Baza je ažurirana 12.02.2026. zaključno sa NN 133/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Poslovni broj: Usž-2529/23-2

Poslovni broj: Usž-2529/23-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Blanše Turić, članova vijeća, te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice N. C. iz K., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi prisilne naplate poreza i drugih proračunskih prihoda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-681/2023-4 od 17. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 6. prosinca 2023.

 

p r e s u d i o    j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-681/2023-4 od 17. travnja 2023.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-415-01/22-01/585, urbroj: 513-04-22-2 od 28. prosinca 2022. i Porezne uprave, Područni ured Š., klasa: UP/I-415-02/2022-001/1519, urbroj: 513-007-15/2022-01 od 14. rujna 2022., kojim je utvrđeno da ovršenica 14. rujna 2022.  na temelju ovršnih isprava duguje s osnova poreza i drugih proračunskih prihoda iznos od 7.759,71 eura/58.465,83 kn te je određena ovrha na njezinim novčanim sredstvima radi prisilne naplate dospjelog duga.

2.              Protiv navedene prvostupanjske presude tužiteljica je podnijela žalbu u kojoj navodi kako tuženik ili sud realnim činjenicama nije potvrdio ili argumentirao, zbog čega je odbijen njen tužbeni zahtjev. Ističe kako je sud o njenom tužbenom zahtjevu odlučivao "bez rasprave" odlučujući o nepostojećem dugu kojim je želio prikazati kao nepostojećeg dužnika. Ističe kako je odlučivano na temelju "navodnih" ovršnih isprava, na temelju "navodnih" potraživanja u iznosu od 7.759,71 eura/58.465,83 kn gdje je navodno određena ovrha, a ničim ne potvrđuju navodni nastanak navodnog duga vezano za vrijeme i nastanak tog duga. Smatra kako tuženik nije priložio ili rekao da će priložiti navodne ovršne isprave pa stoga misli da prvostupanjski sud nije izvršio svoje obveze prema Zakonu o općem upravnom postupku, naročito jer je ona kao pravno neuka osoba, pa se ne smije iskorištavati u smislu da bi došlo do koristi druge protivne strane. Iz sadržaja tužbe proizlazi kako predlaže da se žalba uvaži i osporena presuda kao nezakonita poništi.

3.              Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje:  ZUS) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.

6.               Iz podataka spisa predmeta kao i iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi kako je predmet ovoga spora ovrha određena na temelju ovršnih isprava na novčanoj tražbini tužiteljice radi prisilne naplate dospjelog duga u iznosu od 7.759,71 eura/58.465,83 kn. Ovrha je određena na temelju odredbi članka 140. stavka 1. i 2. i članka 141. stavka 1. te članka 153. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22. – dalje: OPZ/16.) i Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ 68/18., 2/20., 47/20., 46/20., 83/20. i 133/20.).

7.              Budući je tužiteljica u tužbi osporila zakonitost ovršnih isprava, prema ocjeni ovoga Suda pravilno je zaključio prvostupanjski sud kada je u obrazloženju osporene presude naveo kako s obzirom na sadržaj čitavog spisa poreznog tijela i rješenja o ovrsi te uzimajući u obzir opseg i sadržaj tužiteljičina osporavanja, ocjenjuje da je zakonito porezno tijelo odredilo ovrhu na novčanoj tražbini tužiteljice radi prisilne naplate novčane tražbine u navedenom iznosu, a izreka rješenja o ovrsi odgovara rješenju o ovrsi na novčanoj tražbini i sadrži ovršne radnje, način provođenja ovrhe i druge obvezne elemente predviđene OPZ-om i Zakonom o provedbi ovrhe na novčanih sredstvima. Ovo stoga što je predmetna ovrha tužiteljici određena na temelju ovršnih isprava, izvršnih rješenja, isprava kojima su tužiteljici utvrđene obveze plaćanja poreza na dodanu vrijednost i obveznih doprinosa za mirovinsko, zdravstveno osiguranje i zapošljavanje, tako da nije sporna ni struktura, a ni visina dospjele tražbine čije je prisilno ispunjenje određeno rješenjem o ovrsi.

8.              Prema odredbi članka 140. stavka 1. OPZ-a ovrha se provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, a prema odredbama članka 141. stavcima 1. i 2. istog Zakona o provođenju ovrhe donosi se rješenje o ovrsi, koje osim podataka iz članka 58. stavka 4. toga Zakona mora sadržavati i: 1. naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave na temelju koje se ovrha određuje, 2. visinu i vrstu porezne obveze i pripadajućih kamata koje se ovrhom naplaćuju, 3. predmet ovrhe, 4. način provođenja ovrhe, 5. troškove ovrhe i 6. uputu o pravnom lijeku.

9.              Prema odredbi članka 152. stavka 1. OPZ-a ovrha se može provesti na novčanoj tražbini ovršnika, pokretninama, drugim imovinskim, odnosno materijalnim pravima te na nekretninama, s time da je pljenidba novčanih sredstava ovršenika po računima uređena odredbama članka 153. istog Zakona. Tako je odredbom stavka 1. članka 153. OPZ-a propisano da provedba ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika se obavlja dostavom osnove za plaćanje Financijskoj agenciji sukladno odredbama zakona kojim se uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima. Financijska agencija po primitku rješenja o ovrsi i naloga za provedbu ovrhe iz stavka 2. ovog članka, sukladno tom zakonu odmah izdaje nalog za prijenos novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja naznačen u osnovi za plaćanje. Sukladno odredbi članka 142. stavka 7. OPZ-a ovršenik ne može žalbom protiv rješenja o ovrsi osporavati zakonitost ovršne isprave, pa Sud pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva nije ni uzimao u obzir navode tužiteljice vezane za zakonitost isprava na temelju kojih je određena ovrha.

10.              Kako tužiteljica u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Stoga je temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a valjalo žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U Zagrebu 6. prosinca 2023.

 

                                                                                                        Predsjednica vijeća

Sanja Štefan, v.r.

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu