Poslovni broj: UsI-1584/23-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Katarine Ronyi, u upravnom sporu tužiteljica I. V. iz Z., OIB: … i M. P. iz Z., OIB: …, zastupana po kćeri I. V. iz Z., protiv tuženika D. inspektorata, P. ureda Z., S. građevinske inspekcije, O. građevinske inspekcije Z. I., Z., OIB: …, radi uklanjanja, dana 15. ožujka 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja D. inspektorata R. H KLASA: UP/I-362-02/23-02/305, URBROJ: 443-02-05-12-23-2 od 20. ožujka 2023. godine.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika naređeno je tužiteljicama kao vlasnicama uklanjanje dogradnje tlocrtnih dimenzija 10,22 m x 8,57 m, jednostrešnog nagiba približne unutarnje visine od 4,13 m do 2,73 m, poslovnog prostora u postojećoj stambeno-poslovnoj građevini, u dvorištu na k.č.br. … k.o. C., u Z., u roku od 120 dana od dana zaprimanja tog rješenja.
2. Tužiteljice tužbom pobijaju zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da tuženik nije uzeo u obzir njihovo očitovanje i da je grubo zanemario činjenicu da nisu niti mogle dostaviti akt za gradnju, budući da nisu sudjelovale u postavljanju montažne terase te da se ne radi o dogradnji njihovog poslovnog prostora već o montažnoj terasi s pokretnom pergolom koja se nalazi u dvorišnom dijelu zgrade, čime upravljaju suvlasnici zgrade koji su na temelju Ugovora taj dio dvorišta dali u zakup trgovačkom društvu Q. d.o.o. i da je on odgovoran za montažnu terasu koju je napravio i koristi te da se radi o privremenoj montažnoj konstrukciji koja je postojala i ranije, jedino nije bila natkrivena, a sad ima pomičnu pergolu. Predlažu provesti dokaz saslušanjem direktora društva Q. d.o.o. R. P.. Također predlažu da se društvo pozove kao zainteresirana osoba u ovaj upravni spor.
3. Predlažu da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje pri obrazloženju osporavanog rješenja te dodaje da je predmetna dogradnja u dvorištu u smislu građenja i u smislu namjene nepobitno sastavni dio poslovnog prostora u suvlasništvu tužiteljica i kao takva u uporabi bez akta kojim se dozvoljava gradnja kao i uporaba. Suprotno navodu tužiteljica, Ugovor o zakupu nije prema Zakonu o gradnji akt temeljem kojeg se može graditi. Dokumentacija koja se navodi u tužbi kojom tužiteljice uređuju odnose s drugim osobama samo dokazuje da su bile upoznate i svjesne nezakonitog proširivanja svoga vlasništva izvan gabarita postojeće zgrade. Navodi da je rješenjem o uklanjanju ispravno naloženo tužiteljicama kao vlasnicama dijela postojeće zgrade koja je dograđena, a kojima je omogućeno sudjelovanje u postupku i pravo na izjašnjavanje te su pozvane dostaviti akt o gradnji i drugu odgovarajuću dokumentaciju. Međutim, one u svom očitovanju prebacuju odgovornost na druge osobe. Također nije jasno zbog čega tužiteljice naglašavaju da se ne radi o dogradnji poslovnog prostora već o montažnoj terasi sa pokretnom pergolom koja se nalazi u dvorišnom dijelu zgrade, budući da je i u tom slučaju potrebno ishoditi građevinsku dozvolu. Napominje da o svemu sastavljen zapisnik sa fotografijama.
5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
6. Budući da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 36. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21 - dalje ZUS), Sud je spor riješio bez rasprave, a nakon što je strankama, sukladno članku 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
7. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.
9. Odredbom članka 106. stavka 1. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj: 153/13., 20/17. i 39/19.) propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovog Zakona nije drukčije propisano.
10. Odredbom članka 106. stavka 1. Zakona o državnom inspektoratu (Narodne novine, broj: 115/18.) propisano je da se inspekcijske i druge mjere, propisane tim Zakonom, naređuju rješenjem investitora, vlasniku građevine, odnosno drugoj stranci određenoj tim Zakonom.
11. Prema stavku 4. toga članka Zakona, ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa, čije izvršenje je ovlašten nadzirati, rješenje može donijeti i bez saslušanja stranke.
12. Člankom 113. stavkom 1. točkom 1. toga Zakona propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine, odnosno njezinog dijela u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.
13. Prema podacima utvrđenim zapisnikom o inspekcijskom pregledu od 2. siječnja 2023. godine utvrđeno je da je na dvorištu k.č.br. … k.o. C. u u Z. izvršena dogradnja postojeće građevine dimenzija 10,22 m x 8,57 m, jednostrešnog nagiba približne unutarnje visine od 4,13 m uz postojeću zgradu do 2,73 m na sjevernom ulazu u dograđeni dio poslovnog prostora, bez građevinske dozvole.
14. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja koje tužiteljice svojim navodima nisu dovele u sumnju, a imajući u vidu citirane zakonske odredbe, Sud osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kako je njime dano, ne može ocijeniti nezakonitim, pri čemu su neosnovani prigovori koji tužiteljice iznose u tužbi te iste dovode do drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari.
15. Naime, tužiteljice ne spore da su vlasnice poslovnog prostora koji je dograđen bez potrebnog odobrenja za gradnju, zbog čega im je pravilno naređeno uklanjanje. S tim u vezi, neosnovan je prigovor tužiteljica da je uklanjanje trebalo narediti investitoru, odnosno društvu Q. d.o.o. koje je u zakupu poslovnog prostora, budući da se sukladno naprijed citiranoj odredbi 106. stavka 1. Zakona o državnom inspektoratu, uklanjanje može narediti investitoru ili vlasniku građevine.
16. Slijedom navedenog, Sud je ocijenio nesvrsishodnim provođenje dokaznog prijedloga za saslušanjem R. P., direktora Q. d.o.o. Također, suprotno mišljenju tužiteljica, Q. d.o.o. nije zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu u smislu članka 19. ZUS-a, a kojim je propisano da je zainteresirana osoba svaka osoba kojoj bi poništavanje, izmjena ili donošenje pojedinačne odluke, postupanje ili propuštanje postupanja javnopravnog tijela, odnosno sklapanje, raskid ili izvršavanje upravnog ugovora povrijedilo njezino pravo ili pravni interes. Stoga ga Sud nije uključio u upravni spor kao zainteresiranu osobu. Također, neosnovan je prigovor tužiteljica da se ne radi o dogradnji poslovnog prostora već o montažnoj terasi sa pokretnom pergolom jer tako ne proizlazi iz zapisnika o inspekcijskom pregledu, a osim toga, tužiteljice niti za navedeno nisu dostavile potrebno odobrenje za gradnju.
17. Valjalo je stoga, temeljem članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u točki I izreke presude/izreci.
U Zagrebu, 15. ožujka 2024.
Sudac:
Jasna Peroš Nikolić, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
