranja i to sklapanjem javnobilježnički potvrđenih pravnih poslova u kojima su jasni identificirane nekretnine. Uz to se radilo o takvim pravnim poslovima koji su valjani jedino u pisanoj formi.

Spisu na listu 78 prileži izjava tadašnjeg gradonačelnika Grada Zadra, Zvonimira Vrančića, od 23. prosinca 2011. iz koje proizlazi da Grad Zadar njome izražava namjeru najkasnije do kraja 2012. s trgovačkim društvom GORTAN-ZADAR d.o.o. potpisati kupoprodajni ugovor za kupnju kčbr. 4790/1 površine 3017m2 i 4790/7 površine 105m2 po tržišnoj cijeni, te da se izjava daje u svrhu reguliranja poslovnog odnosa društva GORTAN-ZADAR d.o.o. sa svojom poslovnom bankom i u druge se svrhe ne može upotrijebiti, pri čemu se ne navode okolnosti koje bi potvrđivale navode da je taj otkup povezan s komunalnim doprinosom, odnosno ugovorom iz 2004. i njegovim dodatkom iz 2009.

Pritom nije nevažno da ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. tvrdi da se Grad Zadar obvezao od njega otkupiti samo ove nekretnine i to upravo u površini iz prednje izjave, dok primjerice u predmetu P-98/20 tvrdi da se Grad Zadar ugovorom iz 2004. i Dodatkom iz 2009. obvezao platiti naknadu (zapravo otkupiti) upravo nekretnine u površinama iz sporazuma o osiguranju, pa u tom parničnom postupku s osnove takve navodne obveze Grada Zadra traži iznos od preko 10 milijuna eura i u prilog zahtjeva za tolikim iznosom, između ostalog, navodi i ovu izjavu, u tom postupku dakle u kontekstu površine tih nekretnina iz ovdje spornih sporazuma o osiguranju. Već je rečeno da je dodatkom ugovora između GORATANA-ZADAR d.o.o. i Grada Zadra u listopadu 2009. iz nekretnina povezanih s komunalnim doprinosom (u koji odnos sada želi stupiti LIGNUM d.o.o) izdvojiti dio nekretnina ( i to baš kčbr. 4790/1) radi izgradnje i rekonstrukcije Ulice dr. Franje Tuđmana

Zbog toga se zapravo postavlja pitanje što je GORTAN-ZADAR d.o.o. očekivao da će učiniti Grad Zadar, zapravo je pitanje i što je uz njega očekivao i LIGNUM d.o.o., Poličnik, a što proizlazi iz činjenice da iz iste osnove i jedni i drugi od Grada Zadra traže isti iznos, iako LIGNUM d.o.o. tvrdi da je on nova ugovorna strana u tom pravnom odnosu i iako zahtjev društva GORTAN-ZADAR d.o.o. isključuje zahtjev društva LIGNUM d.o.o. i obrnuto. Nije nevažno da se radi o povezanim društvima i da su i jedno i drugo društvo očito bili upoznati sa odnosom vezanim za spornu infrastrukturu. Nadalje, u odnosu na navodnu zabludu odnosno prijevaru od strane društva LIGNUM d.o.o. za naglasiti je da sklapanje svih pravnih poslova koji su predmet ovog spora koincidiraju s činjenicom da je 31. prosinca 2011. protekao rok u kojemu je GORTAN-ZADAR d.o.o. trebao izvršiti obveze prema Gradu Zadru iz ugovora iz 2004., odnosno Dodatka iz 2009., a što nije učinio. Upravo tada započinje cjelokupni postupak prijenosa nekretnina iz tog pravnog odnosa na ovdje tužitelja-protutuženika, pri čemu se sklapa niz pravnih poslova (i to više njih isti dan) između međusobno povezanih društava, a kroz sve te pravne poslove provlače se nekretnine za koje se očekuje da će ih, navodno, otkupiti Grad Zadar, iako isti Grad Zadar kroz dulje vremensko razdoblje prije ovdje spornih poslova jasno daje do znanja da to ne namjerava, niti mora učiniti.

