Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: 11 Pn-55/2022-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, OIB 74610670107, po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja I. T., OIB …, iz S., N. P. 91, kojeg zastupaju punomoćnici D. R. i L. K., odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda iz S., K. …, protiv tuženika S. S., …, S., O. …, kojeg zastupa punomoćnik Ž. S., odvjetnik iz S., A. S. …, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 1. veljače 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 15. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku S. S. da tužitelju I. T. na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 5.516,94 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. svibnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog

od 30.

kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku S. S. da tužitelju I. T. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.418,79 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj I. T., podnio je ovom sudu tužbu protiv tuženika S. S., radi naknade štete.

2. U tužbi tužitelj navodi da je tuženik 13. studenog 2021. ustrijelio i usmrtio jednu rasplodnu kobilu u dobi od 5 godina imena Gea 351 i jedno žensko ždrijebe u dobi od 6 mjeseci imena Gama 351, oba pasmine Hrvatski posavac u vlasništvu tuženika. Usmrćena kobila Gea 351 u vrijeme štetnog događaja bila je i bređa te je nosila ždrijebe, pošto je kobila bila na pripustu 21. svibnja 2021., te je osim dva usmrćena konja, tužitelj pretrpio štetu i u vrijednosti ovog ždrebeta. Tužitelj se već preko 30 godina bavi konjogojstvom i svi njegovi konji su isključivo probrane genetike koja proizlazi iz kobila iz njegovog krda, čime im je značajno uvećana vrijednost. Tako je usmrćena kobila kao omica ocijenjena s ukupnom ocjenom 83 od 100. Stoga se usmrćena kobila ne može nadomjestiti bilo kojom drugom kobilom iste pasminne, već tužitelj mora čekati da drugo žensko ždrijebe iz njegovog krda postigne rasplodnu dob, što je minimalno period od tri godine. U ove tri godine koje mora čekati, usmrćena kobila bi dala barem troje ždrebadi specifične i vrijedne genetike krda tužitelja. Tužitelj je pretrpio ukupnu imovinsku štetu u vidu obične štete i izmakle koristi u iznosu od 70.000,00 kn i to: na ime vrijednosti usmrćene kobile iznos od 20.000,00 kn, na ime vrijednosti usmrćenog ždrijebeta iznos od 10.000,00 kn, na ime vrijednosti ždrijebeta s kojim je kobila bila bređa iznos od 10.000,00 kn, na ime izgubljene zarade koja se očituje u tri ždrijebeta koja je usmrćena kobila mogla oždrijebiti u razdoblju dok druga kobila iz krda tužitelj postane rasplodna iznos od 30.000,00 kn. Tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete dana 11. ožujka 2022., a tuženik se na odštetni zahtjev očitovao dopisom od 26. travnja 2022. kojim je priznao odgovornost za nastalu štetu i tužitelju je isplatio iznos od 27.750,00 kn na ime naknade pretrpljene štete i to na ime vrijednosti usmrćene kobile i ždrijebeta, a prema procjeni sudskog vještaka Ivana Jukić (iako je procjena koju je tuženik dostavio tužitelju nepotpisana), koju tužitelj osporava, a navedenom procjenom nije bila obuhvaćena i izmakla korist.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava da je usmrtio kobilu i ždrijebe prema podacima kako to navodi tužitelj pri čemu ističe da tužitelj treba dostaviti rodovnike i dr., dokumentaciju, što nije učinio. Tuženik osporava da je kobila Gea 351 u vrijeme štetnog događaja bila bređa. Po ničemu nema garancije da bi ona neovisno o štetnom događaju i da je ostala bređa oždrijebila živo ždrijebe, niti da bi to ždrijebe bilo u potpunosti zdravo. Osim toga, prema čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima šteta je umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezina povećanja te povreda prava osobnosti. Nerođeno ždrijebe ne može se smatrati imovinom tužitelja, a niti sprječavanjem povećanja imovine tužitelja jer rođenje zdravog ždrijebeta i to koje bi na tržištu vrijedilo onoliko koliko tužitelj za nj potražuje nije bilo izvjesno niti sigurno već je ovisilo o mnogim čimbenicima. Osporava da bise tužitelj preko 30 g bavio konjogojstvom jer tužitelj živi i radi u Sisku, a konji lutaju lovištem III/19 Lonja, 50 km dalje. Navodi tužitelja o "posebnoj vrijednosti" kobile paušalni su i predstavljaju osobno mišljenje i viđenje tužitelja o njegovim kobilama, a tužitelj niti predlaže dokaz na okolnost kako se radi o kobili posebno vrijedne genetike koja joj uistinu realno daje povećanu vrijednost na tržištu. Također, paušalan je navod tužitelja kako bi usmrćena kobila dala barem troje ždrjebadi u periodu od 3 godine koliko "mora čekati da drugo ždrijebe iz njegovog krda postigne rasplodnu dob". Naime, tužitelj ne može sa dovoljnim stupnjem izvjesnosti tvrditi da bi navedena kobila poživjela još tri godine neovisno o štetnom događaju, a uz to u te tri godine rodila upravo 3 zdrava ždrijebeta. To su obična nagađanja tužitelja. Naime, da su navodi tužitelj točni, onda bi tužitelj vodio brigu o svojoj kobili kao posebno vrijednoj i ista ne bi lutala noću bez kontrole