Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: 11 Pr-751/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice V. V. OIB. …, iz S., D. R. 30, koju zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik iz Z., K. …, protiv tuženika O. B. D.. I. P. S., OIB …, J. J. S. …, radi isplate, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 2. veljače 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 15. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

„Nalaže se tuženiku O. B. D.. I. P. S. da isplati tužiteljici V. V. iznos od 646,29 EUR sa zakonskim zateznim kamatama do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u bruto iznosima, i to na iznose od:

58,64 EUR od 16.3.2016.

58,64 EUR od 16.4.2016.

58,64 EUR od 16.5.2016.

58,64 EUR od 16.6.2016.

58,64 EUR od 16.7.2016.

58,64 EUR od 16.8.2016.

58,89 EUR od 16.9.2016.

58,89 EUR od 16.10.2016.

58,89 EUR od 16.11.2016.

58,89 EUR od 16.12.2016.

58,89 EUR od 16.1.2017

kao i da nadoknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 406,25 eur sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica V. V. podnijela je ovom sudu tužbu protiv tuženika O. B. D.. I. P. S., radi isplate.

2. U tužbi tužiteljica navodi da je zaposlenik tuženika, kao javne ustanove, te se na radni odnos primjenjuju Zakon o plaćama u javnim službama, NN 27/01 39/09, te odredbe Kolektivnog ugovora za javne službe, kao i sporazumi o plaći, koji su sklopili nadležni sindikati i Vlada RH. Dana 23.11.2006 god. sklopljen je sporazum između Vlade RH i Sindikata javnih službi, o osnovici plaće u javnim službama, te je ugovoreno povećanja osnovice za izračun plaća za po 6% u 2007, 2008 i 2009 god. Međutim, zbog nastupa krize, dana 13. 5.2009 god. ugovorne strane sklopile su Dodatak sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, i tim dodatkom zamrznuta je osnovica plaća na razini iz 2008 god. i iznosila je 5.108,84 kn. dok se povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009 god. sporazumno odgođeno sukladno čl. III Dodatka sporazuma. Dana 26.10.2011 god. sklopljene su nove izmjene i dopune Dodatka sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, koje su usvojene i u obliku arbitražne odluke od 7.12.2011 god. Navedene izmjene i dopune dodatka sporazuma od 26.10.2011 god., predstavljaju kolektivni ugovor, i on se ima primjenjivati do 26. siječnja 2017 god. kada prestaje njegovo postojane. Odredba čl. III Izmjene Dodatka Sporazumu od 26.11.2011 god. glase: “Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP- za dva tromjesečja uzastopno ( u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto ( mjereno aritmetičkom sredinom dviju stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), i primjenjivati će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.” Državni zavod za statistiku ( u daljnjem tekstu: DZS) objavio je dana 28. kolovoza 2015 god. prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015 god. prema kojem je on realno veći za 1,2%, u odnosu na isto tromjesečje 2014 god. DZS objavilo je dana 27.11.2015 god. podatke i za treće tromjesečje 2015 god. u odnosu na isto razdoblje 2014 god. BRP je realno veći 2,8%. Isti podaci objavljeni su i dana 4.12.2015 god. iz čega proizlazi da je aritmetička sredina navedenih dviju stopa rasta BRP prosječno veća od 2%. I u četvrtom tromjesečju 2015 god. BDP je porasta za 1,9 % ( podaci DSZ od 4.3.216) u odnosu na isto tromjesečje 2014 god. Iz revidiranih podataka proizlazi da su ostvareni uvjeti za povećanje osnovice, a kako je to propisano u citiranom čl. III Izmjena Dodatka sporazuma od 26.11.2011 te da je poslodavac od mjeseca prosinca 2015 god. pa nadalje, bio dužan obračunavati plaću tužiteljice primjenom osnovice 5.415,37. Međutim, tuženik nije postupio sukladno navedenim sporazumima, stoga je za utuženi period primjenjivao manju osnovicu, tj 5.108,84, uslijed čega je tužiteljici isplaćena manja plaća od pripadajuće, i koju razliku potražuje ovom tužbom, prema specifikaciji navedenoj u tužbenom zahtjevu. O visini osnovice svoj stav iznio je i Vrhovni sud RH u presudi Rev-1111/20 od 1.12.2020 god: 1. Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12. tromjesečja).2. Ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječnju 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji). Na uskraćene dijelove plaće, tužiteljica zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata od dana dospijeća svakog mjesečnog iznosa, pa sve do konačne isplate. Plaća tužiteljice predstavlja osnovicu pomnoženu s koeficijentom složenosti poslova, uvećano za dodatak na staž i dodatke na plaću, sve vidljivo iz isplatnih lista, od prosinca 2015 pa do siječnja 2017 god. Ovom tužbom tužiteljica zahtijeva razliku plaće koja joj je isplaćena i koja bi joj pripala uvećanjem osnovice za obračun plaće od 6%.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava osnovanost i visinu istog. Ističe kako Republika Hrvatska ima pravni interes miješati se u ovu parnicu na strani tuženice, te predlaže, pozvati istu na miješanje odnosno sukladno čl. 211. ZPP-a obavijestiti je o ovoj parnici putem nadležnog Općinskog državnog odvjetništva. Nesporno je da je tužiteljica u utuženom periodu bila zaposlenik tuženice. Nesporno je da je u utuženom periodu (01. prosinca 2015. do 31. prosinca 2016.) prilikom izračuna plate korištena osnovica u iznosu od 5.108,84 kn. Tuženica navodi da se od lipnja 2014. godine obračun plate vrši kroz Centralni obračun plaće (COP) te tuženica nema mogućnosti utjecati na sam obračun plaće. Centralni obračun plaće uspostavljen je Odlukom Vlade Republike Hrvatske o uspostavi i održavanju usluge centraliziranog obračuna plaće i upravljanja ljudskim resursima za sva tijela državne uprave (COP i HRM TDU) objavljene u Narodnim novinama 90/06. Tuženica navodi da nema nikakvog utjecaja na mogućnost utvrđivanja osnovice za plaće, kao niti drugih elemenata propisanih od strane Vlade Republike Hrvatske za obračun plaće u svim javnim službama, te stoga tuženica nema ovlasti niti tehničkih mogućnosti kojima bi mogla utjecati na postojeći način obračuna plaće svojim radnicima, pa tako i na osnovicu za izračun plaće, s obzirom da istu obračunava i isplaćuje sukladno parametrima koje određuje COP. Naime, tuženica u Centralni obračun plate unosi samo broj odrađenih sati koje je tužiteljica odradila tijekom mjeseca, dok se obračun plaće i svih njenih dodataka, kao i automatski obračun važeće osnovice plaće (koja je u periodu od 12/2015 do 12/2016 iznosila 5.108,84 kn obavlja putem COP-a. Informacijski sustav COP-a postavlja se po naputku resornog ministarstva te se isti primjenjuje u svim zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj. Osnovica plaće je element plaće koji nije ovisan o volji poslodavca, u konkretnom predmetu tuženice, pa tuženica na primjenu iste ne može utjecati ni na koji način. Dakle, tuženica ne vrši obračun plaće - to čini COP, a tuženica samo vrši isplatu plaća obračunatih od strane COP-a. Tuženica osporava osnovanost potraživanja iz razloga što su tužiteljica i tuženica 16. veljače 2021. sklopile Sporazum o prestanku ugovora o radu u kojem su u čl. 6. suglasno utvrdile da nakon podmirenja obveza iz čl. 3. i 4. Sporazuma nemaju nikakvih daljnjih potraživanja koja bi proizlazila iz radnog odnosa tužiteljice kod tuženice. Dakle, kako je tužiteljica sa tuženicom potpisala Sporazum u kojem izričito navodi da nema drugih potraživanja prema tuženici, tada ta izjava iz Sporazuma predstavlja odricanje od potraživanja prema tuženici, slijedom Čega je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan. Tuženica osporava izračun dostavljen od strane tužiteljice iz razloga što je tužiteljica prilikom izračuna razlike plaće, u bruto plaću uvrstila i iznose koji ne ulaze u bruto plaću odnosno na koje se ne primjenjuje osnovica za izračun plaće već je njihov iznos utvrđen odredbama kolektivnog ugovora, te je te iznose trebalo odbiti prilikom izrade izračuna razlike plaće. U cilju ekonomičnosti postupka, tuženica je sačinila ispravan izračun razlike plaće kojeg dostavlja u prilogu te pojašnjava: prilikom izračuna razlike plaće za mjesec prosinac 2015. te siječanj i veljaču 2016. odbijeni su iznosi od 17,26 kn odnosno 17,22 kn prikazani u platnoj listi pod šifrom elementa obračuna 10741 (razlika naknade za godišnji odmor bruto pozitivno), a koji iznosi predstavljaju isplatu razlike plaće za godišnji odmor koja se isplaćivala zbog ranije pogrešno obračunate naknade za godišnji odmor u ranijim godinama, pa taj iznos ne ulazi u obračun razlike osnovice za predmetne mjesece niti se na taj dio obračuna naknade plaće može primijeniti osnovica u iznosu od 5.415,37 kn. Isto tako prilikom izračuna razlike plaće za mjesec prosinac 2015. odbijena je naknada za godišnji odmor u iznosu od 1.921,13 kn (prikazana pod šifrom 10750) jer se sukladno čl. 36. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja naknada plaće za godišnji odmor računa u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene radniku u prethodna tri mjeseca. Kako je tužiteljica u prosincu 2015. koristila godišnji odmor to joj se onda naknada plaće za godišnji odmor u mjesecu prosincu 2015. obračunava u visini njene prosječne mjesečne plaće isplaćene u mjesecu studenom, listopadu i rujnu 2015., pa se na taj dio obračuna naknade plaće ne može primijeniti osnovica u iznosu od 5.415,37 kn. Tuženica osporava potraživanje zakonske zatezne kamate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31. srpnja 2015. iz razloga što se potraživanje odnosi na period od prosinca 2015. godine pa se ne može primjenjivati ta kamatna stopa, a osim toga ista nije u skladu s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima. Tuženica osporava potraživanje s osnove zakonskih zateznih kamata na ukupne bruto mjesečne iznose jer isti u sebi sadrže i porez na dohodak te prirez porezu na dohodak, a koji iznosi dospijevaju tek u trenutku njihove isplate. Kako ti iznosi nisu dospjeli to se na njih ne mogu niti obračunavati zakonske zatezne kamate. Tuženica ističe prigovor zastare potraživanja. Slijedom navedenog, predlaže se naslovnom sudu odbiti tužiteljicu sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti kao neosnovanim, uz naknadu parničnog troška tuženici.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u izračun razlika plaće (str. 6. spisa), platne liste (str. 7-20 spisa), izračun razlike plaće (str. 26 spisa), te u sporazum o prestanku ugovora o radu (stranica 27 spisa).

5. Podneskom od 29. 1. 2024. te na ročištu održanom 2. 2. 2024. tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev sukladno izračunu tuženika na način da od tuženika, za period od 1. 2. 2016. do 31. 1. 2017. zahtijeva isplatu iznosa od 646,29 eur bruto, sa zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u bruto iznosima.

6. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cijelog postupka sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

7. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica u utuženom periodu od 1. 2. 2016. do 31. 1. 2017. bila radnik tuženika, zaposlena na radnom mjestu zdravstveno laboratorijskog tehničara - citologa, zatim, nije sporno da je tuženik tužiteljici za utuženi period obračunao i isplatio plaću temeljem osnovice od 5.108,84 kn, odnosno 5.211,02 kn za mjesec siječanj 2017., a nije sporno niti da visina razlike bruto plaće tužitelja za navedeni period obračunate temeljem osnovice u iznosu od 5.108,84 kn odnosno 5.211,02 kn za mjesec siječanj 2017. i osnovice u iznosu od 5.415,37 kn iznosi ukupno 646,29 eur bruto.

8. Odredbom čl. 1. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine br. 27/01 i 39/09, dalje: ZPJS) propisano je da se ovim se Zakonom uređuju načela za određivanje plaća službenika i namještenika u javnim službama, odredbom čl. 3. st. 1. ZPJS da se na pitanja plaća i drugih naknada na osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuju opći propisi o radu, odnosno u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori, te prema odredbi čl. 3. st. 2. istog zakona Kolektivne ugovore na temelju ovoga Zakona sklapaju Vlada Republike Hrvatske (u nastavku teksta: Vlada) i sindikati javnih službi.

9. Nadalje, prema odredbi čl. 4. st.1. ZPJS plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a prema odredbi čl.

5. ZPJS da je polazište za utvrđivanje osnovice za izračun plaće prijedlog proračuna za sljedeću godinu, sporazum o politici plaća i prosječna mjesečna isplaćena bruto plaća zaposlenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, koju utvrđuje Državni zavod za statistiku i objavljuje u »Narodnim novinama«.