Što se tiče tvrdnje da bi sporni ugovori bili ništetni, jer da je jedna ugovorna strana iskoristila financijsku i poslovnu situaciju druge, da prevladavajući utjecaj u svim povezanim društvima ima raniji vlasnik i osnivač ovdje tužitelja-protutuženika te da je ugovorima jedna strana, koristeći sve navedeno, osigurala nesrazmjernu imovinsku korist, istaknuti je da nije sporno da bi sporazumom o osiguranju bili osigurani zajmovi od nešto preko 4 milijuna tadašnjih kuna, uvećano za kamate i troškove. Međutim, nisu osporene tvrdnje da je zapravo na inicijativu ovdje tuženika-protutužitelja ad.1. došlo do sklapanja svih ovih pravnih poslova i to zbog njegove potrebe da na taj način osigura kredit inozemne banke, u kojem kontekstu je indikativna i izjava gradonačelnika Grada Zadra od 23. prosinca 2011. u kojoj se upravo potreba reguliranja odnosa društva GORTAN-ZADAR d.o.o. s poslovnom bankom navodi kao isključiva svrha davanja te izjave. Nije nadalje osporena niti tvrdnja o milijunskim uplatama društva VODOINSTALACIJA d.o.o. na račun društva GORTAN-ZADAR d.o.o., a da je vraćanje upravo tog iznosa od preko 46 milijuna kuna spominjana kao razlog inicijative tog društva na sklapanje svih spornih poslova. Sve navedeno ukazuje da zapravo nitko od stranaka spora ne prikazuje prave motive, odnosno pobude, na sklapanje svih ovih ugovora, pri čemu bi upravo ovakvo utvrđenje moglo objasniti zašto ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. nakon što je najmanje šest puta javnobilježnički potvrdio zaključene pravne poslove sada tvrdi da se radi o lihvarskom ugovoru i da su postojale mane volje, odnosno prisila druge ugovorne strane.

Sud smatra da navedeni ugovori nisu protivni Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva, niti je posebnim propisom određena ništetnost kao posljedica njihova sklapanja. Naime, iz cjelokupnog analiziranog odnosa svih parničnih strana, jasno je da su postojale pobude za sklapanje baš svih pravnih poslova, pa i onih čija se nevaljanost želi utvrditi protutužbom. Za sve te pobude nije moguće utvrditi da su bile nevaljane ili protivne zakonu, te da bi ovdje tuženik-protutužitelj bio u zabludi ili prevaren. Ugovorne strane su jasno definirale svoje odnose, a način i sadržaj njihova definiranja više su puta provjerile i postupkom pred javnim bilježnikom, u kojim postupcima je aktivno, bez ikakvog protivljenja, sudjelovao i ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. kao dužnik, iz čega proizlazi nikakav drugi zaključak od onog da je on želio sklopiti te pravne poslove, da su mu bile jasne pravne posljedice takvog postupanja i da je na njih izričito pristao, pri čemu se to postupanje može ocijeniti i kao njegova poslovna odluka.

U cjelokupnom postupanju ovdje tuženika-protutužitelja ad.1., sve do podnošenja ove protutužbe s njegove strane nije bilo nikakvih prigovora ili podnošenja pravnih lijekova, makar je po tim pravnim poslovima, primjerice, izvršeno više upisa u zemljišnim knjigama povodom rješenja protiv kojih je moguće podnijeti pravni lijek. Činjenica jest da se u protutužbi ovdje tuženik-protutužitelj ad.1., između ostalog, poziva i na načelo savjesnosti i poštenja, ali pritom treba istaknuti i da se to načelo mora dovesti u korelaciju i sa pažnjom dobrog gospodarstvenika kojom je tuženik- protutužitelj ad.1. trebao voditi svoje poslove i sudjelovati u pravnom prometu. Iz njegova postupanja je očito da ovakve pravne poslove nije smatrao štetnim, te da je očito smatrao da su oni za njega korisni, jer se jedino tako može ocijeniti činjenica da ih je sklapao više puta i baš svaki put pred javnim bilježnikom.

Što se tiče nekakve prisile, odnosno korištenja financijskih poteškoća jedne ugovorne strane i ugovaranja nesrazmjerne imovinske koristi za drugu, pa bi pravni poslovi bili ništetni, ukazati je kako je stav suda da međusobna povezanost osoba i društava sama po sebi ne mora biti od utjecaja na osnovanost takve tvrdnje. Činjenica jest da je formalno ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. prenio fiducijarno vlasništvo vrjednijih nekretnina od osiguranog zajma, ali isto tako se ukupnosti odnosa postavlja pitanje je li on pritom imao na umu samo taj zajam ili je pobuda bilo i nešto drugo, s obzirom na neosporenu tvrdnju o uplatama drugih društava na njegov račun, traženja kredita poslovne banke i činjenice koja se ponavlja, da je barem šest puta javnobilježnički potvrdio pravne poslove koje sada osporava. Nema nikakvih dokaza da bi, ili društvo VODOINSTALACIJA d.o.o., ili Ivan Jurjević, koristili nekakav svoj nadmoćni položaj nad tuženikom-protutužiteljem ad.1. i na taj ga način prisilili da na svoju štetu zaključi pravne poslove. Osim toga indikativno je da ovdje tuženik- protutužitelj ad.1. do ovog postupka (doduše, intenzivnije nakon otvaranja stečaja) nije pokrenuo bilo kakav postupak u kojem bi ukazao na nezakonitost svega što se dogodilo.

Sve navedeno ukazuje sudu da nema osnove za prihvaćanje protutužbenog zahtjeva, da osporavani pravni poslovi nisu niti ništetni niti pobojni. Posljedično takvom utvrđenju, nema uvjeta da bi se udovoljilo niti dijelu protutužbenog zahtjeva koji se odnosi na ispravke izvršenih upisa temeljem tih pravnih poslova, slijedom čega je sud odbio i osnovni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, uz utvrđene njihove nevaljanosti, jer osnovanost tih zahtjeva izravno ovisi o ocjeni valjanosti pravnih poslova na kojima se temelje.

U ovom dijelu sud naglašava da je odbio i prigovore ovdje tužitelja- protutuženika koji se odnose na prekluzivne rokove za podnošenje tužbe na poništenje pravnih poslova, te prigovore koji se tiču, zapravo, pravnog interesa za podnošenje tužbi. Naime, kako je ranije naznačeno, rok za pobijanje pravnih poslova, odnosno ugovora, jest jedna godina (subjektivni rok), odnosno tri godine (objektivni rok). S obzirom na vrijeme podnošenja protutužbe (ranije tužbe), 23. lipnja 2013., te vrijeme zaključenja spornih pravnih poslova, sud smatra da nije nastupila prekluzija prava na zahtjev za njihov poništaj.

Također, sud smatra da na pravni interes za podnošenje tužbe nisu od utjecaja pravilni navodi iz odgovora na protutužbu, prema kojima su u pojedinim pravnim poslovima stranke stipulirale prestanak prethodnih, a koji su također predmet tužbenog zahtjeva. Naime, sud smatra da je pravna posljedica ništetnosti se ogleda u činjenici da se ima smatrati da ugovor nije niti nastao, a u konkretnom slučaju, usprkos stavljanja izvan snage nekih od osporavanih pravnih poslova, oni su u kontekstu ukupnosti odnosa utjecali na prava ovdje tuženika-protutužitelja, konkretno prijenosa prava vlasništva, jer je do njega došlo u sklopu povezanosti svih osporavanih pravnih poslova, jer su svi oni, u svojoj ukupnosti, doveli do ostvarenja pretpostavki za prijenos, slijedom čega sud nije odbacio tužbu u tom dijelu, već je donio meritornu odluku. U odnosu na tvrdnju da ovdje tužitelj-protutuženik nije stranka predugovora o prijenosu poslovnih udjela od 10. svibnja 2013., kojeg su zaključili VODOINSTALACIJA d.o.o. Zadar i GORTAN-ZADAR d.o.o., treba ukazati na odredbu čl. 327. st. 1. ZOO-a, prema kojoj se na ništetnost može pozivati svatko tko ima pravni interes. Za konkretan pravni posao, sud smatra da postoji pravni interes ovdje tuženika-protutužitelja ad.1., jer su se odredbe tog pravnog posla reflektirale i na ovdje sporni njegov odnos s tužiteljem-protutuženikom.

Međutim, usprkos ocjeni o neosnovanosti ovih prigovora, sud je iz ranije obrazloženih razloga, odbio protutužbene zahtjeve.

15. Konačno, a u odnosu na provedene dokaze, sud je ranije u obrazloženju naveo dokaze na kojima temelji svoju odluku, pri čemu se naglašava da je ostale dokazne prijedloge stranaka odbio kao suvišne. Radi se o prijedlogu za saslušanjem stranaka, svjedoka, provođenjem vještačenja, te očevida na licu mjesta.

U odnosu na te, odbijene dokazne prijedloge, sud smatra da oni nisu nužni za odlučivanje o zahtjevima stranaka, jer se u konkretnom slučaju prvenstveno radi o pravnim pitanjima. Pritom, a u odnosu na stranke i svjedoke, treba naglasiti (što je utvrđeno u postupku P-98/20), da bi ključni svjedok mogao biti Zdravko Galić, tadašnji direktor društva GORTAN-ZADAR d.o.o. koji je preminuo. U odnosu na svjedoke predložene po ovdje tužitelju-protutuženiku, sud je smatrao suvišnim njihovo saslušanje budući smatra da iz provedenih dokaza proizlazi odluka o uspjehu te stranke u postupku.

Na kraju, a u odnosu na zastupanje tuženika-protutužitelja ad.1., GORTAN- ZADAR d.o.o. u stečaju sud napominje da je do zaključenja glavne rasprave stečajni upravitelj bio Saša Stipić iz Zagreba, dok je nakon toga, a prije ročišta za objavu presude, stečajnom upraviteljicom imenovana Mira Hajdić iz Splita, i to rješenjem ovog suda od 5. ožujka 2024.

16. Što se tiče odluke o trošku, sud je donio odluku zasebno cijeneći postupak po tužbi društva LIGNUM d.o.o., Poličnik, protiv Grada Zadra, u kojem je u postupku u cijelosti uspio Grad Zadar, a zasebno cijeneći postupak po protutužbi GORTAN- ZADAR d.o.o. u stečaju protiv LIGNUM d.o.o., Poličnik, sve primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine br. 138/2023, dalje Tarifa).

Zbog toga je društvo LIGNUM d.o.o. dužno Gradu Zadru naknaditi troškove za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika i to za radnje kako slijedi:

- zastupanje na ročištu od 16. studenog 2021., u iznosu od 8.955,00 eura, uvećano za PDV, prema Tbr. 9. st. 2. Tarife, jer je na ročištu raspravljano o procesnim pitanjima

- zastupanje na ročištu od 10. listopada 2023., u iznosu od 8.955,00 eura, uvećano za PDV, prema Tbr. 9. st. 2. Tarife, jer je na ročištu raspravljano o procesnim pitanjima

- zastupanje na ročištu od 15. studenog 2023., u iznosu od 17.910,00 eura, uvećano za PDV, prema Tbr. 9. st. 1. Tarife

- zastupanje na ročištu od 16. siječnja 2024., u iznosu od 17.910,00 eura, uvećano za PDV, prema Tbr. 9. st. 1. Tarife

- sastav pisanog odgovora na tužbu u iznosu od 17.910,00 eura uvećano za PDV prema Tbr. 8. st. 1. Tarife

- sastav obrazloženog podneska od 14. ožujka 2023. u iznosu od 17.910,00 eura uvećano za PDV prema Tbr. 8. st. 1. Tarife

- sastav obrazloženog podneska od 25. rujna 2023. u iznosu od 17.910,00 eura uvećano za PDV prema Tbr. 8. st. 1. Tarife

- sastav obrazloženog podneska od 18. listopada 2023. u iznosu od 17.910,00 eura uvećano za PDV prema Tbr. 8. st. 1. Tarife,

odnosno ukupno 111.937,50 eura.

U preostalom dijelu, zahtjev tuženika-protutužitelja ad.2. prema tužitelju- protutuženiku za naknadu troškova postupka od 73.990,69 eura, nije osnovan, budući se odnosi na trošak sastava odgovora na žalbu koju je tužitelj-protutuženik podnio protiv rješenja ovog suda kojim je utvrđeno povlačenje tužbe, jer taj trošak nije nužan za vođenje ove parnice, te trošak pristupa na ročišta od 16. studenog 2021. i 10. listopada 2023., preko dosuđenog iznosa, jer za pristup na ta ročišta punomoćniku pripada 50% nagrade budući se raspravljalo samo o procesnim pitanjima. U odnosu na zahtjev za naknadu troškova tužitelja-protutuženika prema tuženiku- protutužitelju ad.1., trebalo je priznati troškove zastupanja i to za:

- sastav odgovora na protutužbu u iznosu od 20.000,00 eura uvećano za PDV prema Tbr. 8. st. 1. Tarife

- zastupanje na ročištu od 16. studenog 2021., u iznosu od 10.000,00 eura, uvećano za PDV, prema Tbr. 9. st. 2. Tarife, jer je na ročištu raspravljano o procesnim pitanjima

- zastupanje na ročištu od 10. listopada 2023., u iznosu od 10.000,00 eura, uvećano za PDV, prema Tbr. 9. st. 2. Tarife, jer je na ročištu raspravljano o procesnim pitanjima

- zastupanje na ročištu od 15. studenog 2023., u iznosu od 20.000,00 eura, uvećano za PDV, prema Tbr. 9. st. 1. Tarife

- zastupanje na ročištu od 16. siječnja 2024., u iznosu od 20.000,00 eura, uvećano za PDV, prema Tbr. 9. st. 1. Tarife

odnosno ukupno 100.000,00 eura.

U preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova prema tuženiku-protutužitelju ad.1. nije osnovan jer ročište od 10. listopada 2023. u ovom postupku nije održano, dok mu za ročišta od 16. listopada 2021. i 10. listopada 2023. pripada odvjetnička nagrada od 50%, a ne zatraženi 100-postotni iznos jer je na ročištima raspravljano o procesnim pitanjima.

Treba naglasiti da je odluka o trošku donesena i sukladno odredbama Tbr. 52. st. 1. do 3., i Tbr. 54. Tarife.

17. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Zadru 15. ožujka 2024.

Sudac

Tomislav Jurlina

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 (tri) istovjetna primjerka.

DNA:

- Tužitelju-protutuženiku po punomoćniku uz poziv za plaćanje sudske pristojbe na presudu od 663,61 euro

- Tuženiku-protutužitelju ad.1. po stečajnoj upraviteljici, uz poziv za plaćanje sudske pristojbe na presudu od 663,61 euro

- Tuženiku-protutužitelju ad.2. po punomoćniku,

- U spis

Broj zapisa: 9-30864-f1eb3

Kontrolni broj: 03888-de645-2a492

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=TOMISLAV JURLINA, L=ZADAR, O=TRGOVAČKI SUD U ZADRU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.