lovištem III/19 Lonja, već bi navečer nakon paše bila zbrinuta i odvedena po tužitelju u štalu gdje joj je i mjesto da provede noć. Ovako tužitelj jednom u 14 dana obiđe svoje konje koji su bez nadzora u lovištu III/19 Lonja što je nedopustivo, no redovno uzima poticaje od RH-a. Isto vrijedi i za ždrijebe. Međutim, navedeni konji su prepušteni sami sebi, zbog nemara lutaju šumom i Lonjskim poljem od nemila do nedraga tražeći hranu i vodu, stoga i traže solišta, hranu i dr., što lovci po zakonu ostavljaju za divljač. Iz tih razloga i dođu pred pušku lovcu. Naravno, da u takvim situacijama dolazi do zabune ili raznih slučajeva i konji umjesto divljači kao u konkretnom slučaju stradavaju. Sada od puške, a sljedeći puta od vuka i to odmah ždrijebe čim se vuk pojavi u šumi i polju. Što se tiče štete tužitelj je u potpunosti obeštećen. Međutim, zbog nebrige i nemara tužitelja isti svakako snosi dio odgovornosti za stradavanje konja. Drugim riječima, da je tužitelj maran čuvar stoke kao što bi to trebao biti, svoju stoku tj., konje bi na kraju dana iz polja i šume dotjerao kući u štalu, a potom opet ujutro u pašu i tada ne bi bilo gubitaka. Ovako tužitelj svakako snosi dio odgovornosti za konkretan slučaj jer njegova stoka - konji nisu imali što raditi noću u lovištu III/19 Lonja kojim gospodari LU "Lonjsko polje" Mužilovčica čiji je član - lovac i tuženik, koji je konkretne zgode kao lovac imao urednu dozvolu za lov i odstrel divljači. No unatoč svem rečenom, po zahtjevu stranaka dipl. ing. I. J., čiji nalaz dostavlja tužitelj izradio je realnu i nepristranu procjenu za konkretan slučaj, a ovjerena procjena kobile i ždrebeta dostavlja se u privitku ovog odgovora na tužbu. Tužitelj je uvijek opstruirao postupak, za razliku od drugog sličnog slučaja te je slučaj štete greškom odstrijeljene kobile vlasništvo gđe. S. riješen mirnim putem i to, odmah u roku 15 dana. Radilo se o daleko vrjednijoj kobili pasmine Hrvatski posavac od kobile tužitelja, a manje plaćenoj. Osporava da bi tužitelj pretrpio štetu u visini kako je to navedeno u tužbi. Naime, priznaje se da je tužitelj pretrpio imovinsku štetu u vidu obične štete, i to na ime vrijednosti usmrćene kobile maksimalno iznos od 19.000,00 kn, a na ime vrijednosti usmrćenog ždrijebeta iznos maksimalno od 8.750,00 kn, a koje iznose je tuženik tužitelju naknadio u mirnom postupku, o čemu je tužitelj dostavio potvrdu. Ovdje se svakako radi se o podijeljenoj odgovornosti jer tužitelj nije čuvao svoju stoku i predmetni konji nisu smjeli biti noću u lovištu III/19 Lonja gdje je lovac tuženik. Prvenstveno su zbog nebrige i nemara tužitelja s jedne strane kao vlasnika koji nije čuvao svoje domaće životinje, a kojem očito konji služe samo za uzimanje poticaja od RH-a, kao i zbog greške tuženika s druge strane, stradali konji. Ostatak tužiteljevog zahtjeva u potpunosti je neosnovan, a osobito u vidu tri ždrijebeta koja bi kobila prema navodima tužitelja mogla oždrijebiti, budući da se, kako je već istaknuto, radi o nagađanjima i predviđanjima tužitelja o mogućnostima ali ne radi se o izvjesnim događajima, a što mora biti izgubljena dobit da bi tuženik bio u obvezi naknaditi je. Da bi izbjegao tuženiku neugodno povlačenje po sudovima, nesporno je da je tuženik naknadio tužitelju štetu u visini u kojoj to tužitelj navodi, i to prema procjeni vještaka J.. Navedenom procjenom je obuhvaćena ona šteta koja je tužitelju doista i nastala. Naime, predmetnom isplatom za kobilu 19.000,00 kn tužitelj je mogao isti dan kupiti kobilu približno istu ili bolju u pasmini posavski konj, a isto tako za 8.750,00 kn približno isto ili bolje ždrijebe. Tim činom ostvarena bi bila naturalna restitucija za tužitelja i zapravo riješen problem. Tako je problem riješen sa gđom. S., a tužitelj od prvog dana izbjegava na svaki način rješavanje problema i nepotrebno traži parničenje. Uz navedeno, postoji i jasna procjena sudskog vještaka I. J. kojem su se stranke obratile, sve u cilju mirnog rješavanja spora. Međutim, tužitelj unatoč činjenici što je problem dragovoljno riješen bira put parnice i parničenja i to bez osnove.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid potvrdu (str. 5 spisa), ispis kopitara po vlasniku (str. 6 spisa), identifikacijski dokument kopitara (str. 7-10 spisa), potvrdu identiteta kopitara (str. 11 spisa), komercijalni dokument (str. 12 spisa), potvrdu o pripustu (str. 13 spisa), listu za ocjenjivanje mladih kobila (str. 14 spisa), zahtjev za naknadu štete (str. 15 i 16 spisa), odgovor na zahtjev (str. 17 i 18 spisa), procjenu vrijednosti kobile i ždrijebeta (str. 19 i 44 spisa), preslike fotografija (str. 20-34 spisa), ispis iz registra udruga (str. 47-49 spisa), Pravilnik o uvjetima i načinu lova, nošenju lovačkog oružja, obrascu i načinu izdavanja lovačke iskaznice, dopuštenju za lov i evidenciji o obavljenom lovu (str. 50-55 spisa), Pravilnik o načinu uporabe lovačkog oružja i naboja (str. 56 i 57 spisa), diplomu (str. 66 spisa), izjavu (str. 67 i 68 spisa), provedeno je poljoprivredno vještačenje po vještaku I. C., saslušani su svjedoci I. Š., I. D. i I. P. te je izveden dokaz saslušanjem stranaka.

5. Svjedok I. Š. iskazao je da poznaje tužitelja jer je uzgajivač konja, a on je bio voditelj uzgoja Središnjeg saveza uzgajivača pasmine konja Hrvatski posavac, a radi se o našoj autohtonoj međunarodnoj poznatoj i priznatoj pasmini konja, i zaštićenoj. Poznavao je i oca tužitelja koji je također bio uzgajivač te mu je poznato da je isti uvijek imao jako kvalitetna grla i to uvijek 4 ili 5 kobila, rasplodnih grla. Jednom prilikom je ocjenjivao jednu kobilu tužitelja te ističe da za sva ta grla postoje ocjenske liste iz kojih se može utvrditi njihova kvaliteta. Ističe da je ocjenjivao godišnje i do 15 grla kobila pa sada ne može reći da je sam ocjenjivao i kobilu koja je predmet ovog spora, no na svakoj ocjeni postoji potpis. Ističe da je čuo za štetni događaj te ukoliko je kobilu koja je predmet ovog spora ocjenjivao, njegov potpis će biti naveden na listi. Nakon što mu je predočen dokument sa lista 14 spisa, odgovara da se radi o listi za ocjenjivanje mladih kobila ili omica gdje se ocjenjuje svojstvo tih kobila, odnosno o kakvoj se kvaliteti radi. Ističe da se njegov potpis nalazi pod brojem 1, uz naznaku povjerenstva za ocjenu grla. Ta kobila je ocijenjena A klasom sa oznakom 83 poena što znači da se radi o kobili vrhunske kvalitete. Ističe da je ista kobila dobila 18 poena za uzgojni tip, što također govori da se radi o kobili vrhunske kvalitete, skoro o savršenstvu. Smatra da se omice mogu pripuštati za 2,5 do 3,5 godine najkasnije, kako bi mogle dobiti ždrijebe, a kada se omica oždrijebi postaje kobila. Ističe da oko 75 do 85 % kobila nakon pristupa ostanu bređe. Ždrijebe kobile sa ocjenama prema listu 14 spisa je vrijednije od ždrijebeta kobile sa nižom ocjenom. U svom radu našao je i drugih kobila vrhunske kvaliteta kao što je ova navedena na dokumentu na listu 14 spisa. Ništa ne zna o događaju u kojem je i Ž. S. pretrpio štetu kao što je ova koja je predmet ovog spora.

6. Svjedok I. D. iskazao je da se već 40 godina bavi uzgojem konja te je član udruge D. P. M., a članovi te udruge su uzgajivači konja pasmine Hrvatski posavac, a radi se o zaštićenoj izvornoj pasmini. Iz tog razloga mu je poznato da je tužitelj uzgajivač iste te pasmine konja i zna da su njegovi konji vrhunske kvalitete, a prije tužitelja je njegov otac također bio uzgajivač konja iste pasmine. Ističe da je tužitelj naslijedio krdo od svoga oca. Ističe da svi uzgajivači, pa tako i tužitelj i on, konje drže na slobodnoj ispaši u Lonjskom polju. Sukladno Zakonu o stočarstvu konji mogu biti na slobodnoj ispaši od 1.4 do 31.11. Ističe da svi uzgajivači jedanput ili dva puta dnevno obilaze svoje konje koji se u Lonjskom polju nalaze u krdu. Ističe da je to takav način uzgoja da zapravo svako krdo ima jednog pastuha, a uz pastuha se nalazi kobila. Ističe da je točno da se tamo nalazi i lovište te da je od 1995. do sada nestalo ili ubijeno oko 30 konja. Svi njihovi konji su pod kontrolom te se iste ne obilazi po noći jer se radi o lovištu i nije sigurno jer lovci love i po noći. Ističe da na slobodnoj ispaši, po njegovoj procjeni na tom području, ima i oko 400 konja. Ističe da ne zna koliko puta tjedno tužitelj dolazi obilaziti konje, obzirom da on nije u istom selu, no sigurno može reći da obilazi konje i da je dobar član udruge jer ispunjava svoje obaveze što znači da je primjerice, na pojilištu redovan u svojim obavezama. Ne zna kako su Ž. S. i tuženik riješili pitanje štete Ž. S..

7. Svjedok I. P. u svom je iskazu naveo da je on također uzgajivač konja pasmine Hrvatski posavac pa mu je stoga poznato da je tužitelj uzgajivač iste pasmine konja, a prije njega je to bio i njegov otac. Poznato mu je da su njegovi konji visoke kvalitete dok puno saznanja o štetnom događaju nema. Ističe da se i njegovi konji i konji tužitelja nalaze na slobodnoj ispaši u Lonjskom polju. To znači da konje u Lonjsko polje dovedu u 4 ili 5 mjesecu gdje se nalaze negdje do kraja 10 mjeseca, a neki i duže. To je tradicionalni način uzgoja konja na tom području. On svoje konje obilazi 2 do 3 puta tjedno, a tužitelj sigurno često obilazi svoje konje jer je to područje njemu u blizini. Ističe da najčešće ne obilaze konje po noći, no ako je potrebno i to ukoliko se u blizini nalazi tuđa djetelina ili kukuruz, a nema pastira pa mogu napraviti štetu te u tom slučaju čuvaju konje, obilaze ih autima po noći. Nakon što su konji tužitelja bili ustrijeljeni on je sam otišao u Lonjsko polje jer su neki njegovi konji bili na ispaši. Ističe da i on ima kobilu vrhunske kvalitete i kobile ne prodaje. On sada kupuje kobilu koja ima 8 godina, i koja po njegovom nije vrhunske kvalitete, iako ne zna kako je ocijenjena i to za iznos od 3000 eura. Ne zna što se točno Ž. S. dogovorio sa tuženikom, kako će mu tuženik nadoknaditi štetu.

8. Tužitelj je u u svom iskazu naveo da je uzgajivač pasmine Hrvatski posavac i trenutno ima 4 konja te pasmine od čega dva ždrijebeta i dvije kobile i te dvije kobile su vrhunske kvalitete iako od nje dvije još nema ocjenjivačku listu. Ističe da je u vrijeme štetnog događaja imao 4 ili 5 konja, od čega je kobila koju je tužitelj usmrtio bila vrhunske kvalitete i bila je bređa oko 6 mjeseci, što je bilo i okom vidljivo te nadodaje da to razdoblje traje oko 11 mjeseci. Ističe da je tuženik kobilu i ždrijebe usmrtio sa udaljenosti od oko 50 koraka, a da je to tuženik zaključio je jer je on to sam izjavio policiji. Ne zna o kojem oružju se radilo, no kobila je imala ranu od metka na vratu, a ždrijebe u sljepoočnicu. Ždrijebe je bilo starosti 6 mjeseci, od te iste kobile koja je usmrćena. Ta kobila je bila stara 5 godina te je tek drugi put bila bređa. Ističe da se uzgojem ne bavi radi poticaja, a na što ukazuje mali broj konja koji ima, iako ima prostora za držanje većeg broja konja. Konji su na slobodnoj ispaši ovisno o vremenu i to negdje od 4,5 mjeseca do 11 mjeseca, a nekada i duže ukoliko nema snijega, a nakon toga idu u štalu. Ukoliko u Lonjskom polju ima vode konji se nalaze na pašnjacima, koji su ograđeni. Ističe da dva do tri puta tjedno obilazi konje dok su na ispaši, što znači da ih pregleda da vidi u kakvom su stanju, a ukoliko nisu na slobodnoj ispaši već na pašnjaku, onda im se po potrebi donosi i hrana. Ističe da je do sada prodavao ždrijebe i to muško, a žensko je ostavljao pa ih je znao kasnije prodavati. Tuženik mu se obratio kako bi mu nadoknadio štetu, no obzirom da mu je ponudio prenizak iznos, taj njegov prijedlog je smatrao uvredom. Ističe da je tuženik preko svoga punomoćnika nudio i drugi način da mu nadoknadi štetu, primjerice da mu kupi novog konja, no on to ne prihvaća, obzirom da on drži konje isključivo iz svoga uzgoja i ostavlja samo svoje konje, a to je tako prije njega radio i njegov otac. U Lonjskom polju, pretpostavlja, da ima i jelena i srnjaka, iako ih on nije vidio i nije lovac, no zna da je tamo i lovište.

Uz njegovu kobilu i ždrijebe, u isto vrijeme usmrćena je još jedna omica, koja je bila u vlasništvu Ž. S. te koliko je njemu poznato ta njegova omica nije bila još ocjenjivanja te s obzirom na to, on ne može reći kakve je ona kvalitete bila, ali misli da je njegova kobila bila vrjednija samim time što je bila rasplodno grlo, a ta omica od Ž. S. još nije.

9. Tuženik je iskazao da je točno da je upucao dva konja u vlasništvu tužitelja i još jednog konja i to na nasipu koji je u blizini Lonjskog polja, a koji se inače proteže od Svinjičkog do Lonje te je na 60 ili 70 m udaljenosti ugledao životinju za koju je mislio da je jelen, a inače je tada bio u lovu te je jednom opalio iz karabina i u tom trenutku se zadimilo od baruta te je pomislio da je promašio i nastavio je pucati i nije vidio odmah da je upucao tri konja. Kada je vidio što je učinio bio je u šoku i izvan sebe. I taj nasip se nalazi u lovištu, odnosno to je lovni teren, a Lovačka udruga je Lonjsko polje- Mužilovčica. Ističe da je tužitelju ponudio naknadu štete i isplatio mu iznos u visini cijene kako je isplatio i Ž. S., iako ne ulazi u eventualne razlike o kvaliteti usmrćenih konja. Ističe još da se konji nisu trebali nalaziti na nasipu jer je Lonjsko polje udaljeno od nasipa 4 ili 5 km pa su konji u vrijeme štetnog događaja bili bez nadzora. Ističe da je konje tužitelj usmrtio u sumrak i to bila je smanjena vidljivost ali nije bila još uvijek noć. Ne može reći u koliko je sati to bilo. Nadodaje da je protiv njega odbačena kaznena prijava za kazneno djelo mučenje ili ubijanja životinja, čl. 205. st 1. KZ te kazneni postupak nije niti vođen. Navelo se da je do štetnog događaja došlo slučajno. Ističe da je Ž. S. predsjednik lovačke udruge čiji je on član, a njegova supruga je vlasnica konja kojeg je također tada usmrtio i sanirao štetu.

10. Podneskom od 29. 8. 2023. tužitelj je, nakon provedenog poljoprivrednog vještačenja, precizirao tužbeni zahtjev na način da od tuženika zahtijeva naknadu štete u iznosu od 5.516,94 eur, sa zateznom kamatom od 4. 5. 2022. do isplate.

11. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti, te na temelju rezultata cijelog postupka zaključak je ovog suda da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

12. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23,u nastavku: ZOO) u odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO propisuje da je onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan istu naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a prema odredbi stavka 3. istog članka za štetu od stvari ili djelatnosti od koje potječe povećana opasnost za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju.

13. Krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili krajnjom nepažnjom (čl. 1049. ZOO).

14. Prema odredbama čl. 1085. st. 1. i st. 3. ZOO odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.

15. Nadalje, prema odredbama čl. 1089. st. 1. i 3. ZOO oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, a pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

16. Prema odredbi čl. 1090. ZOO, sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

17. Nadalje, sukladno odredbi čl. 1092. st. 1. ZOO oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

18. Iz iskaza tuženika proizlazi da je točno da je upucao dva konja u vlasništvu tužitelja, i to na nasipu koji se nalazi u blizini Lonjskog polja.

19. Nadalje, iz potvrde PU Sisačko-moslavačke, Policijska postaja Sisak od 25. 11. 2021. proizlazi da je 14. 11. 2021. Ž. S., predsjednik LD Lonjsko polje prijavio da je član LD Lonjsko polje Saša Sertić ustrijelio 3 konja, a prema opisu događaja 13. 11. 2021. oko 21 sat u Lonjskom polju u blizini mjesta Lonja, lovište III/19 , koje je u zakupu LU Lonjsko polje, član navedene LU, za vrijeme dok se nalazio u navedenom lovištu temeljem dopuštenja za lov iz svoje puške koju posjeduje uz oružni list za držanje i nošenje oružja ispalio 3 komada streljiva i pritom ustrijelio i usmrtio tri konja od koji su dva konja pasmine Hrvatski posavac, vlasništvo I. T..

20. Iz procjene vrijednosti kobile i ždrijebeta koju je 7. 4. 2022. izradio Ivan Jukić, stalni sudski vještak poljoprivredne struke, proizlazi da su grla Hrvatskog posavca u vlasništvu I. T. i to bređa kobila Gea 351, životnog broja 191006220092016, oždrijebljena 19. 3. 2016. i žensko ždrijebe Gama 351 životnog broja 19100622154521 oždrijebljeno 10. 5. 2021. smrtno stradali prilikom lova u Lonjskom polju.

21. Iz ispisa kopitara po vlasniku od 15. 11. 2021. proizlazi da je tužitelj vlasnik kopitara br. 191006220092016, imena Gea 351, datuma rođenja 19.

3. 2016., kategorija rasplodna kobila, pasmine Hrvatski posavac, spol ženski, boja dorat i kopitara broj 19100622154521, imena Gama 351, datum rođenja 10. 5. 2021., kategorija ždrijebe, pasmine Hrvatski posavac, spol ženski, boja svijetli dorat, a vlasništvo tužitelja na navedenim grlima kopitara proizlazi i iz identifikacijskog dokumenta kopitara i potvrde identiteta kopitara.

22. Uvidom u potvrdu o pripustu broj 11400 od 21. 5. 2021. utvrđeno je da je izvršen pripust kobile - br. 191006220092016, imena Gea 351, godina rođenja 2016., vlasništvo tužitelja, te podaci o pastuhu kao i vlasniku pastuha.

23. Dakle, temeljem iskaza tuženika te potvrde PU Sisačko- moslavačke, Policijska postaja Sisak od 25. 11. 2021. za zaključiti je da osnovano tužitelj tvrdi da je tuženik puškom ustrijelio dva konja u vlasništvu tužitelja, a da se radi o bređoj kobili br. 191006220092016, imena Gea 351, datuma rođenja 19. 3. 2016., pasmine Hrvatski posavac i o ždrijebetu broj 19100622154521, imena Gama 351, datum rođenja 10. 5. 2021., pasmine Hrvatski posavac, spol ženski, proizlazi iz navedene potvrde, ispisa kopitara po vlasniku od 15. 11. 2021., potvrde o pripustu broj 11400 od 21. 5. 2021. te u konačnici i iz procjene vrijednosti kobile i ždrijebeta Ivana Jukića od 7. 4. 2022., na koju procjenu vrijednosti se tijekom ovog postupka poziva upravo tuženik.

24. Opisanim postupanjem tuženik je tužitelju nedvojbeno prouzročio štetu (čl. 1046. ZOO) te je istu, sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO, tužitelju dužan nadoknaditi, a prema odredbama čl. 1089. st. 1. i 3. ZOO oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi te prema odredbi čl. 1090. ZOO, ima pravo na naknadu u iznosu koji je potreban da se materijalna situacija tužitelja dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

25. Nadalje, tuženik prigovara da je tužitelj pridonio nastanku štete jer je konje pustio da lutaju Lonjskim poljem tražeći hranu i vodu, pri čemu ističe da se na taj način dešavaju situacije da konji dolaze lovcu pred pušku i zbog zabune lovca stradavaju umjesto divljači.

26. Što se tiče način uzgoja konja od strane tužitelja, radi tuženika, a poglavito iz razloga što se radi o lovcu, valja istaknuti sljedeće. Park prirode Lonjsko polje je zaštićeno područje u kojem je poljoprivreda jedna od temeljnih grana privređivanja lokalnog stanovništva, a unutar poljoprivrede najzastupljenije je stočarstvo. Ekstenzivno tradicionalno stočarstvo odnosno držanje više vrsta stoke (krupne stoke, poput konja i krava) na velikim kompleksima državnih travnjaka, čuva biološku raznolikost (boravak stoke i ispaša na pašnjacima sprječava njihovo zarastanje i širenje stranih invazivnih biljnih vrsta), a sezona pašarenja najčešće započinje nakon topljenja snijega ili proljetnih poplava kada su pašnjaci dovoljno suhi da stoka može po njima nesmetano hodati (najčešće od 15. ožujka do 15. studenoga). Nakon 15. studenoga sezona ispaše završava te stočari odvode stoku u štale da tamo prezimi.

27. Iz iskaza svjedoka I. D., koji se 40 godina bavi uzgojem konja te je član udruge uzgajivača konja pasmine Hrvatski posavac, proizlazi da tužitelj obilazi svoje konje u Lonjskom polju, da je dobar član udruge jer ispunjava svoje obaveze, primjerice, na pojilištu je redovan u svojim obavezama, a svjedok Ivan Perković, također uzgajivač konja pasmine Hrvatski posavac, iskazao je da tužitelj često obilazi svoje konje u Lonjskom polju te ako je potrebno, i to ukoliko se u blizini nalazi tuđa djetelina ili kukuruz, a nema pastira, u tom slučaju konji se čuvaju i obilazi ih se autima po noći.

28. Dakle, potpuno su proizvoljne i neutemeljene procjene tuženika da bi uzgoj konja tužitelja slobodnom ispašom u Lonjskom polju bio izraz nemara i nebrige tužitelja o stoci ili da bi tužitelj svakodnevno bio u obvezi na kraju svakog dana konje smjestiti u štalu, a ovo potonje nije u korelaciji niti sa logičkim rasuđivanjem.

29. Nadalje, točno je da iz potvrde PU Sisačko-moslavačke, Policijska postaja Sisak od 25. 11. 2021. proizlazi da je tuženik konje u vlasništvu tužitelja ustrijelio i usmrtio u lovištu III/19, koje lovište je u zakupu LU "Lonjsko polje", dakle, da je do štetnog događaja došlo izvan Parka prirode Lonjsko polje.

30. Međutim, navedeno lovište se nalazi usred Parka prirode Lonjsko polje, što po ocjeni ovog suda, lovcu koji lovi lovištem koje se nalazi usred zaštićenog područja, a u kojem tijekom sezone ispaše obitava veliki broj stoke, nije moglo ostati nepoznato, a takvom lovcu koji se, dakle, bavi djelatnošću od koje postoji povećana opasnost za okolinu, moralo je biti jasno da prilikom lova mora biti oprezan i iz razloga što je po prirodi stvari za očekivati da dio stoke izađe tog zaštićenog područja upravo u lovište.

31. Potpuno je neuvjerljivo i neprihvatljivo obrazloženje tuženika da je, s udaljenosti od oko 60 ili 70 metara od konja koje je usmrtio, tuženik u konje pucao iz puške misleći da se radi o jelenu, jer s navedene udaljenosti takve dvije životinje (konja od jelena) razlikuje dijete predškolske dobi, a osobito je nejasno da je tuženik, nakon usmrćenog jednog konja i bez ikakve daljnje provjere u što je pucao (i s neuvjerljivim obrazloženjem da od dima nije vidio u što dalje puca), nastavio dalje nekontrolirano pucati, u noćnim uvjetima, te tako ubio sveukupno tri konja (od kojih dva u vlasništvu tužitelja).

32. Na neistinitost takvih navoda tuženika ukazuje činjenica da iz potvrde PU Sisačko-moslavačka, Policijska postaja Sisak od 25. 11. 2021. proizlazi da je tuženik iz puške ispalio tri komada streljiva, a usmrtio je ukupno tri konja, jer to evidentno znači da je tuženik ipak uspješno naciljao svoje mete.

33. Nadalje, tuženik u prilog svojih navoda ne dostavlja dopuštenje za lov divljači – jelena (čl. 17. Pravilnika o uvjetima i načinu lova, nošenju lovačkog oružja, obrascu i načinu izdavanja lovačke iskaznice, dopuštenju za lov i evidenciji o obavljenom lovu, koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja (Narodne novine br. 70/10, 99/18 i 48/22).

34. Potom, lovačko oružje nije dopušteno upotrebljavati noću (čl. 7. st. 1. Pravilnika o načinu uporabe lovačkog oružja i naboja (Narodne novine br. 37/19, dalje: Pravilnik), a iz potvrde PU Sisačko-moslavačke, Policijska postaja Sisak od 25. 11. 2021. proizlazi da se štetni događaj dogodio oko 21 sat, a obzirom da se radilo o mjesecu studenom to znači da su u to vrijeme bili noćni uvjeti. Postoje iznimke za uporabu lovačko oružja noću (čl. 7. st. 3. Pravilnika), međutim, tuženik tvrdi da je bio u lovu na jelena, a na tu divljač se iznimka ne odnosi, te pri opisu lovačkog oružja tuženik spominje samo karabin i dim, no ne i da bi se radilo o oružju s optičkim ciljnikom.

35. Dakle, ne samo da se ne radi o nemaru tužitelja u odnosu na uzgoj konja već se upravo radi o potpunom nemaru tuženika pri uporabi lovačkog oružja koji je pri lovu na divljač, s relativno male udaljenosti, prije nego se sa sigurnošću uvjerio da li se uopće radi o divljači, u više navrata pucao iz lovačkog oružja, u noćnim sati, te u konačnici ubio tri konja.

36. Stoga po ocjeni ovog suda, unatoč tome što su konji tužitelja usmrćeni u lovištu, nema doprinosa tužitelja nastanku štete i nema mjesta primjeni odredbe čl. 1092. st. 1. ZOO.

37. Nadalje, tužitelj je osporio procjenu štete koju je 7. 4. 2022. izradio vještak Ivan Jukić, kako u pogledu procjene visine štete tako i iz razloga što ju smatra nepotpunom, a utoliko što se radi o vještačenju koje nije izrađeno po nalogu suda i za potrebe ovog postupka, sud isto ne koristi kao dokaz na okolnost procjene visine pretrpljene štete, te je prihvaćen prijedlog tužitelja i na okolnost procjene prouzročene štete tužitelju, odnosno vrijednosti usmrćene kobile i ždrijebeta te izgubljene zarade u visini vrijednosti tri ždrjebeta koja ja usmrćena kobila moga oždrijebiti u razdoblju dok druga kobila iz krda tužitelja postane rasplodna, određeno je provođenje poljoprivrednog vještačenja po vještaku I. C., stalnom sudskom vještaku za poljoprivredu.

38. Iz pismenog nalaza i mišljenja vještaka I. C. od 21. lipnja 2023. proizlazi da vrijednost usmrćene kobile, usmrćenog ždrijebeta i ždrijebeta sa kojim je kobila bila bređa iznosi 4.700,00 eur. Vrijednost izgubljene zarade u visini tri ždrijebeta koja je usmrćena kobila mogla oždrijebiti u razdoblju dok druga kobila iz krda tužitelja postane rasplodna iznosi 4.500,00 eur. Ukupna vrijednost usmrćene kobile, usmrćenog ždrijebeta, ždrijebeta sa kojim je kobila bila bređa, izgubljene zarade u visini tri ždrijebeta koja je usmrćena kobila mogla oždrijebiti u razdoblju dok druga kobila iz krda postane rasplodna iznosi 9.200,00 eur.

39. Tužitelj nije imao prigovora nalazu i mišljenju vještaka I. C. te je u skladu s istim precizirao tužbeni zahtjev dok tuženik u svom očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka navodi da istome prigovara jer nije izvjesno da bi kobila u vlasništvu tužitelja bila bređa u tri navrata te u preostalom dijelu zapravo ponavlja ranije istaknuti prigovor podijeljene odgovornosti te da tužitelj nije opravdano prihvatio ponudu naknade štete u vidu kupnje kobile iste kvalitete koju je tuženik nudio prije pokretanja ove parnice.

40. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 1. veljače 2024. vještak I. C. iskazao je da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Nadalje, naveo je da je hipotetski teško reći da li bi usmrćena kobila mogla oždrijebiti tri ždrijebeta u razdoblju dok bi druga kobila iz krda postala rasplodna, no ističe da ako su zadovoljeni svi uvjeti držanja i zdravlja životinje i ne bi bilo razloga da tako ne bude. Ističe da troškove othrane jednog ždrijebeta ovise o uvjetima držanja, odnosno prvenstveno da li su životinje uglavnom na ispaši ili se drže u zatvorenim uvjetima, odnosno štali te se na današnjem ročištu ne može o tome očitovati, već eventualno pisanim putem. Sam trošak procjene kako kobila tako i ždrijebeta izračunao je prvenstveno temeljem poredbenih vrijednosti oglasa za navedene životinje. Radi se o cijeni kobile odnosno ždrijebeta na tržištu s obzirom da u RH ne postoji službeni registar, odnosno baza podataka o vrijednostima prodaje, odnosno vrijednostima živih životinja, odnosno kobila, a isto tako i institucije koje su nadležne za konjogojstvo i uzgoj konja ne vode takve podatke. Dakle, isključivo je kupoprodajna cijena na tržištu te nije uzimao u obzir trošak ishrane.

41. Nakon usmenog obrazlaganja pisanog nalaza i mišljenja vještaka, stranke nisu imale prigovora, te sud nalaz i mišljenje vještaka I. C. prihvaća u cijelosti kao stručno, logično i obrazloženo.

42. Dakle, tuženik je tužitelju prouzročio štetu time što je usmrtio bređu kobilu i ždrijebe u vlasništvu tužitelja, te stoga što vještak I. C. navedenu štetu procjenjuje u visini od 4.700,00 eur, tuženik je sukladno odredbama čl. 1045. st. 1., čl. 1085. st. 3. i čl. 1090. ZOO, dužan istu naknaditi tužitelju.

43. Prigovori tuženika koji su usmjereni navodima tužitelja kako se radi o konjima probrane genetike bespredmetni su i ničim potkrijepljeni obzirom da podaci o usmrćenim konjima proizlaze iz spisa (poglavito ocjena usmrćene kobile te iskazi svjedoka), te stoga što vještak pri procjeni vrijednosti uzima u obzir pasminu, starost te upotrebljava poredbenu metodu prodajnih oglasa i informacija koje je dobio iz Središnjeg saveza uzgajivača konja Hrvatski posavac.

44. Nije od utjecaja na odluku suda u ovom sporu niti iznos naknade štete do tadašnjih 15.000,00 kn kojeg je tuženik isplatio M. S., za odstrel konja u njezinom vlasništvu, niti iz postupka proizlazi bilo koji kriterij po kojem bi se taj konj mogao usporediti s konjima koji su predmet ovog spora.

45. Konačno, bespredmetan je i prigovor tuženika o nepotrebnom parničenju tužitelja, uzimajući u obzir procjenu vještaka ukupne štete koja je nastala tužitelju u ovom postupku, u odnosu na iznos kojeg je tuženik isplatio tužitelju prije vođenja ovog postupka. U tom smislu je, po ocjeni ovog suda, irelevantna i ponuda tuženika da je istoga dana tužitelju mogao kupiti kobilu i ždrijebe iste pasmine, približno iste ili bolje kvalitete (koju tuženik niti ne prilaže spisu pa nije razvidno što je konkretno ponudio tužitelju) jer je rezultat isključivo subjektivne procjene tuženika.

46. Nadalje, protivno navodima tuženika, tužitelj sukladno odredbama čl. 1089. st. 1. i 3. ZOO, uvezi s odredbom čl. 1090. ZOO, ima pravo na naknadu izmakle koristi u vidu tri ždrijebeta koja je usmrćena kobila mogla oždrijebiti za vrijeme dok bi druga kobila iz krda postala rasplodna, a koju štetu vještak I. C. procjenjuje u visini od 4.500,00 eur.

47. Naime, iz iskaza vještaka I. C. s ročišta za glavnu raspravu održanog 1. 2. 2024. kada navodi da nema razloga da usmrćena kobila ne bi mogla oždrijebiti tri ždrijebeta dok bi druga kobila iz krda tužitelja postala rasplodna, ukoliko su zadovoljeni uvjeti držanja i zdravlja životinje, upravo proizlazi da se radi o dobitku koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari (čl. 1089. st. 3. ZOO).

48. Niti iz iskaza saslušanih svjedoka I. D., I. P. i I. Š. niti iz kakve materijalne dokumentacije priložene spisu ne proizlazi da bi uvjeti držanja konja tužitelja odnosno njihova prehrana bili neadekvatni, a niti da tužitelj ne bi vodio brigu o zdravlju svojih konja, te tuženik niti ne predlaže kakve dokaze u prilog suprotnom zaključku.

49. Stoga je tuženik, sukladno odredbama čl. 1045. st. 1., čl. 1089. st.

3. i čl. 1090. ZOO, dužan tužitelju naknaditi i štetu u vidu izmakle koristi, prema procjeni vještaka u iznosu od 4.500,00 eur.

50. Nadalje, utoliko što je tuženik, prije vođenja ovog spora, tužitelju na ime naknade štete isplatio iznos od 27.750,00 kn/ 3.683,06 eur (fiksni tečaj konverzije 7,53450) valjalo je za taj iznos umanjiti ukupnu štetu koju je tužitelj pretrpio prema nalazu i mišljenju vještaka I. C. u iznosu od 9.200,00 eur, te tužitelju dosuditi naknadu štete u iznosu od ukupno 5.516,94 eur (čl. 1054. st. 1. ZOO).

51. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni iznos temelji se na odredbi čl. 29. ZOO, a ista je tužitelju dosuđena, sukladno zahtjevu tužitelja od dana odnošenja tužbe 4. 5. 2022., sukladno odredbi čl. 1086. ZOO.

52. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) odnosno s obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio spor dužan je tužitelju naknaditi parnični trošak u cijelosti.

53. Tužitelju je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7. st. 1.), za zastupanja na ročištima 17. 1. 2023., 22. 5. 2023. i 1. 2. 2024. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr. 9. st.1.), za sastav podnesaka od 5. 7. 2022., 17. 1. 2023. i 29. 8. 2023. u iznosu od 200,00 eur za svaki (Tbr. 8. st.1.), za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eur (Tbr.9. st. 3.), , PDV u iznosu od 375,00 eur, trošak vještačenja u iznosu od 350,00 eur, trošak svjedoka u iznosu od 40,00 eur, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 51,26 eur te na presudu u iznosu od 102,53 eur, ukupno 2.418,79 eur.

54. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sisku, 15. ožujka 2024.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku