Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-227/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužitelja, T. G. d. o. o. P., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnik D. J. iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. J. i M. M. iz B., Pisarnica P., protiv tuženika V. d. o. o. U., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik G. O., odvjetnik iz P., 25. rujna 4, zbog smetanja posjeda, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj Psp- 42/2023-6 od 20. studenog 2023., 15. ožujka 2024.
r i j e š i o j e
Uvaženjem žalbe tužitelja ukida se rješenje Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj Psp- 42/2023-6 od 20. studenog 2023. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja, točkama I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tuženik zaključavanjem ulaznih vrata u tvorničkoj hali na kat. čest.br. 1366 k. o. P., te parkiranjem radnog stroj bager C. (C. 320 B) na ulaz u tvorničku halu na kat. čest. br. 1366 k. o. P., smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu poslovnog prostora pov. 880 m2 u tvorničkoj hali, posjedu strojeva (ektrudera i mlina) te sirovine u hali i da se tuženiku zabranjuje svako takvo ili slično smetanje, te se nalaže uspostaviti ranije posjedovno stanje kakvo je bilo prije trenutka smetanja, na način da makne sa ulaza u halu parkirani radni stroj bager C. (C. 320 B), otvori ulazna vrata u halu da tužitelj može slobodno (sa radnicima i sa kamionom) pristupiti strojevima i sirovini u hali, a odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka. Točkom II izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 497,50 eura sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke.
2. Protiv tog rješenja žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) koji se primjenjuje u vezi s odredbom članka 438. ZPP-a.
3. U podnesenoj žalbi tvrdi da je tuženik počinio čin smetanja za vrijeme trajanja ugovora o zakupu i da je osnovan njegov zahtjev za zaštitom posjeda. Želi ući u halu do svojih sirovina i strojeva koji da se još uvijek nalaze u proizvodnoj hali dok nema namjeru poslovati u toj hali. Tvrdi da je osnovan njegov deklaratoran zahtjev za utvrđenjem čina smetanja i tvrdi da je taj zahtjev samostalan te da nije uvjetovan osnovanošću nastavnog kondemnatornog zahtjeva, zabrane čina smetanja.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
6. Žalba je osnovana.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da su stranke postupka bile u ugovornom odnosu po osnovi ugovora o zakupu poslovnog prostora od 21. rujna 2022. koji je prestao 13. lipnja 2023. (istekom otkaznog roka od 60 dana navedenom u otkazu ugovora o zakupu od 12. travnja 2023.) i da tužitelj više nije u posjedu predmetne hale,
- kako tužitelj nesporno više nije posjednik predmetne nekretnine jer je zakupni odnos prestao da nije moguće prihvatiti kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva na zabranom takvog ili sličnog smetanja ubuduće,
- u nedostatku osnovanosti kondemnatornog dijela zahtjeva tužitelja na zabranu takvog ili sličnog smetanja, prvostupanjski sud nije ispitivao je li do smetanja posjeda došlo ili nije utvrđujući da deklaratorni dio tužbenog zahtjeva, odnosno utvrđenje čina smetanja nema samostalni karakter
8. Stoga je odbio tužbeni zahtjev, primjenom odredbe članka 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/1996., 68/1998.,137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. – pročišćeni tekst i 94/2017. – ispravak pročišćenog teksta: dalje ZV).
9. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, utvrđeno je da tijekom prvostupanjskog postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a koji se primjenjuje u vezi s odredbom članka 438. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odnosno na koje ukazuje tužitelj.
10. Međutim, za sada utvrđene činjenice ne opravdavaju neosnovanost tužbenog zahtjeva.
11. U ovom predmetu nije sporno da je u tuženik posjedovao predmetnu nekretninu i da više nije u posjedu te nekretnine sporno je, da li je smetan u tom posjedu i ima li pravo na posjedovnu zaštitu.
12. Zahtjevom za zaštitu posjeda, a kako pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, u smislu odredbe članka 22. ZV-a, posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten ga je štititi zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.
13. Iz predmetnog proizlazi da za postojanje osnovanog prava na posjedovnu zaštitu, pored općeg deklaratornog uvjeta iz članka 22. st. 2. ZV-a, posljednji miran posjed i nastalo smetanje, mora biti ispunjen bar jedan kondemnatorni zahtjeva, uspostave ranijeg posjedovnog stanja ili zabrane svakog daljnjeg istog ili sličnog postupanja, kako pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja.
14. U smislu odredbi ZV-a koje uređuju pitanje smetanja posjeda posjed je pravno relevantna faktična vlast koju neka osoba ima glede određene stvari, to nije pravo, već činjenica. Posjed je stečen kad stjecatelj uspostavi svoju faktičnu vlast glede stvari, bilo da ju je osnovao jednostranim činom (izvorno stjecanje posjeda), ili da mu je prenesena (izvedeno stjecanje posjeda). Odredbom članka 21. ZV-a propisano je kako onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je odredbom članka 22. stavak 1. ZV-a određeno da je posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten štititi svoj posjed putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja, te zabrani tako ili slično smetanje ubuduće.
15. Nastavno, odredbom članka 441. ZPP-a propisano je da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjeda, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.
16. Cilj je posjedovne parnice uspostaviti ono posjedovno stanje koje je postojalo prije smetanja jer se rasprava u toj parnici ograničena na činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i čin smetanja.
17. Obzirom na prethodno navedeno, prvostupanjski sud u parnicama za smetanje posjeda treba utvrditi faktično stanje posjeda i čin smetanja, je li tužitelj bio posljednji mirni posjednik i je li ga tuženik smetao u tom posjedu, dok je prvostupanjski sud odluku o neosnovanosti kondemnatornih zahtjeva pogrešno temeljio na utvrđenju prava na posjed predmetne nekretnine.
18. Budući da je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio utvrditi bitnu činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i čina smetanja (članak 22. st. 2. ZV-a) valjalo je ukinuti pobijano rješenje kako bi u ponovnom postupku utvrdio tu bitnu činjenicu te sukladno tom utvrđenju odlučio o osnovanosti nastavnih kondemnatornih zahtjeva za zabranom daljnjeg smetanja i uspostavom ranijeg posjedovnog. Za istaknuti je da kod utvrđenja osnovanosti kondemnatornih zahtjeva sud prvog stupnja nije ovlašten ispitivati ima li tužitelj pravo na posjed već je i za osnovanost tih zahtjeva odlučno faktično posjedovno stanje i čin smetanja te ukoliko je tužitelj bio posljednji mirni posjednik i ako je smetan u tom posjedu ostvario bi i pravo na zabranu daljnjeg smetanja i uspostavu ranijeg posjedovnog stanja (ako je takva uspostava moguća).
19. Pri tom treba kazati da je, u smislu odredbe članka 20. stavka 1. ZV-a, samovlasnost zabranjena i bez obzira kakav je posjed nitko ga nema pravo samovlasno smetati čak ni onaj tko smatra da ima ječe pravo na posjed.
20. Zbog ukidanja rješenja u dijelu glavnog zahtjeva ukinuta je i odluka suda u dijelu troškova postupka kako bi sud prvog stupnja u ponovnom postupku ovisno o osnovanosti glavnog zahtjeva odlučio i o osnovanosti zahtjeva za naknadu troškova postupka.
21. Slijedom navedenog valjalo je uvažiti žalbu tužitelja te primjenom odredbe članka 380. stavka 1. točka 3. ZPP-a u vezi s odredbom članka 438. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
U Rijeci 15. ožujka 2024.
Sutkinja
Brankica Malnar, v.r.