10. Prema odredbi čl. 2. st. 1. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine br. 39/09 i 124/09, dalje: ZOPJS), koji je stupio na snagu 1. 4. 2009., osnovica plaće u javnim službama se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.

11. Danom stupanja na snagu ZOPJS prestaju važiti odredbe članka 5. stavka 2. i 3. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine br. 27/01.) i sve odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama, odnosno način njenog određivanja, a koji su doneseni na temelju Zakona o plaćama u javnim službama ili na bilo kojem drugom pravnom temelju.

12. Nadalje, prema odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovici za plaće u javnim službama (Narodne novine br. 124/09) do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. ovoga Zakona primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009.

13. U utuženom razdoblju (od veljače 2016. do zaključno siječnja 2017.) bio je na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br. 141/12 - dalje: TKU), koji u članku 51. regulira da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položeni dodaci i uvećanja plaća.

14. U istom članku TKU, st. 4., navodi se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

15. Prema odredbi čl. 9. stavak 3. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, dalje: ZR/14), a tako je bilo propisano i člankom 7. stavak 3. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11 i 73/13, dalje: ZR), za radnika će se primijeniti najpovoljnije pravo, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenog između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

16. Nadalje, Sporazumom od 23. 11. 2006., zaključenom između sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske ugovoreno je da se osnovica za obračun plaća u javnim službama povećava za 6% za 2007.g. u odnosu na osnovicu koja je primijenjena u 2006., za 6% za 2008.g. u odnosu na osnovicu koja je primijenjena u 2007., za 6% za 2009.g. u odnosu na osnovicu koja je primijenjena u 2008., te da će se navedene osnovice primjenjivati od 1.siječnja svake godine, a koji sporazum stupa na snagu danom potpisa.

17. Nadalje, Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju od 25. studenoga 2006. regulirano je kako će se u svrhu reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, prilikom obračunavanja plaće, uz povećanje osnovice utvrđene u članku 2. tog Sporazuma, osnovna plaća uvećati dodacima za povećanje obujma i složenosti posla kako slijedi: od dana 1. kolovoza 2007. 2 %; od dana 1. srpnja 2008. 2,1 %; od dana 1. srpnja 2009. 2,2 %; od dana 1. srpnja 2010. 2,2 %; od dana 1. srpnja 2011. 2,2 % i od dana 1. srpnja 2012. 2,3%. Uvećanja se obračunavaju na način da se ugovoreni dodaci za svaku godinu obračunavaju na već uvećani dodatak iz prethodne godine.

18. Nadalje, iz Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. 5. 2009., sklopljenog između sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske, toč. II., proizlazi da su potpisnici navedenog sporazuma suglasni da se danom potpisa ovog sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. godine u visini od 5.108,54 kn bruto, toč. III. propisuje da u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto, (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto, te toč. IV. propisuje da će se nakon proteka roka od šest mjeseci iz toč. III. utvrditi razlika u paritetima, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, te će se osnovica za obračun plaća korigirati prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike, a potom nakon pet mjeseci, te stranke ugovaraju dalju korekciju osnovice.

19. Nadalje, 26. listopada 2011., između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, te istim stranke utvrđuju da su 23. 11. 2006., sklopile sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, da su 13. 5. 2009. sklopile Dodatak navedenom Sporazumu, te da su suglasne da se čl. II. mijenja i glasi da su potpisnici izmjena i dopuna suglasni da se od dana potpisa Dodatka primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenika iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, te da se čl. III. mijenja i glasi da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.

20. Potom, prema st. 5. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama 26. listopada 2011. stranke ugovaraju da za slučaj da se do 31. 12. 2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III. ovih izmjena i dopuna, Vlada se obvezuje da će korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim službama na način da će ista biti na razini koja odgovara utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u RH za cijelu 2008.na godišnjoj razini. Ciljani paritet iz 2008.godine odnosit će se na cijeli godišnji interval u 2012.godini. Korekcija će se obaviti nakon što budu poznati podaci o kretanju bruto plaća u privredi za cijelu 2012.godinu na način da će do 31.3.2013. godine biti utvrđena potrebna korekcija osnovice, a Vlada će od 1.4.2013. započeti isplatu uvećanje osnovice sve do sljedeće promjerne osnovice prema ovim izmjenama, što uključuje i isplatu razlike temeljem uvećanja osnovice od 1.1.2013. godine za ustanovljenu korekciju.

21. Prema čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama 26. listopada 2011., kojom se utvrđuju uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka odnosno izmjena i dopuna, toč.

1. je propisano da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III do V ovih izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, te se ova odredba primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih izmjena i dopuna.

22. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 %.

23. Zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz članka 199. stavak 1. ZR/14 primjena izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017.

24. Naprijed navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. u kojoj je navedeno da se član III. mijenja i glasi: "osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno 2 ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja, te će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjenama i dopuna.

25. U članku IV. Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovnici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. uređen je način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. Izmjena i Dopuna, ugovorne stane utvrditi odnos pariteta između pariteta mjesečna osnovna bruto plaća početnika sa VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008.

26. Članom V. Izmjena i Dopuna određeno je da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema članovima II. i IV. Izmjena i Dopuna, Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećana za 1,5 %. Vlada RH donijela je novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" broj 25/13), kojom je umanjila koeficijente za 3%, što znači da je tom Uredbom smanjen koeficijent sa 1,25 na 1,2125.

27. Dakle, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine broj 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje KU između Vlade RH i Sindikata javnih službi, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12), kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama.

28. Člankom 51. stavak 4. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10) je i bilo propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Podjednako je bilo propisano i odredbom članka 51. stavak 4. TKU ("Narodne novine" broj 141/12).

29. Iz navedenih razloga ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a na koje se tužitelj poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. To proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV stavak 5., a u svezi sa člankom VII stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

30. Nije od utjecaja na valjanost izmjena i dopuna okolnost što nisu potpisane od strane svih potpisnika kolektivnog ugovora, a niti činjenica da nisu potpisane od svih potpisnika kolektivnog ugovora upućuje na zaključak da je pojedini sindikat bio isključen iz kolektivnog pregovaranja. Ujedno, nitko od potpisnika izmjena i dopuna u zasebnom postupku nije osporavao valjanost istih, te sukladno tome i Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011., koja potvrđuje sadržaj odredbe članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

31. Iz Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revr-408/12 i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-III/3535/12 proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora.

32. Tako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj Gž-13/02, zauzeo stajalište prema kojem se smatra da je Sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kada zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima. Niti jedan od potpisnika, a osobito Vlada Republike Hrvatske, u zakonom predviđenom postupku ni sa čime nije osporila, odnosno osporavala, valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama.

33. Nadalje, prema vjerodostojnom tumačenju izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. 12. 2012., između sindikata i Vlade Republike Hrvatske, stranke sporazumno utvrđuju da se odgoda utvrđena čl. VII.st.1. primjenjuje i u slučaju opisanom čl. IV.st.5., te da stranke sporazumno utvrđuju da je realni međugodišnji BDP u razdoblju od posljednjih izmjena i dopuna ostvario negativan međugodišnji tromjesečni rast u četiri tromjesečja te sukladno prethodno navedenom utvrđuju da se primjena čl. IV.st.5. izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama odgađa do 31.12.2013.

34. Odredba članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III-IV Izmjena i dopuna Sporazuma.

35. Članak VII. stavak 1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanih u članku III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a. Iz odredbe članka III proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjete za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP- a, a koje je objavio Državni zavod za statistiku RH vidljivo je da od IV kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već je BDP stalno rastao. Odredba članka VII stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz članka III, već isključivo na usklađenje osnovice iz članka

IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu.

36. Namjera Vlade Republike Hrvatske je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.415,37 kn. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je konzumirana kroz članka IV. stavak V. izmjena Dodatka sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom članka IV. stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III.

37. Iz priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku proizlazi da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. dok između stranaka nije sporno da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku realni tromjesečni BDP u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine zabilježio 12 konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta od IV. tromjesečja 2011. do III. tromjesečja 2014.

38. Prema tome, utoliko što iz podataka Državnog zavoda za statistiku proizlazi da je prosječni rast BDP za drugo i treće tromjesečje 2015. 2 % mjereno aritmetičkom sredinom (1,2 % + 2,8% = 4% : 2 = 2%), u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, za zaključiti je da su krajem studenog 2015. ispunjeni uvjeti iz čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračuna plaće u javni službama od 5.415,37 kn bruto.

39. Kako između stranka nije sporna činjenica da za razdoblje u kojem tužiteljica potražuje razliku plaće razlika između isplaćene i obračunate prema čl. 3. Izmjena i dopuna dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. iznosi 646,29 eur bruto, udovoljeno je tužbenom zahtjevu tužiteljice za isplatu iznosa od 646,29 eur bruto sa zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose od datuma isplate plaće u sljedećem mjesecu za prethodni mjesec, do isplate, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima, a dan dospijeća plaće između stranaka nije niti sporan.

40. Nadalje, nije sporno da je između tužiteljice kao radnice i tuženika kao poslodavca 16. veljače 2021. sklopljen Sporazum o prestanku ugovora o radu (dalje: Sporazum), te uvidom u Sporazum kojim je utvrđeno da je ugovor o radu od 7. ožujka 1996. prestaje temeljem zahtjeva radnice za prestankom ugovora o radu radi odlaska u mirovinu od 15. veljače 2021., te da ugovor o radu od 7. ožujka 1996. prestaje s danom 14. ožujka 2021. radi odlaska radnice u mirovinu (čl. 1. Sporazuma), zatim, da do dana prestanka ugovora o radu radnica ima pravo na plaću u visini određenoj čl. 9. Ugovora o radu odnosno naknadu plaće (čl. 3. Sporazuma), da radnici pripada pravo na otpremninu (čl. 4. Sporazuma), te da nakon podmirenja obveza iz čl. 3. i 4. Sporazuma ugovorne strane jedna prema drugoj nemaju nikakvih daljnjih potraživanja koja bi proizlazila iz radnog odnosa zasnovanog ugovorom o radu od 7. ožujka 1996. (čl. 6. Sporazuma).

41. Nadalje, prema odredbi čl. 203. st. 1. Zakona o obveznima odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) obveza prestaje kad vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino ispunjenje, a dužnik se s tim suglasi, a prema odredbi čl. 206. ZOO opći otpust dugova gasi sve vjerovnikove tražbine prema dužniku, osim onih za koje vjerovnik nije znao da postoje u trenutku otpusta.

42. Dakle, točno je da su vrijeme potpisivanja Sporazuma 16. veljače 2021. postojala utužena potraživanja tužiteljice jer su ista dospjela u razdoblju od 2016. do 2017., te da su materijalni propisi na koje se poziva tužiteljica tijekom postupka tužiteljici morali biti poznati u času donošenja istih odnosno nisu joj mogli ostati nepoznati, u času njihove primjene, jer su doneseni i bili u primjeni prije sklapanja navedenog Sporazuma.

43. Međutim, prema odredbi čl. 3. Sporazuma tužiteljica ima pravo i tuženik obvezu isplate plaće i naknade plaće u visini ugovorenoj ugovorom o radu od 7. ožujka 1996., te prema odredbama čl. 51. st. 1., 2. i 3. TKU plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća.

44. Dakle, tek nakon isplate takve plaće, a koja plaća i naknada plaće obuhvaćaju sva uvećanja (dodatke) kao i primjenu pripadajuće osnovice, tužiteljica nema daljnjih potraživanja prema tuženiku pa kako tuženik nije dokazao da je tužiteljici u cijelosti isplatio plaću, uzimajući u obzir i primjenu prethodno navedene pripadajuće osnovice, izjava tužiteljice u Sporazumu ne može se smatrati odricanjem tužiteljice od takvog potraživanja (ŽS Osijek poslovni broj Gž-59/2021-2 od 13. rujna 2021., ŽS Zagreb poslovni broj Gž R- 1434/2022-2 od 27. 4. 2022.). Stoga navedeni prigovor tuženika nije osnovan. 45. Konačno, prigovor zastare nije osnovan sukladno odredbi čl. 139. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19) koja propisuje da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, imajući u vidu da je najstarije utuženo potraživanje dospjelo 16. 3. 2016. te da je tužba podnesena sudu 12. 3. 2021.

46. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) odnosno stoga što je tužiteljica u sporu uspjela u cijelosti tuženik joj je dužan nadoknaditi parnični trošak u cijelosti.

47. Tužiteljici temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ima pravo na trošak za sastav tužbe u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 7. st. 1.), za zastupanje na ročištu 2. 2. 2024. u iznosu od 100,00 eur (Tbr.9.st.1.), za sastav podneska od 13. 12. 2024. u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 8.st. 1.), za sastav podneska od 29. 1. 2024. u iznosu od 25,00 eur (Tbr. 8.st. 4.), te PDV u iznosu od 81,25 eur, ukupno 406,25 eur.

48. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sisku, 15. ožujka 2024.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku